Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-270/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene M.H., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 12. listopada 2021., broj: 8 Pp-16/2020, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. M.H., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se činjenično opisano postupanje okr. M.H. u izreci pobijane presude u točki 1. označava djelom prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., na cestama

70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) pa se okrivljenici na temelju tog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona utvrđuje novčana kazna u iznosu 70,00 EUR (sedamdeset eura), a za djelo u točki 2. izreke pobijane presude prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 238,90 EUR (dvjestotridesetosam eura i devedeset centi), pa se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okr. M.H. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 308,90 EUR (tristoosam eura i devedeset centi) / 2.327,41 kn[1] (dvijetisućetristodvadesetsedam kuna i četrdesejednu lipu), koju kaznu je dužna platiti u roku od trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini uplaćena.

II Odbija se žalba okr. M.H. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura) / 301,38 kn (tristojednu kunu i tridesetosam lipa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici okr. M.H. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaje iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je za svako pojedino djelo utvrđena kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosima od 700,00 i 1.800,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenici je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna i stvarne troškove tužitelja u iznosu od 242,00 kune.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu putem branitelja D.V., odvjetnika u P., zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je na štetu okrivljenice povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, jer je činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude u točki 1. pogrešno pravno označeno.

4.2. Naime, iz činjeničnog opisa djela u izreci nije razvidno da je kao posljedica postupanja okrivljenice protivno odrede članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izazvana materijalna šteta, a odredba članka 293. stavka 1. citiranog Zakona propisuje da će se kazniti počinitelj ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom. Stoga je za ostvarenje obilježja prekršaja uz primjenu članka 293. stavka 1. citiranog Zakona za koje je okrivljenica proglašena krivom pobijanom presudom izostala svaka naznaka nastanka materijalne štete ili opis takve štete, s time da u povodu žalbe okrivljenice tako nedostatan činjenični opis djela nije moguće izmijeniti.

4.3. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža novčana kazna u odnosu na raniji propis.

4.4. Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počiniteljicu.

4.5. Budući da je novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za počinjeni prekršaj propisan blaži iznos novčane kazne trebalo je primijeniti novi Zakon, jer je povoljniji za počiniteljicu.

4.6. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačio u pravnoj oznaci djela na način da je činjenično opisano postupanje okrivljenice u točki 1. izreke te presude pravilno pravno označio prekršajem iz članka 43. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je po službenoj dužnosti utvrdio i kaznu za to djelo na temelju nove pravne oznake i uz primjenu instituta ublažavanja koji je primijenio i prvostupanjski sud, a potom je izrekao ukupnu novčanu kaznu, prihvaćanjem iznosa utvrđene kazne po prvostupanjskom sudu za djelo u točki 2. izreke pobijane presude te uz konverziju novčane valute, kao u točki I izreke ove presude.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice.

6. Neosnovano žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da prvostupanjska presuda nema valjane razloge i da su razlozi proturječni stanju predmeta, jer po ocjeni ovog suda obrazloženje sadrži dostatne i valjane razloge za svaku točku presude u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razlozi pobijane presude nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, kako to tvrdi žaliteljica, niti su u suprotnosti s njezinom obranom pred sudom u pogledu prekršaja u točki 2. izreke pobijane presude.

7. Analizom predmeta u smislu žalbenih navoda kojima žaliteljica upire na povredu prava na sudjelovanje u postupku i predlaganje dokaza, suprotno tvrdnji žaliteljice, proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbama Prekršajnog zakona proveo raspravu 12. listopada 2021., kada je iznijela obranu, te su u njezinoj nazočnosti ispitani svjedoci L.M. i T.D. pročitana materijalna dokumentacija, a izrijekom upitana žaliteljica nije imala daljnjih dokaznim prijedloga niti primjedbe na izvedene dokaze. Takav zapisnik je žaliteljica, prethodno pravilno upozorena, uredno potpisala. Žaliteljici je omogućeno, u smislu odredbe članka 85. Prekršajnog zakona, da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ju terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji joj idu u korist. Stoga je imala mogućnost djelotvorno ispitati svjedoke optužbe i pravo da bude nazočna radnjama u postupku te da pri obavljanju tih radnji zastupa svoje interese i izražava svoje stajalište, međutim koje pravo nije iskoristila. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenice.

8. U svezi navoda žalbe kojima žaliteljica upire da se protiv nje i L.M. (drugog sudionika) za isti događaj vode dva prekršajna postupaka i da je trebalo provesti jedinstveni postupak ističe se da je navedeno regulirano odredbom članka 99. stavka 8. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da sud može odlučiti, pa nije propisana obaveza već mogućnost da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda, i to, ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više prekršaja ili protiv više osoba za isti prekršaj. Eventualno postojanje takve procesne situacije, žaliteljica je imala mogućnost isticati u prvostupanjskom postupku radi odlučivanja o postajanju zakonskih uvjeta za provođenje jedinstvenog postupka.

9. Neosnovano žaliteljica ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice, iskaza svjedoka te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom sudu.

9.1. Žaliteljica u suštini ne dovodi u pitanje objektivni učin djela, a bez uspjeha pokušava dovesti u pitanje krivnju za odlazak s mjesta prometne nesreće bez da je prethodno ostavila podatke o sebi i vozilu drugom sudioniku prometne nesreće, budući da suprotno njezine tvrdnje takvo postupanje proizlazi iz njezine obrane pred sudom i rezultata provedenog postupka. Naime, žaliteljica je jasno navela da je te prilike, poduzimajući radnju vožnje unatrag, stražnjim dijelom vozila udarila u lijevi bočni dio vozila koje se kretalo prilaznim kolnikom, i da je pri tome došlo do oštećenja vozila, koja su utvrđena i na temelju materijalne dokumentacije predmeta. Prema tome, žaliteljica je inkriminirane prilike kao vozač sudjelovala u prometnoj nesreći u kojoj je uzrokovana materijalna šteta, pa je prije napuštanja mjesta prometne nesreće, bila dužna popuniti Europsko izvješće ili ostaviti svoje osobne podatke i podatke o vozilu, drugom sudioniku u prometnoj nesreći. Budući da nije postupila kako to propisuje citirana zakonska odredba, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je svojim postupanjem počinila predmetni prekršaj, a njezinu odgovornost za djelo ne isključuju razlozi napuštanja mjesta prometne nesreće.

9.2. Slijedom navedenog, budući da žaliteljica ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Razmatrajući odluku o kazni u preostalom nepreinačenom dijelu u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i da su u dovoljnoj mjeri cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je vrednujući ukupnost olakotnih okolnosti, materijalne i životne prilike okrivljenice i raniju nekažnjavanost, primijenio institut ublažavanja novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. Izrečenu kaznu, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa, ovaj sud smatra u svemu pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje okrivljenice i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, dok žaliteljica ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

10.1. Ističe se da iako je stupio na snagu novi Zakon u pogledu djela u točki 2. izreke pobijane presude nije primijenjena izmijenjena odredba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna za to djelo već pravilno odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne u značajnoj mjeri ispod propisane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja mjera kazne i prema novom zakonu predstavlja ublaženu novčanu kaznu, pa je stajalište ovog suda da nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenicu.

10.2. Sukladno odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

11. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj sud nalazi da je izrečena mjera na zakonu osnovana i opravdana, u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona. Naime, mišljenje je i ovog suda da značaj i težina djela te bezobzirnost u pogledu oštećenja tuđe imovine i mogućnosti utvrđenja podataka za naknadu štete, opravdava izricanje zaštitne mjere, odnosno otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, s time da je i prvostupanjski sud imajući na umu okolnosti koje se tiču ličnosti okrivljenice i da ranije nije bila kažnjavana, zaštitnu mjeru već izrekao u minimalno propisanim vremenom trajanja. Suprotno tvrdnji žaliteljice, i ovaj sud smatra daje izrečena zaštitna mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju i u svemu pogodna za postizanje svrhe zaštitne mjere, dok žaliteljica svojim paušalnim navodima žalbe nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost te odluke.

12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.)., s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka

13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. rujna 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.