Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-99/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja R. G. iz V., K. 11/6, OIB:…, tužitelja D.
M. iz V., K. 11/6, OIB:…, tužiteljice I. P. iz V.,
K. 11/6, OIB:…, tužiteljice S. P. iz V., K. 11/6,
OIB:… i tužiteljice Đ. P. L. iz V., K. 11/6,
OIB:…, svi zastupani po punomoćnicama A. T. i S. Z.,
odvjetnicama Z. odvjetničkog ureda iz R., protiv tuženika T.
B. iz V., K. 11/6, OIB:…, zastupanog po punomoćniku
F. M., odvjetniku u R., radi trpljenja radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-950/2021-55 od 12. prosinca 2022., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tuženika, ukida se rješenje, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-950/2021-55 od 12.prosinca 2022. pod točkom I. izreke, a preinačava presuda pod točkom II. izreke tako da se tuženiku nalaže platiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.083,12 €[1] /15.695,30 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 12.prosinca 2022. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023 do isplate po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za dosudu daljnjih 1.657,70 €/12.490,00 kuna sa zatraženom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:
"I. Nalaže se tuženiku, T. B. iz V., K. 11/6, OIB:…, da
kao vlasnik posebnog dijela nekretnine k.č.br. 1629, i to stana br. 5, na II. katu, koji se sastoji od tri sobe, ulaz/hodnik, wc, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, balkon, stepenište i terasa na ravnom krovu, sa pripadajućim spremištem u podrumu, površine 7,07 m2, što sve ukupno čini 97,75 m2, upisanog kao 5. suvlasniki dio: 2111/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), a sve upisano u zk.ul.br. 3174 k.o. M., dopusti uporabu svojeg posebnog dijela nekretnine na način da dozvoli izvođaču radova
H. obrt „B. I.“, vl. B. B., P. B. br. 4,
M., 51211 M., OIB:… da prolazi kroz isti, te da trpi izvođenje
radova radi sanacije krovnih terasa i balkona na toj nekretnini od strane izvođača radova.
II. Nalaže se tuženiku T. B., iz V., K. 11/6, OIB:…, da
naknadi I.-tužitelju R. G. iz V., K. 11/6, OIB:…, II.-tužitelju
D. M. iz V., K. br. 11/6, OIB:…, III.-tužitelju I. P. iz
V., K. br. 11/6, OIB:…, IV.-tužitelju S. P. iz V., K. br. 11/6, OIB:… i V.-tužitelju Đ. P. L. iz V., K. br.
11/6, OIB:…, prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 28.185,30 kn (3.740,83 EUR), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2.Rješenjem je odlučeno kako slijedi:
„Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva izvršena u podnesku od 17.lipnja 2022.“
3. Pravovremeno i dopuštenom žalbom presudu pobija tuženik po izabranom punomoćniku navodeći da se žali na presudu i rješenje iz svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti presudu te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te tuženiku dosuditi parnične troškove ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,
a žalitelj posebno neosnovano upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 299. ZPP-a. Dokaze na okolnost pristupa nekretnini koja je u vlasništvu tuženika je tuženik bio dužan predložiti pa bi sud u sudskom postupku proveo dokaz građevinskim vještačenjem.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika radi trpljenja radnji na nekretnini na kojoj su stranke suvlasnici u naravi stambene zgrade i dvorišta upisane u zk.ul.br. 3174 k.o. M., na kojoj je svaka od stranaka vlasnik posebnog dijela u naravi stana te da suvlasnički dijelovi tužitelja iznose ukupno 7889/1000 idealnog dijela, a tuženika 2111/1000 idealnog dijela nekretnine, na kojima je nužna sanacija krovne terase, oštećenja na pojedinim stanovima i hidroizolacija zgrade te popravljanje oštećenja na zajedničkim prostorima poput stubišta i podruma jer je u tim dijelovima došlo do prodora vlage, a čemu da se tuženik protivi odnosno je bio suzdržan kod odlučivanju o načinu financiranja tih troškova i izboru izvođača radova, a protivi se da se potrebni radovi na sanaciji krovne terase i balkona obave ulazeći na iste kroz stan tuženika, pa traže da se to naloži tuženiku donošenjem pobijane presude,
-da tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev jer se isti svodi na sanaciju stana u vlasništvu tuženika, a ne zajedničkih dijelova zgrade, što pojašnjava u podnesku od 1.rujna 2021., jer je krovna terasa pripadak stanu tuženika kao i balkon,
no da se sve potrebne radove može izvesti bez ulaska u stan tuženika i to krovne terase prelaskom preko zida visine 100 cm, a na balkonu ljestvama ili putem vanjske skele, te stavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja osim tužiteljice Đ. P. L. čiji stan se nalazi ispod stana tuženika, a da je sanacija na
preostalim dijelovima već izvršena,
-da su nedostaci uočeni još prilikom kupnje stanova 2011. koje nije otklonio investitor koji je otišao u stečaj i to na cijeloj zgradi, a prvenstveno na desnoj strani gdje se nalazi stan tuženika, te nije sporno da je postojalo prodiranje vode sa viših dijelova zgrade (posebno krovne terase) na nižim dijelovima zgrade koji obuhvaćaju i unutrašnje stepenice zgrade te podrum zgrade,
-da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se radi o višekatnici, da se u sklopu svakog stana u zgradi nalazi balkon do kojeg je moguće doći kroz stanove, a da se krovna terasa sastoji od dva segmenta sa sagrađenim zidom u cijeloj dužini terase od cca 100 cm, koji odjeljuje navedene dijelove krovne terase,
-da je prema nalazu i mišljenju vještaka kojeg je angažirao tuženik B. C.
radove sanacije moguće izvršiti bez pristupa stanu tuženika te da je imajući u vidu povećanje troškova sanacije postavljanjem skele prihvaćena ponuda da se isto otkloni ulaskom u stanove vlasnika,
-da su tužitelji tijekom postupka na ročištu 12.listopada 2021. postavili konačni zahtjev na način da se naloži tuženiku kao vlasniku posebnog dijela, stana broj 5 na drugome katu da dopusti uporabu svojeg posebnog dijela nekretnine na način da dozvoli izvođaču radova pristup u stan, da se tuženik toj preinaci usprotivio no sud dopušta preinaku nalazeći to svrsishodnim za konačno rješenje odnosa između stranaka,
-da sud nije cijenio fotografije dostavljene po tuženiku u stadiju glavne rasprave koje prikazuju stanje unutrašnjosti nekretnine u vrijeme postupka,
-da je ocjenom iskaza saslušanih tužitelja kao stranaka i svjedoka B. B.,
izvođača radova na sanaciji i svjedoka D. I., rukovoditelja upravitelja stambene zgrade utvrđeno da su tužitelji za sanaciju oštećenja odlučili podići kredit i prema ponudi obrta B. odlučili da se sanacija krovne terase i balkona izvede jeftinijom varijantom radi pristupa terasi i balkonima posebnih dijelova zgrade kroz stanove stranaka, čemu da se tuženik protivio te da su radovi na sanaciji krovne terase i balkona na stanovima tužitelja izvedeni dok sanacija krovne terase iznad stana tuženika nije izvedena iako se na istu moglo pristupiti preko zida koji navodi tuženik, no ista nije učinjena jer je tuženik prema iskazu svjedoka B. B. prigovorio kvaliteti izvedenih radova, a na balkonu nije izvedena jer tuženik nije dopustio ulazak na balkon kroz stan, a što je potvrdila i saslušana supruga tuženika H. B. koja nije imala odobrenje tuženika da izvođač radova prolazi kroz stan tuženika,
-da na okolnost mogućeg pristupa radi sanacije na balkonima stranke nisu predložile građevinsko vještačenje, a da je na tuženiku teret dokaza da je te radove moguće izvesti bez ulaska u stanove time da nije cijenjena činjenica postavljanja fasadne skele kao na priloženim fotografijama druge zgrade radi izvođenja predmetnih sanacijskih radova koje je trebao i dijelom izveo odabrani izvođač B..
8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća navod tuženika da se radi o susjedskim pravima iz članka 100. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,90/10, 126/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/14, u daljnjem tekstu: ZV) slijedom čega zaključuje da su tužitelji aktivno legitimirani u ovom sporu jer se radi o sanaciji radi sprječavanja prodiranja vode u predmetnoj nekretnini na krovnoj terasi i sa balkona tuženika u zajedničke prostorije kao što je unutarnje stepenište i podrum. Temeljem utvrđenog sud primjenom odredbe članka 100. i člnka
80. stavak 3. ZV-a prihvaća tužbu i tužbeni zahtjev jer je tuženik dužan dopustiti pristup u stan odnosno prostoriju i njihovu uporabu ako je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine, konkretno hidroizolacije na dijelovima nekretnine, a što da predstavlja nužne popravke osobnih i zajedničkih dijelova zgrade u smislu Uredbe o održavanju zgrade. Radi navedenog sud prihvaća tužbu i tužbeni zahtjev i u pogledu sanacije krovne terase na koju je moguć pristup sa zajedničkih dijelova zgrade, no otežano zbog barijere, pregradnog zida visine cca 100 cm preko kojeg se treba prenositi potrebni materijal i sredstva za rad.
9. Osnovano se tuženik žali na rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbe jer se ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe članka 190. ZPP-a
budući su tužitelji na ročištu održanom 12.listopada 2021. nakon zaključenja prethodnog postupka samo precizirali tužbeni zahtjev točnom oznakom stana tuženika kao posebnog dijela nekretnine. Dakle nije preinaka tužbenog zahtjeva kada su tužitelji samo ispravili svoje navode u pogledu točne oznake stana tuženika, tako da zbog toga nije promijenjen tužbeni zahtjev, kako je to određeno u članku 191. stavak
3. ZPP-a pa se žalba tuženika prihvaća kao osnovana i ukida rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva.
10. Neosnovano žalitelj pobija presudu kojom je tuženiku naloženo dopustiti pristup balkonu i krovnoj terasi radi sanacije vlage koja oštećuje kako posebne tako i zajedničke dijelove nekretnine stranaka. Pravilno je, a što među strankama i nije sporno da se radi o susjedskom pravu iz članka 100. ZV-a pa je tuženik dužan dopustiti pristup svom posebnom dijelu radi sanacije i sprječavanja nastanka štete ostalim susjedima, vlasnicima posebnih dijelova zgrade. Tuženik je ako smatra da to nije bio dužan učiniti, mogao i sam sanirati štete na svom posebnom dijelu zgrade te spriječiti daljnje štete kako na stanu ispod stana tuženika tako i na zajedničkim dijelovima zgrade, stubištu i podrumu. Nije od utjecaja na zakonitost odluke prvostupanjskog suda činjenica da je tuženik pribavio privatni nalaz i mišljenje o mogućim načinima izvođenja radova, no u situaciji kada je radove moguće izvesti i na jeftiniji način, na što su se suglasili svi suvlasnici osim tuženika, tuženik je kao vlasnik posebnog dijela zgrade i suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade u obvezi dopustiti izvođenje radova i na način kako je odlučeno po svim ostalim suvlasnicima. Iz navedenih razloga se potvrđuje pobijana presuda pod točkom I. izreke.
11. Djelomično osnovano tuženik pobija rješenje o troškovima parničnog postupka. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljima za zastupanje po punomoćniku na temelju naznačene vrijednosti predmeta spora od 10.001,00 kuna pripada nagrada za zastupanje na temelju 100 bodova uvećana za 40% radi zastupanja više osoba, prema Tbr. 36. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) uvećano za 25% PDV-a. Odlučujući u granicama zahtjeva za trošak postupka u smislu odredbe članka 164. stavak 2. ZPP-a, tužitelji osnovano potražuju trošak sastava tužbe u iznosu od 1.750,00 kuna, za zastupanja na ročištima 3.rujna, 12.listopada i 12.studenog 2021., 12.veljače, 16.svibnja, 17.svibnja i 4. listopada 2022. u iznosu od po 1.750,00 kuna po ročištu prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za sastav podneska od 25.studenog 2021. nagrada po Tbr 8 točka 3. Tarife u iznosu od 437,50
kuna te nagrada za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 875,00 kuna po Tbr 9 točka 3. Tarife ili ukupno za zastupanje po punomoćniku iznos od 15.312,50 kuna. Tužitelji osnovao potražuju i trošak plaćenog predujma radi obavljanja očevida u iznosu od 382,80 kuna. Neosnovano se potražuje nagrade za sastavljanje prijedloga za određivanjem privremene mjere kao i podnesaka od 31.svibnja, 10.lipnja, 21.lipnja, 2.rujna, 11.listopada, 28.listopada, 10.studenog 2021. i od 17.lipnja 2022. jer nisu bili potrebni i nužni za rješenje predmeta spora budući se u istima ponavljaju činjenice i iznose svoja pravna shvaćanja predmeta spora odnosno precizira tužbeni zahtjev što je trebalo učiniti već u tužbi. Iz naprijed navedenih razloga se djelomično prihvaća žalba tuženika i preinačava rješenje o troškovima postupka iz točke I. izreke presude te tuženiku nalaže platiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.083,12 €/15.695,30 kuna, a odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za dosudu troškova postupka u iznosu
od 1.657,70 €/12.490,00 kuna sa zateznim kamatama.
12. Iz svih naprijed iznijetih razloga je na temelju odredbe članka 368. stavak 1., članka 380. točka 3. i članka 373. točka 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.
Bjelovar, 28. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Goran Milaković, v.r.
