1

Poslovni broj: 9 Gž-196/2024-2

Poslovni broj: 9 Gž-196/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. p. d.o.o. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i p. iz R., protiv tuženice L. L. iz V., OIB: ..., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: Povrv-289/2021-19 od 22. studenog 2023., dana 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: Povrv-289/2021-19 od 22. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. T. iz L. broj Ovrv-709/2020 od 2. prosinca 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha, pa su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, dok je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 EURA/100,00 kn.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Nije sporno da je tuženica vlasnica vozila reg. oznake ... koje je 11. srpnja 2020. bilo parkirano u R. na parkiralištu pod naplatom tužitelja, dok je sporno da li je tuženica imala valjanu satnu parkirnu kartu i da li je dužna platiti dnevnu parkirnu kartu tužitelju jer je platila satnu parkirnu kartu za vozilo krive registarske oznake.

6. Prvostupanjski sud polazeći od odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), a u situaciji kad je tuženica priložila dokaz da je predmetnog dana platila satnu parkirnu kartu, ali je omaškom prilikom pisanja broja registracije navedenog vozila za koje je plaćala parkirnu kartu izostavila jedan broj (broj 2), zaključuje pozivom na odredbu čl. 18. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila kojim je propisano da se registarski broj vozila sastoji od tri ili četiri numeričke i jedne ili dvije slovne oznake, da je tuženica dokazala da je unatoč omašci u pisanju, parkirnu kartu uredno platila.

7. Stoga kako prema stavu suda tužitelj nije dokazao da mu tuženica duguje utuženi iznos, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja ukinuo navedeni platni nalog u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo i sve provedene radnje.

8. U žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a tvrdeći da je tužena dostavila ispis SMS poruke o kupnji satne parkirne karte bez datuma kupoprodaje, pa da je sud naložio tužitelju da dostavi popis svih kupljenih parkiranih karata za sporno razdoblje s broja mobitela tuženice iz kojeg je utvrđeno kako navedena SMS satna parkirna karta nikada nije kupljena za sporno razdoblje. Ukoliko prvostupanjski sud već odbija tužbeni zahtjev i prihvaća navode tuženice smatra da je trebalo obrazložiti zbog čega tvrdi da tužena nije dužna platiti dnevnu parkirnu kartu umjesto kupljene satne karte koja sadržava krive podatke, pa da je prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja.

9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

10. Prema odredbi čl. 467. st. 1. istog Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. navedenog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Stoga ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju sadržajno opisuje tužitelj, jer ista nije opterećena nikakvim manjkavostima niti nedostacima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno i okolnosno navedeni. Osim toga, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio i neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u sporu male  vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.

12. Nadalje, kako tužitelj sadržajem žalbe ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP-a zbog kojeg se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, dok je prvostupanjski sud pravilno negativno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja jer je tuženica dokazala da je sporne zgode platila satnu parkirnu kartu putem SMS poruke u kojoj je omaškom prilikom pisanja broja registracije svog vozila za koje je plaćala parkirnu kartu izostavila jedan broj iz čega se sukladno čl. 18. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila (Narodne novine“ broj: 130/17) da zaključiti da vozilo takve registarske oznake ne postoji, a kako i tužitelj u svom podnesku sa lista 16 spisa potvrđuje pogrešku tuženice prilikom plaćanja parkirne karte, ocjenjujući da se radi o nenamjernoj pogrešci, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je ukinuo navedeni platni nalog i sve provedene radnje u postupku jer zbog činjenice da je tuženica platila korištenje parkirnog mjesta nije dužna platiti dnevnu parkirnu kartu kako to pogrešno zaključuje tužitelj.

13. Stoga, kako se žalbeni navodi tužitelja u cijelosti ukazuju neosnovanim, a i u odnosu na odluku o troškovima postupka je pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Varaždinu 6. veljače 2024.