REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1117/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MIRAMARMI S.R.L. Italia, 36070 San Pietro Mussolino, Italia, Via del Molto 10, OIB 91071245589, koga zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Podružnica Split, Split, Varaždinska 54, OIB 22694857747, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Split, Split, Varaždinska 54, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6524/2018-2 od 20. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-480/2017-14 od 27. rujna 2018., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6524/2018-2 od 20. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-480/2017-14 od 27. rujna 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da tuženik isplati tužitelju iznos od 5.222,32 eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-861/2021-2 od 17. svibnja 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6524/2018-2 od 20. listopada 2020. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li činjenica što se štetni događaj dogodio u privatnom skladištu nedvojbeno može smatrati da se radi o površini na kojoj se ne odvija promet u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14)?
2. Smatra li se pod uobičajenom upotrebom vozila korištenje vozila u skladištu (hali) u kojoj se obavlja gospodarska djelatnost radi istovara naručenog kamena, odnosno radi obavljanja gospodarske djelatnosti?“.
4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju kojom je predložio pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale u štetnom događaju od 19. travnja 2016. koji je prouzročilo vozilo društva Kusanović d.o.o. koje je s tuženikom sklopilo ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
9. U postupku koji je prethodio revizijskom postupku utvrđeno je:
-da je zaposlenik osiguranika tuženika, društva Kusanović d.o.o., prilikom manevriranja u hali (skladištu) tužitelja, radi istovara, udario u kamene ploče složene na palete,
-da je u navedenom štetnom događaju tužitelju na kamenim pločama nastala šteta, te da tužitelj na ime te štete potražuje od tuženika iznos od 5.222,32 eura,
-da se štetni događaj dogodio u zatvorenom prostoru (hali tužitelja) odnosno izvan javne ceste ili površine na kojoj se inače odvija promet.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, ocijenivši da, sukladno odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) predmetna šteta nije pokrivena ugovorom o osiguranju, jer se predmetni štetni događaj nedvojbeno dogodio izvan površine na kojoj se inače odvija promet.
11. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZOOP-a vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.
12. Prema odredbi čl. 22. st. 3. ZOOP-a ugovorom o osiguranju iz st. 1. toga članka pokrivene su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.
13. Odredbom čl. 1.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 76/13 - dalje: ZIDZOOP) u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene su direktive Europske unije koje se odnose osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila.
14. U čl. 3. st. 1. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (koja je čl. 1.a ZIDZOOP-a prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske) navodi se da svaka država članica mora poduzeti sve prikladne mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem. Opseg pokrivene odgovornosti i uvjeti osiguravateljnog pokrića trebaju biti određeni na temelju tih mjera.
15. Budući da nijedna direktiva koja se odnosi na obvezno osiguranje ne sadrži definiciju pojma „upotrebe vozila“, u praksi suda Europske unije pojavila se potreba za tumačenjem pojma „upotreba vozila“ iz čl. 3. st. 1. navedene Direktive.
16. Sud Europske unije je u više odluka naveo da se tumačenje pojma „upotreba vozila“ iz čl. 3. st. 1. navedene Direktive ne može prepustiti ocjeni pojedine države članice. Taj Sud smatra da pojam „upotreba vozila“ predstavlja autonoman pojam prava Unije koji treba tumačiti osobito s obzirom na kontekst te odredbe i ciljeve koji se nastoje postići propisom kojeg je ona dio (presuda Vnuk, C-162/13 od 4. rujna 2014., t. 42., presuda Linea Directa Aseguradora SA, C-100/18 od 20. lipnja 2019. t. 32.).
17. U presudi Suda Europske unije Linea Directa Aseguradora SA, C-100/18 od 20. lipnja 2019. (t. 33., 34. i 35.) navodi se:
„Upravo se propisima Unije u području osiguranja od građanskopravne odgovornosti nastale upotrebom vozila, kojih je Direktiva 2009/103 dio, nastojalo, s jedne strane, osigurati slobodan promet vozila koja se uobičajeno nalaze na području Europske unije i osoba koje njima prometuju i, s druge strane, jamčiti da žrtve nezgoda uzrokovanih tim vozilima uživaju usporedivo postupanje bez obzira na to gdje se na području Unije dogodila ta nezgoda (vidjeti u tom smislu presudu od 20. prosinca 2017., Núñez Torreiro, C 334/16, EU:C:2017:1007, t. 25. i 26.).
Usto, iz razvoja tih propisa Unije proizlazi da je zakonodavac Unije stalno slijedio i snažio cilj zaštite žrtava nezgoda koje su uzrokovala ta vozila (presuda od 20. prosinca 2017., Núñez Torreiro, C 334/16, EU:C:2017:1007, t. 27.).
S obzirom na ta razmatranja, Sud je presudio da članak 3. stavak 1. Direktive 2009/103 treba tumačiti na način da u njemu sadržan pojam „upotreba vozila” nije ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, to jest na upotrebu na javnom putu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom (presuda od 20. prosinca 2017., Núñez Torreiro, C 334/16, EU:C:2017:1007, t. 28.).“.
18. Nadalje, u presudi Núñez Torreiro, C 334/16 od 20. prosinca 2017. (t. 29. i 30.) Sud Europske unije se pozvao na ranije zauzeta shvaćanja da pojam „upotreba vozila“ u smislu čl. 3. st. 1. Direktive 2009/103/EZ obuhvaća svaku upotrebu vozila kao prijevoznog sredstva te da doseg tog pojma ne ovisi o značajkama terena na kojem se motorno vozilo upotrebljava.
19. U konkretnom slučaju do štetnog događaja je došlo tako što je vozač vozila osiguranog kod tuženika prouzročio tužitelju štetu prilikom manevriranja (parkiranja ispod dizalice) u skladištu tužitelja, radi istovara naručenog kamena.
20. Prema ocjeni ovog suda, do navedenog štetnog događaja došlo je prilikom upotrebe vozila u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom prijevoza tereta, a bez prometovanja na spornoj površini (prostoru skladišta tužitelja) vozilo ne bi ni moglo dovršiti svoju uobičajenu funkciju - prijevoz tereta do krajnjeg odredišta. Dakle, do štetnog događaja je došlo u prostoru skladišta tužitelja pri korištenju vozila kao prijevoznog sredstva. Tumačeći nacionalni propis (čl. 22. st. 1. i 3. ZOOP) u duhu direktiva Europske unije (koje su prenesene u pravni poredak Republike Hrvatske), a imajući u vidu i pravna shvaćanja Suda Europske unije iz ranije citiranih odluka toga Suda, revizijski sud je ocijenio da se ne može smatrati da je do štetnog događaja došlo na površini na kojoj se ne odvija promet u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZOOP te da se u konkretnom slučaju korištenje vozila radi istovara u skladištu tužitelja može smatrati uobičajenom upotrebom vozila. Time je ujedno odgovoreno na pitanja zbog kojih je revizija dopuštena.
21. Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva, to nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
22. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici (čl. 154. ZPP-a) ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.
23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 28. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: 9-3085e-2a269
Kontrolni broj: 028a6-eaea6-f3e58
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivan Vučemil, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
