REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2609/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Mirjane Magud i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D., OIB ..., iz D., koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u D., protiv tuženika 1. O. C. d.o.o. u stečaju, OIB ..., G., kojeg zastupa punomoćnik N. F., odvjetnik u R. i tuženice 2. K. Š., OIB ..., iz D., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u D., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. društva C. D. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. L., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1095/2022-2 od 5. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 522/2020 od 11. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1095/2022-2 od 5. travnja 2023., u odnosu na pitanje:
„Obzirom da je u predmetnom parničnom postupku utvrđeno kako je tužiteljica pravo vlasništva predmetnog posebnog dijela nekretnine – ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-3) mansarde u površini od 73,54 m2, u čest. zgr. 672, zk. ul. 1123 K.O. D. stekla temeljem zakona – dosjelošću prije pokretanja ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-746/11 (kasniji broj Ovr-419/2019) odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ima li pravo koje sprječava ovrhu neovisno o savjesnosti tuženika ad 1, kao ovrhovoditelja u konkretnom predmetu?“.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1095/2022-2 od 5. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-522/2020 od 11. travnja 2022., u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Obzirom da je u predmetnom parničnom postupku utvrđeno kako je tužiteljica pravo vlasništva predmetnog posebnog dijela nekretnine – ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-3) mansarde u površini od 73,54 m2, u čest. zgr. 672, zk. ul. 1123 K.O. D. stekla temeljem zakona – dosjelošću prije pokretanja ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-746/11 (kasniji broj Ovr-419/2019) odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ima li pravo koje sprječava ovrhu neovisno o savjesnosti tuženika ad.1 , kao ovrhovoditelja u konkretnom predmetu?“.
2. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) predlagateljica se pozvala presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 242/2021 od 08. lipnja 2022.
3. Predlaže da revizijski sud donese odluku o dopuštenosti revizije, te u smislu odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a preinači pobijanu presudu i proglasi nedopuštenom ovrhu.
4. U odgovoru na prijedlog tuženik je osporio dopuštenost i osnovanost prijedloga te je predložio odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao neuredan, odnosno nedopušten, podredno odbiti isti, kao neosnovan.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Nižestupanjski sudovi smatraju da su za ocjenu nedopuštenosti ovrhe u okolnostima konkretnih činjenica (da tužiteljica ima valjani pravni temelj - titulus - za stjecanje prava vlasništva na predmetnom stanu, te da je stupila u posjed istog još 1. rujna 1999., a da je izostao modus stjecanja prava vlasništva - upis u zemljišne knjige, te da je na temelju rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj: Ovr-746/11 od 14. rujna 2011. upisana zabilježba ovrhe u zemljišne knjige) odlučne odredbe čl. 122. i čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 - odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak pročišćenog teksta - dalje u tekstu: ZVDSP), te su s obzirom na činjenicu da tužiteljica nije isticala nesavjesnost, nepoštenje ili nedostatak dobre vjere tuženika u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, a niti to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, zaključili da su nastupile posljedice zaštite povjerenja u zemljišne knjige pa da nisu ispunjene sve pretpostavke za zaštitu predmnijevanog prava vlasništva tužiteljice zahtijevanom izlučnom tužbom.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 2. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo je da su za postavljeno pravno pitanje izneseni odgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je u odluci revizijskog suda broj Rev-242/2021 od 08. lipnja 2022., na koju se pozvala predlagateljica, u odnosu na postavljeno pitanje koje glasi:
„Obzirom da je u postupku utvrđeno kako je tužitelj vlasništvo nekretnine stekao temeljem zakona prije pokretanja ovršnog postupka odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ima li pravo koje sprječava ovrhu, neovisno o savjesnosti 2. tuženika kao ovrhovoditelja u konkretnom predmetu?“,
u točki 8. obrazloženja te odluke navedeno:
„(...) odgovor na citirano pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, je potvrdan. Dakle, tužitelj koji je vlasništvo nekretnine stekao temeljem zakona (ovdje dosjelošću) prije pokretanja ovršnog postupka odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ima pravo koje sprječava ovrhu, neovisno o savjesnosti 2. tuženika kao ovrhovoditelja“,
te je u točki 10. obrazloženja navedeno:
„(...) proizlazi da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Naime, pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove – pravnog posla. O tome se ne radi u konkretnom slučaju zabilježbe ovrhe na nekretnini koja je u tom trenutku bila u vlasništvu (ovdje stečenom na temelju zakona – dosjelošću) treće osobe, ovdje tužitelja.“.
8. Prema navedenom, iz citirane odluke proizlazi da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi samo na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama, a pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove - pravnog posla te da ako je tužitelj vlasništvo nekretnine stekao temeljem zakona prije pokretanja ovršnog postupka odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, kao u ovom slučaju, tada ima pravo koje sprječava ovrhu, neovisno o savjesnosti tuženika kao ovrhovoditelja (tako i u Rev-59/2000 od 16. rujna 2003., Rev-1566/2017 od 11. lipnja 2019., Rev-x 142/2016 od 11. prosinca 2019., Rev-203/2010 od 14. siječnja 2015. i Revd- 1939/2020 od 9. rujna 2020.).
9. Slijedom navedenog o postavljenom pitanju drugostupanjski sud je iznio pravno shvaćanje koje je protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda u navedenim odlukama, te su ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 28. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
