Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: 21 Povrv-116/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu Ireni Šegavić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Zrinke Ban, u pravnoj stvari tužitelja P. – p. d.o.o. iz K., D., OIB:…, zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici iz K., protiv tuženika D. K. iz K., S. R., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. B., odvjetnika iz K. te tuženika D. K. osobno uz punomoćnika J. J., odvjetnika iz Z., 29. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. A. – Ž. T. iz K., posl.br. Ovrv-…od 7. srpnja 2022. u kojem je naloženo tuženiku D. K. iz K., S. R., OIB:…, isplatiti tužitelju P. – p. d.o.o. iz K., D., OIB:…, iznos od 3.943,78 EUR[1] /29.714,40 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi:
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. srpnja 2019.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. kolovoza 2019.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. rujna 2019.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. listopada 2019.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. studenog 2019.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. prosinca 2019.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. siječnja 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. veljače 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. ožujka 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. travnja 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. svibnja 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. lipnja 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. srpnja 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. kolovoza 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. rujna 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. listopada 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. studenog 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. prosinca 2020.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. siječnja 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. veljače 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. ožujka 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. travnja 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. svibnja 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. lipnja 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. srpnja 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. kolovoza 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. rujna 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. listopada 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. studenog 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. prosinca 2021.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. siječnja 2022.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. veljače 2022.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. ožujka 2022.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. travnja 2022.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. svibnja 2022.,
- na iznos od 109,55 EUR/825,40 kn od 1. lipnja 2022., pa do isplate po stopi koja se na valutu HRK određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku D. K. iz K., S. R., OIB:…, nadoknaditi tužitelju P. – p. d.o.o. iz K., D., OIB:…,, parnični trošak u iznosu od 1.396,05 EUR/10.518,54 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2023. pa do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Temeljem prijedloga tužitelja, u svojstvu ovrhovoditelja, javne bilježnice M. A.
– Ž. T. iz K. donijele su rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-…od 7. srpnja 2022.
2. Po pravodobnom prigovoru tuženika rješenjem Općinskog suda u K., poslovni broj Povrv-…od 29. kolovoza 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnih bilježnica M. A. – Ž. T. iz K, poslovni broj Ovrv- …od 7. srpnja 2022. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje i određeno je da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tužitelj u tužbi navodi kako prema tuženiku ima nepodmirenu dospjelu tražbinu koja se odnosi na nepodmirene račune pričuve za stan u stambenoj zgradi u K., R., u razdoblju od veljače 2018. do travnja 2022. u iznosu od 42.095,40 kn, a koji iznos tužitelj potražuje zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz trošak ovog postupka.
4. U svom prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare te prigovara pasivnoj legitimaciji navodeći kako on nije vlasnik stana za koji su izdani nezakonito obračunati računi za pričuvu.
5. Uvažavajući prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, tužitelj je podneskom od 12. rujna 2022. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje da podmiri račune za pričuvu za stan u stambenoj zgradi u K., R. i to za razdoblje od svibnja 2019. do travnja 2022.
6. Podneskom od 12. rujna 2022. tužitelj se očitovao na prigovore tuženika te je naveo kako je člankom 10. Ugovora o upravljanju zgradom navedeno da su suvlasnici obvezni plaćati doprinos zajedničkoj pričuvi u mjesečnim iznosima i to u iznosu od 2,00 kn/m2 etalonske površine svojih posebnih dijelova, a isto je propisano i člankom 14. Međuvlasničkog ugovora, dok je odlukom većine suvlasnika od 31. listopada 2013. iznos pričuve povećan na 4,00 kn/m2 korisne površine. Tužitelj je naveo i kako je tuženik vlasnik i korisnik poslovnog prostora u prizemlju, površine 112,55 m2 i stana na 1. katu, površine 93,79 m2, koji se nalaze u predmetnoj stambenoj zgradi te da isti nije u utuženom razdoblju plaćao zajedničku pričuvu. U odnosu na navod tuženika kako isti nije vlasnik predmetnog stana, tužitelj navodi kako predmetni poslovni prostor i stan nisu upisani kao samostalne uporabne cjeline te stoga tuženik ne dolazi upisan kao njihov vlasnik u zemljišnim knjigama, međutim, isti je nedvojbeno njihov faktični, izvanknjižni vlasnik i posjednik. Navodi i kako je prema njegovim saznanjima tuženik predmetni stan i poslovni prostor stekao od tvrtke A. d.o.o., a prethodno tuženiku, iste je za obavljanje svoje djelatnosti koristila tvrtka F. d.o.o. Također, tužitelj navodi kako je na ˝potpisnoj listi suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina˝, koja prileži ˝zahtjevu za prijavu na javni natječaj za ugradnju sustava internih i sekundarnih vodomjera˝ od 4. svibnja 2017. tuženik izričito naveden kao vlasnik stana i poslovnog prostora, a predmetnu potpisnu listu tuženik je vlastoručno potpisao.
7. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavki za pričuvu (list 33-34 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom br. R.. (list 57-60 spisa), Međuvlasnički ugovor suvlasnika stambene zgrade u K., R.od 30. travnja 2012. (list 62-66 spisa) uz Odluku većine suvlasnika od 17. travnja 2012. (list 61 spisa), Odluku većine suvlasnika od 31. listopada 2013. (list 67 spisa), zahtjev za prijavu na javni natječaj (list 73-74 spisa), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora i ključeva (list 75 spisa) te spis Općinskog suda u K., poslovni broj Povrv-…. Tijekom postupka, proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka S. K. (list 81 spisa) i A. V. (list 79-81 spisa) te je saslušan tuženik (list 83 spisa).
8. Tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 12. rujna 2022. je osnovan.
9. Među strankama nije sporno da se potraživanje tužitelja odnosi na pričuvu za stan u K., R., kao i da je tužitelju Ugovorom o upravljanju zgradom br. R.. (list 57-60 spisa) i Međuvlasničkim ugovorom suvlasnika stambene zgrade u K, R.od 30. travnja 2012. (list 62-66 spisa) povjereno upravljanje zgradom te je isti ovlašten po samom zakonu pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.
10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija tuženika te je li osnovan prigovor zastare koji ističe tuženik. 11. Iz zahtjeva za prijavu na javni natječaj (list 73-74 spisa) proizlazi kako je tužitelj u ime suvlasnika predmetne stambene zgrade, a kao upravitelj predmetne stambene zgrade, dana 5. svibnja 2017. uputio G. K. Zahtjev za prijavu na javni natječaj za ugradnju sustava internih i sekundarnih vodomjera u višestambenim zgradama na području grada K. za 2017. godinu. Uz navedeni zahtjev priložena je i potpisna lista suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina koje namjeravaju sudjelovati u javnom pozivu te je pod rednim brojem 1 navedeno ime tuženika D. K. uz koje stoji potpis K., dok je pod rednim brojem…ponovno navedeno ime tuženika D.K. uz naznaku ˝poslovni prostor˝ i potpis K.
12. Iz iskaza svjedoka S. K. (list 81 spisa) proizlazi kako je njegova supruga kupila stan od A. d.o.o. u zgradi u K., R., a koji ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama budući se čeka da se to riješi u zemljišnim knjigama. Navodi kako nije problem u plaćanju pričuve, ali ističe kako bi upravitelj zgrade trebao doći na lice mjesta i izmjeriti i utvrditi točnu kvadraturu stana i poslovnog prostora pa da pričuvu plaćaju kao i drugi suvlasnici, obzirom svjedok smatra kako tužitelj za njih ima jedan cjenik, a za sve ostale drugi. Svjedok navodi i kako su upravitelj zgrade i predstavnik stanara bili obavješteni o poplavi u predmetnom stanu no isti nisu poduzeli ništa. Navodi i kako režijski računi za predmetni stan dolaze na ime tuženika, a jedan manji dio na ime njegove supruge.
12.1. Cijeneći iskaz svjedoka sud isti nije prihvatio budući je svjedok, kao otac tuženika, zainteresiran za ishod ovog postupka te je njegov iskaz različit od iskaza svjedokinje čiji je iskaz sud prihvatio u cijelosti. Ističe se i kako tuženik nikada nije dostavio na spis ugovor o kupoprodaji između tvrtke A. i svoje majke Z. K., a kako bi dokazao navode da isti nije vlasnik predmetnog stana i poslovnog prostora, već da je vlasnica istih njegova majka, odnosno supruga svjedoka S. K. i to Z. K. 13. U svom iskazu svjedokinja A. V. (list 79-81 spisa) navodi kako njezina saznanja proizlaze iz činjenice da je ona predstavnik stanara u zgradi u K., u ulazu gdje se nalazi predmetni stan, na adresi R.te da je ona predstavnik stanara postala prije nego što je tuženik kupio stan u zgradi. Svjedokinja navodi kako je predmetni stan bio u vlasništvu F., koji je bio u sklopu A., te da je u tom prostoru živjela bivša radnica A.. Navodi da je u stan, nakon što je ona otišla, nakon dva dana uselio tuženik. Nadalje navodi kako joj je u ljeto 2015. tuženik rekao da je kupio stan za 60.000,00 EUR i da se papiri sređuju u G., a da on od ljeta 2015. živi u tom stanu sa svojom suprugom i dvoje djece. Navodi kako je tuženik uredio poslovni prostor na način da je polovicu istoga prenamijenio supruzi u frizerski salon, a da se u stan koji se nalazi iza poslovnog prostora i koji je spojen s poslovnim prostorom uselio tuženik sa svojom suprugom i djecom. Svjedokinja navodi i kako joj je tuženik rekao da je on taj stan kupio od O. za 60.000,00 EUR te da cijelo vrijeme govori da se sređuju papiri, da uvijek fali jedan papir i da će to biti riješeno idući ponedjeljak. Navodi kako joj je tuženik rekao da nije problem da plaća pričuvu za poslovni prostor, ali da on želi plaćati pričuvu sam za dio prostora koji koristi, a ne za cijeli. Navodi kako je ona kontaktirala upravitelja zgrade koji joj je rekao kako ovlašteni mjernik treba izaći na lice mjesta te da ga tuženik treba platiti, a kako bi se taj problem riješio papirnato. Svjedokinja navodi kako je ona to prenijela tuženiku. Iz iskaza svjedokinje proizlazi kako ne zna tko je konkretno upisan kao vlasnik predmetnog stana i prostora, no međutim zna da tuženik od kada se uselio sa svojom obitelji 2015. ili 2016. živi u predmetnom stanu te isti govori kako je on vlasnik stana.
13.1. Cijeneći iskaz svjedokinje, sud je isti prihvatio u cijelosti budući je svjedokinja iskazivala jasno, detaljno i na temelju svojih neposrednih saznanja.
14. U svom iskazu, tuženik D. K. (list 83 spisa) navodi kako je njegova majka, a koja je nedavno preminula, radila u A. gdje je putem otkupa došla do vlasništva predmetnog stana. Navodi kako se papiri oko vlasništva stana i dalje sređuju obzirom vlasništvo nije usklađeno u katastru i gruntovnici. Navodi i kako je njegova majka njemu poklonila predmetni stan putem Ugovora o darovanju. Tuženik ne spori da u predmetnom stanu živi sa suprugom i svoje dvoje djece te ne bježi od odgovornosti da treba plaćati pričuvu, ali drži da je ista previsoko određena. Ističe kako nitko nije došao u stan kako bi izmjerio kolika je stvarna kvadratura stambeno poslovnog prostora, a kolika skladišnog. Tuženik navodi i kako on nikada nije bio na sastancima koji su se održavali sa predstavnicima stanara, a da potpis koji se nalazi na potpisnim listama suvlasnika nije njegov potpis. Navodi i kako on za predmetni stan redovito podmiruje sve režijske troškove.
14.1. Cijeneći iskaz tuženika, sud isti nije prihvatio budući njegov iskaz nije potvrđen nikakvom materijalnom dokumentacijom, već samo iskazom svjedoka S.K., a čiji iskaz sud nije prihvatio. Nadalje, isti je suprotan i iskazu svjedokinje A. V. čiji je iskaz sud prihvatio u cijelosti. Također, ovaj sud smatra kako je tuženik samo paušalno izjavio prigovor kako se na potpisnoj listi suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina (list 74 spisa) ne radi o njegovom potpisu i da je njegov potpis drugačiji budući tuženik nije predložio provođenje nikakvog dokaza kojim bi potvrdio kako na potpisnim listama nije njegov potpis odnosno da je taj potpis drugačiji od onoga kako se on potpisuje.
15. Uvidom u spis ovoga suda, poslovni broj: Povrv-…, utvrđeno je kako je u istome dana 28. travnja 2022., pod poslovnim brojem: Povrv-…, donesena presuda kojom je naloženo tuženiku da podmiri tužitelju neplaćene račune za pričuvu za stan u stambenoj zgradi u K., R., u razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2018. te je ista i potvrđena presudom Županijskog suda u S., poslovni broj: Gž-…od 10. studenog 2022.
16. Tijekom ovog postupka, sud je nesporno utvrdio kako je tuženik D. K. posjednik i korisnik predmetnog stana na adresi u K., R., obzirom da tako proizlazi iz iskaza svjedokinje A. V. čijem iskazu je ovaj sud povjerovao u cijelosti, a i sam tuženik je izjavio kako u predmetnom stanu živi sa suprugom i svoje dvoje djece. U odnosu na navod tuženika kako se njegov potpis ne nalazi na potpisnoj listi suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina (list 74 spisa), ističe se kako tuženik nije dokazao da se ne radi o njegovom potpisu te nije na te okolnosti predložio izvođenje nikakvih dokaza. Činjenica da tuženik nije svoje pravo vlasništva upisao u zemljišnim knjigama ne može ići na štetu ostalih suvlasnika i za istog dovoditi do nepostojanja obveze plaćanja zajedničke pričuve (Županijski sud u Puli-Pola, Gž-…od 15. rujna 2020.). Ovaj sud smatra kako tuženik navedeni stan i poslovni prostor drži u posjedu temeljem kupoprodajnog ugovora, a kojeg je sklopio s namjerom stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini te iako nije u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik određenog stana ili poslovnog prostora, činjenica da je isti u posjedu predmetnog stana i poslovnog prostora te činjenica da je ostalim suvlasnicima bilo poznato da je došlo do promjene vlasništva dovodi do toga da je tuženik pasivno legitimiran izvanknjižni vlasnik. Sama okolnost da određena osoba nije u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik određenog stana, a u postupku se dokaže da je stvarni vlasnik, ne dovodi do promašene pasivne legitimacije (Županijski sud u Zadru, Gž-…-2 od 3. srpnja 2020., Županijski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-…od 21. travnja 2016.). Slijedom navedenog, ovaj sud ističe kako nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik.
17. U odnosu na navod tuženika da je on predmetni stan i poslovni prostor stekao tek Ugovorom o darovanju koji je zaključio sa svojom majkom Z. K. prije nego što je ona preminula, ističe se kako tuženik nije dokazao niti da je navedeni ugovor sklopljen, a niti kada je sklopljen, a iz iskaza svjedokinje A. V., čiji iskaz je sud prihvatio u cijelosti, proizlazi kako se tuženik prema drugim suvlasnicima predmetne zgrade legitimirao kao vlasnik predmetnih nekretnina od trenutka kada se i uselio u predmetni stan i poslovni prostor, odnosno još od 2015. godine.
18. Iz Međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade u K., R. od 30. travnja 2012. (list 62-66 spisa) proizlazi da su suvlasnici zgrade u K., R., uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade. Iz članka 2. istog Ugovora proizlazi kako se suvlasnicima smatraju osobe koje su u skladu sa zakonom stekle vlasništvo određenog posebnog dijela zgrade kao i sve osobe koje će nakon sklapanja ovog ugovora steći vlasništvo posebnog dijela zgrade. Člankom 6. navedenog Ugovora odlučeno je kako upravljanje zgradom suvlasnici povjeravaju P.-p. d.o.o. K., D., koje je registrirano za poslove upravljanja, dok je člankom 7. kao predstavnik suvlasnika određena A. V. Iz istog Ugovora proizlazi i obveza suvlasnika plaćati zajedničku pričuvu. Obveza podmirivanja pričuve propisana je i člankom 10. Ugovora o upravljanju zgradom br. R.. (list 57-60 spisa) kao i člankom 89. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (˝Narodne novine˝, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014. – dalje: ZVDSP), kojim je određeno da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Iz odluke većine suvlasnika od 31. listopada 2013. (list 67 spisa), proizlazi kako je visina pričuve povećana na iznos od 4,00 kn/m2 korisne površine, a što za stan tuženika na 1. katu površine 93,79 m2 iznosi 375,16 kn mjesečno te poslovni prostor u prizemlju površine 112,55 m2 iznosi 450,20 kn mjesečno, odnosno ukupno 825,40 kn mjesečno, a kako to i proizlazi iz izvoda otvorenih stavki tužitelja. Iz odluke većine suvlasnika od 31. listopada 2013. (list 61 spisa) proizlazi kako je tužitelj ispravno obračunao kvadraturu poslovnog prostora i stana tuženika budući je u istoj navedenog kako poslovni prostor u prizemlju u vlasništvu F. d.o.o. ima korisnu površinu 112,55 m2, dok stan na 1. katu u vlasništvu F. d.o.o. ima korisnu površinu 93,79 m2. Tijekom postupka je utvrđeno kako je tuženik stekao u vlasništvo navedene nekretnine te je stoga tužitelj u ovom postupku dokazao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Kada sud uzme u obzir činjenicu da se doprinosi za zajedničku pričuvu plaćaju radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i činjenicu da je tuženik kao posjednik i korisnik predmetnog stana i poslovnog prostora te da je isti izvanknjižni vlasnik istih, to je tuženik svakako u smislu odredbe članka 89. stavka 2. ZVDSP-a dužan sudjelovati u troškovima zajedničke pričuve.
19. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio kako isti, obzirom na specificirani tužbeni zahtjev, nije osnovan.
20. Člankom 226. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje: ZOO) propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.
21. Odredbom članka 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. istog zakona određeno kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
22. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. lipnja 2022., a nepodmireni računi, sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu, dospijevaju u razdoblju od 30. lipnja 2019. do 31. svibnja 2022., nije osnovan prigovor zastare koji ističe tuženik te se potraživanje tužitelja u cijelosti ukazuje osnovanim, time da je visina i dospijeće svakog pojedinog iznosa utvrđena uvidom u izvod otvorenih stavki za pričuvu.
23. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnih bilježnica M. A. – Ž. T. iz K., posl. br. Ovrv-… od 7. srpnja 2022. za iznos od 3.943,78 EUR/29.714,40 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022. i 114/2022. – dalje ZPP) valjalo odlučiti kao u točci I. izreke presude.
23.1. Zatezna kamata na iznose glavnog potraživanja određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a na valutu HRK do zaključno sa 31. prosincem 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR u skladu sa izmijenjenim člankom 29. stavkom 2. ZOO-a (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 114/22) te temeljem Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.), a na iznos parničnog troška u skladu sa izmijenjenim člankom 29. stavkom 2. ZOO-a (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 114/22) te temeljem Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).
24. Kada se radi o troškovima ovršnog prijedloga i parničnog postupka, sukladno Zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. u Zagrebu, poslovni broj Su- IV-…presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
25. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav obrazloženog podneska od 12. rujna 2022. sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. – dalje: Tarifa/12) u iznosu od 199,00 EUR, za zastupanje na ročištima od 3. svibnja 2023., 1. lipnja 2023. i 30. kolovoza 2023. u iznosu od 199,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife/12 te za zastupanje na ročištu za objavu presude 29. rujna 2023. u iznosu od 99,50 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife/12, a na koji trošak valja obračunati PDV po stopi od 25% u iznosu od 223,87 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 85,89 EUR, a ne kako je to tužitelj zatražio u iznosu od 102,32 EUR, a sve obzirom na VPS u visini od 3.943,78 EUR, zatim trošak sastava prijedloga za ovrhu u traženom iznosu od 132,72 EUR, sukladno Tbr. 11. Tarife/12 te javnobilježnička nagrada u iznosu od 19,91 EUR, uz pripadajući PDV po stopi od 25% na iznos troška sastava prijedloga za ovrhu i javnobilježničke nagrade, u iznosu od 38,16 EUR, pa ukupni trošak ovog parničnog postupka iznosi 1.396,05 EUR, a na koji trošak je tužitelju dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja teče od 29. rujna 2023. pa do isplate. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točci II. izreke rješenja.
25.1. Činjenica da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nije od utjecaja na odluku o visini troškova postupka. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima postupka smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva u slučaju da su troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta ranijeg zahtjeva veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (VSRH Rev-…od 19. veljače 2013., ŽS Varaždin Gž-…od 9. travnja 2019.). Ističe se kako su troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta ranijeg zahtjeva (VPS: 42.095,40 kn) jednaki troškovima izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (VPS: 29.714,40 kn).
26. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
U K. 29. rujna 2023.
Prijedlog odluke izradila
Sudac: Irena Šegavić
Viša sudska savjetnica: Zrinka Ban
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Rok za žalbu računa se od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok se računa od dana dostave.
Dostavljeno:
1. I. B., odvjetnica iz K.
2. J. J., odvjetnik iz Z.