REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: Povrv-1287/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., O.:…, S., protiv

tuženika M. Đ., O.:…, S., zastupanog po

odvjetnicima iz O. L.-V. i partneri d.o.o. u S.,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18.rujna 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. B., diplomiranog pravnika zaposlenog kod tužitelja, i zamjenika punomoćnika tuženika B. M.,

odvjetničkog vježbenika u O. L.-V. i P d.o.o., na

ročištu za objavu i uručenje presude 29.rujna 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB A. Z. iz S. posl.

br. Ovrv-796/2021 od 18.svibnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga, u iznosu od 56,38 EUR/424,80 HRK (slovima:pedeset šest eura trideset osam centi/četiri stotine dvadeset četiri kune osamdeset lipa) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.veljače 2021. do isplate, po kamatnoj stopi koja se od dospijeća do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na

svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB A. Z. iz S. posl. br. Ovrv-

796/2021 od 18.svibnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 24,89 EUR/187,50 HRK na ime nastalih troškova, budući o troškovima postupka treba donijeti novu odluku.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana naknadi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 38,16 EUR/287,44 kn (slovima: trideset osam eura šesnaest centi/dvije stotine osamdeset sedam kuna četrdeset četiri lipe), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29.rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB A. Z.

iz S. posl. br. Ovrv-796/2021 od 18.svibnja 2021.određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 424,80 kn (sada 56,38 EUR), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.veljače 2021. do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 187,50 kn (sada 24,89 EUR) sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenoga rješenja tuženik je izjavio prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem navodi da ne koristi usluge tužitelja već da uslugu odvoza otpada obavlja preko tvrtke P. Đ. d.o.o. koja ima sjedište u nekretnini u vlasništvu tuženika.

Tuženik ističe da ne može plaćati dva puta odvoz otpada kada koristi iste kante za otpad koje koristi i tvrtka P. Đ. d.o.o., a nisu postavljene druge kante za otpad u ulici ….

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Povrv-1287/2021 od 15.rujna 2021. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi u S., na koju se odnose sporni računi, što isti ni ne spori, te je

temeljem toga uveden u evidenciju tužitelja kao korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. S. (S. glasnik G. S. 02/18, u daljnjem tekstu: O. G.

S.).Tužitelj je davatelj javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području

G. S., te su svi vlasnici i korisnici nekretnina na tom području, uključujući i tuženika, dužni koristiti javnu uslugu i predavati komunalni otpad tužitelju i plaćati mu naknadu za javnu uslugu, sukladno važećem cjeniku. Sukladno Odluci G. S.

tužitelj je svim korisnicima iz svoje evidencije dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge, koja sadrži osnovne podatke relevantne za pružanje javne usluge, a koja ima značenje ugovora. Navedena Izjava je sadržavala podatke koje je tužitelj kao davatelj javne usluge imao u svojoj evidenciji, te je svaki korisnik imao mogućnost očitovati se o istima i dopuniti Izjavu točnim podacima ukoliko je predložene smatrao nepotpunima ili neispravnima, te je bio dužan jedan ovjereni primjerak Izjave vratiti davatelju usluge u ostavljenom roku od 15 dana. Sve navedeno bilo je naznačeno na samoj Izjavi. Takva Izjava je na adresu predmetne nekretnine dostavljena i tuženiku, međutim, isti je nikad nije vratio tužitelju, pa je sukladno Odluci G. S. tužitelj podatke predložene na Izjavi primijenio kao točne i nesporne. Utuženo dugovanje odnosi se na dvanaest neplaćenih računa za usluge redovnog odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 424,80 kn, odnosno 56,38 EUR, koji računi su Tužitelj ističe da su obračunati sukladno važećoj zakonskoj regulativi i podacima s Izjave, te izdani i dostavljeni tuženiku na adresu predmetne nekretnine i isti na njih nikad nije izjavio prigovor. Vezano uz tuženikove tvrdnje da uslugu odvoza otpada obavlja preko tvrtke P. Đ. d.o.o. koja ima sjedište u predmetnoj nekretnini, tužitelj ističe da s navedenom tvrtkom zaista ima potpisan ugovor o reguliranju usluga zbrinjavanja komunalnog otpada, međutim, navedeni ugovor se odnosi isključivo na obvezu tvrtke P. Đ. d.o.o., a ne na tuženika kao fizičku osobu. Pod navedenom tvrtkom posluje H. C. koji se nalazi na adresi … u

S., a što je vidljivo iz predmetnog ugovora kojim je regulirano isključivo pružanje usluge prikupljanja otpada za poslovni prostor na toj adresi. Stoga, navedeni ugovor i obveze koje proizlaze iz njega nemaju nikakvog utjecaja na obvezu tuženika kao fizičke osobe da podmiruje svoje obveze za stambeni prostor na drugoj adresi, u S., a na koju se sporni računi u ovom predmetu i odnose. Što se tiče

tuženikovih navoda da u ulici … nisu postavljene kante za otpad, tužitelj ističe da se radi o jako uskoj, neuređenoj ulici (pogotovo u onom dijelu u kojem se nalazi nekretnina tuženika) u koju tužiteljeva specijalna vozila za prikupljanje i odvoz otpada zbog prostornih i infrastrukturnih (ne)uvjeta ne mogu ući niti se okrenuti. Iz tog razloga, korisnicima javne usluge iz navedene ulice, uključujući i tuženika, za odlaganje otpada osigurani su zajednički spremnici (kontejneri) za otpad koji se nalaze na javnim površinama, odnosno u susjednim ulicama (…), odnosno na najistočnijem, pristupačnijem dijelu ulice …

(kod tzv. …), sve na primjerenoj udaljenosti od njihovih nekretnina, a u korištenju kojih spremnika imaju svoje udjele sukladno broju članova kućanstva. Tužitelj posebno ističe da je protiv tuženika, zbog nepodmirivanja izdanih računa za predmetnu nekretninu, pokrenuo više postupaka prisilne naplate u prethodnom razdoblju, koji su okončani u njegovu korist, pa tako npr. i za razdoblje 2019. godine koje prethodi utuženom iz ovog spora.

4.1. Tuženik navodi da tužitelj nije dostavio bilo kakav podnesak sudu, pa predlaže odbiti tužbu jer je teret svih dokaza na samom tužitelju, pozivom na odredbu čl.461.a ZPP-a, jer je na tužitelju teret dokaza u ovom postupku. Nadalje, sama činjenica da je tužitelj podnio prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno računa ne utječe na sami teret dokazivanja u ovom sporu. Tužitelj nije dokazao osnovu niti visinu potraživanja, odnosno tužitelj je isključivo dostavio vjerodostojnu ispravu, knjigovodstvenu ispravu, a ne radi se o vjerodostojnoj ispravi u smislu odredbe čl. 31.st1.Ovršnog zakona. U predmetnom postupku nema niti jednog dokumenta koji bi dokazao bilo kakav odnos tuženika sa tužiteljem, što je opravdano jer istog nikada nije bilo. Konto kartica tuženika nije javna isprava kojom bi se dokazivale određene činjenice jer tuženik nije javnopravno tijelo nego pravna osoba jednaka svim drugim pravnim osobama u R. H.. Javne isprave su

isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku te dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje, no Otvorene Stavke-Konto kartica nije i ne može biti javna isprava, u kojem smislu se tuženik poziva na dijelove odluka VS R. H. posl.broj Revt

84/10-2 od 30.studenog 2011. i posl. br. Revx-117/2013 od 11.travnja 2014., kao i odluke Županijskog suda u Varaždinu posl.br.Gž-1765/2018 od 17.prosinca 2018. i posl.br.Gž-1238/2017 od 18.rujna 2018. Slijedom navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja br. 25647 od 1.veljače 2021., Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. S. (S. glasnik G. S. 02/18, u daljnjem tekstu:

O. G. S.), Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (S. glasnik G. S. 02/18, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), Ugovora br.398/KS/19 od 22.svibnja 2019., Izjave o načinu korištenja javne usluge, presude ovog suda posl.br.Povrv-562/2021 od 10.veljače 2023., te računa broj 05-256471-1-112077, 05- 256471-1-222077, 05-256471-1-332077, 05-256471-1-442077, 05-256471-1- 552077, 05-256471-1-662077, 05-256471-1-772077, 05-256471-1-882077, 05- 256471-1-992077, 05-256471-1-1012077, 05-256471-1-11112077 i 05-256471-1- 12122077.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 12 (dvanaest) računa za uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. u iznosu od 4,70 EUR/35,40 kn mjesečno, odnosno ukupno 56,38 EUR/424,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. S obzirom da se utuženi računi odnose na uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do prosinca 2020., to se u ovome predmetu primjenjuju odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("NN", broj:94/2013, 73/2017, 14/2019 i 98/2019, nadalje: ZOGO) koji je važio do 30. srpnja 2021. Također, primjenjuju se i Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. S. (S. glasnik G. S. 02/18, u daljnjem tekstu: Odluka G.

S.), Opći uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (S. glasnik G.

S. 02/18, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), i Odluka o komunalnom redu (S. glasnik G. S. broj 11/11) kao podzakonski propisi, doneseni temeljem čl. 30. st. 1. ZOGO i čl. 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("NN"

broj 50/17).

9. Prema odredbi čl. 73. st. 2. Odluke o komunalnom redu (S. glasnik G.

S., broj 11/11) vlasnici ili korisnici zgrada, stanova, poslovnih ili drugih prostorija dužni koristiti usluge odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima propisanim tom Odlukom. Stupanjem na snagu Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. S. (S. glasnik G. S. 02/18, u daljnjem tekstu:

Odluka G. S.), nije stavljena izvan snage citirana Odluka o komunalnom redu

u dijelu odredbe čl. 73. st. 2. u kojoj su vlasnici i korisnici stanova izjednačeni u obvezi korištenja uslugom odvoza komunalnog otpada.

10. Odredbom čl.6.Odluke G. S. od 31.siječnja 2018. korisnik usluge odvoza komunalnog otpada na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio Davatelja usluge.

11. Prema čl.8.st.5. Odluke GS davatelj usluge dužan je u roku 90 dana od dana stupanja na snagu navedene odluke dostaviti svim korisnicima usluge obrazac Izjave o načinu korištenja javne usluge (u daljnjem tekstu:Izjava), dok je st.6. i 7. istog članka određeno da je korisnik usluge dužan vratiti Davatelju usluge dva primjerka izjave s potpisom korisnika usluge u pisanom obliku ili elektroničkim putem u roku 15 dana od dana zaprimanja; a u slučaju da korisnik ne vrati popunjenu Izjavu, primjenjuju se podaci koje je naveo davatelj usluge.

12. Između parničnih stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, odnosno da isti na području GS pruža javnu uslugu odvoza komunalnog otpada

sukladno čl.5. Odluke G. S., niti je sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi u S., na koju se odnose utuženi računi (to uostalom tuženik potvrđuje u prigovoru odnosno odgovoru na tužbu).

13. U odnosu na prigovore tuženika da bi plaćanjem utuženog potraživanja dva puta plaćao odvoz komunalnog otpada, jer da odvoz otpada obavlja preko tvrtke P.

Đ. d.o.o. koja ima sjedište u nekretnini tuženika, sud je pregledao Ugovor br. 398/KS/19 od 22.svibnja 2019., koji je u spis dostavio tužitelj. Iz navedenoga ugovora proizlazi da je isti sklopljen 22. svibnja 2019. između tužitelja kao izvršitelja usluge i tvrtke P. Đ. d.o.o., S., zastupane po direktoru I.

Đ., kao naručitelja usluga, kojim stranke reguliraju međusobna prava i obveze u pružanju usluge zbrinjavanja komunalnog otpada. U čl.1.Ugovora stranke su suglasne da je naručitelj korisnik poslovnog prostora na adresi … u S., te da na toj lokaciji izvršitelj obavlja redovito prikupljanje komunalnog

otpada, dok opseg usluge koju izvršitelj pruža naručitelju za zbrinjavanje komunalnog otpada na lokaciji … predstavljaju dva spremnika od 1.100

litara koji se odvoze šest dana u tjednu, a u vlasništvu su izvršitelja. Navedenim ugovorom u čl.5. određena je visina naknade za odvoz otpada i to po jednom odvozu spremnika od 1.100 litara po cijeni od 10,62 EUR/80,00 kn bez PDV-a.

14. Iz navedenog Ugovora jasno proizlazi da je isti sklopio tužitelj kao izvršitelj i pravna osoba P. Đ. d.o.o., kao korisnik poslovnog prostora na adresi …, predmet kojeg je odvoz komunalnog otpada, i kojim je

posebno određena cijena odvoza komunalnog otpada i to po cijeni od 10,62 EUR/80,00 kn po spremniku od 1.100 litara. S druge strane, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu naknade za odvoz komunalnog otpada od tuženika kao fizičke osobe i vlasnika nekretnine na adresi …, pa ugovor sklopljen između tužitelja i tvrtke P. Đ. d.o.o. nema nikakvog utjecaja na obvezni odnos tužitelja i tuženika. Naime, tuženik je fizička osoba koja je vlasnik nekretnine na području GS, i kao takav je obveznik plaćanja odvoza komunalnog otpada na temelju čl. 6. Odluke GS, bez potrebe sklapanja ikakvog ugovora s tužiteljem. S druge strane, tvrtka P. Đ. d.o.o. je pravna osoba koja je

korisnik poslovnog prostora na adresi … u S., koja je s

tužiteljem sklopila poseban ugovor kojim je regulirana količina spremnika za otpad, način i učestalost njegova odvoza i cijena koju ta prava osoba plaća tužitelju kao izvršitelju usluge. Obračun naknada za pružanje usluge fizičkoj osobi obavlja se sukladno čl.9. i 10. Odluke G. S.. Prema tome, svaki vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine na području GS je obveznik plaćanja usluga odvoza komunalnog otpada, i te odgovornosti ne može se osloboditi prigovorom da komunalni otpad odlaže u spremnike drugog korisnika tih usluga, u konkretnom slučaju tvrtke P. Đ. d.o.o.

15. Isto tako tužitelj je u odnosu na primjedbe tuženika priznao da u ulici … nisu postavljene kante za otpad, jer se radi o jako uskoj, neuređenoj ulici (pogotovo u onom dijelu u kojem se nalazi nekretnina tuženika), i u koju tužiteljeva specijalna vozila za prikupljanje i odvoz otpada zbog prostornih i infrastrukturnih (ne)uvjeta ne mogu ući niti se okrenuti. Međutim, korisnicima javne usluge iz navedene ulice, za odlaganje otpada osigurani su zajednički spremnici (kontejneri) za otpad koji se nalaze na javnim površinama, odnosno u susjednim ulicama (… i …), a u korištenju kojih spremnika imaju svoje udjele sukladno broju članova kućanstva. Dakle, tuženik ima zajedničke spremnike za odlaganje komunalnog otpada u …, u kojoj su postavljeni i spremnici kojima se

zasebno i isključivo služi i tvrtka P. Đ. d.o.o., pa tuženik nedvojbeno ima osigurane spremnike u koje može odlagati komunalni otpad, s tim da je u obvezi plaćati uslugu odvoza komunalnog otpada neovisno da li je davatelj usluge tuženiku omogućio odlaganje otpada u pojedinačni spremnik (kantu) ili zajednički spremnik (kontejner). Iz navedenog je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj kao davatelj javne usluge odvoza komunalnog otpada ovlašten od tuženika kao vlasnika nekretnine na području GS potraživati plaćanje cijene javne usluge obračunate prema čl.9. i 10. Odluke GS.

16. Nadalje, sud smatra da je tuženiku Izjava uredno dostavljena, kao i utuženi računi za plaćanje obveze, na koje račune je tuženik mogao podnijeti prigovor, s tim da treba napomenuti da je tuženik kao vlasnik nekretnine na području G. S.

morao znati da on osobno nije izuzet od obveze plaćanja ove komunalne usluge, ni na kakav način. Dakle, znajući za ovu obvezu kao vlasnik nekretnine tuženik je i u slučaju nezaprimanja nekih računa mogao tražiti ponovno izdavanje računa, a znao je i morao znati za visinu svoje obveze.

17. Pregledom ispisa predmetnih računa broj 05-256471-1-112077, 05-256471-1- 222077, 05-256471-1-332077, 05-256471-1-442077, 05-256471-1-552077, 05- 256471-1-662077, 05-256471-1-772077, 05-256471-1-882077, 05-256471-1- 992077, 05-256471-1-1012077, 05-256471-1-11112077 i 05-256471-1-12122077, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženiku javna usluga za svaki mjesec obračunata u iznosu od po 4,70 EUR/35,40 kn mjesečno za razdoblje od siječnja do prosinca 2020. Iz računa je razvidno i da je varijabilni dio obračunat po jediničnoj cijeni pražnjenja spremnika u ukupnom mjesečnom iznosu od 0,71 EUR/5,33 kn, a fiksni dio minimalne usluge mu je obračunat u iznosu od 3,45 EUR/26,00 kn mjesečno, sve sukladno važećem i dostavljenom Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada tužitelja na području G.

S. za domaćinstva, za utuženi period. Spisu je priložena Izjava o načinu korištenja javne usluge ispuštena od strane tužitelja za tuženika, a iz te Izjave jasno je kojim podacima o tuženiku raspolaže tužitelj vezano za obračun usluge sukladno Cjeniku. U izjavi je navedeno da njegovo domaćinstvo ima 3 člana, radi se podacima iz postojeće evidencije tužitelja za tuženika i tuženik je pozvan vratiti tužitelju Izjavu sa svojim potpisom, ali tuženik ovu izjavu nije potpisao, nije je vratio tužitelju i tužitelj drži da su podaci navedeni sa njegove strane u Izjavi točni i sukladno tome su ispostavljeni i predmetni računi.

18. Međutim, tuženik tijekom postupka nije niti osporavao da nije zaprimio Izjavu tužitelja i predmetne račune, već prigovara isključivo tome da Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i ispostavljeni računi nisu javne isprave, pa samim time da za njih ne vrijedi pretpostavka istinitosti onoga što se u njima navodi, pritom se pozivajući na nekoliko odluka VS RH i Županijskog suda u Varaždinu. Tuženiku se

skreće pozornost da u ovom postupku tužitelj niti ne tvrdi da bi priloženi računi i Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja bile javne isprave, ali izvod iz poslovnih knjiga i računi su prema čl. 31. Ovršnog zakona (NN, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,

73/17, 131/20, 114/22) vjerodostojne isprave, i podobne za ovrhu ako su u njima naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a sve navedeno sadržavaju i priloženi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženi računi, pa su prigovori tuženika u cijelosti neosnovani. Naime, sud je na temelju dokumentacije dostavljene u spis utvrdio da je tuženik obveznik plaćanja javnih usluga komunalnog otpada samim time što je vlasnik nekretnine na području GS, dok je visinu obveze tuženika sud utemeljio na odredbama čl.9. i 10.

Odluke GS, i utvrdio da su ispostavljeni računi odnosno njihova visina u skladu s tom odlukom. Prema tome, tuženik se pored svih naprijed utvrđenih činjenica, svoje obveze za plaćanje predmetnog potraživanja tužitelju mogao eventualno osloboditi jedino dokazom da je podmirio dugovanje po utuženim računima, a što isti nije učinio do zaključenja glavne rasprave. Stoga je tužitelj dokazao i osnovu i visinu predmetnog potraživanja prema tuženiku, dok tuženik s druge strane nije ničim dokazao pozitivnu činjenicu da je predmetno dugovanje podmirio, bilo prije ili nakon utuženja.

19. S obzirom da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je na temelju prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 56,38 EUR/424,80 HRK sa zateznom kamatom, sve temeljem članka 451. stavka 3.Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, nadalje:ZPP-a), pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

20. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku VS RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

21. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1.ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici, i da vrijednost predmeta spora iznosi 56,38 EUR/424,80 HRK.

21.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to trošak JB naknade u iznosu od 12,44

EUR/93,75 kn prema čl. 5.st.1.Pravilnika o naknadi i nagradi JB u ovršnom postupku (NN: broj: 9/21, nadalje: Pravilnik), trošak slanja

obavijesti ovršeniku u iznosu od 4,15 EUR/31,25 kn, i trošak dostave rješenja o ovrsi u iznosu od 8,30 EUR/ 62,50 kn prema čl.6. Pravilnika, odnosno ukupno 24,89 EUR/187,50 HRK, na koji trošak treba nadodati iznos od 13,27 EUR/100,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu, tako da je tužitelju priznat trošak u sveukupnom iznosu od 38,16 EUR/287,44 kn. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatražena zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom

29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 38,16 EUR/287,44 kn, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 29.rujna 2023.

Sutkinja:

Sanja Bikić

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku putem punomoćnika, -u

spis.