REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2764/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Vukić, Saša Jelušić, Vladimir Šulina, dr. Gordan Stanković, Ingrid Jurcan Lakičević, Zdenko Jabuka, Marijo Bezić, Tomislav Brguljan, Tomislava Furčić, Damir Jelušić, Maja Dotlić, Ivan Smokrović, Mario Vrtodušić, Iva Perić, Ana Tonc, Iva Sunko, Ana Pehar, Damir Brguljan, Marko Ferri, Andrea Štalekar, Maja Vukasović, Nataša Guštin, Nataša Zelić, Iva Parlov, Dora Jabuka i Martina Ferlin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka, iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatskog nogometnog saveza, OIB 08516152078, iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 269a, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4116/2017-3 od 5. veljače 2019. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-4116/2017-5 od 16. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-7473/2015-30 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 494.035,00 kuna (65.569,71 €) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 112.586,47 kuna (14.942,79 €) od 16. srpnja 1999. do isplate, na iznos od 11.780,00 kuna (1.563,47 €) od 5. lipnja 2000. do isplate, na iznos od 9.340,00 kuna (1.239,63 €) od 29. srpnja 2003. do isplate, na iznos od 280.113,53 kuna (37.177,42 €) od 7. prosinca 2006. do isplate, na iznos od 17.738,19 kuna (2.354,26 €) od 7. prosinca 2006. do isplate, na iznos od 62.476,81 kuna (8.292,09 €) od 18. ožujka 2010. do isplate, po stopi od 18% godišnje od 16. srpnja 1999. do 30. lipnja 2002., po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2006., po stopi od 14% od 1. siječnja 2007. do 30. lipnja 2011., te po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 43.125,00 kuna (5.723,67 €) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (13. lipnja 2017.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I.1.I. i I.1.II. izreke preinačena prvostupanjska presuda na način da je naprijed navedeni tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, dok je u točki I.2. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 46.875,00 kuna (6.221,38 €). U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna (1.036,89 €).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, a pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Bez osnove tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što, suprotno revizijskim navodima, izreka presude nije proturječna razlozima presude kao ni sadržaju dokaza koji su provedeni tijekom postupka. Razlozi kojima revident obrazlaže ovu bitnu povredu, u bitnom se svode na tumačenje značenja sadržaja dopisa priloženih uz tužbu, posebno dopisa Sportske zajednice Grada Poreča od 22. studenoga 2012., a ne suprotnosti njegova sadržaja s činjeničnim utvrđenjima sudova.

7.1. Neutemeljeno tuženik ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 1. ZPP koja uvijek postoji ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca. U postupku, međutim, nema podataka da bi u donošenju odluke sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti niti je sudjelovao sudac koji je rješenjem suda bio izuzet, kao ni da je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca. S tim u vezi revident ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu navodeći da je ovaj Sud pristran u postupcima u kojima se kao stranka pojavljuje Hrvatski nogometni savez vežući tu tvrdnju uz javno objavljenu informaciju (spisu prileži članak portala Jutarnji list od 3. travnja 2018.) da su „neki suci“ Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu „interesno povezani s tuženikom“ sudjelujući u radu Arbitražnog suda Hrvatskoga nogometnog saveza (tuženika) i, k tome, „sa dodatnom izraženim utjecajem koje im je davalo članstvo u Državnom sudbenom vijeću“. U tom se kontekstu spominje primjer suca Županijskog suda u Zagrebu SA koji nije član drugostupanjskog vijeća koje je donijelo odluku u ovom predmetu i za kojeg se tvrdi da je u razdoblju od deset godina surađivao s tuženikom kao predsjednik Arbitražnog suda Hrvatskoga nogometnog saveza te u tom svojstvu ostvarivao dodatnu, i to značajnu, zaradu. Uz to, na pristranost Županijskog suda u Zagrebu, prema navodima revidenta, ukazuju i presignacije predmetnog spisa od primitka spisa do njegova rješavanja zbog čega se revident predstavkama obraćao predsjedniku Suda i sudskoj upravi Suda. Međutim, navedene okolnosti, prema ocjeni revizijskog suda, nisu od utjecaja na ostvarenje spomenute bitne povrede, kao ni na povredu prava na pravično suđenje tužitelja. Najprije stoga što je Županijski sud u Zagrebu najveći županijski sud Republici Hrvatskoj, što znači i da je njegov Građanski odjel ujedno odjel s najvećim brojem sudaca u usporedbi s građanskim odjelima svih ostalih županijskih sudova. U takvim prilikama, a u izostanku konkretnih okolnosti koje bi ukazivale na povezanost članova sudskog vijeća koji su sudjelovali u donošenju pobijane presude s tuženikom, nema dostatne osnove za diskvalifikaciju kako konkretnih članova vijeća, tako ni Županijskog suda u Zagrebu kao cjelini, pa u tom smislu nema ni povrede prava tužitelja na pravično suđenje zbog toga što je o žalbi odlučivao županijski sud čiji sudac surađuje s tuženikom kroz rad u Arbitražnom sudu tuženika, a nije član vijeća koji je odlučivao o žalbi. U odnosu na okolnost da je u razdoblju od zaprimanja spisa do donošenja odluke o žalbi bilo presignacija u spisu, ni po toj osnovi nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje tužitelja jer je po tužiteljevoj predstavci Županijski sud u Zagrebu odgovorio tužitelju da su odluke o presignaciji predmeta bile utemeljena na odredbi članka 40. stavka 10. Pravilnika o radu u sustavu eSpisa.

7.2. Utoliko nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 494.035,00 kuna (65.569,71 €) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama utemeljen na tvrdnji o protupravnom postupanju tuženika koje je imalo za posljedicu onemogućavanje tužitelja u naplati pravomoćno dosuđenog novčanog iznosa od dužnika Nogometnog kluba Jadran iz Poreča, Karla Hugesa 8.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da tužitelj ima potraživanje prema NK Jadran iz Poreča na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci broj P-3262/04 od 7. prosinca 2006. i presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3888/07 od 18. ožujka 2010. u ukupnom iznosu od 494.035,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- da je tužitelj 2. srpnja 2010. podnio protiv NK Jadran prijedlog za ovrhu na temelju navedenih presuda i to na tražbini ovršenika koju ovršenik ima prema svom dužniku Gradu Poreču po osnovi isplate iz proračunskih sredstava te je Općinski sud u Poreču donio rješenje o ovrsi broj Ovr-7788/11, ali ovrha nije provedena uz obrazloženje da NK Jadran iz Poreča nije korisnik proračunskih sredstava, već je korisnik proračunskih sredstava Nogometni klub Jadran-Poreč iz Poreča, Nikole Tesle 16,

- da je NK Jadran iz Poreča upisan u Registar udruga od 1998.,

- da NK Jadran nije član Sportske zajednice Grada Poreča od 2004. i od tada nije u sustavu financiranja sportskih klubova i udruga putem sredstava namijenjenih za redovnu djelatnost sportskih klubova i udruga koji se osiguravaju u proračunu grada Poreča od 2004.,

- da je žiro račun NK Jadran u blokadi,

- da je NK Jadran sudjelovao u sustavu natjecanja do završetka sezone 2010/2011,

- da je odlukom Skupštine Nogometnog saveza Istarske županije od 20. ožujka 2014. prestalo članstvo NK Jadran u Nogometnom savezu Istarske županije jer je prestao postojati odnosno nije održao skupštinu najmanje dvije godine,

- da je NK Jadran-Poreč osnovan 12. siječnja 2005. kao udruga, a u Registar udruga je upisan 9. veljače 2005.,

- da je registracija NK Jadran-Poreč kao i registracija igrača tog kluba objavljena u Biltenu broj 1 Nogometnog saveza Istarske županije za natjecateljsku godinu 2011/2012 od 22. kolovoza 2011., a u Glasniku tuženika Hrvatskog nogometnog saveza (dalje: HNS) broj 38 od 24. kolovoza 2011. u kojem su objavljene i Propozicije natjecanja za prvenstvo Treće Hrvatske nogometne lige (dalje: III HNL) za natjecateljsku godinu 2011/2012 donesene na sjednici održanoj 16. kolovoza 2011.,

- da je NK Jadran-Poreč u sustavu natjecanja tuženika od natjecateljske sezone 2011/2012 i to u Trećoj HNL Skupini Zapad,

- da su u Proračunu Grada Poreča za 2010. bila predviđena sredstva za NK Jadran- Poreč u iznosu od 271.000,00 kuna (35.967,88 €) od čega je realizirano 170.000,00 kuna (22.562,87 €),

- da je Grad Poreč - Sportska zajednica grada Poreča u okviru Financijskog plana i utvrđenih sredstava za redovnu djelatnost sportskih klubova za 2011. na žiro-račun NK Jadran-Poreč doznačila iznos od 217.503,00 kuna (28.867,60 €).

10. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je došlo do propusta u radu tijela tuženika koji se očituju u izostanku utvrđenja činjenice da je NK Jadran-Poreč novi klub u registru klubova u kojem su registrirani igrači NK Jadran, a zbog kojeg propusta je tuženik donio odluku da se NK Jadran- Poreč natječe u III HNL i tek nakon te odluke je objavio registraciju NK Jadran-Poreč i igrača u svom Glasniku, slijedom čega je došlo do povrede postupka u sustavu natjecanja u III HNL. Po ocjeni prvostupanjskog suda, takav je postupak odnosno propust tuženika uzrokovao predmetnu štetu tužitelju jer prvostupanjski sud smatra da je zbog propusta tuženika i povrede sustava natjecanja novac iz proračuna grada Poreča dobio NK Jadran-Poreč, a ne NK Jadran koji je prestao biti članom Nogometnog saveza Istarske županije tek 2014. Prvostupanjski sud ocjenjuje da bi ostvarivanjem sredstava proračuna Grada Poreča do prestanka članstva u Nogometnom savezu Istarske županije, NK Jadran dobio sredstava dostatna za namirenje tužiteljeve tražbine. Stoga je pozivom na odredbu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Drugostupanjski je sud ocijenio pravilnim zaključak suda prvog stupnja prema kojem je tuženik u okviru svoje djelatnosti organizacije i provedbe sustava natjecanja u nogometu učinio propust jer je Odlukom tuženika o sustavu stalnih natjecanja propisano da će način popunjavanja Treće HNL klubovima iz četvrte nogometne lige ili županijske lige biti određen propozicijama natjecanja, a Propozicijama natjecanja za prvenstvo Treće HNL za natjecateljsku sezonu 2011/2012 od 16. kolovoza 2011. (dalje: Propozicije natjecanja) u sastav Treće HNL-skupina Zapad je bio uvršten NK Jadran-Poreč time da NK Jadran-Poreč na dan donošenja Propozicija natjecanja nije bio registriran kao klub niti su bili registrirani igrači tog kluba jer je objava registracije kluba NK Jadran-Poreč i registracija igrača tog kluba objavljena u Biltenu Nogometnog saveza Istarske županije od 22. kolovoza 2011., a u Glasniku tuženika 24. kolovoza 2011.

12. Međutim, drugostupanjski sud nije prihvatio zaključak suda prvog stupnja da je takva situacija u okvirima natjecanja tuženika dovela do nemogućnosti tužitelja kao vjerovnika NK Jadran da namiri svoje potraživanje zato što je novac iz proračuna Grada Poreča dobio NK Jadran-Poreč, a ne tužiteljev dužnik NK Jadran. Ovakav zaključak žalbeni sud izvodi cijeneći sadržaj uz tužbu dostavljenog dopisa Grada Poreča od 22. studenoga 2011. upućenog Općinskom sudu u Poreču u postupku prvostupanjskog suda broj Ovr-778/11 na temelju kojeg je utvrđeno da NK Jadran nije član Sportske zajednice Grada Poreča od 2004. i da je u siječnju 2005. osnovana udruga NK Jadran-Poreč koja je u veljači iste godine registrirana u Registru udruga te primljena u Sportsku zajednicu Grada Poreča, a zbog kojih okolnosti NK Jadran od 2004. nije dobivao sredstava iz proračuna Grada Poreča. U tom smislu sud drugog stupnja zaključuje da tužiteljev dužnik od 2004. nije dobivao sredstva iz proračuna Grada Poreča, pa okolnosti da su registracija NK Jadran - Poreč i registracija igrača te Propozicije natjecanja objavljene u kolovozu 2011. nemaju utjecaja na pravo NK Jadran na ostvarivanje proračunskih sredstava jer se ta sredstva toj udruzi nisu uplaćivala od 2004.

12.1. Pored toga, drugostupanjski sud ocjenjuje pogrešnom tvrdnju tužitelja da u ovršnom postupku kojeg je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv ovršenika NK Jadran, prilikom popisa i procjene pokretnina 9. siječnja 2014. nije pronađena niti jedna pokretnina i da je utvrđeno da na istoj adresi više ne djeluje udruga pod istim imenom, zato što je ocijenio da takve tvrdnje ne proizlaze iz zapisnika od 9. siječnja 2014. dostavljenog uz tužbu. To stoga što je u zapisniku napisana samo službena bilješka sudskog ovršitelja da na predmetnoj adresi ([adresa]) nitko ne odgovara iako se iz prostorija vidi upaljeno svjetlo, pa takva službena bilješka sudskog ovršitelja o provedbi ovrhe, prema ocjeni žalbenog suda, može značiti samo da nije provedena pljenidba pokretnina na adresi ovršenika, a ne da na adresi ovršenika nije pronađena niti jedna pokretnina ovršenika. U takvim je okolnostima sud drugog stupnja u primjeni odredbe članka 1045. ZOO preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

13. Neutemeljeno tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva. Naime, odredbom je članka 1045. stavka 1. ZOO propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Riječ je o izvanugovornoj odgovornosti kod koje odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Spomenute pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, dok se krivnja za štetu pretpostavlja, a na šetniku je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13.1. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu predstavlja vezu između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi s nastalom štetom u domaćoj se sudskoj praksi uzima u obzir onaj uzrok koji je pravno relevantan jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, a za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Pritom se u adekvatnoj uzročnosti isključuju događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti - a nisu tipični za nastanak takve štete.

14. Pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji uzročno - posljedična veza između radnji tuženika i štete koju tužitelj trpi jer je nemogućnost tužitelja da naplati svoju tražbinu od Grada Poreča izravno povezana s odlukom donesenom unutar tijela lokalne samouprave, i to Grada Poreča koja je imala za posljedicu da tužiteljev dužnik NK Jadran više nije član Sportske zajednice Garda Poreča i da stoga još od 2004. nije dobivao sredstva iz proračuna Grada Poreča.

15. Naime, osnovu za financiranje sporta u vrijeme kada je tužitelj stekao pravo na naplatu svoje tražbine, a u skladu s tada važećim Zakonom o sportu ("Narodne novine" broj 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16, 98/19, 47/20, 77/20, 133/20 i 141/22), činili su prihodi koje pravne i fizičke osobe koje obavljaju sportsku djelatnost ostvare obavljanjem sportske djelatnosti, članarine koju ostvaruju sportske udruge, dio prihoda od priređivanja igara na sreću i sredstva kojima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb i država pomažu obavljanje sportskih djelatnosti (članak 74. stavak 1.) time da Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb utvrđuju javne potrebe u sportu i za njihovo ostvarivanje osiguravaju financijska sredstva iz svojih proračuna u skladu s ovim Zakonom (stavak 2. članka 74.). Prema odredbi članka 76. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o sportu, javne potrebe u sportu za koje se sredstva osiguravaju iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave su programi, odnosno aktivnosti, poslovi i djelatnosti od značaja za jedinicu samouprave, a te potrebe su, među ostalima, poticanje i promicanje sporta te djelovanje sportskih udruga, sportskih zajednica i saveza. Sportske se zajednice, u skladu s odredbom članka 48. stavka 1. Zakona o sportu, pak, osnivaju na području jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave radi ostvarivanja zajedničkih interesa u sportu.

16. Odlučivanje o tome hoće li tužiteljev dužnik NK Jadran prestati biti član Sportske zajednice Grada Poreča, i odlučivanje o prestanku financiranja ovog kluba od strane Sportske zajednice Grada Poreča a to je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova od 2004., zbilo se neovisno o djelovanju tuženika i to u okviru utvrđivanja javnih potreba u sportu i osiguravanju financijskih sredstava konkretne jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ali i neovisno o sustavu natjecanja. Okolnost da je I inspektor ukazao na postojanje osnovane sumnje u povredu sustava natjecanja time što je tuženik uvrstio novi klub Jadran-Poreč (koji je još od 12. siječnja 2005. upisan u registru udruga) u sustav natjecanja u III. HNL skupini Zapad od natjecateljske sezone 2011/2012, nije u vezi sa štetom koju tužitelj trpi jer njegov dužnik NK Jadran, neovisno o toj okolnosti, nije bio financiran iz proračunskih sredstava grada Poreča.

17. Kako, dakle, u okolnostima konkretnog slučaju izostaje uzročna veza između radnji tuženika i štete koju tužitelj trpi, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu propisane odredbom članka 1045. ZOO i slijedom tog pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva.

18. Što se tiče tvrdnji revidenta da je tužiteljev dužnik, pod pretpostavkom da je bio u sustavu natjecanja, mogao kao takav ostvarivati dodatne izvore prihoda (ulaznice, članarine, sponzori ...), valja uočiti da na toj tvrdnji tužitelj nije utemeljio tužbu, već je tužbu utemeljio na tvrdnji da novi klub ulaskom u sustav natjecanja ulazi u sustav financiranja putem proračunskih sredstava jedinice lokalne samouprave, konkretno Grada Poreča. Osim toga, sve i da je ta činjenica bila navedena u tužbi, tužitelj u spis nije dostavio dokaze na tu okolnost.

19. Nadalje, bez osnove tužitelj povezuje isplatu proračunskih sredstava NK Jadran- Poreč sa sudjelovanjem u sustavu natjecanja tuženika općenito, kao i pozivom na odredbu članka 12. Statuta Sportska zajednice Grada Poreča iz 2008. dostavljenog uz tužbu zato što iz sadržaja ove odredbe ne proizlazi da je pretpostavka za isplatu proračunskih sredstava grada sudjelovanje u sustavu natjecanja. Naime, sukladno spomenutoj podzakonskoj odredbi, pravne osobe iz sustava sporta učlanjuju se u zajednicu ako ispunjavaju slijedeće uvjete: da su osnovane u skladu sa zakonom i upisane u odgovarajući registar, da je temeljna svrha njihova osnivanja i djelovanja promicanje sporta i obavljanje registrirane sportske djelatnosti u Gradu Poreču i Republici Hrvatskoj, da ostvarivanjem svojih ukupnih zadaća doprinose razvitku, ugledu i afirmaciji sporta u cjelini, da imaju osigurana nužna sredstava i uvjete za početak obavljanja djelatnosti, da prihvaćaju ovaj Statut, zajedničke ciljeve i zadatke utvrđene Statuom i drugim aktima Zajednice. Dakle, sadržaj odredbe članka 12. Statuta Sportske zajednice Garda Poreča iz 2008. na koji se tuženik poziva, suprotno tvrdnjama revidenta, ne povezuje isplatu proračunskih sredstava NK Jadran-Poreč sa sudjelovanjem u sustavu natjecanja kojeg organizira tuženik.

20. Slijedom svega naprijed navedenog revizijski sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pa je stoga ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 28. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić