Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-66/2023-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda L. G., u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz S. P., K. 18a, OIB:, koju zastupaju punomoćnici D. R. i L. K., odvjetnici iz S., protiv tuženika P. banka Zagreb d.d., Z., R. cesta 50, OIB:, kojeg zastupa punomoćnica P.

V., odvjetnica iz Z., radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 6. rujna 2023. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, 29. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj 9012314903 sklopljenog dana 2.3.2007. godine između tužiteljice S. G., OIB:, kao korisnika kredita i tuženika P. banke Z. d.d., OIB:, kao kreditora sadržana u točki 6.2. ugovora kojom je ugovoreno da se kredit u iznosu od 28.980,23 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog ugovora.

II. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d., OIB:, isplatiti tužiteljici S. G., OIB:, iznos od 3.988,94 EUR / 30.054,69 kn[1] , sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

- na iznos od 2,60 EUR / 19,58 kn od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,03 EUR / 15,33 kn od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 18,34 EUR / 138,15 kn od 31.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 18,34 EUR / 138,15 kn od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 20,83 EUR / 156,92 kn od 31.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,92 EUR / 165,15 kn od 28.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,49 EUR / 139,28 kn od 31.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,03 EUR / 143,39 kn od 30.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,56 EUR / 109,69 kn od 31.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,74 EUR / 80,92 kn od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,60 EUR / 87,37 kn od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,79 EUR / 103,94 kn od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,55 EUR / 102,09 kn od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,45 EUR / 86,26 kn od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,38 EUR / 115,86 kn od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,24 EUR / 137,45 kn od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 22,85 EUR / 172,16 kn od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,65 EUR / 163,12 kn od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,60 EUR / 207,95 kn od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,30 EUR / 198,15 kn od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,01 EUR / 218,61 kn od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 47,03 EUR / 354,32 kn od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,18 EUR / 325,33 kn od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,56 EUR / 403,56 kn od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,22 EUR / 378,40 kn od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,15 EUR / 325,14 kn od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 56,82 EUR / 428,14 kn od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 73,85 EUR / 556,40 kn od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 62,11 EUR / 467,99 kn od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,37 EUR / 500,07 kn od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 60,65 EUR / 456,97 kn od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,51 EUR / 463,45 kn od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,26 EUR / 634,85 kn od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,79 EUR / 646,38 kn od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 105,42 EUR / 794,30 kn od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 95,90 EUR / 722,59 kn od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,41 EUR / 643,52 kn od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,10 EUR / 633,66 kn od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 83,17 EUR / 626,63 kn od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 87,78 EUR / 661,38 kn od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 92,63 EUR / 697,93 kn od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,00 EUR / 700,68 kn od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 89,74 EUR / 676,18 kn od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 91,35 EUR / 688,31 kn od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 92,87 EUR / 699,76 kn od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,46 EUR / 681,58 kn od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 91,27 EUR / 687,69 kn od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 89,91 EUR / 677,45 kn od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,46 EUR / 651,42 kn od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,11 EUR / 678,91 kn od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 92,12 EUR / 694,07 kn od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 91,42 EUR / 688,78 kn od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 83,60 EUR / 629,92 kn od 31.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 90,26 EUR / 680,06 kn od 29.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 90,15 EUR / 679,23 kn od 31.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 87,78 EUR / 661,39 kn od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 80,33 EUR / 605,25 kn od 31.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 80,56 EUR / 607,00 kn od 30.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 696,33 EUR / 5.246,51 kn od 03.07.2013. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. naknaditi tužiteljici S. G. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.486,53 EUR / 11.200,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je navela da je kao korisnik kredita 2. ožujka 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9012314903 temeljem kojeg joj je tuženik isplatio iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 28.980,23 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Točkom 6.2. ugovora ugovoreno je da se kredit u iznosu od 28.980,23 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora. Pozvala se na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene i kao takve ništetene jer su banke, a među njima i tuženik, propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navela je da je tuženik temeljem nepoštene i ništetne odredbe kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak stekao iznos od 30.054,69 kn, koji iznos potražuje predmetnom tužbom zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od trenutka kada je tuženik iste stekao.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te je istaknuo da je tužba u cijelosti neosnovana. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Naveo je da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odnosno da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se moga primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Smatra da se odluke sudova donesene povodom kolektivne tužbe tužitelja Potrošač odnose na ugovorne odnose koji su na snazi, dok je predmetni ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao. Naveo je da ugovaranje valutne klauzule dopušteno sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, da u ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama niti da se kredit otplaćuje u kunama kao i da je u članku 11.9. ugovora o kreditu određeno da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužitelj, solidarni dužnik i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Također je naveo da u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecale na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Predložio je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem zamjenice predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:32 Su-157/23.-2 od 14. veljače 2023. ovaj sud je određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te isti ustupljen ovom sudu (ranije predmet Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-280/2021).

4. Ovaj sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9012314903 od 2. ožujka 2007. (str. 6-12 spisa), tablicu razlika s osnove povećanja tečaja (str. 13- 14), pregled uplata po kreditu na dan 15.03.2021. (str. 15-16 spisa), plan otplate (str. 17-18 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 19-30 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (str. 31-32 spisa) i pojašnjenje HNB-a (str. 46) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku financijske struke V. P. (str. 81-85) i saslušanje tužiteljice.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za zahtjev za isplatu iznosa od 3.988,94 EUR / 30.054,69 kn po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od ožujka 2008. do srpnja 2013.

7. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj broj 9012314903 od 2. ožujka 2007. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 28.980,23 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju vozila (članak 2. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članak 6. ugovora).

8. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

11. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici. Valja dodati da se presuda donesena u predmetnom kolektivnom sporu primjenjuje ne samo na stambene kredite, kako to tvrdi tuženik, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredite, dakle i ugovorima s namjenom kupnje vozila.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012314903 od 2. ožujka 2007. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu članka 6. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tom odredbom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopila radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

14. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je 2007. sklopila s tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila za osobne potrebe. Automobil je kupila u auto kući Lav Auto Popec u Sisku koja je odradila sve papire vezane uz kredit. U autokući su joj rekli da nude kredit samo s Privrednom bankom i samo u švicarskim francima. Ništa joj drugo o ugovoru nisu rekli, samo su joj rekli da će biti valuta švicarski franak. Navela je da je došla u banku gdje ju je čekao pripremljeni ugovor, da je ugovor pročitala, znala je da je vezan uz valutnu klauzulu, tada je to bilo sigurno i tužiteljici je to bilo prihvatljivo. U banci joj nisu rekli da bi joj rata mogla porasti, ne sjeća se da li su joj rekli što o rizicima takvog ugovora o kreditu. Ugovor je bio gotov i nije mogla pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika i on joj nije ništa govorio o rizicima takvog ugovora. Navela je da joj je rata s vremenom rasla i do 1.000,00 kn i znala je da joj raste zbog tečaja švicarskog franka. Banka ju je pisanim putem obavijestila o razlozima porasta rate. Kredit je otplatila u cijelosti i to prije vremena.

16. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužiteljica prije zaključenja predmetnog ugovora nije pregovarala, odnosno mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora jer ju je u banci čekao već pripremljeni ugovor. Iz navoda tužiteljice da su joj u autokući rekli da može dobiti kredit samo u švicarskim francima, dok joj u banci nisu rekli da bi joj rata mogla porasti i da se ne sjeća da li su joj rekli što o rizicima takvog kredita, proizlazi da ju djelatnici autokuće, a niti sam tuženik nisu obavijestili o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi joj mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Tužiteljica kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogla predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bila u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

15. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužiteljica i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su odredbe članka 6. predmetnog ugovora o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, ništetene.

16. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

17. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku V. P. koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da razlika između novčanih iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i novčanih iznosa koje bi platila da je tečaj ostavo vezan u onoj visini, odnosno iznosu kako je prvotno ugovoren, iznosi 29.189,21 kn, s time da razlika u anuitetima kao posljedica povećanja tečaja CHF (kako to proizlazi iz tablice na str. 84 i 85 spisa) iznosi 30.054,69 kn.

18. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

19. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utuženo potraživanje počinje teći od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17, to je jasno da od tada pa do 10. lipnja 2021., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao zastarni rok od pet godina koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a.

20. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužiteljici je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i iznosa koje bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 3.988,94 EUR / 30.054,69 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

21. O zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 24. siječnja 2022. i 7. listopada 2022.100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 31. siječnja 2022. i 6. rujna 2023. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 500 bodova, odnosno 995,42 EUR / 7.500,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.244,28 EUR / 9.375,00 kn. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 43,17 EUR / 325,00 kn odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.486,53 EUR / 11.200,26 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Tužiteljici nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine 51/2023) tužiteljica kao potrošač koji je pokrenuo predmetni postupak na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođena od plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku.

U Kutini 29. rujna 2023.

S u d a c

L. G.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku