REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Broj: 29. Pp-11296/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vlatkici Jurić, uz sudjelovanje Štefice Meštrović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Antuna Podhraški, zbog djela prekršaja iz članka 43. stavak 2. i članka 176. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama («Narodne novine» broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), kažnjivog po članku 43. stavak 3. uz primjenu članka 293. stavak 1. i članku 176. stavak 5. istog Zakona, odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv obaveznog prekršajnog naloga PU Zagrebačke, I postaje prometne policije, broj: klasa: 211-07/22-4/85521; urbroj: 511-19-44/22-1 od 19. prosinca 2022. godine, dana 29. rujna 2023. godine
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenika Antuna Podhraški od 14. lipnja 2023. godine te se preinačuje pobijani obavezni prekršajni nalog u odluci o prekršajnopravnim sankcijama i okrivljeniku, temeljem članka 39., uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) utvrđuje za djelo prekršaja iz članka 43. stavak 2. kažnjivo po članku 43. stavak 3. uz primjenu članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčana kazna u iznosu od 132,73 eura[1] (stotridesetdvaeuraisedamdesettricenta) / 1.000,00 kuna (tisuću kuna), a za djelo prekršaja iz članka 176. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 176. stavak 5. istog Zakona utvrđuje novčana kazna u iznosu od 265,45 eura[1] (dvijestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti) / 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna) te mu se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 398,17 eura[1] (tristodevedesetosameuraisedamnaestcenti) / 3.000,00 kuna (tritisućekuna) koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena te se ukida izrečena mu zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
II U ostalom dijelu prigovor se odbija kao neosnovan te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu obavezni prekršajni nalog potvrđuje.
II Temeljem odredbe članka 138. stavak 2. točka 3b. Prekršajnog zakona okrivljenik je obavezan naknaditi paušalni troškak ovog Suda u iznosu od 39,82 eura[1] (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta) / 300,00 (tristotine kuna) u roku od 15 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim i izrečena mu je ukupna novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna (pettisuća kuna) / 663,61 eura (šestošezdesettrieuraišezdesetjedancent) zbog djela prekršaja iz članka
43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 43. stavak
3. uz primjenu članka 293. stavak 1. i članka 176. stavak 3. kažnjivo po članku 176. stavak 5. istog Zakona, činjenično označenih u izreci pobijanog naloga. Okrivljenik je upozoren da, ukoliko u zadanom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena. Istim nalogom okrivljenik je obvezan na platež troškova postupka u iznosu od 300,00 kuna (tristotine kuna) / 39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta) te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene kazne, zaštitne mjere i troškova izdavanja pobijanog naloga. Naveo je da priznaje izvršenje djela prekršaja, moli ublažavanje kazne i ukidanje zaštitne mjere, jer nikada nije bio osuđivan, redovni je student Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te radi preko studentskog servisa u ugostiteljstvu kao konobar uz nabavu i dostavu robe pa mu je uporaba automobila nužna.
3. Podnositelj prigovora predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.
4. Prigovor je osnovan.
5. Odlučujući o prigovoru i ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna previsoka i prestroga, iako je izdavatelj pobijanog obaveznog prekršajnog naloga odmjerio za svako pojedino djelo prekršaja novčanu kaznu u zakonom propisanom iznosu, ali pri tome nije uzeo u obzir postojanje okolnosti koje bi opravdavale izricanje niže novčane kazne kao blaže prekršajnopravne sankcije.
6. Obzirom da je podnositelj prigovora priznao počinjenje djela prekršaja, izrazio žaljenje, a u spisu predmeta ne postoje podaci da bi do sada bio pravomoćno prekršajno osuđivan, stanovište je ovog Suda da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti koje su osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne, budući se svrha kažnjavanja može postići i ublaženom novčanom kaznom pa je odlučio kao u izreci presude.
7. Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona ako u roku za plaćanje novčane kazne, a koji rok je određen u izreci presude, okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
8. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju primjena iste nije osnovana jer počinjenim prekršajem nisu nastale teže štetne posljedice, a inkriminirano ponašanje, po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu koje bi upućivalo na opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti takav prekršaj. Nadalje, okrivljenik je priznao prekršajno djelo, svjestan je svoje odgovornosti te stoga ima kritičan odnos prema ovom prekršajnom djelu. Osim toga, podnositelj prigovora do sada nije prekršajno osuđivan. Po ocjeni ovog Suda, sve naprijed navedene okolnosti ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije kako bi se okrivljenika spriječilo da ponovno počini takav prekršaj, već se svrha kažnjavanja odnosno specijalna prevencija može postići i samim izricanjem novčane kazne. Zbog toga je pobijani obavezni prekršajni nalog valjalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je navedeno u izreci ove presude.
9. U odnosu na troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, izdavatelj obaveznog prekršajnog naloga odmjerio je troškove sukladno složenosti postupka izdavanja obaveznog prekršajnog naloga i odredbi članka 239. stavak 4. Prekršajnog zakona, a prema mišljenju ovog Suda, plaćanje troškova u iznosu od 300,00 kuna (tristotine kuna) / 39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta) ne ugrožava egzistenciju podnositelja prigovora obzirom da ostvaruje prihode. Stoga je prigovor u odnosu na troškove postupka valjalo odbiti kao neosnovan i potvrditi u tom dijelu obavezni prekršajni nalog.
10. Odluka o troškovima ovog Suda u paušalnom iznosu temelji se na propisu citiranom u izreci presude te se u konkretnom slučaju ukazuje opravdanom obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
11. Slijedom navedenog, temeljem članka 244. stavak 2. Prekršajnog zakona, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. rujna 2023.
Zapisničarka
Sutkinja Štefica
Meštrović
Vlatkica Jurić
Ova presuda pravomoćna je dana 29. rujna 2023. godine.
Presuda se dostavlja u 3 primjerka PU Zagrebačkoj, I postaji prometne policije: za izdavatelja obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenika i pismohranu.
