REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2548/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja GL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3, protiv 1. tuženika SOCIETE GENERALE SPLITSKA BANKA d.d., OIB 69326397242, (pravni sljednik HVB SPLITSKA BANKA d.d.) iz Splita, Ulica Ruđera Boškovića 16, kojeg zastupa punomoćnica Dinka Kovačević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović iz Zagreba, Ulica Augusta Šenoe 1 i 2. tuženika STEČAJNA MASA GLOBUS HOLDING d.o.o., OIB 44654025534 (pravnog sljednika GLOBUS HOLDING d.o.o. u stečaju) u Zagrebu, Ilica 26, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Bartolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bartolić i Bartolić u Zagrebu, Palmotićeva 27, radi poništenja ugovora, odlučujući o prijedlogu prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-128/2023-2 od 31. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1851/2016 od 13. prosinca 2016., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na pitanja povrede temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Prvo i drugotuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-128/2023-2 od 31. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1851/2016 od 13. prosinca 2016. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
2. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP) utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja za koje prvotuženik smatra da su važna, te su određeno izloženi razlozi (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1190/10 od 9. ožujka 2011., Pž-6523/12 od 23. prosinca 2013., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 207/10-2 od 24. veljače 2010., Rev 1045/2010-2 od 16. lipnja 2012., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2412/10-2 od 14. siječnja 2014., rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-430/2022-2 od 9. kolovoza 2022. i dr.) zbog kojih prvotuženik smatra da su postavljena pitanja važna z smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
2.1. Međutim, pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za odluku o sporu, a ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima činjenične naravi o kojima odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima, jer su donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
2.2. Nadalje, potrebno je navesti da prvotuženik postavljenim pitanjima zapravo izražava nezadovoljstvo pobijenom presudom polazeći pritome od proizvoljnih tvrdnji koje su suprotne činjeničnim utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima i s tim u vezi kroz pogrešnu primjenu materijalnog prava pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Međutim, takvo što ne opravdava intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
2.3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog prvotuženika za dopuštanje revizije u odnosu na postavljena pitanja, pa je riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
3. U odnosu na prijedlog drugotuženika ovaj sud je utvrdio na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP da je drugotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je određeno izložio razloge (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 697/09 od 28. kolovoza 2012.).
3.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da presuda na koju se kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelj poziva odnosi na primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima, dok se u pobijanoj presudi radi o primjeni odredaba Zakona o trgovačkim društvima. Drugotuženik prije svega ukazuje na moguće počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka. Međutim, u tom smislu ne postavlja nikakvo konkretno i određeno pitanje. Nadalje, iznosi svoje viđenje činjeničnog stanja i svoje pravno shvaćanje iz pobijane odluke, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda.
3.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da se radi o pitanju činjenične naravi pa odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi i o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tim pitanjima u odluci na koju se poziva drugotuženik izraženo suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda.
4. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije drugotuženika također nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP pa je slijedom navedenog valjalo prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke rješenja.
5. U odnosu na prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da drugotuženik nije učinio vjerojatnim da mu je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i pravo iz čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog druotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji je podnesen na temelju odredaba čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
