Poslovni br.: Pr-402/2020-52

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac, Ex vojarna Sv. Križ

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. P., O.: …, iz P.,

zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O.D. L. i Č. j.t.d., S., protiv tuženika K. d.d., O.: … K., zastupanog po članu upravi D. G., a on po D.

F. M., dipl.iur., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. kolovoza 2023. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika, objavljene dana 28. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako je nedopuštena odluka tuženika br. 1/1-57 od 16. siječnja 2019. o otkazu ugovora o radu kojeg su stranke sklopile dana 22. siječnja 2012. godine, te radni odnos nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužitelja na rad na isto radno mjesto skladištara u PJ vinogradarstvo i vinarstvo, odjel prodaje,

predstavništvo S., i da mu istom roku isplati naknade plaća koje bi tužitelj primao za rad na radnom mjestu skladištar za razdoblje od 17.4.2020. pa do vraćanja na posao, sa zatezno kamatom koja teče na svaku neisplaćenu plaću od 18.4.2020. pa do isplate i to za 4. mjesec 2020. godine naknadu plaće u iznosu od bruto 938,11 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 20.05.2020. godine pa do isplate, te iznos od 6.879,49 kune bruto za svaki mjesec rada koji je trebao biti ostvaren kod tuženika počevši od 5. mjeseca 2020. godine pa sve do dana ponovnog vraćanja na posao kod tuženika, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 20-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, sve u roku od 15 dana"

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.192,32 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 10.3.2020. tužitelj navodi da mu je tuženik odlukom broj 1/1-57 od 16.1.2020. otkazao ugovor o radu. Tužitelj da je dana 10.II.2020. protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava, ali da tuženik o zahtjevu nije odlučio pa da je tužitelj podnio tužbu. Tuženik osporava navode iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu pa navodi, da nije opisano što bi bilo neprimjereno ponašanje kakvo se tužitelju stavlja na teret, da nije napisano što to točno znači to što je tužitelj napustio mjesto rada bez da je o svom odlasku obavijestio neposredno nadređenu osobu i da nije točno da je onemogućio rad skladišta i daljnju isporuku roba. Ističe da tužitelj ne odgovara za rad inventurne komisije, a to što popisna komisija nije pravilno utvrdila stanje, da to nije stvar tužitelja. Izvanredna inventura da je utvrdila razlika u zaduženju od 141 kunu. Tužitelj u tužbi citira čl. 115. st. 2. ZR-a kojim je određeno da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkaz, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika pa sud zaključuje da tužitelj smatra da je tuženik prilikom otkazivanja trebao voditi računa o navedenim kriterijima. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi odluku o otkazu nedopuštenom, da naloži tuženiku vračanje tužitelja na posao i da mu naknadi plaću za razdoblje od 17.4.2020. (prestanak radnog odnosa) do vraćanja na posao.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 30.6.2020. tuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve kao neosnovane pa predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti. Tuženik ističe da je u nekoliko navrata prije donošenja odluke o otkazu pisanim i usmenim putem pozivao tužitelja da iznese svoje očitovanje, međutim, tužitelj da nije reagirao. Nakon što mu je odluka o otkazu dostavljena putem javnog bilježnika 27.1.2020., tužitelj da je prekinuo bolovanje na kojem je bio od 10.12.2019.. Tužitelj da je dobio otkaz zbog skrivljenog ponašanja među kojima je između ostalog i to, da je tužitelj svojim ponašanjem otežao rad komisije na način da im nije omogućio dostupnost artiklima za popis, da ih je udaljio iz skladišta pod prijetnjom ako ne izađu da će u istome biti zaključani, da nije surađivao s komisijom, a što je bila njegova dužnost kao odgovorne osobe za robu i skladište. Nadalje, tužitelj da je napustio radno mjesto neopravdano za vrijeme radnog vremena bez da je o tome obavijestio neposredno nadređenu osobu te je pritom uzeo službeno vozilo i zaključao prostorije skladišta i na taj način onemogućio rad skladišta i daljnju isporuku robe. Tuženik ističe da je tužitelj i ranije pisano i usmeno upozoravan od strane uprave i nadređenih mu osoba da je dužan postupati u skladu s odredbama Ugovora o radu jer da će mu poslodavac u protivnom otkazati Ugovor o radu. Međutim, tužitelj da je unatoč tome i dalje bio sklon nepoštivanju radnih procedura. Nadalje, da su neutemeljeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđeno stanje inventure, a što je vidljivo iz zapisnika o provedenoj inventuri. Tužitelj da je napustio skladište u vrijeme provođenja inventure, zaključao ga i do kraja radnog vremena se nije vraćao pa članovi komisije nisu imali pristup skladištu. To da li se tužitelj poslije radnog vremena vraćao u skladište s obzirom je imao ključeve, tuženiku nije poznato, a s druge strane tužitelj da je mogao zatražiti da se inventura ponovo provede te je mogao potpisati zapisnik uz napomenu da se ne slaže s utvrđenim stanjem i to obrazložiti međutim, tužitelj je otvorio bolovanje i izbjegavao je bilo kakav kontakt s poslodavcem i nije mu se javio sve dok nije dobio odluku o otkazu. Tuženik navodi da je tužitelj vrijeđao radne kolege, nepoštivao nadređene osobe, neuredno vodio skladište i skladišnu dokumentaciju, a što je rezultiralo manjkom na vinu u ukupnom maloprodajnom iznosu od 8.835,12 kn i višak paleta drvenih euro u količini od 241 komad te da je napustio radno mjesto i zaključao poslovne prostorije bez odobrenja čime da je tužitelj počinio teške povrede radnih obveza iz Ugovora o radu zbog kojih je tuženik izgubio povjerenje tužitelja i zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć.

3. Podneskom od 15.10.2020. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio da sud uz utvrđenje da odluka o otkazu nije dopuštena utvrdi i to, da tužitelju radni odnos nije prestao, da bi podneskom od 26.4.2021. tužitelj ponovno uredio tužbeni zahtjev i zatražio da tuženik isplati tužitelju naknadu plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao sa zateznom kamatom koja za četvrti mjesec 2020. teče na bruto iznos od 938,11 kn, a za peti mjesec 2020. pa na dalje za svaki mjesec do vraćanja na posao teče na bruto iznos od 6.879,49 kn i to, od dvadesetog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava, odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 16. siječnja 2020., Ugovora o radu od 12.1.2012., zapisnika o priopćenju izjave i javnobilježničkog uručenja pismena od 27.1.2020. s potvrdom o primitku pismena, poziva na očitovanje u svezi povrede radnih obveza br. 1/1-42/19 od 11.12.2012. s priloženim dostavnicama, upute za Provedbu inventure, zapisnika o radu komisije za popis robe u skladištu veleprodaja – S. od 10.12.2019., e-mail poruke od 14.1.2020. (list 34), upozorenja na izvršavanje obveza iz Ugovora o radu br. 1/1- 35/19 od 17.6.2019., e-mail poruke od 20. rujna 2019. (list 36), izjave tužitelja od 17.9.2019. (list 37 spisa), upozorenja broj 1/1 – 116/2016 od 3.12.2016., opisa radnog mjesta skladištar, očitovanja RV o namjeri otkazivanja Ugovora o radu tužitelju od 15.1.2020., izvatka iz sudskog registra, obračunskih lista. Grafičkog prikaza načina izdavanja robe sa skladišta (OP – 07.5/10), odluke o kretanju i kontroli knjigovodstvenih isprava broj 1/1-546/2018 od 9.7.2018., odluka o imenovanju komisija za popis robe u predstavništvu S. T..SKL. gotovih proizvoda S. (30513) od 4. rujna i 9. prosinca 2019., Uputa za provedbu inventure, saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke te su saslušani svjedoci T. L., M.

B. i E. J..

4.1. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Tako je tužitelj u postupku predložio da se na okolnost utvrđenja činjenica navedenih u tužbi izvede dokaz saslušanjem svjedoka M. S.. Taj prijedlog je sud prvotno prihvatio i pokušao dostavu poziva svjedoku M. S. i to čak trinaest puta, ali bezuspješno jer bi se poziv uvijek vratio uz napomenu dostavljača:"obaviješten nije podigao pošiljku". Tužitelj dopunski saslušan na ročištu od 24.1.2023. iskazao je nakon što ga je sud upitao ustraje li u prijedlogu za saslušanje svjedoka S.:"da je na čovjeku da odluči hoće li doći ili ne". Kako su u među vremenu izvedeni drugi predloženi dokazi dostatni za utvrđenje spornih činjenica iz tužbe, sud je na ročištu od 22.8.2023. odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka M. S..

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da odluka tuženika od 16.1.2019. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, nije dopuštena i da mu radni odnos nije prestao te zahtjev tužitelja za vračanje na posao i isplatu naknade plaće od prestanka radnog odnosa zbog otkaza do vraćanja na posao.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u roku iz čl. 133. st. 1. ZR-a podnio zahtjev tuženiku za zaštitu prava, nije sporno da tuženik tom zahtjevu nije udovoljio pa da je tužitelj u roku iz čl. 133. st. 2. ZR-a zatražio zaštitu povrijeđenog prava pred ovim sudom.

7.1. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu te je sporno je li tuženik prije otkazivanja morao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

8. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("NN" br. 93/14., 127/17.,

u tekstu ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

9. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a propisano je da poslodavac pri odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9.1. Kako se u konkretnom slučaju radi o otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, a ne o poslovno uvjetovanom otkazu, proizlazi da tuženik pri odlučivanju nije morao voditi računa o navedenim zakonski kriterijima.

10. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice smatra dokazanim (čl. 8. ZPP-a).

11. Iz odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu proizlazi da je tužitelj koji je radio na radnom mjestu skladištar dobio otkaz zbog toga što je 10. prosinca 2019. izvanrednom inventurom u skladištu TR.SKL. gotovih proizvoda S. (30513) utvrđeno da je tužitelj:

- neprimjerenim ponašanjem otežavao rad komisije za popis robe,

- napustio mjesto rada bez da je o tome obavijestio neposredno nadređenu osobu i pri tome zaključao prostorije skladišta i na taj način onemogućio rad skladišta i daljnju isporuku roba,

- odgovoran za manjak u vinu u ukupnom maloprodajnom iznosu od 8.835,12 kn i višak paleta drvenih euro u količini od 241 komad.

U obrazloženju odluke o otkazu pod neprimjerenim ponašanjem kojim je radnik otežao rad komisije za popis robe navodi se da je tužitelj skladišni prostor držao neurednim, da je roba bila razbacana po podu i prljava i da je prisilio članove komisije da napuste skladište ili će ih u protivnom zaključati u skladištu. Nadalje, tuženik u obrazloženju odluke o otkazu napominje da je tužitelj već bio pismeno i usmeno upozoravan od strane tuženika da je dužan postupiti u skladu s odredbama Ugovora o radu, uz prijetnju otkazivanjem u slučaju ponavljanja povreda obveza iz radnog odnosa. U odluci se ističe, da se RV o namjeravanoj odluci o

otkazu pozitivno očitovalo u korist poslodavca i da poslodavac više nema povjerenja u daljnji rad tužitelja pa da nema uvjeta da se radni odnos dalje nastavi.

12. Tužitelj I. P. saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu od 25.8.2021. navodi da iako je kod tuženika radio kao skladištar, da je obavljao i poslove vozača. Inače, skladištar da radi samo u jednoj smjeni, a uz njega da poslove vozača obavlja i M. S.. Kao skladištar da je radio 21 godinu.

12.1. Redovita inventura da se obavljala jednom godišnje i da nikada nije bilo utvrđeno da roba nedostaje ili da postoje nekakvi drugi problemi. Skladište da je smješteno u staru baraku koja da je u lošem stanju, da izgleda kao Č., bez osnovnih uvjeta rada, bez WC-a, tekuće vode i da su iznad njih salonitne ploče koje se stalno mrve i padaju po njima, skladište da prokišnjava na 20-ak mjesta pa da su trebali razvrstavati vlažnu robu od ostale robe. Tako da je bilo i sa oštećenom robom. Svaki put prije inventure tužitelj da bi potrošio 20-ak dana da se sve posloži da se roba može iskontrolirati. Palete da imaju određen broj kartona s robom i da kada je i sve složeno, da se pogriješi u brojenju i krene iz početka.

12.2. Predmetna izvanredna inventura da je započela oko 8-9 sati koju da je komisija obavljala do 13 sati. Radno vrijeme da je bilo od 7 do 15 sati. Tužitelj navodi da je prilikom provođenja izvanredne inventure (10.12.2019.) bio mrzovoljan zbog načina provođenja inventure, ali da on ni na jedan način nije otežavao rad komisije i da nije nikoga vrijeđao. Naime, da je uobičajeno bilo da se inventura radi jednom godišnje i tada da se zaključi stanje, izlista trenutno stanje pa da se po tom izlistu krene prebrojavati roba. Međutim, predmetne prigode komisija da nije htjela po izlistu prebrojavati robu već da su kontrolu proveli na svoj način.

12.3. Tužitelj navodi da se nakon nekog vremena od početka izvanredne inventure počeo osjećati slabo pa da je predložio izlazak na marendu, međutim komisija da na to nije pristala. Komisija da je nastavila raditi svoj posao i kada je završila s popisivanjem robe, da je željela to unijeti u računalo. Međutim, tužitelj da se osjećao sve lošije pa da je rekao da ide u doktora i da oni to mogu riješiti kod kolegice koja je u susjednoj zgradi i kod koje se svake godine taj dio inventure rješava kada bi bila godišnja redovna inventura. Tako da je bilo i predmetne prigode, a tužitelj da je otišao u doktora i otvorio bolovanje, a prije toga da je zaključao skladište. Tužitelj navodi da se nije javio nadređenoj osobi M. B. jer da je smatrao da ima svojih pola sata neiskorištene marende pa je mislio kroz to vrijeme procijeniti kako se osjeća, odnosno hoće li se vratiti na radno mjesto ili ne. Međutim, M. B. da ga je nazvao desetak minuta nakon što je otišao sa svog radnog mjesta i tada da mu je priopćio da se osjeća loše i da ide u doktora. Nije mu naveo da koristi službeno vozilo za odlazak u doktora, a na radno mjesto da se vratio oko 14,30-15,00 sati.

12.4. Tužitelj je na upit punomoćnika tuženik potvrdio, da se dio robe na dan izvanredne inventure nalazio izvan skladišta. Naime, da se radilo o robi jednog kupca, prijatelju tužitelja, kojem je bilo zgodnije da se roba nalazi izvan skladišta, a ne u skladištu, s obzirom je robu uzimao u količini koja mu treba i kad mu treba. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on smatra, da roba koju je komisija trebala pregledati, da se nalazila unutar skladišta i da je nju komisija i prebrojala. Tužitelj navodi kako se ne sjeća je li inventurna komisija zatražila od njega da otvori službeno vozilo (kombi) prije nego li je tužitelj s njim otišao s radnog mjesta. Tužitelj navodi da mu nije poznata radna uputa prema kojoj skladištar mora komisiji za popis robe reći da li postoji dio robe koji se nalazi izvan skladišta i navodi kako smatra da je inventura ispravno provedena kada se prebroji samo roba unutar skladišta i da se tako provodi inventura svake godine.

13. Suprotno kazivanju tužitelja u dijelu kada navodi da se prilikom provođenja inventure popisuje samo roba u skladištu i da mu nije poznata uputa prema kojoj je skladištar dužan obavijestiti komisiju o robi koja se nalazi izvan skladišta, proizlazi iz dokazne dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis. Naime, člankom 4. Ugovora o radu stranke su suglasno utvrdile da je radnik (tužitelj) upoznat s općim aktima poslodavca i radnim procedurama, a iz Upute za provedbu inventure br. RU-07.5/01 (list 30-31 spisa) proizlazi da se inventurni popis vrši, kako za robu unutar, tako i za robu izvan skladišta. Naime, Uputa propisuje da je skladištar dužan obavijestiti inventurnu komisiju prije ili tijekom popisa ukoliko se artikli skladište na više lokacija, da je odgovoran osigurati inventurnoj komisiji dostupnost artikala za popis, preglednost artikala u paletnom skladištu i omogućiti provedbu inventure u zadanim terminima. Nadalje, uputom je popisano i to da inventurne liste potpisuju komisija i odgovorni djelatnik (skladištar) te da ukoliko se pokaže potreba zbog razlika na stanju, da odgovorni radnik daje pismenu izjavu.

14. Iz Odluke o imenovanju K. za popis robe u P. S. T.. SKL.

gotovih proizvoda S. (30531) (skladište u kojem je tužitelj radio kao skladištar) od 9.12.2019. (list 91 spisa) proizlazi, da je određena provedba izvanrednog popisa robe za dan 10.12.2019. s početkom u 8,00 sati te da je kao član K. za popis robe imenovan D. G., kao predsjednik, E. J. i J. Š., kao članovi.

15. U provedenom dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka E. J. koji je predmetne prigode bio član K. za popis robe. Svjedok navodi kako osobno radi poslove skladištara i vozača, ali na području Z.. Poslovi skladištara da se većinom rade na jednak način, neovisno o kojem se području H. radi. Predmetne prigode radi provedbe izvanredne inventure, da su u skladište došli u 8,00 sati. Kada se provodi inventura, navodi svjedok, skladištar da treba biti prisutan cijelo vrijeme jer je on odgovorna osoba, da ne smije napustiti skladište jer se bez njega inventura ne može obaviti, a ako napusti skladište, da ga skladištar mora zaključati. Ukoliko skladištar napušta skladište, da za to treba zatražiti dopuštenje nadređene osobe pa tako, ukoliko se treba obaviti posao vozača, i tada da se treba zatražiti dopuštenje voditelja jer se skladište zaključava. Nadalje, svjedok ističe, da se artikli nalaze unutar skladišta, ali da mogu biti i u službenom vozilu ispred skladišta ukoliko su isti popraćeni papirologijom-otpremnicama. Ukoliko bi se radilo o izvanrednoj inventuri, tada da se pregledava sva roba, kako ona u skladištu, tako i ona u službenom vozilu. Inače, roba da je skinuta sa stanja skladišta onda kada je isprintana s otpremnicom i kada je roba zajedno s otpremnicom stavljena u službeno vozilo.

15.1. Svjedok E. J., član K. navodi da im se predmetne prigode tužitelj obratio riječima:"Tko ste vi, tko vas je poslao?" te da je cijelo vrijeme postavljao pitanja, komentirao da oni nemaju što brojati i da nije htio surađivati. Predmetne prigode, tužitelj da je u službeni kombi ispred skladišta utovario jednu paletu robe popraćene dokumentacijom i dvije palete robe koje nisu bile popraćene dokumentacijom, a što da tužitelj nije smio učiniti jer se radilo o robi koja se trebala brojati u inventuri. Svjedok J. navodi da je upozorio tužitelja da to ne smije činiti te da je svjedok ušao u kombi tj. u njegov tovarni prostor da izbroji robu, ali da mu je tužitelj rekao da izađe vani jer da će ga zaključati u kombi. Svjedok da se stoga, vratio nazad u skladište i da je počeo brojati robu.

15.2. Svjedok E. J. opisuje kako je proteklo popisivanja artikala unutar skladišta pa navodi kada bi pitao tužitelja gdje se točno nalazi određeni artikl, a on da bi nastavio sjediti u svojoj kancelariji i da bi rekao:"Nemam pojma, tražite sami sebi". Onda da bi nastavili dalje sami brojati, ali da bi za neke artikle ponovno pitali, ali da tužitelj za neke artikle nije znao ništa i da je izgledalo kao da ne radi u tom skladištu. Nadalje, svjedok da je pitao tužitelja gdje se nalazi printer kako bi mogao isprintati inventuru i potrebnu dokumentaciju, ali da mu tužitelj nije htio pomoći. Tužitelj da ih je na kraju brojanja požurivao i tjerao van iz skladišta, da im je rekao da će ih zaključati u skladištu ako ne izađu van pa da su izašli iz skladišta, a tužitelj da je ušao u službeni kombi u kojem je bila utovarena naprijed spomenuta roba i otišao. Tužitelj da im nije rekao zašto i gdje odlazi. Stoga da su nazvali njegovog voditelja i da su s njim sjeli popiti piće. Službeno vozilo, odnosno kombi s kojim je skladištar otišao, da je popraćeno GPS-om pa da su utvrdili gdje je to vozilo otišlo. Naime, voditelj da može tražiti od službe tuženika da poprati gdje se određeno vozilo nalazi pa se svjedok sjeća, da je utvrđeno da je vozilo parkirano kraj restorana u blizini skladišta. Cijelo vrijeme dok su sjedili na kavi, vozilo da je bilo parkirano kraj restorana u blizini. Za vrijeme trajanja inventure skladištar da im nije predložio da naprave pauzu za marendu.

15.3. Svjedok E. J. je na upit punomoćnika tužitelja potvrdio da su završili popis robe međutim, tužitelj da ih je ometao pri popisivanju robe na kraju provođenja inventure na način da ih je tjerao van. Tužitelj da im je zaprijetio da će ih zaključati u skladištu pa da su završili inventuru, pobrojali artikle koliko su mogli i koliko su znali gdje se što nalazi, i izašli iz skladišta. Svjedok E. J. navodi da tužitelj nakon što je inventura završena nije potpisao inventurne liste jer se tužitelj udaljio u nepoznatom pravcu.

15.4. Sud iskaz svjedoka E. J. ocjenjuje vjerodostojnim jer svjedok poznaje rad u skladištu, s obzirom kod tuženika radi na radnom mjestu skladištar te kao član komisije ima neposredna saznanja o izvršenju izvanrednog popisa robe, a i njegov iskaz je u skladu sa sadržajem Zapisnika o radu komisije za popis robe (list 32-33 spisa).

16. U provedenom dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka M. B., tada voditelja regije (sporazumno mu prestao radni odnos u K. d.d.) i neposredno nadređene osobe tužitelju, koji je iskazao da je u jednom trenutku dobio informaciju da se izvanredna inventura ne može obaviti jer skladištar nije prisutan, odnosno napustio je mjesto inventure. Stoga, da nakon što je bio na terenu u M. da je došao u skladište i tamo zatekao komisiju, ali ne i tužitelja. Tužitelja da je nazvao nekoliko puta na mobitel, ali da se nije javljao. Svjedok M. B. navodi da su se nadali da će se tužitelj ipak pojaviti pa da je zajedno s komisijom otišao na piće u kafić preko puta. Međutim, da se približavao kraj radnog vremena, a da se tužitelj i dalje nije pojavljivao pa da su se razišli. Nakon toga, da se ipak uspio čuti s tužiteljem, koji da mu je rekao da ga je naglo zaboljelo pa da je otišao u doktora i da je otvorio bolovanje. Svjedok M. B. navodi da je cijela ta situacija bila stresna, da je bila izvanredna jer da se inventura, bilo da se radi o redovnoj ili izvanrednoj, treba provesti u prisustvu članova komisije i odgovorne osobe-tužitelja, a njega nije bilo. Svjedok M. B. na upit punomoćnika tuženika navodi da se skladištar u svim izvanrednim situacijama u obvezi javiti nadređenoj osobi ukoliko napušta radno mjesto zbog nekih osobnih razloga koji nemaju veze s poslom, a što da je bila situacija u konkretnom slučaju.

17. Sud iskaz svjedoka M. B., također ocjenjuje vjerodostojnim jer se iskaz nadopunjuje s iskazima drugih svjedoka i dokumentacijom pročitanom u dokazne svrhe te svjedok više nije u radnom odnosu kod tuženika pa ne proizlazi da bi imao interes da tuženik uspije u postupku.

18. Suglasno svjedocima M. B. i E. J. iskazao je i svjedok T.

L., koji kod tuženika radi na radnom mjestu komercijalist i koji je sudjelovao u radu komisija za redovne i izvanredne inventure. Svjedok T. L., među ostalim navodi, da kada se radi inventura, da se prebrojava roba u skladištu i roba koja se u tom trenutku nalazi u dostavnom vozilu, a za koju je utvrđeno prema otpremnicama da se još nalazi tu, da nije otišla kod kupca.

19. Tužitelj je u postupku predložio sudu da ga se dopunski sasluša iz razloga što je njegovo iskazivanje prekinuto kada je na ročištu od 25.8.2021. zatražio izuzeće sutkinje, a koji zahtjev je rješenjem ureda predsjednika suda od 9.9.2021. odbijen. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja, pa je tužitelj dopunski saslušan na ročištu od 24.1.2021., a kada tužitelj uglavnom iskazuje o sukobu s direktorom B., koji sukob da je rezultirao "montiranim otkazom". Prema mišljenju suda, radi se o paušalnim tvrdnjama tužitelja jer ni jedan drugi izvedeni dokaz u ovom postupku ne upućuje na takav zaključak. Tužitelj je dopunski iskazao i o koeficijentu prema kojem mu se obračunavala plača i korištenju godišnjeg odmora međutim, to su činjenice koje nisu od utjecaja na ovu predmetnu stvar.

20. Iz spisu priloženog Zapisnika o radu komisije za popis robe od 10.12.2019. (list 32-33) potpisanog od svih članova komisije (D. G.-predsjednik, E. J. i

J. Š.-članovi) proizlazi da je tužitelj prilikom dolaska u skladište i predstavljanja komisije skladištaru uz predočenje mjerodavnih isprava, istima rekao: "Tko ste vi i tko vas je poslao?". Proizlazi da je nakon toga predsjednik komisije kontaktirao knjigovodstvo i molio ih da se omogući pristup provedbi inventure. Proizlazi da je nakon toga skladištar (tužitelj) po odobrenju knjigovodstva utovario robu u P. B.. Međutim, proizlazi da je tužitelj pored toga utovario dvije palete robe kojoj nije dozvolio pristup i da je zaključao kombi. Iz zapisnika proizlazi da je komisija nakon toga započela inventuru u skladištu, ali se za tužitelja navodi da nije bio kooperativan jer im je prilikom postavljanja pitanja gdje ima još robe odgovorio da neka im potraži onaj tko ih je poslao. Navodi se da je skladište poprilično neuredno, da je di robe na podu, da su poklon paketi za poslovne partnere prljavi. Iz Zapisnika proizlazi da je komisija po završetku brojanja htjela napraviti kontrolu izbrojane robe i da je ponudila skladištaru da pročita i potpiše zapisnik i da ukoliko ima što dodati da to upiše, ali da je skladištar zaprijetio komisiji da će ih zaključati ako ne napuste skladište i Da je napustio skladište u navedenom službenom vozilu. U zapisniku se navodi, da je komisija u službenom vozilu-kombiju na utovarene dvije palete robe koja nije bila popraćena službenom dokumentacijom, uspjela prebrojati 55 kartona K. V. graševine 0,75 l. U Zapisniku se navodi da je komisija završila s radom oko 11,30 sati.

21. Spisu je priložena kopija iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta i to, opis poslova za radno mjesto skladištar prema kojem je skladištar, među ostalim, dužan osigurati i održavati čistoću, higijenu i urednost skladišta.

22. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1 ZR-a propisano je da je poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavak 2. propisuje da je poslodavac prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

22.1. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu od 25.8.2021. potvrđuje da je dobio pisano upozorenje na izvršavanje obveza iz ugovora o radu i to kada je u međuskladišnicu unio šifru jednog trgovačkog putnika umjesto drugog. Navedeno da se događa u svakodnevnom poslovanju i da nakon što se situacija razjasnila pravna služba nije smatrala potrebnim da se tužitelju izdaje upozorenje, s obzirom se radi o međuskladišnici prema trgovačkom putniku iz njihovog predstavništva, a ne prema vanjskom kupcu, međutim direktor B. da je na tome inzistirao. Nadalje, navodi da je naputak za rad bio taj, da se kolegama izdaje roba na revers, a što da je tužitelj jedne prigode i učinio. Međutim, kolega kojem je izdao robu na revers da je "nešto muljao" pa da je dobio otkaz, a tužitelj da je na kraju trebao platiti robu koju mu je izdao na revers tj. navedeno mu je odbijeno od plače.

22.2. Iz spisu priloženog Upozorenja od 3.12.2016. proizlazi da je tuženik izdao tužitelju upozorenje na ispunjavanje obveza iz radnog odnosa, uz upozorenje na mogućnost davanja otkaza u slučaju ponavljanja iste ili druge povrede radne obveze. Proizlazi da je povreda radne obveze počinjena 14.10.2016. kada je tužitelj propustio biti prisutan izvanrednom popisu robe u skladištu. Naime, tužitelj da je na dan izvanredne komisije u skladište stigao tek u 22,00 sata, a članovi Komisije za popis robe da su čekali tužitelja do 19,00 sati dakle, pristup u skladište nije bio moguć. U obrazloženju Upozorenja se navodi, da nadređeni radnik M. B. poslije 16,00 sati više nije mogao ostvariti kontakt s tužiteljem putem mobilnog telefonskog aparata, što je tužitelj pravdao ispražnjenom baterijom. Međutim, tuženik je uvidom u ispisane pravce kretanja i vrijeme zadržavanja na pojedinim punktovima službenog vozila kojim je upravljao tužitelj, utvrdio da je tužitelj za vrijeme boravka na pojedinim punktovima imao dovoljno vremena za napuniti bateriju električnom energijom i za kontaktiranje nadređene osobe ili članove Komisije u svezi otvaranja skladišta i omogućavanja provedbe izvanrednog popisa robe. Tuženik je utvrdio da je tužitelj takvim postupanjem ignorirao naredbu nadređenog da ubrza povratak u skladište u K. S. kako bi se mogao izvršit pregled skladišta od strane Komisije te da je onemogućio rad i dovršetak posla pa da je time počinio povrede radne dužnosti. Na ovakvo Upozorenje tužitelj je imao mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka, ali tijekom ovog parničnog postupka tužitelj i ne navodi da bi izjavio pravni lijek na upozorenja koja je dobio.

22.3. Iz spisu priloženog Upozorenja od 17.6.2019. proizlazi da je tuženik izdao tužitelju upozorenje na ispunjavanje obveza iz radnog odnosa jer da je počinio težu povredu radne dužnosti u obavljanju poslova i ranih zadataka pa u slučaju ponavljanja, tužitelj je upozoren na mogućnost otkaza ugovora o radu. Naime, po provedenoj izvanrednoj inventuri od 29.5.2019. da je utvrđen manjak u skladištu u iznosu od 11.705,50 kn koji da je nastao zbog toga što tužitelj nije vodio računa prilikom unošenja šifre skladišta s kojeg se izdaje roba, a sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, skladištar da je odgovoran za ispravnost skladišne dokumentacije.

22.4. Iz spisu priložene Izjave tužitelja od 17.9.2019. i e-maila od 20.9.2019. proizlazi da je tužitelj dao pisanu Izjavu o suglasnosti da mu se zaplijeni plaća radi naplate tražbine tuženika u iznosu od 1.973,00 kn (utvrđene provedenom inventurom od 5.9.2019.) i u iznosu od 4.785,00 kn (utvrđen manjak zbog neovjerene međuskladišnice od 2.9.2019.), ukupno iznos od 6.758,00 kn, a za nastanak koje tražbine tuženika je tužitelj izjavio da se smatra odgovornim.

22.5. Iz spisu priloženog Poziva na očitovanje u svezi povrede radnih obveza od 11.12.2019., proizlazi da je tužitelj pozvan od strane tuženika da se očituje u svezi predmetnih utvrđenja izvanredne inventure provedene 10.12.2019. i to, utvrđenog manjka u vinu u ukupnom maloprodajnom iznosu od 8.835,12 kn, viška paleta drvenih euro u količini od 241 komad, napuštanja radnog mjesta bez obavijesti nadređenog, neprofesionalnog odnosa prema poslu te nekolegijalnog i neprimjerenog odnosa prema predsjedniku i članovima komisije za popis robe tijekom inventure. Nadalje, iz dopisa tuženika od 30.12.2019. i kopija povratnica priloženih uz odgovor na tužbu proizlazi da Poziv na očitovanje nije dostavljen tužitelju, unatoč više pokušaja tuženika te da je tuženik u dopisu od 30.12.2019. konstatirao da će se odluka o odgovornosti tužitelja donijeti i u slučaju da se tužitelj ne očituje sve na temelju postojećih dokaza.

22.6. Iz ovakvih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tužitelj tijekom trajanja radnog odnosa više puta bio pisano upozoren od strane poslodavca na obveze iz radnog odnosa, da mu je više puta bilo pisano ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede radnih obveza i da je na neka od tih upozorenja imao mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka, a kojom mogućnošću tužitelj tijekom postupka ne navodi da se koristio. U okolnostima kada tužitelj unatoč višestrukim upozorenjima poslodavca i dalje nastavlja s kršenjem obveza iz radnog odnosa, nije bilo za očekivati od poslodavca da u postupku prije otkazivanja ugovora o radu ponovno upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa te nije od utjecaja na ispravnost provedenog postupka prije otkazivanja to što tužitelju nije uredno dostavljen Poziv na očitovanje.

23. Prije donošenja odluke o otkazu, tuženik se u skladu s odredbom čl. 150. st.1. ZR-a savjetovao s radničkim vijećem, a kako to proizlazi iz dopisa radničkog vijeća od 15.1.2020. (list 41 spisa), a koje se nije protivilo namjeravanoj odluci poslodavca za otkazivanja ugovora o radu tužitelju.

24. Nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je tuženik imao opravdan razlog da tužitelju otkaže ugovor o radu. Naime, dokaznim postupkom utvrđeno je, da tužitelj prilikom provođenja izvanredne inventure nije blisko surađivao s inventurnom komisijom. Govorio im je:"Tko ste vi, tko vas je poslao?" te im nije pomagao da pronađu artikle s popisnih lista već im je govorio da ih sami nađu ili da im pomogne onaj tko ih je poslao. Utvrđeno je da im nije osigurao preglednost i pristup artiklima jer tužitelj inventurnoj komisiji nije dozvolio pristup dvjema paletama robe utovarene u službeno vozilo, a koja roba nije bila popraćena skladišnom dokumentacijom. Utvrđeno je da je tužitelj na kraju provedbe izvanredne inventure požurivao komisiju da napuste skladište, govoreći im da će ih u protivnom zaključati. Takvim, neprimjerenim ponašanjem, tužitelj je otežao rad inventurne komisije jer nije postupio u skladu s radnim uputama poslodavca u dijelu radnih obveza skladištara kao odgovorne osobe za vrijeme provođenja izvanredne inventure. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj napustio mjesto rada (skladište) nakon što je inventura završena, a što iz Zapisnika o radu komisije proizlazi da je bilo u 11,30 sati, te da se do kraja radnog vremena nije vratio pa je time onemogućio daljnji rad skladišta te je utvrđeno, da o tome nije obavijestio nadređenu osobu, a što je prema rezultatima dokaznog postupka, prema pravilima struke bio dužan učiniti. Navedena ponašanja kojima je tužitelj kršio radne obveze, uzevši u obzir da je tužitelj i prije višekratno kršio radne obveze, a na što ga je poslodavac upozoravao uz prijetnju otkazom, već je samo po sebi dovoljno, da sud, bez utvrđivanja daljnjih povreda radnih obveza, ocjeni da je poslodavac u konkretnom slučaju imao opravdan razlog tužitelju kao raniku dati otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

25. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa je pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99.,

88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22., u tekstu ZPP) popisao trošak izazvan vođenjem postupka i to putni trošak, specificiran kao trošak cestarine u iznosu od 377,30 EUR i trošak goriva u iznosu od 1.815,00 EUR (ukupno 2.192,32 EUR-a).

25.1. Prema mišljenju suda, tuženik kao stranka koja je u cijelosti uspjela u postupku ima pravo na naknadu putnih troškova, i to na temelju čl. 2. t. 6. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("NN" br. 8/1988, 3/1994, 150/2005,

dalje Pravilnik), time da se, u skladu s odredbom čl. 24. Pravilnika, pravo stranke na naknadu navedenog troška određuje po odredbama čl. 6. do 9. Pravilnika. Tuženik je pravna osoba sa sjedištem u K. zastupana po diplomiranom pravniku koji je u radnom odnosu kod tuženika i koji je zastupao interese tuženika na sudskim ročištima pa je tuženiku nastao putni trošak za dolazak punomoćnika iz mjesta sjedišta (K.) do mjesta gdje se održavalo ročište (S.), kao i za povratak u mjesto sjedišta (čl. 6. st. 2. Pravilnika).

25.2. Tuženik je putovanje izvršio vlastitim prijevoznim sredstvom pa se visina naknade određuje prema odredbi čl. 8. Pravilnika (čl. 9. Pravilnika). Prema odredbi čl. 8. st. 1. Pravilnika tuženiku pripada naknada putnih troškova u vidu kilometraže te se visina naknade obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijede za suce suda koji vodi postupak (čl. 8. st. 2. Pravilnika), što konkretno iznosi 0,27 EUR po prijeđenom kilometru (Pravilnik o naknadama troškova zbog posebnih uvjeta rada sudaca privremeno upućenih na rad u drugi sud "NN

25.3. Kilometražna udaljenost između K. i S. je 487 km što za dolazak i povratak punomoćnika tuženika radi zastupanja na jednom ročištu iznosi ukupno 974 km. Primjenom čl. 155. ZPP-a sud ocjenjuje da je trošak zastupanja tuženika kao pravne osobe po punomoćniku bio potreban za vođenje parnice na svih 11 održanih ročišta (30.9.2020., 11.2.2021., 27.4.2021., 26.8.2021., 15.3.2022., 25.5.2022., 1.9.2022., 9.11.2022., 24.1.2023., 22.8.2023. i 28.9.2023.) pa je tuženiku valjalo obračunati naknadu za ukupno 10.714 prijeđenih km (11x974km=10.714 km), a što iznosi 2.892,78 EUR (10.714 km x 0,27 EUR = 2.892,78 EUR). Međutim, kako je tuženik zatražio naknadu putnog troška u iznosu od 2.192,32 EUR-a, a sud nije ovlašten odlučivati izvan zahtjeva stranke, valjalo je tužitelju naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka u zatraženom iznosu od 2.192,32 EUR-a pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 28. rujna 2023.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis