Poslovni broj: 10 UsI-563/2023-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja R. A.,
…, protiv tuženika Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi razmjernog dijela starosne mirovine, bez održavanja rasprave, 28. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/22- 03/06859246982, Urbroj: 341-99-06/2-22-6805 od 30. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/22-03/06859246982, Urbroj: 341-99-06/2-22-6805 od 30. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D., Klasa: UP/I 140-02/22-03/06859246982, Urbroj: 341-05-06/2-22-6309 od
14. listopada 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.
2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, kao i tijekom ovog spora tužitelj, je u bitnom naveo, da se nada pozitivnom rješenju jer odredba članka 37. stavak 1. i 2. ZOMO-a u njegovom slučaju ne bi trebala imati ništa sporno. Navodi da je u R. A., čiji je i državljanin, došao …, te da je od … u starosnoj mirovini, te da i dalje obavlja tj. da radi kao privatnik (samostalni) i i
to da ništa nije sporno i da je sve po zakonu. Smatra da svaka država tj. fond plaća ono što je ostvareno u njoj, te da je Republika Hrvatska obvezna ispuniti obveze prema njemu za vrijeme koje je proveo na radu u njoj. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj istom traži poništenje osporenog rješenja tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja odnosno da je u R. A. ostvario pravo na starosnu mirovinu i dalje obavlja tj. radi kao privatnik (samostalni) i da to nije sporno. U žalbenom postupku pobijanim prvostupanjskim rješanjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine s obrazloženjem da, s obzirom da se nalazi u osiguranju u
R. A., da nije ispunjen uvjet iz članka 37. st. 1. ZOMO za priznanja prava
na razmjerni dio starosne mirovine. U mirovinski staž tužitelja da su utvrđena razdoblja staža osiguranja od …. te ukupni mirovinski staž prema
članku 24. ZOMO na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja iznosi … godine, … mjeseci i … dana. A. nositelj mirovinskog osiguranja potvrdio je razdoblja staža osiguranja od ... s prekidima (E … od …) u trajanju
od … mjeseci tj. . .. godina i … mjeseci, a na obrascu E … od … navodi da tužitelj i dalje ima plaćeno zaposlenje kao samozaposlena osoba. Tužitelj da je i u žalbi koja je zaprimljena u Područnom uredu u D. dana ..., izjavio da u
R. A. i dalje obavlja djelatnost, s obzirom da je samostalni poduzetnik. Prema članku 37. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju pravo na starosnu prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu,
a nakon prestanka osiguranja, ako navedenim zakonom nije drukčije odredeno. Osiguranik kojem nije prestalo osiguranje može podnijeti zahtjev za priznanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu najranije jedan mjesec prije prestanka osiguranja uz pružanje dokaza o datumu prestanka osiguranja (članak 37. st. 2. ZOMO). Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlažemo da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.
5. U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
7. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na razmjerni dio starosne mirovine.
8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja tuženika je razvidno da je tužitelj dana ... nadležnoj ustanovi u R. A. podnio
zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, te da je tužitelj rođen ... Također je razvidno da su tužitelju u mirovinski staž utvrđena razdoblja staža osiguranja od ... te da ukupni mirovinski staž na
teret hrvatskog mirovinskog osiguranja iznosi … godine, … mjeseci i … dana.
9. Nadalje, iz spisu priležeće tiskanice E… od … je razvidno da je a. nositelj mirovinskog osiguranja potvrdio razdoblja staža osiguranja od … s prekidima u trajanju od … mjeseci tj. … godina i …
mjeseci, a na obrascu E … od …. se navodi da tužitelj i dalje ima plaćeno zaposlenje kao samozaposlena osoba.
10. Odredbom članka 37. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO) propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da osiguranik kojemu nije prestalo osiguranje može podnijeti zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu najranije jedan mjesec prije prestanka osiguranja uz pružanje dokaza o datumu prestanka osiguranja.
11. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj zaposlen kao samozaposlena osoba (samostalni poduzetnik), odnosno da se nalazi u
osiguranju, a koju činjenicu tužitelj navodi i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, kao i u predmetnoj tužbi, dakle kako činjenica da je tužitelj zaposlen u R. A. nije niti sporna, a imajući u vidu gore citiranu odredbu članka 37.
stavka 1. ZOMO-a kojom je propisano da pravo na starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja, to je pravilno i zakonito postupio tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja odnosno prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na razmjerni dio starosne mirovine. Dakle, s obzirom da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane gore citiranom odredbom članka 37. stavka 1. ZOMO-a jer je i dalje u osiguranju po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti odnosno kod tužitelja nesporno nije došlo do prestanka osiguranja.
13. U pogledu prigovora tužitelja glede njegova zaposlenja odnosno obavljanja samostalne djelatnosti u R. A., a koji su u suštini identični žalbenim prigovorima,
za navesti je da ovaj sud u cijelosti nalazi pravilnim i zakonitim obrazloženje osporenog rješenja tuženika glede istog, pa se radi nepotrebnog ponavalja tužitelja upućuje na obrazloženje osporenog rješenja tuženika.
14. Naposljetku, za navesti je da pravilno tuženik u osporenom rješenju upućuje tužitelja da pravo na razmjerni dio starosne mirovine može ostvariti nakon prestanka osiguranja u R. A. i to neposredno putem a. nositelja mirovinskog
osiguranja.
15. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.
16. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka
2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
17. Stoga, valjalo je, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u izreci presude.
U Splitu 28. rujna 2023.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA:
- Tužitelju,
- tuženiku,
- u spis.
RJ./
1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).
2. Spis u kalendar 30 dana.
