REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-442/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice A. V. iz M., F. 20, zastupane po opunomoćenici V.K., odvjetnici u D., Dr. A. S. 45, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Pula, Trg Republike 1, radi odjave prebivališta, 29. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, KLASA: UP/I-220-01/23-06/370, URBROJ: 511-08-18-23-1 od 7. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika u tč. 1. izreke određeno je da se tužiteljici odjavljuje prebivalište s adrese u M., F. 20, dok je u tč. 2. izreke rješenja određeno da je tužiteljica dužna u roku od osam dana, od dana izvršnosti rješenja, vratiti osobnu iskaznicu serijskog broja 111308015 izdanu u Policijskoj upravi istarskoj s rokom važenja od 8. prosinca 2014. do 8. prosinca 2024.

2. Pobijana odluka tuženika temelji se na utvrđenju da tužiteljica ne živi na adresi prijavljenog prebivališta.

3. Tužiteljica u tužbi, u bitnom, ne spori da ne živi na adresi prijavljenog prebivališta no ističe da je razlog tome što je onemogućena u korištenju nekretnine koja predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom i koja je stečena u braku. Nastavno na prethodno, naglašava da je protiv uskoro bivšeg supruga i njegove obitelji podnijela tužbu radi utvrđenja njezinog suvlasničkog udjela u toj nekretnine i radi predaje u posjed. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1264/2020 od 12. srpnja 2022.g. u kojoj je taj Sud zauzeo pravo shvaćanje prema kojem oduzimanje osobne iskaznice te prestanak njezinog važenja zbog odjave prebivališta po službenoj dužnosti predstavlja ograničenje prava na slobodu kretanja (zajamčeno čl. 32. Ustava i čl. 2. st. 1. Protokola br. 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) te da stoga navedeno ograničenje, da bi bilo u skladu s Ustavom, mora biti utemeljeno na zakonu, mora imati legitimni cilj te mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju odnosno nužno u demokratskom društvu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe kako je u provedenom postupku, na temelju izjave stranke te dvije provedene terenske provjere, nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica od 2014. više ne živi na adresi prijavljenog prebivališta. Naglašava da je i sama tužiteljica u svojoj izjavi danoj na zapisnik 14. travnja 2022. potvrdila da više ne stanuje na predmetnoj adresi obzirom da je tom prilikom navela da sa svojim sinom živi na adresi F. 112, M..

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka.

7. Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se u ovom sporu izvede dokaz njezinim saslušanjem, kao stranke, ocijenivši navedeni dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište u M., F. 20, kao i da od 2014. ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta već na adresi F. 112.

10. Sporno je da li su ispunjene zakonske pretpostavke iz Zakona o prebivalištu (NN br. 144/12, 128/13, 114/22; dalje: Zakon o prebivalištu) za donošenje rješenje o odjavi prebivališta.

11. Sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

12. Čl. 12. st. 1. Zakona o prebivalištu propisano je da će Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe, ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravih i fizičkih osoba. U st. 3. istog članka određeno je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe nadležna Policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju koji se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

13. Odredbom čl. 15. st. 1. tč 4. Zakona o osobnoj iskaznici (NN br. 62/15, 42/20, 144/20, 114/22; dalje: Zakon o osobnoj iskaznici) propisano je da osobna iskaznica prestaje važiti prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.

14. Slijedom prethodno citiranih odredbi Zakona o prebivalištu i Zakona o osobnoj iskaznici, a imajući pritom u vidu da tužiteljica nije osporavala činjenicu da ne živi na adresi u M., F. 20, već je samo isticala razloge zbog kojih više ne živi na toj adresi, Sud utvrđuje da donošenjem osporavanog rješenjem tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

15. Razlozi zbog kojih tužiteljica ne živi na predmetnoj adresi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući da je za utvrđenje određenog mjesta prebivalištem, u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu, potrebno istovremeno ispunjenje subjektivnog i objektivnog elementa prebivališta, odnosno, osim namjere građanina da se stalno nastani u mjestu i na adresi na koju se prijavljuje prebivališta potrebno je i da građanin stvarno živi (stanuje) na prijavljenoj adresi.

16. Slijedom obrazloženog, na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao u tč. I. izreke.

17. Odluka o troškova spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS- a.

18. U odnosu na zahtjev tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, ističe se da uzevši u obzir da je presudom odbijen tužbeni zahtjev to je odgodni učinak tužbe postao bespredmetan te je na, temelju odredbe čl. 26. st. 2. ZUS-a, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

U Rijeci 29. rujna 2023.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS- a).