Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

17. P-3125/2019-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Dorici Krnic-Miloš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. B. iz O., Maceljska 4, OIB ..., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. svibnja 2023., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, dana 28. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti, kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku I. B. iz O., OIB: ..., isplatiti tužitelju Z. P. iz Z., OIB: ..., iznos od 6.304,33 eur / 47.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate

- 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate

- 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate

- 530,89 eur/4.000,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate - 696,79 eur/5.250,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate

- 1.625,85 eur/12.250,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate

- 1.526,32 eur/11.500,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate

- 331,81 eur/2.500,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2016. godine do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakonom o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te da nadoknadi troškove postupka kao i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju Z. P. iz Z., OIB ... da tuženiku I. B. iz O., OIB ... naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.049,75 eura[1] /7.909,34 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, tj. 28. rujna 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka navodi da je tuženiku pozajmio novac na način da mu je isplatio u gotovini i to 4 puta po 4.000,00 kn dana 20. svibnja, 25. lipnja, 17. srpnja i 20. srpnja 2016., potom iznos od 5.250,00 kn 3. kolovoza 2016., iznos od 12.250,00 kn 8. kolovoza 2016., iznos od 11.500,00 kn 16. kolovoza 2016. i iznos od 2.500,00 kn 19. kolovoza 2016. ili ukupno 47.500,00 kn.

2. Tuženik je primitak navedenih iznosa potvrdio svojim potpisom na potvrdama, te se obvezao istima na povrat svih iznosa do kraja godine, odnosno 31. prosinca 2016.

3. Po isteku navedenog roka tuženik nije izvršio povrat navedenih iznosa, pa je stoga tužitelj 15. siječnja 2019. uputio dopis tuženiku preporučenom pošiljkom s povratnicom kojim ga poziva na plaćanje i mirno rješenje spora, međutim dostava pismena nije bila uručena iz razloga što je tuženik bio obaviješten, a koju pošiljku u propisanom roku nije podigao te se ista vratila tužitelju.

4. Slijedom navedenog, tužitelj podneskom od 14. ožujka 2023. konačno postavlja tužbeni zahtjev, s obzirom da je isti iznose bio dužan u obvezi pretvoriti u eure, te predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava da bi mu tužitelj ikada pozajmio i predao na ruke bilo kakve novčane iznose koji se potražuju tužbom, a i iz potvrda je vidljivo da na istima uopće ne postoji potpis tužitelja.

6. U stvarnosti se radilo o poslovnim odnosima između trgovačkog društva H. P. d.o.o., kao naručitelja radova, čiji je zastupnik tužitelj, i društva I.-P. d.o.o., kao izvođača, čiji je zakonski predstavnik bio tuženik, a za izvođenje radova na objektu u L..

7. Naručitelj radova, H. P. d.o.o., dakle tužitelj, požurivalo je izvođenje radova, te da bi se isti što prije izvršili radnicima društva tuženika je bilo ponuđeno da će im se neposredno davati novci i plaćati prekovremeni rad za izvođenje radova, a što je razvidno i iz potvrde od 13. srpnja 2016. da se povrat navedenog iznosa može izvršiti kroz radove.

8. Iznosi navedeni u potvrdama isplaćivani su od strane predstavnika društva H. P. d.o.o. na ruke poslovođe I.-P. d.o.o. I. B. koji je potom prosljeđivao radnicima istog društva za obavljeni prekovremeni rad. Dakle, tuženiku nije isplaćen niti jedan od iznosa navedenih u potvrdama.

9. Nakon okončanja radova na objektu tužitelj kao naručitelj radova jednostavno nije pristao da se vrijednost izvedenih radova od strane izvođača društva I.-P d.o.o. uveća za iznose isplaćenog prekovremenog rada navedene u potvrdama, kako bi se mogao izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja i obveza, uz obrazloženje da je te radove platio sam naručitelj, te da neće teretiti tuženika za povrat iznosa navedenih u potvrdama, a što upravo podnošenjem predmetne tužbe čini.

10. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku neposredno saslušao svjedoke M. P., I. B. i B. R., te je izvršio uvid u potvrdu na str. 5 do 10 spisa, pismeno na str. 11 spisa, potvrdu o primitku pošiljke na str. 12 do 14 spisa, te je pročitao iskaz tužitelja i tuženika na str. 41 do 44 spisa.

11. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj imao firmu H. P. d.o.o., te da je u ime firme kao naručitelj radova bio u poslovnom odnosu sa firmom I.-P. d.o.o., dakle tuženikom kao izvođačem radova na zgradi u L., međutim među parničnim strankama je sporno da li je tužitelj tuženiku kao fizičkoj osobi predao iznose navedenim u potvrdama priležećim na str. 5 do 10 spisa, slijedom čega bi mu isti bio dužan vratiti navedene iznose ili kako to tuženik suprotno tvrdi da je tužitelj sačinio navedene potvrde kako bi mogao izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja i obveza, a u svezi prekovremenih sati rada od strane djelatnika tuženika kao izvođača radova.

12. Upravo da bi sud utvrdio činjenicu da li je tužitelj tuženiku navedene iznose posudio kao fizičkoj osobi ili su isti iznosi u svezi prekovremenih sati radnika, sud je tijekom dokaznog postupka prvenstveno ispitao tužitelja i tuženika u svojstvu stranke, te naprijed navedene svjedoke.

13. Tužitelj Z. P. svojim iskazom tvrdi da je tuženiku kao fizičkoj osobi posudio iznose vidljive iz potvrda koje je priložio u spis, tim više što je iste potvrde potpisao tuženik.

14. Premda je imao firmu H. P. i bio u poslovnom odnosu s tuženikom, odnosno njegovom firmom od koje je naručio određene radove koje je tuženik i obavio, a što je njegova firma platila, sve to nije u nikakvoj svezi sa posudbom predmetnog novca.

15. On samo pretpostavlja da je tuženik ove novce od njega tražio kako bi mogao završiti posao upravo preko firme vezano uz zajedničke radove u L., a koji posao je bio plaćen, ali to je samo njegova pretpostavka.

16. Novac koji mu je posudio za njega nije bio veliki novac i zato mu ga je i dao, ali mu ne bi posudio da mu nije potpisao predmetne potvrde, za koje potvrde zbog proteka vremena se više ne sjeća tko ih je napisao, te tko je rukom dodao da će se povrat navedenih iznosa izvršiti u gotovini ili radovima do kraja godine. Originalne potvrde o posudbi ne posjeduje, a navodi tuženika da se radilo o nekakvim prekovremenim radovima njemu nisu poznati i ništa ne zna o nikakvim prekovremenim radovima, te isti nisu u nikakvoj svezi sa njegovom tužbom.

17. U svom iskazu tužitelj je također naveo da se ne sjeća kome je davao novce koje je posudio i koje se navode u potvrdi, odnosno da li je iste predavao inženjeru na gradilištu ili mu je on osobno nosio, ne sjeća se, a osoba po imenu i prezimenu I. B. mu ništa ne znači i ne pozna ga (isti je bio poslovođa firme I.-P d.o.o.).

18. Sjeća se samo da je tuženika požurivao sa radovima u L., a smatra da potvrde nije morao on potpisati, jer je on bio taj koji je novce dao tuženiku i zbog toga je tuženik iste i potpisao.

19. Na poseban upit tuženika tužitelju da li mu je zaista ikada dao novce na ruke, tužitelj je naveo a kome bi drugome, a iza toga navodi da ne zna, a na poseban upit suda gdje je nosio potvrde, predočavao ih i davao tuženiku da ih potpiše, tužitelj je naveo da ne zna. Da li je to bilo u Z., L., da li mu je potvrde nosio neposredno, odgovorio je da ne zna, a o kojim novčanicama se radilo, odnosno koje novčanice je nosio i da li je to dao na ruke tuženiku, tužitelj je ponovno naveo da ne zna, a sve to zbog proteka vremena.

20. Ispitan u svojstvu stranke tuženik I. B. je naveo da se sjeća da je bio natječaj i da je tužiteljeva firma bila glavni izvođač radova, a on je kao kooperant radio samo fasadu i to dio fasade, kada je prvi puta i upoznao prije početka same izrade fasade tužitelja. Njegova firma je dala ponudu i tada je on bio nazvan i rečeno mu je da je njegova ponuda prošla, pa je u Z. došlo do potpisivanja ugovora i to između njegove firme I.-P. d.o.o. sa firmom tužitelja H. P. d.o.o.

21. Radovi koji su počeli na fasadi u jednom trenutku su bili obustavljeni zbog nadzornog inženjera i u tom momentu tužitelj od njega traži da njegovi radnici rade i subotom i nedjeljom i to prekovremeno do 7 navečer, međutim on svoje radnike na tako nešto nije mogao nagovoriti, ali da li je poslije nadzorni inženjer ili tužiteljev sin razgovarao sa radnicima on ne zna, jer nije bio prisutan tom razgovoru, ali zna da je došlo do zaista prekovremenog rada.

22. Radnicima koji su radili prekovremeno davani su novci na ruke, odnosno tužitelj ih je davao I. B., a on je te novce davao radnicima za koje novce pretpostavlja da su međusobno podijelili.

23. Što se tiče samih potvrda koje su tuženiku bile predočene, a koje su priložene u spisu, tuženik je naveo da su mu došle putem fax-a na njegovu tvrtku da ih potpiše i da ih ponovno vrati, što je on i učinio, a tko je nadopisao potvrdu da će se povrat novca izvršiti u gotovini ili radovima do kraja godine, to ne zna. Upravo zbog navedenog tužitelj ne može dostaviti nikakav original predmetnih potvrda, a novci koje se spominju u potvrdama on nije nikada primio, međutim potvrde je potpisao kako bi radnici dobili novce. Naime, on je znao da je bio dogovor da radnici rade subotom i nedjeljom i navečer do 7 sati, zato je potvrde potpisao kako bi dobili novce za prekovremeni rad, ali on te novce nikada nije vidio.

24. Tužiteljeva firma je njemu preko žiro računa isplatila vrijednost svih radova, ali je ostalo samo pitanje prekovremenih radova.

25. I. B. je bio poslovođa na gradilištu, a da li je osim I. B. još netko bio u razgovoru s tužiteljem u svezi prekovremenih radova on ne zna, ali zna da je više radnika radilo prekovremeno.

26. Nije sporno da ga je tužitelj zvao da mu vrati iznose navedene u potvrdama, kao pozajmice, jer će ga u protivnom tužiti, ali kako je već naveo iste novce mu on ne duguje, niti je sudjelovao u razgovoru i pregovoru o prekovremenom radu, ali je potvrde potpisao da bi radnici bili plaćeni za prekovremeni rad. Smatra da je sve to bila ucjena, jer da nije potpisao te potvrde radnici ne bi dobili te novce, a on nije bio u obvezi platiti prekovremeni rad, a niti je o tome pregovarao kako je već istakao. On je bio direktor firme I.-P. d.o.o., a vlasnik je bila gospođa M. B., te je on vršio kontrolu radova za svoju firmu i dogovarao je poslove osim ovih prekovremenih sati.

27. Tuženik je posebno istaknuo da nikada nikakve novce nije niti vidio, niti primio.

28. Svjedok M. P., inače sin tužitelja, je naveo da je otac bio vlasnik tvrtke H. P. d.o.o. dok je on bio direktor iste, te je postojala poslovna suradnja sa tvrtkom I.-P d.o.o. koja firma im je radila određene građevinske radove na objektu u L., ali mu je poznato da je otac mimo te poslovne suradnje tuženiku posuđivao novac u više navrata, a da li mu je novce davao na ruke ili preko nekog računa, to ne zna, jedino mu je otac rekao da mu je posuđivao novac i to da mu je u nekoliko navrata posudio 50.000,00 kn, s tim da nije govorio zbog čega mu je te novce davao. Nije mu poznato da li je otac od prije znao I. B..

29. Na koji način je došlo do poslovne suradnje, to se ne sjeća i da li je bilo prekovremenih radova on ne zna, te se nije kasnilo sa radovima, jer zna da nisu bili plaćeni nikakvi penali, dakle radovi su bili izvedeni u roku.

30. Ispitan u svojstvu svjedoka B. R. je naveo da je bio zaposlen u tvrtki I.-P. d.o.o. kada je ista firma radila fasadu za dom za branitelje i sjeća se da se samo jednom na gradilištu pojavio tužitelj i okupio je sve djelatnike, te je rekao da sve mora biti gotovo, da ga ne zanima kako će oni to napraviti, ali da radovi moraju biti završeni.

31. Ne sjeća se roka, ali zna da je on tako nastupio i rekao je da će ti radovi biti plaćeni, odnosno sve što budu napravili mimo radnog vremena, što je značilo da su morali raditi subotom, nedjeljom i noću, te je rekao da se dogovore za satnicu koliko će ona vrijediti, a nakon toga da mu sve to javimo.

32. Uglavnom počelo se raditi prekovremeno od 7 ujutro do 7 navečer i o prekovremenim satima vodio se dnevnik rada, tako da su radovi bili i završeni u roku, a za prekovremene sate bili su isplaćeni u više navrata i taj novac su dobivali na ruke. Koliko su dobili sada se ne sjeća, jer je već i 5 godina u mirovini.

33. Ne zna kakav je odnos bio između tuženika i tužitelja, ali on je osobno tuženiku rekao da je postojao dogovor za prekovremene radove i da im tužitelj to plaća, tako da je tuženik znao da su prekovremeni radovi bili isplaćeni. I. B. je bio voditelj gradilišta na kojem su radili i imao je neku svoju knjigu, odnosno on im je novac za prekovremeni rad davao pojedinačno na ruke, a tko je njemu taj novac dao, on to ne zna, uostalom bilo je samo bitno da oni dobiju novac.

34. Z. P. i I. B. nikada nije vidio zajedno, a kakav je njihov međusobni odnos to ne zna, s tim da je tvrtka tuženika isplaćivala svoje djelatnike, a ponekad sa zakašnjenjem. Za tvrtku tuženika radio je duže vrijeme, tko je bio nadzorni inženjer isto ne zna, a I. B. nije razgovarao koliko mu je poznato o prekovremenim radovima, jer nije bio na gradilištu.

35. Ispitan u svojstvu svjedoka I. B. je naveo da je bio djelatnik firme I.-P. d.o.o., tako da tuženika poznaje, a Z. P. je vidio jednom kada je došao na gradilište u L. gdje su gradili za branitelje jedan građevinski objekt.

36. Na gradilištu je radio kao predradnik, raspoređivao je radnike i govorio što će raditi, a jedan dan ga je P. pozvao da dođe u kancelariju i zajedno sa B. R. je otišao na razgovor sa P. kada mu on govori da se radovi moraju završiti u roku, ali kada smo mu rekli da to nećemo izvršiti, da ne možemo, tada je rekao da će im platiti prekovremeno.

37. Nakon toga, otišli su kod ostalih djelatnika da ih pitaju da li pristaju na rad prekovremeno i da im je P. rekao da će to biti plaćeno, tada su shvatili da bi mogli radove izvršiti u roku i pristali su na prekovremene radove, ali u tom trenutku nisu znali koliko će biti plaćeni, pa su ponovno otišli kod P.. Koliko je on nama točno nudio da nam isplati novce na ruke, sad se ne sjeća, ali su oni na to pristali, te su ubrzo počeli raditi prekovremeno, a dogovor je bio da se svakih 7 dana plate prekovremeni radovi, s tim da P. inženjer izvrši uvid i vidi što su napravili. Inženjer tužitelja ih je kontrolirao, kao i poslovođa od tužitelja i nakon toga bi došlo do isplate.

38. P. više nije dolazio, već njegov inženjer, ali se ne sjeća njegovog imena, ali on im je davao novce na ruke, odnosno njemu, a on potom svakom djelatniku, uglavnom svima jednako i to bi bilo svaki ponedjeljak. Iznosi koji su isplaćivani nisu bili veliki i radnici su tu prošli najgore.

39. Sina tužitelja je vidio kada je sa tužiteljem došao na gradilište, kada su im nudili prekovremene radove, ali ni prije ni poslije ga nije više vidio, niti je kontaktirao s njim. Tim pregovorima nije bio nazočan tuženik, niti se ikad pojavljivao tamo.

40. Nadzorni inženjer je bio, ali ne zna kako se zove i dolazio je jednom tjedno, a u prisutstvu inženjera je dolazila još uvijek jedna osoba koja se predstavljala kao nadzorni odbor.

41. Poznato mu je da je tužitelj zvao I. u svezi ovog prekovremenog rada, ali to mu je poznato samo iz priče drugih, jer mu to osobno I. nikad nije rekao niti se pojavljivao na gradilištu. Isto tako, nikada nije čuo da je ikad itko pričao da bi I. B. bio dužan Z. P..

42. On nije pisao nikakve potvrde da je primio novac od tog inženjera, niti je radio potvrde kada je ostalim djelatnicima dijelio taj novac, ali inženjer koji je donosio taj novac je imao potvrdu, odnosno neku knjigu u koju je bilježio da mu je taj novac predao, a on bi se tada u tu knjigu upisao i potvrdio da je taj novac uzeo za ljude da im podijeli, odnosno da je njemu novac bio predan. To je bila obična bilježnica u kojoj je pisalo da on meni te novce predaje, a on bi onda to potpisao.

43. Svjedok je još naveo da on može govoriti samo o svojim prekovremenim satima, a drugo mu ništa nije poznato, osim da je B. bio njegov poslodavac, da je Z. P. uredno platio prekovremene sate i u biti uopće ne zna zašto je na sudu.

44. Premda iz iskaza tužitelja, kao i njegovog sina ispitanog u svojstvu svjedoka, nesporno proizlazi da nisu postojali nikakvi prekovremeni sati, odnosno prekovremeni rad koji su obavili djelatnici tuženika za njegovu firmu koja je u konkretnom slučaju bila radila na fasadi objekta, a koje radove je naručila firma tužitelja, iz iskaza kako tuženika, tako i svjedoka proizlazi suprotno, odnosno isti suglasno navode da je bilo potrebe za prekovremenim radom, te isto obrazlažu činjenicom da su radovi morali biti završeni u roku za što su i bili potrebni upravo prekovremeni sati, a za koje svjedoci i tuženik suglasno navode da su bili uredno plaćeni od strane tužitelja i to na ruke onim radnicima koji su radili prekovremeno. Dakle, očigledno je da prekovremeni radovi nisu bili prikazani u financijsko računovodstvenom smislu, već isključivo su isti isplaćivani putem gotovine na ruke, s tim da je svjedok I. B. naveo da je nadzornom inženjeru potpisivao primitak gotovog novca, koji je dijelio svojim djelatnicima koji su radili subotom i nedjeljom i od 7,00 do 19,00 sati, stoga iskazu tužitelja i njegovom sinu sud nije povjerovao da nije bilo prekovremenih radova, a koje je upravo tužitelj djelatnicima tvrtke tuženika isplatio. 45. Isto tako, premda je tužitelj priložio u spis potvrde o navodnoj posudbi navedenih iznosa u njima tuženiku u periodu od svibnja 2016. pa do kolovoza 2016., koje potvrde kao takve kako su napisane sam tuženik ne spori, te za iste navodi da ih je potpisao, ali da mu tužitelj nikada te novce nije dao, te da su iste predstavljale ucjenu u smislu da mu je tuženik dužan platiti one iznose koje je on platio za prekovremeni rad njegovim djelatnicima, sud ocjenjujući sve navedeno nalazi da priložene potvrde nisu vjerodostojan dokument temeljem kojeg bi sud mogao sa sigurnošću reći da se radilo o posudbi novca od strane tužitelja tuženiku kao fizičkoj osobi, a ovo ne samo zbog činjenice postojanja privremenih radova koje je tužitelj naknadno navodno htio naplatiti već i zbog samog iskaza tužitelja da na sva pitanja bitna za rješenje ovog spora, a to je kada je novce predao tuženiku, u kojim novčanicama, da li je to predavala neka druga osoba na gradilištu ili je on osobno te novce dao tuženiku, tužitelj je uvijek davao odgovor da ne zna ili se ne sjeća, što je po ocjeni ovog suda krajnje nelogično, jer se ovdje, ako se radilo o posudbi nije se moglo raditi o jednoj posudbi, s obzirom da tako proizlazi iz potvrda, da se sada tužitelj ne bi mogao sjetiti i unatoč proteku vremena da li se je ikada sastao sa tuženikom i predao mu novce na ruke, da li je to učinio nadzorni organ ili neka treća osoba (inženjer i poslovođa od tužitelja) u kojem slučaju je tužitelj takvu osobu mogao i predložiti da se sasluša kao svjedok na okolnost predaje novca, kao i na okolnost da nisu uopće postojali privremeni radovi, pri čemu bi tada tuženikovi navodi bili neutemeljeni, odnosno dovedeni u sumnju.

46. Tužitelj također prilikom ispitivanja je naveo da ne zna da li je tuženiku ikada novce dao na ruke, da li je i gdje nosio potvrde, predočavao i davao tuženiku da ih potpiše, dok je tuženik naveo da nije sporno da ih je potpisao i da original potvrda ne može biti, jer su mu te potvrde slane putem fax-a, a iz razloga koji su naprijed navedeni.

47. Slijedom svega naprijed izloženog, sud nalazi da tužitelj na kojem je teret dokaza nije u ovoj pravnoj stvari dokazao da bi tuženiku kao fizičkoj osobi posudio novce navedene u priležećim potvrdama, te da je među njima uslijed toga nastao obvezno pravni odnos, pa je stoga u smislu čl. 221.a u svezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

48. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te je tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 199,00 eura, trošak zastupanja na 3 ročišta u iznosu od po 199,00 eura, što ukupno iznosi 796,00 eura, na koji iznos kada se obračuna 25% PDV-a se dobije iznos od 995,00 eura. Kako je tuženik imao i trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 54,75 eura, to se dobije ukupan trošak od 1.049,75 eura/7.909,34 kn, koji trošak je tuženiku i dosuđen.

49. Visinu navedenih troškova sud je odmjerio sukladno vrijednosti predmeta spora, važećoj Odvjetničkoj tarifi i Zakonu o sudskim pristojbama.

Osijek, 28. rujna 2023.

Sudac

Dorica Krnic – Miloš, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pisana primjerka, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika