Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž-841/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. M. Š., OIB: ... iz S., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici S. Š. i tužitelja J. Š., OIB: ... iz S., zastupanih po punomoćnici M. A., odvjetnici u Ž. protiv tuženice K. Š., OIB: ... iz D., sada na adresi u Š., W., i tuženice M. V., OIB: ... iz K., sada na adresi u Š., W., zastupanih po punomoćniku M. M., odvjetniku u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-294/2020-54 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća 28. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-294/2020-54 od 13. svibnja 2022. pod točkama I., IV. (ispravno III.) i V. (ispravno IV.) izreke.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženica izjavljena protiv točke III. (ispravno II.) i VI. (ispravno V.) izreke odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da Darovni ugovor od 22. prosinca 2017., sklopljen između tuženica K. Š. i M. V., i to samo u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. 1885, k.o. D., i to k.č. br. 1275 oranica S. sa 5234 m2 i k.č. br. 1304 oranica S. sa 22094 m2, gubi pravni učinak prema tužiteljima mldb. M. Š. i J. Š., i to u dijelu koliko je potrebno za namirenje potraživanja tužitelja prema tuženoj K. Š., odnosno za tužitelja mldb. M. Š. u ukupnom iznosu od 35.375,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate i za tužitelja J. Š. u ukupnom iznosu od 35.375,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, koja teče na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate. Pod točkom III. (ispravno II.) izreke odbijeni su tužitelji sa dijelom zahtjeva za pobijanjem Darovnog ugovora od 22. prosinca 2017. zaključenog između tuženica u dijelu koji je potreban za namirenje potraživanja svakog od tužitelja u iznosu od po 650,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2020. do isplate. Pod točkom IV. (ispravno III. ) izreke određeno je da je tuženica M. V. dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja prema tuženoj K. Š. u iznosima iz točke I. izreke te presude, i to utvrđenjem vrijednosti nekretnina upisanih u zk. ul. 1885, k.o. D., a koje se sastoje od k.č. br. 1275 oranica S. sa 5234 m2, i k.č. br. 1304 oranica S. sa 22094 m2, njihovom prodajom i namirenjem tužitelja iz iznosa dobivenih prodajom tih nekretnina. Pod točkom V. (ispravno IV.) izreke naloženo je tuženicama K. Š. i M. V. solidarno naknaditi tužiteljima mldb. M. Š. i J. Š. troškove parničnog postupka u iznosu od 9.437,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od od 13. svibnja 2022. do isplate. Pod točkom VI. (ispravno V.) izreke tužitelji su odbijeni sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.312,50 kn.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju tuženice zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a osporavaju i odluku o trošku, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu tuženica.

4. Žalba tuženica dijelom je neosnovana, a dijelom je nedopuštena.

5. Obzirom da su točkom III. (ispravno II.) izreke presude tužitelji odbijeni sa dijelom zahtjeva za pobijanje Darovnog ugovora od 22. prosinca 2017. u dijelu koji je potreban za namirenje potraživanja svakog od tužitelja u iznosu od po 650,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2020. do isplate, a točkom VI. (ispravno V.) izreke sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, to tuženice nemaju pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na navedene točke pobijane presude, jer su u tom dijelu uspjele u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP, a koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi u odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019, dalje: ZID ZPP), uz iznimke u čl. 117. st. 2. i st. 3. ZID ZPP), valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženica kao nedopuštenu.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P Ob- 80/2017 od 2. kolovoza 2017., pravomoćnom 17. listopada 2017., a ovršnom 13. prosinca 2017., tuženica K. Š. obvezana doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 1.300,00 kn mjesečno počevši od 14. lipnja 2016. pa nadalje, kao i naknaditi im parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn,

- da iz opomene majke i zakonske zastupnice tužitelja upućene tuženici K. Š. 13. rujna 2018. proizlazi da je ista upozorena na mogućnost pokretanja daljnjih ovršnih postupka, pa i u Švicarskoj konfederaciji gdje K. Š. ostvaruje mirovinu,

- da iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 426, 223 i 1885 k.o. D. upisana kao samovlasnica tuženica M. V., koja je navedene nekretnine stekla temeljem Darovnog ugovora zaključenog sa tuženicom K. Š. (svojom majkom, a ranijom samovlasnicom predmetnih nekretnina) dana 22. prosinca 2017.,

- da iz podataka Jedinstvenog registra računa Financijske agencije Z. proizlazi da je tuženica K. Š. vlasnica računa otvorenog kod C. b. d.d. Z., na kojem se nalazi novčani polog po viđenju i ulog na štednju po viđenju, ali da je isti račun blokiran,

- da je nalazom i mišljenjem poljoprivrednog vještaka D. G. procijenjena vrijednost nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1885 k.o. D. i to kčbr. 1275 oranica S. sa 5234 m2 u iznosu od 34.021,00 kn, a kčbr. 1304 oranica S. sa 22094 m2 u iznosu od 143.611,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 177.632,00 kn,

pozivajući se na odredbu čl. 66. i 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO),

zaključuje da su ispunjene pretpostavke za pobijanje raspolaganja tuženice K. Š. učinjenog Darovnim ugovorom od 22. prosinca 2017. jer postoji dospjela tražbina tužitelja prema tuženici K. Š. utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom poslovni broj P Ob-80/2017 od 2. kolovoza 2017., a tuženica K. Š. nije dokazala da u svom vlasništvu ima imovine koja bi bila dostatna za ispunjenje dospjelih tražbina tužitelja te postoji pretpostavka da je tuženica K. Š. kao dužnica znala da besplatnim pravnim poslom - Darovnim ugovorom od 22. prosinca 2017. kojim je raspolagala nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1885 k.o. D. u korist tuženice M. V. (svoje kćerke) nanosi štetu tužiteljima, slijedom čega je prihvatio temeljem navedenih zakonskih odredbi tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu radi naplate iznosa od 650,00 kn za svakog tužitelja.

7. Tuženice, osporavajući pobijanu presudu, u žalbi navode da je izreka presude protivna sama sebi i provedenih dokazima, čime sadržajno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ističu da prvostupanjski sud nije utvrdio insolventnost tuženice kao jednu od kumulativno potrebnih pretpostavki, da nije raspravio njihov prigovor da se ne radi o besplatnom pravnom poslu (darivanju) već o naplatnom pravnom poslu (ugovoru o doživotnom uzdržavanju), niti je utvrdio jesu li dužnikovom pravnom radnjom oštećeni vjerovnici, radi čega činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a posljedično tome je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tuženice navode da ih je prvostupanjski sud, odbijanjem dokaza njihovim saslušanjem u svrhu dokazivanja, onemogućio da iznesu svoj iskaz u odnosu na navode iz tužbe, a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženica, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (sukladno čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlažu tuženice u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženica kojima tvrde da tužitelji nisu postavili točno određen zahtjev, jer su tužitelji, sukladno uputi iz ukidne odluke ovog suda poslovni broj Gž-1629/2019-2 od 21. studenoga 2019. postavili određeni tužbeni zahtjev koji omogućuje ovršivost sudske odluke za pobijanje dužnikove pravne radnje, obzirom su u istome naveli točan iznos tražbine svakog tužitelja za čije ispunjenje radnja gubi učinak i za koji je treća osoba dužna trpjeti da se namiri tražbina tužitelja, te su odredili način i imovinu kojom je treća osoba odgovorna ispuniti obvezu prema tužiteljima.

10. Protivno žalbenim navodima tuženica, prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje tuženica na okolnosti navoda iz tužbe, nije onemogućio tuženice da se o istima očituju. Naime, tuženice su putem svojeg punomoćnika podnijele pisani odgovor na tužbu, u kojem su se detaljno očitovale o svim navodima tužbe. Također, prvostupanjski sud je odredio saslušanje tuženica kao stranka u svrhu dokazivanja na ročištu 29. ožujka 2022., te naložio njihovom punomoćniku da ih obavijesti da će na tom ročištu biti saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, ali tuženice nisu pristupile na to ročište niti su opravdale svoj izostanak, radi čega je isključivo zbog krivnje samih tuženica prvostupanjski sud odustao od njihovog saslušanja kao stranaka u svrhu dokazivanja. Osim toga, prvostupanjski sud je u točkama 16. i 17. obrazloženja jasno obrazložio razloge odbijanja saslušanja tuženica na okolnosti da njihova prava volja nije bilo sklapanje besplatnog pravnog posla u vidu ugovora o darovanju već da isti predstavlja ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, obzirom da je ZOO-om jasno propisano u kojem obliku mora biti sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju da bi bio valjan i proizvodio pravne učinke.

10.1. Ovdje valja navesti da su tuženice majka i kćerka, pa se u smislu odredbe čl. 67. st. 3. ZOO-a kod besplatnih raspolaganja, a tipičan primjer istog je darovanje, što je slučaj u ovom konkretnom predmetu, smatra da je dužnik (K. Š.) znala da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima (tužiteljima) i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi (M. V.) to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ovakvo zakonsko rješenje temelji se na načelu prema kojem nitko ne može davati darove na račun svojih vjerovnika, a s druge strane i na okolnosti da se stjecatelj ne dovodi u nepovoljniji položaj od onoga u kojem je bio jer stjecanje nije povezano s bilo kakvom žrtvom odnosno izdacima s njegove strane.

11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, a iz kojeg proizlazi da tužitelji imaju prema tuženici K. Š. potraživanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P Ob-80/2017 od 2. kolovoza 2017. dospjelo prije sklapanja spornog ugovora o darovanju 22. prosinca 2017., da je izvršeno darovanje pravna radnja poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika jer je njome tuženica K. Š. kao dužnica dovedena u imovno stanje koje onemogućuje tužitelje u namirenju njihove tražbine, da je tuženica K. Š. u Republici Hrvatskoj vlasnica računa u C. b. d.d. koji je blokiran te da nije vlasnica drugih nekretnina, da su tužitelji bezuspješno pokušali provesti izravnu naplatu svojih potraživanja te da zbog darovanja tuženica više nema dovoljno imovine za ispunjenje tražbine tužitelja, pravilno primjenom čl. 66. i 67. st. 3. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, jer su i prema ocjeni ovog suda ispunjene sve pretpostavke za pobijanje predmetnog raspolaganja tuženice K. Š. u smislu navedenih zakonskih odredbi.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio vrijednost nekretnina koje su predmet darovanja, te su tužitelji, nakon provedenog vještačenja, svoj tužbeni zahtjev ograničili samo na nekretnine upisane u zk.ul.br. 1885. k.o. D., čija je ukupna procijenjena vrijednost 177.632,00 kn, pa imajući u vidu da tražbina oba tužitelja iznosi ukupno 70.750,00 kn, koji je iznos potrebno uvećati i za zatezne kamate, neosnovani su žalbeni navodi tuženica kojima ističu prigovor prekomjernosti odnosno nesrazmjernosti.

13. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. (ispravno IV.) izreke pobijane presude, a koja odluka je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok je za radnje pobrojane u točki 24. i 24.1. obrazloženja prvostupanjske presude visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/2022 – dalje u tekstu: Tarifa), pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženice tvrde da je trošak odmjeren u previsokom iznosu protivno Tarifi.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženica i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., IV. (ispravno III.) i V. (ispravno IV.) izreke.

U Varaždinu, 28. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.