1

Poslovni broj:  Gž-37/2022-4

 

                                                                                                  Poslovni broj:  Gž-37/2022-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u parničnom postupku tužiteljice I. B. iz R. A., S., R. B. S. 15, OIB…, zastupane po punomoćniku V. Š., odvjetniku u odvjetničnom društvu R. i kolege u Z., P. u P., M., protiv tuženih: 1. Z. V. iz P.,( adresa u tužbi R., V.), OIB… i 2. M. A. iz R.,  (adresa u tužbi Ž., ), OIB…, zastupanih po punomoćnicima ZOU D. J. i M. M. u B., I.. I. brigade, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno od 26.studenog 2021. poslovni broj P-1620/2019-28, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Žalba tužiteljice I. B. iz R. A., odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno od 26.studenog 2021. poslovni broj P-1620/2019-28.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno od 26.studenog 2021. poslovni broj P-1620/2019-28. presuđeno je:

" I - Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul. poduložak , k.o. R., kč.br. E.: , posebni dio zgrade označen sl. H. - stan na I katu i potkrovlju, označeno sl. "H", ukupne površine 94,85 m2, tipa 1191, od dana 12. kolovoza 2010.g., ovjeren kod Javnog bilježnika D. D. iz R., broj dana 13.08.2010.g., sklopljen između tužiteljice I. B., OIB… kao prodavateljice i tuženika V. Z., V., R., OIB…i V. M., Ž., OIB…, kao kupca, ništetan.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Puli-Pola, Zemljišno knjižnom odjelu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zk.ul. poduložak, k.o. R., kč.br… E, posebni dio zgrade označen sl. "H" - stan na I katu i potkrovlju, označeno sl. "H", ukupne površine 94,85 m2, tipa 1191, briše suvlasništvo svakog u ½ dijela tuženika V. Z., V., R., OIB… i V. M., Ž., OIB…, te da se vlasništvo nekretnine vrati natrag u vlasništvo tužiteljice I. B. iz R. A., S., R. B. S. 15, OIB… što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnik i posjednik.

III. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno plate troškove parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II - Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu 18.750,00 kuna (osamnaesttisućasedamstopedesetkuna) u roku 15 dana, a odbija se zahtjev tuženih za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 3.125,00 kuna.

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku, a posebno iz razloga čl. 354.st.2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, te zbog pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže Županijskom sudu, smatrajući kako odluka u sporu ovisi o rješenju materijalno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti I-stupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

 

2.1. U žalbi navodi da je Sud  uzeo u obzir samo one činjenice i dokaze koje idu u prilog tuženika dok niti jedan navod tužiteljice kao niti predloženi dokaz pozivanja tuženih da dostave porijeklo novca i odakle su podizali i isplaćivali neke iznose, niti podatak od agencije R. da li su naplatili 3% provizije i od koga, nije niti htio provoditi, odnosno sud nije donio odluku da li će ili neće izvoditi te predložene dokaze od strane tužiteljice, gdje je tako uskratio istoj mogućnost dokazivanja. Tužiteljica nikad nije primila novčane iznose iz točke 2. ove tužbe, a kako je neisplata iznosa od 40.000,00 EUR-a bitan sastojak Ugovora koji nikad nije isplaćen tako da nedostaju bitni sastojci Ugovora jer nije isplaćen potonji iznos do 01.veljače 2011.g. sukladno istom članku predmetnog Ugovora isti se smatra ništetnim jer ne proizvodi pravne posljedice od njegovog sklapanja, to tužiteljica smatra da ima pravo na raskid istog na način da ga proglasi ništetnim zbog nesuglasica oko cijene, koja je bitan sastojak ugovora, konkretno isti je napravljen po svjedoku P. L. „pravniku“ koji ima kaznenih naloga protiv sebe, a sve po prijavama tužiteljice zbog nedozvoljenih radnji protiv iste kao i pravomoćnih presuda protiv istoga, a u korist tužiteljice, a isti je suprotan čl.15. Zakona o deviznom poslovanju (NN 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10). S obzirom da nema suglasnosti volja oko bitnih elemenata ugovora (konkretno cijene koja je u određenim člancima Ugovora određena u EUR-ima umjesto u kunama ili barem protuvrijednosti u kunama, a nesporno je isplata koja je bila „nepotpuna“ vršena upravo u EUR-ima) tužiteljica se poziva na članak 322. ZOO-a pa tako smatra da je predmetni ugovor - Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva – ništetan. Nije jasno zbog čega sud nije vjerovao tužiteljici kad je iskaz iste potpuno logičan, životan i nije kontradiktoran u odnosu da li se bilo 45.000 ili 40.000 EUR-a kao što to sud spominje pod 35. obrazloženja, kad je upravo P. L. „pravnik“ priredio gotov čin za istu koja nije pravnik i živi u A. i ne pozna toliko hrvatsko zakonodavstvo, pa je isti napravio neodređen, dvosmislen i štetan ugovor koji je ista potpisala u dobroj vjeri zajedno s nekim potvrdama koje su joj bile podmuklo stavljene pred nju i to nije jedini slučaj izvjesnog P. L. već obrazac ponašanja kojem će tužiteljica stati na kraj. Tužiteljica smatra kako bi I-stupanjski sud trebao provesti cjelokupni dokazni postupak i utvrditi pravo i potpuno činjenično stanje, a ne poklanjati vjeru jednostrano tuženima i „sumnjivim“ svjedocima i utvrditi prvenstveno da li je ugovor s njegovim načinom plaćanja ugovoren u eurima ili kunama i da li je po istom plaćano u EUR-ima ili protuvrijednosti u kunama, što je vrlo bitno obzirom na utvrđenje ništetnosti ugovora i svega naprijed navedenog.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim ugovorom je tužiteljica prodala, a tuženi kupili i to svaki od po ½ dijela 8. etaža, posebni dio zgrade označen sl. "H" - stan na I katu i potkrovlju, označeno sl. "H", ukupne površine 94,85 m2, tipa 1191, upisane u zk.ul…. poduložak, k.o. R., kč.br…. za cijenu 135.000,00 EUR-a, protuvrijednost u kunama, sa isplatom na način pobliže opisan u čl. 3. istog ugovora, koji da je ovjeren kod javnog bilježnika D. D. iz R., broj OV… dana 13. kolovoza 2010. godine. U čl. 3. citiranog ugovora da je navedeno da će kupci isplatiti prodavatelju dio kupoprodajne cijene u protuvrijednosti 50.000,00 eura prilikom sklapanja ugovora što prodavatelj potvrđuje, da će se iznos 45.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna isplatiti na dan stupanja kupca u posjed nekretnine, a preostali iznos 40.000,00 EUR-a najkasnije do 1. veljače 2010. godine uz oznaku da je (ovaj rok bitan sastojak ovog ugovora). Tužiteljica navodi da nikad nije primila novčane iznose iz točke 2. ove tužbe, a kako da je neisplata iznosa 40.000,00 EUR-a bitan sastojak ugovora koji da nikad nije isplaćen tako da nedostaju bitni sastojci ugovora jer da nije isplaćen potonji iznos do 1. veljače 2010. godine sukladno istom članku predmetnog ugovora isti da se smatra ništetnim jer da ne proizvodi pravne posljedice od njihovog sklapanja, to je tužiteljica smatrala da ima pravo na raskid istog na način da ga proglasi ništetnim zbog nesuglasica oko cijene, koja je bitan sastojak ugovora.

 

5.1. U postupku je nesporno:

- da su tužiteljica kao prodavateljica i tuženici kao kupci, sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine 12. kolovoza 2010. godine (list 4-5) na kojem su njihovi potpisi ovjereni po javnom bilježniku D. D. u R., pod brojem: OV… dana 13. kolovoza 2010. godine.

- da je predmetnim ugovorom o kupoprodaji nekretnina tužiteljica prodala, a tuženici su kupili svaki u ½ dijela nekretninu upisanu u zk.ul…, poduložak k.o. R., k.č.br…, stambena poslovna zgrada i dvorište, površine 977 m2 (stambeno poslovna zgrada 290, dvorište 687 m2) i to: 8. etaža, posebni dio zgrade označen sl. "H" - stan na I. katu i potkrovlju, označeno sl. "H", ukupne površine 94,85 m2, tipa 1191 (čl. 1. ugovora o kupoprodaji nekretnine).

- da je nekretnina koju su tuženici kupili od tužiteljice je u naravi četverosobni stan na I. katu, površine 94,85 m2 i nestambeno potkrovlje, u potkrovlju zgrade površine 261,40 m2, sve prema planu posebnih dijelova zgrade klase: 361-01/06-01/73, ur.broja: 2163-12/05-06-2 od 16. studenoga 2006. godine, kako je to utvrđeno čl. 2. ugovora o kupoprodaji nekretnine.

- da je kupoprodajna cijena utvrđena je u čl. 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine u iznosu 135.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i ista se imala isplatiti u 3 rate. Prva rata je isplaćena u protuvrijednosti 50.000,00 eura prilikom sklapanja ugovora, a što je tužiteljica potvrdila svojim potpisom na tom ugovoru, od čega je 13.500,00 eura predstavljalo kaparu. Preostalih 85.000,00 eura su se tuženici obvezali platiti u 2 rate, jednu u protuvrijednosti 45.000,00 eura na dan stupanja tuženih u posjed nekretnine i drugu u iznosu 40.000,00 eura najkasnije do 1. veljače 2011. godine (u ugovoru piše pogrešno do 1. veljače 2010. godina, ali u narednom stavku ugovora piše pravilno 1. veljače 2011. godine), koji je rok utvrđen bitnim sastojkom ugovora.

- da je tužiteljica sukladno čl. 5. ugovora o kupoprodaji nekretnine prije predaje u posjed imala obvezu odvojiti instalacije struje i vode, ugraditi sat za struju i vodu sve za predmetni stan oznake „H“ i izgraditi stepenište do tog stana, sve do najkasnije 15. listopada 2010. godine.

- da je tužiteljica je potpisom na potvrdi o isplati ukupnog iznosa kupoprodajne cijene od 31. siječnja 2011. godine, na kojoj je tužiteljičin potpis ovjerio javni bilježnik D. D. u R. pod brojem: OV… dana 31- siječnja 2011. godine (list 30-31), potvrdila da su tuženici kao kupci isplatili ukupni ugovoreni iznos kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine, sve sukladno navedenom ugovoru o kupoprodaji nekretnine i ujedno je dala tabularnu izjavu kojim je dozvolila tuženicima da temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine i navedene potvrde o isplati, bez svakog daljnjeg odobrenja ili njezinog pristanka kao prodavateljice, ishode u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rovinju uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u ime i korist tuženih svakog u ½ dijela.

- da je povodom prijedloga tuženih od 7. veljače 2011. godine, radi uknjižbe prava vlasništva, Općinski sud u Rovinju rješenjem broja Z-236/2011 od 7. veljače 2011. godine (list 32-33), dopustio na temelju navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnine i navedene potvrde o isplati, uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama tužiteljice za korist tuženih svakog u ½ dijela i tuženici su upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, svaki u ½ dijela kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, posebnog izvatka, neslužbene kopije za zk.ul… k.o…. R. (list 6).

- da je tužiteljica u svoje ime i u ime svojih sinova A. i T. B. dala pisane suglasnosti tuženicima dana 31. siječnja 2011. godine (list 35-36) da mogu izvršiti dogradnju/nadogradnju potkrovlja zgrade u kojem se nalazi predmetni stan kojeg su tuženici kupili od tužiteljice, sukladno dokumentima prostornog plana važećim u času ishođenja potrebitih dozvola za predmetnu nadogradnju (list 51). Iste suglasnosti su dali i drugi stanari P. J. (list 37) i M. H. (list 38).

- da su tuženici su sukladno čl. 6. ugovora o kupoprodaji nekretnine prijavili poreznoj upravi isti ugovor i P. uprava, P. ured P., I. R., donijela je porezna rješenja pod klasom:…, ur.br:… dana 25. ožujka 2011. godine (list 39 i 40)

- da je tužiteljica dala tuženicima ključeve predmetnog stana, i time predala tuženicima posjed stana kako je to i ugovoreno nakon što je tužiteljica izvršila odvajanje struje i vode te izgradnju posebnog stepeništa do stana kako to stoji u čl. 5. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. kolovoza 2010. godine te čl. 3. kojim je određeno da će se druga rata u iznosu 45.000,00 eura platiti na dan stupanja kupaca u posjed nekretnine. Dakle, uvjet za plaćanje druge rate u iznosu 45.000,00 eura je bio stupanje u posjed predmetnog stana, a prije predaje u posjed je tužiteljica trebala izvršiti odvojiti instalacije struje i vode i izgraditi stepenište do stana, što je učinila.

 

5.2. U postupku je bilo sporno da li je predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan, jer je tužiteljica tvrdila da među strankama ugovora nije bilo suglasnosti oko bitnih elementa ugovora, konkretno cijene pa da je stoga ugovor protivan odredbi čl. 322. ZOO-a.

 

5.3. Temeljem odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

5.4. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da sud ne vjeruje tužiteljici kada je iskazala da joj tuženici nisu isplatili cjelokupni iznos kupoprodajne cijene, tim više što je tužiteljica i potpisala potvrdu o tome 31. siječnja 2011. godine i svoj je potpis ovjerila kod javnog bilježnika, kojom je potvrdom ujedno dala tuženicima i suglasnost za upis uknjižbe njihovog prava vlasništva svakog u 1/2 dijela na predmetnom stanu kojeg su platiti tužiteljici. Sud zaključuje da nije logično da tužiteljica potpiše da joj je isplaćen ukupni ugovorni iznos kupoprodajne cijene za predmetni stan, ako joj isti nije isplaćen. Ujedno je istoga dana tužiteljica u svoje ime i u ime svojih sinova potpisala suglasnost tuženicima za nadogradnju predmetne zgrade, gdje piše da je tužiteljica suglasna da tuženici kao suvlasnici predmetne zgrade, odnosno vlasnici posebnog dijela zgrade, stana mogu izvršiti dogradnju/nadogradnju potkrovlja te zgrade, smatrajući tuženike vlasnicima stana kojeg su kupili od nje, inače im takvu suglasnost ne bi dala. Na rješenje o uknjižbi vlasništva tuženih na predmetnom stanu tužiteljica nije izjavila žalbu, a od 31.1.2011. kada je potvrdila primitak kupoprodajne cijene pa do podnošenja tužbe 2019. nikad nije pisanim ni usmenim putem prigovorila tuženima.

 

6. Zbog svih naprijed navedenih utvrđenih činjenica ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. kolovoza 2010. godine niti je protivan Ustavu Republike Hrvatske, niti je protivan prisilnim propisima, niti je protivan moralu društva, pa samim time nije niti ništetan kako to tužiteljica tvrdi i sud smatra da tužiteljica nije dokazala osnovanost svojeg zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji niti osnovanost s time povezanog zahtjeva radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

6.1. Dakle, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora, za koje se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi sukladno odredbi čl. 328. ZOO-a, ali nije dokazala da su ispunjeni zakonski razlozi iz odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a koja propisuje pretpostavke ništetnosti ugovora, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. Navodi tužiteljice iz žalbe nisu doveli u pitanje činjenična utvrđenja u postupku i pravni stav prvostupanjskog suda. Sud je pravilno proveo dokazni postupak, a na raspravi 19.10.2021. je rješenjem odlučio da daljnje dokaze neće provoditi, a na istoj raspravi je punomoćnik tužiteljice naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te da predlaže zaključenje rasprave i donošenje presude, zbog čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi da sud nije donio odluku da li će ili neće provoditi predložene dokaze, zbog čega je tužiteljici uskratio mogućnost dokazivanja. Troškovi parničnog postupka pravilno su izračunati sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

 

7. Zbog navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, sud je žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

 

8. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom sud joj nije priznao troškove žalbenog postupka (čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku), zbog čega je sud sukladno odredbi čl.166.st.1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u točki II izreke ove presude.

             

 

U Požegi, 5.veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                      Branimir Miljević,v.r.