REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2380/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Knežak d.o.o., OIB 31129367667, Zadar, Ulica bana Jelačića 12a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., 70133616033, iz Zagreba, Josipa Marohnića 1, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 658/2022-3 od 29. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-664/21 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 658/2022-3 od 29. ožujka 2023. odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 658/2022-3 od 29. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 664/21 od 21. prosinca 2021. u točkama I. i II. izreke, dok je u stavku II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.370,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tužitelj je podnio prijedlog na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnih ljudskih prava propisanih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže dopustiti tužitelju podnošenje revizije zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u točkama 5. -15. prijedloga. Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije.

3. Tužitelj u prijedlogu navodi da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pritom se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3463/2012 od 20. lipnja 2013. te na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-818/18 od 4. lipnja 2020. koji se odnosi na tumačenje pojma trgovinski zastupnik.

4. Vezano na navode tužitelja o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava i na navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske za odgovoriti je da se radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske donesena u kaznenom predmetu pa ista ne daje značaj važnosti postavljenom pitanju.

5. U odnosu na pozivanje tužitelja na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-818/18 nije odgovoreno na postavljena pitanja pa navedena presuda ne daje značaj važnosti postavljenim pitanjima.

5.1. Postavljenim pitanjima podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije sadržajno ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenom pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kada takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Stoga ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, a time i na obrazloženu odluku jer je nižestupanjski sud obrazložio svoju odluku pri čemu je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), pa time nije povrijeđeno pravo predlagatelja na pravično suđenje. Stoga nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st.

1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil