Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 23 Gž Ob-424/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja zavoda, OIB: …, Područni ured D. (ranije: centra Z., Podružnica D.), Z., protiv I. protustranke D. B., OIB: …, Z., i II. protustranke mldb. M. B., OIB: …, zastupan po posebnoj skrbnici M. S. iz centra Z., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 2066/2021-33 od 4. srpnja 2023., dana 29. rujna 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2066/2021-33 od 4. srpnja 2023
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se prijedlog predlagatelja za lišenje prava na roditeljsku skrb I. protustranke
D. B. iz Z., OIB: ..."
2. Predlagatelj se žali protiv rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači, podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), na koje povrede ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
5. Ocjenjujući izvedene dokaze sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:
- da je mldb. M. B. rođen ... iz emotivne veze M. S. C. i I. protustrnake D. B. koja je traje sedam godina,
- da su roditelji po rođenju djeteta živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici te da su oboje sudjelovali u skrbi za dijete. Isto su nastavili i po prestanku izvanbračne zajednice,
- da su u dinamici obiteljskih odnosa promjene nastupile činom počinjenja kaznenog djela ubojstva od strane I. protustranke, radi čega se isti od 2017. nalazi na izdržavanju dugogodišnje kazne zatvora, a majka M. S. C. se tada obraća centru radi smještaja djeteta u ustanovu, sve zbog djetetovih razvojnih teškoća i nemogućnosti majke da samostalno skrbi za dijete, te se mldb. M. od 24. travnja 2017. u kontinuitetu nalazi u alternativnoj skrbi,
- da je otac jedno vrijeme ostvarivao kontakte s djetetom u zatvoru, majka te kontakte i nadalje ostvaruje vikendima u obitelji, dok kontakt oca i djeteta izostaje od 2020.,
- da je mldb. M. dijete s teškoćama u razvoju i to razvojnim teškoćama trećeg stupnja, poremećajem glasa, jezika i govora, postojanjem trećeg stupnja tjelesnog invaliditeta uz privremene promjene u zdravstvenom stanju i kibernetički poremećaj,
- da iz mišljenja C. Z. iz svibnja 2022. proizlazi da je mldb. M. u kontaktu sa stručnim djelatnicima iste ustanove najčešće emocionalno topao, nesiguran, napet, slabe samokontrole i pojednostavljene komunikacije sukladno intelektualnom kapacitetu; da je u komunikaciji otvoren i usmjeren isključivo na zadovoljavanje vlastitih potreba; da mu je pažnja izrazito kratkotrajna i lako otklonjiva; da je željan pažnje i ima izraženu potrebu za pripadanjem i ljubavlju; da u individualnim razgovorima sa stručnim djelatnicima uspješno razlikuje dobra i loša ponašanja te da u nekoj mjeri shvaća uzročno-posljedične veze,
- da predlagatelj u prijedlogu od 29. studenoga 2021. navodi da je od stručnih djelatnika C. Z. dobivena informacija kako je mdlb. M. rijetko spominjao oca, najčešće u kontekstu majčina partnera i da je nakon zaprimanja paketa slatkiša od njega počeo govoriti da mu je D. B. otac te da će i on ubiti nekoga kako bi bio u zatvoru. Navode kako mldb. dijete s obzirom na teškoće i dob ne razumije značenje tih riječi i samog čina, no i da one mogu predstavljati podlogu za devijantna ponašanja,
- da iz dopisa iste ustanove iz svibnja 2022. proizlazi da je mldb. dijete do unatrag dvije godine iskazivalo izraziti otpor prema ocu; da je često znao verbalizirati negativne stavove prema njemu (npr. on je ubojica), no i da se taj otpor polako smanjivao od kada mu je otac počeo slati tople čestitke i pisma za Božić i Uskrs. Navode da je nakon zaprimanja očevih pisama, M. najčešće bio tužan i plakao je, ali i da je u razgovoru navodio kako mu je drago dobiti pisma i kako mu otac fali. Iznosi se da su pisma sadržajno bila primjerena, topla i upućivala su M. u primjerene oblike ponašanja,
- da iz izviješća C. Z. od 26. listopada 2022., koje se odnosi na ostvareni telefonski kontakt oca i sina iz rujna i listopada 2022. proizlazi kako je dijete i prije razgovora s ocem bilo sretno što će se ćuti s ocem. Otac mu je postavljao pitanja vezana uz školu, prijatelje, hobije, ponašanje i sl., na koja je pitanja dijete odgovaralo. Na upit ocu kada izlazi iz zatvora, otac ga je primirio i rekao mu da mora snositi odgovornost za svoje ponašanje te da to i njemu (djetetu) bude pouka da se uvijek mora držati pravila. Navodi se da je M. nakon oba razgovora bio miran i sretan, te pozivi nisu na njega negativno utjecali, slijedno čemu je dano mišljenje stručnog tima C. Z. kako bi bilo u interesu mldb. M. da se kontakt nastavi održavati.
6. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Predlagatelj svojim žalbenim navodima osporava ocjenu dokaza koju je izvršio sud prvog stupnja te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe predlagatelj. 7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je odbio prijedlog predlagatelje za lišenjem prava na roditeljsku skrb. Sud prvog stupnja je naime, smatrao da u postupku nije utvrđeno da bi I. protustranka grubo zloupotrebljavo ili grubo kršio roditeljsku odgovornost, dužnost i prava te da stoga nisu ispunjene pretpostavke da se I. protustranku liši prava na roditeljsku skrb.
8. Nadalje, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 170., čl. 171. i čl. 172. Obiteljskog zakona (Narodne Novine broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje ObZ) kada je donio pobijano rješenje.
9. Na žalbene navode valja odgovoriti da kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih fizičke osobe, javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Pritom valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije o pravima djeteta (čl. 9), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.
10. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, br. 108/14) broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine br. 34/14.), zauzeo shvaćanje: "... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...)."
11. Prema odredbi članka 170. ObZ, sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, dok su posebne pretpostavke za određivanje ove mjere propisane odredbom čl. 171. ObZ. Lišenje prava na roditeljsku skrb najdrastičnija je obiteljsko-pravna mjera koja se može izreći roditelju radi zaštite djetetovih osobnih interesa i prava.
12. Smisao izricanja te mjere je potpuno onemogućavanje roditelja u njegovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka i ona se izriče kao nužnost i potreba zaštite djetetovih najboljih interesa. Svrha i opravdanje mjere oduzimanja roditeljske skrbi jednom roditelju zahtijeva potrebu i nužnost zaštite dobrobiti i interesa djeteta. Pritom, valja reći kako lišenje prava na roditeljsku skrb nije i ne može biti sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava može lišiti da bi se zaštitio interes djeteta, a što prema rezultatima dokaznog postupka, ovdje nije slučaj. Naime, mjera oduzimanja roditeljske skrbi je posljednja mjera usmjerena prema zaštiti interesa djeteta, i to kada su sve druge aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela te roditelja iscrpljene tako da se dovodi do zaključka da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi koji su dužni izvršavati, a što u ovom slučaju, kako je naprijed navedeno, nije ostvareno.
13. Dakle, lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo I. protustranke na njegov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno, dok u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se lišavanjem prava na roditeljsku skrb I. protustranke ne bi zaštitio interes mldb. M.
14. Naime I. protustranka tijekom postupka u svom pismenu od 14. veljače 2022. godine jasno naveo da je svjestan da ne može biti otac kakav bi želio i trebao biti, s obzirom se nalazi na izvršavanju kazne zatvora, međutim da želi sudjelovati u životu sina, pozitivno ga usmjeravati i učiti dobru, te ne želi da se M. uskrati otac i osjećaj pripadnosti obitelji.
15. Centar D. u pismenu od 31. listopada 2022. potvrđuje da su kontakti I. predlagatelja i mldb. M. pozitivno utjecali na M. i da je on nakon razgovora s ocem bio sretan i miran, te da je I. predlagatelj primjereno reagirao i smirio M. kad ga je pitao kada će izaći iz zatvora, te mu objasnio da mora snositi odgovornost za svoje postupke.
16. Sve navedeno samo govori u prilog zaključku suda prvog stupnja da u ovom trenutku nisu ostvareni razlozi da bi sud I. protustranku lišilo prava na roditeljsku skrb, budući se roditelj toga prava može lišiti da bi se zaštitio interes djeteta, koji u ovom trenutku ponašanjem I. protustranke nije slučaj. Dakle, nisu ostvarene zakonske pretpostavke za donošenje posljednje mjera prema protustranci usmjerene prema zaštiti interesa djeteta,
17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 29. rujna 2023.
Sudac:
Tihana Marija Miladin, v.r.
