REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 10 P-488/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari prvotužitelja EURO AGRO-BISTRA d.o.o., Zagreb, Kopernikova ulica 7, OIB: 12756808765 (kao pravni slijednik ČETVRTA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB: 92574163452, a on kao pravni slijednik FUTURUM KOMUNIKACIJE d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB: 75330357659) i drugotužitelja DAVID ILIJEVSKI iz Strmeca, Tina Ujevića 16, OIB: 85880141968, oboje zastupani po Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika HELIOS FAROS d.d., Stari Grad, Priko bb, OIB: 48594515409, zastupan po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača ad.1. na strani tuženika VALAMAR RIVIJERA d.d., Poreč, Stancia Kaligari 1, OIB: 36201212847, kojeg zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić, Vedran Barišić iz Koprivnice i umješača ad.2. na strani tuženika PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 20455535575, kojeg zastupaju Mladen Markoč i Relja Pećina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odluke, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2023. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika prvotužitelja i drugotužitelja, te punomoćnika tuženika, objavljene dana 28. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna Odluka o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvješća Helios Faros d.d. u stečaju za 2017.g stečajne upraviteljice Mire Hajdić od 15.04.2018.

2. Nalaže se tuženiku Helios Faros d.d. u stečaju OIB: 48594515409 da tužiteljima naknadi parnične troškove u roku od 8 dana od dana donošenja presude s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od donošenja presude do isplate."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.233,82 eura / 46.968,75 kn,[1] dok se zahtjev tuženika za više traženom naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.493,52 eura / 18.785,50 kn, odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju da umješaču ad.1 na strani tuženika u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.740,29 EUR-a/28.181,25 kn, dok se zahtjev umješača ad.1 na strani tuženika za više traženom naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 415,58 EUR-a/3.131,25 kn, odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju da umješaču ad.2 na strani tuženika u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.740,29 EUR-a/28.181,25 kn, dok se zahtjev umješača ad.2 na strani tuženika za više traženom naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 415,58 EUR-a/3.131,25 kn, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 9. studenog 2018. zaprimljena tužba uvodno označenih tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi utvrđenja ništetnosti odluke.

2. U tužbi tužitelji navode kako su stečajni vjerovnici tuženika s time da je prvotužitelju tražbina osporena od strane stečajnog upravitelja radi čega da je u tijeku parnica radi utvrđenja tražbine koja da se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-726/17, dok tražbina drugotužitelja da je utvrđena u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St- 9/2015. U stečajnom postupku da je od strane stečajnog upravitelja predložen stečajni plan, kojim da su zahvaćene i tražbine obaju tužitelja, pa tužitelji da imaju pravni interes za podnošenje ove tužbe. Za poslovnu 2017. tuženik da je sastavio godišnji financijski izvještaj (u daljnjem tekstu GFI) a stečajna upraviteljica da je donijela Odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izviješća za 2017. koje izviješće s popratnom dokumentacijom i Odlukom o utvrđivanju GFI da je dostavljeno financijskoj agenciji na javnu objavu. Odluka o utvrđivanju GFI za 2017. da je ništetna iz razloga određenih člankom 359. Zakona o trgovačkim društvima, ali i iz razloga određenih člankom 355. ZTD-a. Sadržaj GFI tuženika za 2017. da je suprotan propisima, Zakonu o računovodstvu (dalje ZR), Hrvatskim standardima financijskog izvješćivanja međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja (dalje: MSFI), te Zakonu o reviziji i revizijskim standardima (ZRev), da je suprotan biti društva i moralu i takvom odlukom da se bitno zadire u prava tužitelja i drugih vjerovnika u stečajnom postupku. Odredbom članka 19. stavak 7. i članka 21. ZR da je imperativno određeno da godišnji financijski izvještaji moraju pružiti istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika a stavkom 8. istog članka da je određeno da se sastavljaju sukladno odredbama članka 7. stavak 12. - 16. ZR, a člankom 17. ZR da je određeno da je poduzetnik dužan sastavljati i prezentirati GFI primjenom HSFI ili MSFI. Odredbom članka 20. stavak 4. ZR da je određeno da su obveznici revizije GFI poduzetnici čiji iznos ukupne aktive u godini koja prethodi reviziji prelazi 15.000.000,00 kn, ako prelazi iznos prihoda od 30 mil. kuna ili ako je prosječan broj radnika iznos najmanje 25.

3. Nadalje, se u tužbi navodi kako iz GFI tuženika za 2017. je vidljivo da je tuženik po stečajnom upravitelju izvršio knjigovodstveno umanjenje vrijednosti dugotrajne imovine sa iznosa 318.114.117,00 kn na iznos od 107.105.777,00 kn, a što da se pretežito odnosi na zemljište i građevinske objekte, što da znači da je izvršio značajno umanjenje vrijednosti dugotrajne imovine za 211.006.351,00 kn. Takvo drastično i značajno umanjenje vrijednosti dugotrajne imovine da nije ničime argumentirano ni obrazloženo, ali da je u svakom slučaju suprotno HSFI i MRS koji da jasno određuju uvjete za umanjenje vrijednosti imovine, pa GFI tuženika za 2017. da nije sukladan odredbi članka 19. stavak 7. i 8. ZR obzirom da ne prikazuje istinit i fer prikaz stvarne vrijednosti imovine tuženika, a niti je umanjenje provedeno sukladno HSFI i MRS. Istovremeno tuženik da je ukinuo revalorizacijske rezerve u iznosu od 190.540.000,00 kn, te iznos umanjenja odnosno vrijednosnog usklađenja imovine iskazao u troškovima (rashodima), uslijed čega da je bitno i značajno povećan i neistinito u računu dobiti i gubitka iskazan gubitak u poslovanju za to razdoblje od čak 51.445.057,00 kn. Na opisani način tuženik da je iskazao tzv. "nižu vrijednost" odnosno negativnu sliku odnosa kapitala, rezervi i gubitaka, a što da je zakonska pretpostavka za donošenje odluke o smanjenju temeljnog kapitala društva tuženika sukladno članku 349. ZTD-a, a upravo pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala društva tuženika da predstavlja temelj za provođenje predloženog stečajnog plana. Tuženik da nije sukladno ZTD i to članku 298. i ZRev imenovao revizora GFI za 2017., revizija GFI za 2017. da nije provedena, a niti da je revizorsko izviješće GFI za 2017. objavljeno, iako da je tuženik obveznik revizije GFI sukladno članku 20. ZR. Za takvo iskazivanje financijskog položaja i uspješnosti poslovanja tuženika, prije svega vrijednosti dugotrajne imovine, a s druge strane obveza i iskazanih gubitaka, da su iskazani potpuno pogrešni podaci o imovini i obvezama tuženika a koji čine temelj i osnovu za provođenje stečajnog postupka i za provedbu namirenja stečajnih vjerovnika odnosno za provedbu stečajnog plana kojim su obuhvaćeni svi vjerovnici, pa i tužitelj. Rezultat takvog iskazivanja da je da bi teret pokrivanja (pogrešno iskazanih gubitaka i pogrešno iskazanih obveza tuženika) trebao pasti na stečajne vjerovnike (nenovčano namirenje ulozima u temeljni kapital i istovremeno smanjenje temeljnog kapitala i to u dva navrata), a da bi ponuditelj sanacije društva kroz povećanje temeljnog kapitala nakon tako smanjenih i pokrivenih gubitaka stekao čistu imovinu (temeljni kapital tuženika od cca 94%) koja je značajno veća od iskazane vrijednosti dugotrajne imovine. Takva konstrukcija iskazivanja vrijednosti imovine i gubitaka tuženika, te istovremeno stvaranje temelja za stečajni plan smanjenjem temeljnog kapitala na uštrb vjerovnika da je protivna zakonu, biti društva, moralu i da je na štetu svih vjerovnika tuženika i kao takova nedopuštena. Stoga tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdila ništetna odluka o utvrđivanju godišnjeg financijskog izviješća Helios Faros d.d. u stečaju za 2017. stečajne upraviteljice Mire Hajdić od 15. travnja 2018., te obvezalo tuženika da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je, među ostalim, istakao kako tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju za tužbu oni da nisu dioničari tuženika, već stečajni vjerovnici. David Ilijevski da nema pravnog interesa za podnošenje tužbe, jer da je stečajnim planom predviđeno potpuno namirenje njegove tražbine prvog višeg isplatnog reda.

5. Kod ovog suda je dana 14. siječnja 2019. zaprimljen podnesak umješača na strani tuženika Valamar rivijera d.d. iz Poreča. U podnesku umješač navodi kako ima pravni interes za miješanje u predmetnoj parnici, uz obrazloženje kako je umješač zajedno s društvom PBZ-Croatia osiguranje d.d. za upravljanje mirovinskim fondovima izabran kao najpovoljniji ponuđač za ulaganje u dokapitalizaciju društva tuženika kao stečajnog dužnika, tako da je na temelju odabrane ponude navedene zajednice ponuditelja od strane stečajne upraviteljice tuženika predan stečajni plan za tuženika kao stečajnog dužnika koji da je na ročištu od dana 8. studenog 2018. prihvatila većina vjerovnika,a sud da je potvrdio isti rješenjem o potvrdi stečajnog plana poslovni broj 11St-9/2015-365 od 21. studenog 2018. Umješač da ima pravni interes jer godišnja financijska izviješća tuženika kao stečajnog dužnika sa stanjem na dan 31. prosinca 2017. da smatra potpunim, istinitima, sastavljenima u skladu sa zakonom i drugim propisima i da Odluka o utvrđivanju tih izviješća nije, niti može biti ništetna. Umješač kao ulagač u društvo tuženika, kao stečajnog dužnika koji prema mjerama stečajnog plana za tuženika kao stečajnog dužnika zajedno sa drugim ponuditeljima ima obvezu sudjelovanja u novčanom ulaganju u povećanje temeljnog kapitala s namjerom namirenja stečajnih vjerovnika u visini od 91.200.000,00 kn i potom da ima obvezu sudjelovanja u daljnjim ulaganjima u obnovu turističkih kapaciteta tuženika u vrijednosti od 550.000.000,00 kn. Ističe kako tužitelji obzirom da su podnijeli tužbu u smislu odredbe članka 187. stavak 2. ZPP-a trebaju dokazati svoj pravni interes za podnošenje tužbe.

6. Kod ovog suda je dana 14. siječnja 2019. zaprimljen podnesak umješača na strani tuženika PBZ Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba. Svoj interes za miješanje u ovoj parnici temelji na činjenici da je stečajni plan sačinjen Odlukom skupštine vjerovnika tuženika prihvaćene, zajedničke ponude umješača i društva Valamar rivijera d.d. iz Poreča, te da će ponuditelji u konačnici nakon provedene dokapitalizacije u svoti od 91.200.000,00 kn steći većinski udio u temeljnom kapitalu saniranog stečajnog dužnika. Sredstvima koje će uplatiti ponuditelj da će biti novčano namireni vjerovnici tuženika, između ostalog i tužitelji u skladu sa stečajnim planom. Tužitelji da nemaju pravni interes za tužbu.

7. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 26. veljače 2020. istakao, među ostalim, da su tužitelji aktivno legitimirani podnijeti predmetnu tužbu, jer su stečajni vjerovnici tuženika.

8. U podnesku zaprimljenom kod suda 16. veljače 2020. umješač na strani tuženika PBZ Croatia osiguranje d.d. je, među ostalim, ustrajao u tvrdnji kako prvotužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

9. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 23. ožujka 2020. ustrajao u tvrdnji da drugotuženik. nema, niti je imao pravni interes za vođenje predmetne parnice, a prvotužitelj da nema tražbinu prema tuženiku, jer da mu je prijavljena tražbina u iznosu od 3.418.529,43 kn osporena od strane stečajnog upravitelja i isti da je upućen u parnicu te da je u tijeku parnični postupak koji se vodi pod poslovnim

10. Raspravnim rješenjem ovog suda na ročištu održanom dana 10. srpnja 2020. sud je utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvotužitelja FUTURUM KOMUNIKACIJE d.o.o., Strmec, T. Ujevića 16, OIB: 75330357659 (točka I. rješenja), temeljem odredbe članka 212. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a), te nastavio prekinuti postupak i utvrdio da je pravni slijednik prvotužitelja ČETVRTA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB: 92574163452, preuzeo postupak, te se prvotužiteljem označava Četvrta generacija d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB: 92574163452 (točka II. rješenja) temeljem odredbe članka 215. stavak 1. ZPP-a. Citirano rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti budući su se stranke odrekle prava na žalbu na isto.

11. Kako je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik bio "u stečaju", te je tijekom ovog parničnog postupka rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St- 9/2015-467 od 22. srpnja 2019. zaključen stečajni postupak nad tuženikom, a tuženik o istom obavijestio sud u podnesku od 28. travnja 2020. prilažući sudu dokaz za navedeno (list 182-195 spisa), to je sud raspravnim rješenjem ovog suda na ročištu održanom dana 10. srpnja 2020. dopustio ispravak u pogledu oznake tuženika tako da sada isti glasi: HELIOS FAROS d.d. Stari Grad, Naselje Helios 5, OIB: 48594515409, a temeljem odredbe članka 83. ZPP-a.

12. Isto tako raspravnim rješenjem ovog suda na ročištu održanom dana 10. srpnja 2020. prihvaćeno je sudjelovanje u ovom postupku trgovačkog društva VALAMAR RIVIJERA d.d. za turizam, Poreč, Stancija Kaligari 1, OIB: 36201212847, i trgovačkog društva PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 20455535575, kao umješača na strani tuženika.

13. Odredbom članka 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a). je propisano da se osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može pridružiti toj stranci. Iz stavka 3. istog članka proizlazi da izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pisanim podneskom.

14. Odredbom članka 207. stavak 1. ZPP-a je propisano da svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti. Stavak 3. istog članka propisuje da protiv odluke suda kojom prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

15. Sud je dopustio sudjelovanje u ovom postupku kao umješačima na strani tuženika trgovačkom društvu Valamar rivieri d.d. i PBZ Croatia osiguranju d.d. Po ocjeni ovog suda, umješači VALAMAR RIVIERA d.d. i PBZ CROATIA OSIGURANJU d.d. ocjenjujući kako isti imaju interes da tuženik uspije u ovoj parnici jer ishod ovog postupka može utjecati na njihova prava s obzirom da su nakon provedene dokapitalizacije i uplate u novcu svote od 91.200.000,00 kuna stekli većinski udio u temeljnom kapitalu saniranog stečajnog dužnika, ovdje tuženika, a sukladno odredbi članka 206. stavak 1. ZPP-a.

16. Tuženik je na ročištu održanom dana 10. srpnja 2020. naveo kako smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje prekida ovog parničnog postupka do pravomoćno okončanog parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-726/16, jer da isti predstavlja prethodno pitanje u odnosu na pravni interes i aktivnu legitimaciju prvotužitelja. Punomoćnik tužitelja je istakao kako je u stečajnom postupku nad tuženikom potvrđen stečajni plan kojim je tužiteljima nedvojbeno utvrđena pravomoćno njihova tražbina i isti da su nesporno obuvhaćeni predmetnim pravomoćnim stečajnim planom, radi čega tvrdnja i navod tuženika da tužitelji ne bi imali tražbinu, odnosno da zbog toga nemaju pravni interes ne stoji jer da je njihova tražbina pravomoćno utvrđena. Isto tako punomoćnik tužitelja se protivio prijedlogu za prekid ove parnice do pravomoćnog okončanja navedene parnice uz obrazloženje da je predmetom te parnice utvrđenje po uputi stečajnog suda, a nakon upućivanja u posebnu parnicu da je nastupila pravomoćnost stečajnog plana kojom su tužitelji nedvojbeno utvrđeni kao vjerovnici stečajne tražbine i obveza namirenja u stečajnim planom predviđenim rokovima pa da je u međuvremenu nastupila i ovršnost stečajnog plana i isti da predstavlja res iudicatu u odnosu na činjenicu da li tužitelji imaju tražbinu ili nemaju. Navodima tuženika s tog ročišta pridružio se je punomoćnik umješača Valamar Riviera d.d. te ističe kako čitanjem rješenja o potvrdi stečajnog plana je za utvrditi da se tražbine prvotužitelja tim rješenjem tretiraju kao tražbine stečajnog vjerovnika koje su osporena a s obzirom na to da ej stečajnim zakonom predviđeno da se tražbine stečajnih vjerovnika s utvrđenim tražbinama i tražbine stečajnih vjerovnika s osporenim tražbinama moraju stečajnim planom jednako tretirati, to da bi stečajni plan i rješenje o njegovoj potvrdi bilo zakonito da mora i da je jednako tretirao tražbine koje su osporene i da to nema značenje da bi pitanje osnovanosti tih tražbina prema stečajnom dužniku bilo res iudicata. Isto tako umješač PBZ Croatia osiguranje d.d. se je pridružio navodima punomoćnika tuženika i umješača društva Valamar Riviera d.d., te ističe u odnosu na postupak za utvrđenje tražbine koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-726/16 kad a bi bila točna tvrdnja tužitelja da je tražbina prvotužitelja pravomoćno utvrđena, to da bi bila apsolutna zapreka za daljnje vođenje ovog postupka.

17. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-625/2018-21 od 3. svibnja 2022. u točci I izreke u odnosu na prvotužitelja je prekinut postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-726/16 (novi poslovni broj P-70/2020 odnosno P-180/2021). Točkom II izreke odbačena je tužba drugotužitelja u ovoj pravnoj stvari.

18. Protiv naprijed citiranog rješenja tužitelji su podnijeli pravodobnu žalbu, te je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 4 Pž- 3144/2022-2 od 20. prosinca 2022. ukinuto rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-625/2018-21 od 3. svibnja 2022. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

19. U ponovljenom postupku predmet se zaveo pod novi poslovni broj P- 57/2023.

20. U ponovljenom postupku tužitelji su obavijestili sud kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-21/48974-2 od 2. studenog 2021. prvotužitelj ČETVRTA GENERACIJA d.o.o. pripojen društvu EURO AGRO – BISTRA d.o.o., a koje pripajanje da je upisano i u sudskom registru kod društva preuzimatelja temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-21/48975-2 od 2. studenog 2021. Tužitelj se poziva na odredbu članka 541. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, te budući da je prvotužitelj prestao postojati predlaže sudu temeljem odredbe članka 212. točka 4. Zakona o parničnom postupku donijeti rješenje kojim se postupak prekida.

21. U podnesku zaprimljenom kod suda 20. travnja 2023. tužitelji pozivom na odredbu članka 88. stavak 1. Stečajnog zakona (dalje: SZ/15) ističe kako stečajni upravitelj pravne osobe u stečaju ima pravo i položaj skupštine te pravne osobe koja sukladno Zakonu o trgovačkim društvima ima prava i obveze na donošenje odluke o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća. Pravne osobe u stečaju da nisu izuzete od vođenja poslovnih knjiga sukladno Zakonu o računovodstvu i donošenja odluka sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, a odluke tijela pravne osobe da donosi isključivo stečajni upravitelj. Tako pobijana odluka stečajnog upravitelja o utvrđivanju GFI da predstavlja odluku skupštine sukladno članku 88. stavak 1. SZ u vezi s člankom 359. stavak 1. ZTD-a. Na ništetnost odluke o utvrđivanju GFI sud da je dužan paziti po službenoj dužnosti pa tako neovisno o tome da li je na temelju odluke o utvrđivanju GFI donesena i odluka o uporabi dobiti ili dobit uopće nije utvrđena, te čak neovisno o tome imaju li tužitelji pravni interes, ta činjenica da uopće nije relevantna za ocjenu ništetnosti odluke o utvrđivanju GFI, jer GFI ili jesu ili nisu istiniti, neovisno o tome je li posljedica dobit ili gubitak. Odlučno da je to da li su vjerovnici i članovi društva takvom odlukom zakinuti. Tužitelj u ovom postupku predloženim dokazima da dokazuje kako su predmetnom odlukom o utvrđivanju GFI bitno zakinuti vjerovnici među kojima i tužitelji, jer da upravo zbog neistinito iskazanih gubitaka, namirenje njihove tražbine nije pravilno određeno ni stečajnim planom, niti će biti namireni u cijelosti, nego zbog nezakonitog smanjenja temeljnog kapitala radi pokrivanja "neprosječnih gubitaka" njihove tražbine, pa tako ni tužitelja da neće biti namireni niti u 1% njihovih tražbina, i to ne u novcu, nego stjecanjem udjela / dionica po opet nevjerojatno skontiranoj vrijednosti koja da je utvrđena upravo na temelju neistinito iskazanih podataka o financijskom položaju i vrijednosti imovine tuženika u pobijanim financijskim izvještajima. Osporava stajalište drugostupanjskog suda iz točke 11. obrazloženja prema kojemu da bi se parnice u stečajnom postupku mogle voditi samo po upućivanju od strane stečajnog suda iz razloga pobliže specificiranih u citiranom podnesku. Glede pravnog interesa navodi kako tužitelji imaju pravni interes osporiti pobijanu odluku, jer da u tom slučaju otpada osnova stečajnog plana u dijelu iskazanih tražbina i načina njihovog namirenja, te iskazanih gubitaka i pokrivanja istih iz tražbina tužitelja, u kojem slučaju da će isti ostvariti koristi, odnosno povećati mogućnost namirenja svojih tražbina jer neće biti nikakve potrebe pokrivati gubitke koji su neistinito iskazani, nego će se novac koristiti radi namirenja vjerovnika i tužitelja.

22. Tuženik se glede podneska tužitelja od 18. travnja 2023., a na ročištu održanom dana 21. travnja 2023. očitovao kako argumentacija iznesena u tom podnesku nije dovela u sumnju jasne razloge i uputu iznijetu u drugostupanjskom rješenju.

23. Rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-57/2023-8 od 31. svibnja 2023. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući je prvotužitelj ČETVRTA GENERACIJA d.o.o. prestao postojati uslijed pripajanja društvu EURO AGRO- BISTRA d.o.o., Zagreb, a sve temeljem odredbe članka 212. točka 4. ZPP-a, a koji postupak je nastavljen rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-57/2023-10 od 7. rujna 2023. i utvrđeno da je pravni slijednik prvotužitelja EURO AGRO-BISTRA d.o.o., Zagreb, Kopernikova ulica 7, OIB: 12756808765 preuzeo postupak i isti je označen kao prvotužitelj, a sve pozivom na odredbu članka 215. stavak 1. i članka 77. stavak 1. ZPP-a.

24. Prigovor tuženika i umješača na strani tuženika u pogledu u tužbi označene vrijednosti predmeta spora kao preniske sud nije našao osnovanom te isti prigovor i odbio raspravnim rješenjem s ročišta od 28. veljače 2020., a sukladno odredbi članka 40. stavak 3. ZPP-a. Navedeno iz razloga što se ovaj postupak vodi radi utvrđenja ništetnom odluke o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvješća Helios Faros d.d. u stečaju, a ne radi isplate, pa vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi u iznosu od 501.000,00 kn je primjerena vrsti postupka

25. Sud je pregledao isprave priložene spisu te je izvršio uvid u spis ovog suda P-726/16 (novi broj P-70/2020, odnosno P-180/2021), pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

26. Predmetom ovog postupka je zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja radi utvrđenja ništetnim Odluke o utvrđivanju godišnjeg financijskog izviješća Helios Faros d.d. u stečaju za 2017. stečajne upraviteljice Mire Hajdić od 15. travnja 2018.

27. Među strankama nije sporno:

-da je Trgovački sud u Splitu rješenjem poslovni broj St-9/2015 od 11. veljače 2016. otvorio stečajni postupak nad dužnikom Helios Faros d.d.;

- da je prvotužitelj prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Helios Faros d.d. u iznosu od 3.417.529,42 kn koja mu je osporena od strane stečajne upraviteljice;

- da je stečajni sudac dana 26. listopada 2016. donio rješenje poslovni broj St-9/2015 kojim je uputio prvotužitelja na pokretanje parnice protiv stečajnog dužnika ovdje tuženika radi utvrđenja osnovanom osporene tražbine (list 113-115 spisa);

- da je Skupština vjerovnika stečajnog dužnika Helios Faros d.d. u stečaju, odlučila prihvatiti ponudu Valamar rivijere d.d. i PBZ Croatia osiguranja d.d. da se krene u izradu stečajnog plana;

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-9/2015-365 od 21. studenog 2018. utvrđeno da je potvrđen stečajni plan kojeg je stečajna upraviteljica dužnika Helios Faros d.d. u stečaju podnijela 23. srpnja 2018.;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-9/2015-467 od 22. srpnja 2019. zaključen stečajni postupak nad dužnikom Helios Faros d.d. u stečaju.

28. Uvidom u spisu ovog suda poslovni broj P-726/16 (novi broj P-70/2020, odnosno P-180/2021) utvrđeno je kako je ovdje prvotužitelj podnio tužbu ovom sudu dana 7. studenog 2016. a radi utvrđenja postojanja tražbine drugog višeg isplatnog reda ovdje prvotužitelja kao vjerovnika u iznosu od 3.417.529,42 kn spram stečajnog dužnika Helios Faros d.d. u stečaju, a temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu St-9/2015 od 26. listopada 2016., a koji postupak je u tijeku;

29. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-9/2015-365 od 21. studenog 2015. (list 62-87 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjem potvrđen stečajni plan kojeg je stečajna upraviteljica dužnika Helios Faros d.d. u stečaju podnijela 23. srpnja 2018. Predmetnim rješenjem naloženo je stečajnoj upraviteljici da u roku od tri dana od dana pravomoćnosti rješenja o upisu provedenog povećanja temeljnog kapitala uplatom u novcu u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu, iz sredstava uplaćenog uloga u povećanje temeljnog kapitala prema točki XXIII tog rješenja, provede isplatu radi potpunog namirenja stečajnih vjerovnika prvog višeg isplatnog reda s utvrđenim tražbinama, među kojima je i tražbina drugotužitelja Davida Ilijevskog, u iznosu od 89.558,25 kuna.

30. Uvidom u predmetno rješenje utvrđeno je da je stečajnoj upraviteljici naloženo da iz sredstava ostvarenih uplatom u povećanje temeljnog kapitala u skladu s točkom XXIII tog rješenja u roku od tri dana od dana pravomoćnog upisa temeljnog kapitala iz točke XXIII tog rješenja u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu izvrši uplatu prijavljene tražbine stečajnog vjerovnika prvog višeg isplatnog reda i izvrši isplatu prijavljenih tražbina stečajnih vjerovnika drugog višeg isplatnog reda, među kojima je i prednik prvotužitelja TELLIN HOTELI d.o.o., u iznosu od 1.708.764,75 kuna (točka VIII rješenja), dok je pod točkom IX rješenja navedeno da je stečajna upraviteljica radi izdvajanja dionica za nenovčano namirenje ostatka osporenih tražbina stečajnih vjerovnika prvog i drugog višeg isplatnog reda, za slučaj da te tražbine budu pravomoćnom presudom nadležnog suda u cijelosti ili djelomično utvrđene tražbinama odgovarajućeg isplatnog reda, u svojstvu Glavne skupštine dioničkog društva stečajnog dužnika, dužna donijeti novi Statut dioničkog društva stečajnog dužnika u skladu s odredbama članaka 323. do 327. Zakona o trgovačkim društvima, temeljem kojih odredbi će Uprava dioničkog društva stečajnog dužnika biti ovlaštena za donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala dioničkog društva stečajnog dužnika odnosno slijednika stečajnog dužnika, a radi namirenja, između ostalog, naknadno pravomoćno utvrđene tražbine stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda TELLIN HOTELI d.o.o., čiji pravni slijednik je društvo FUTURUM KOMUNIKACIJE d.o.o. (ovdje prvotužitelj), u iznosu od 1.708,700,00 kuna, uručenjem do najviše 17.087 komada dionica, svaka u nominalnom iznosu od 10,00 kuna, a u ukupnom nominalnom iznosu do najviše 170.870,00 kuna.

31. Predmetno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-9/2015-365 od 21. studenog 2018. potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7557/2018-4 od 27. veljače 2019. (list 88-96 spisa).

32. Ništavost i pobojnost odluke glavne skupštine reguliraju odredbe članka 355. i 359. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22, dalje ZTD).

33. Po svojoj pravnoj naravi odluka glavne skupštine je način oblikovanja volje društva s nakanom proizvođenja određenih pravnih učinaka. Odluka se donosi glasovanjem dioničara o određenom prijedlogu što od njih zahtijevaju propisi i statut ili im oni to dopuštaju. Odluka skupštine je pravni akt kojim se uređuje poslovanje i organizacija dioničkog društva.

34. Kako se u predmetnoj pravnoj stvari radi o odluci koju je donijela stečajna upraviteljica u okviru stečajnog postupka, nije riječ o odluci glavne skupštine koja se može pobijati u smislu članka 355. i 359. ZTD-a.

35. Prema odredbi članka 359. stavak 2. ZTD-a ništetnost odluka glavne skupštine o utvrđivanju financijskih izvješća, kao i ništetnost odluka uprave, odnosno izvršnih direktora i nadzornog odnosno upravnog odbora o utvrđivanju tih izvješća imaju za posljedicu ništetnost odluke glavne skupštine o upotrebi dobiti donesenih na temelju tih odluka.

36. U konkretnom slučaju na temelju financijskog izvješća nije donesena odluka o upotrebi dobiti, već je u okviru stečajnog postupka prihvaćen stečajni plan. 37. Institut ništetnosti i pobojnosti uređen je i Zakonom o obveznim odnosima. Kao opći propis isti se primjenjuje i na odluku glavne skupštine ako odredbama ZTD- a nije što posebno propisano (članak 355. do 366.) ili ostalim odredbama ZTD-a glede materije koja se odnosi na ova dva insituta, što znači da je ZTD u odnosu na ZOO lex specialis.

38. Odredbom članka 327. stavak 1. novi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba.

39. Aktivna legitimacija za podnošenje tužbe ne proizlazi ni iz naprijed citirane odredbe ZOO-a.

40. Prema odredbi članka 14. stavak 3. ZOO-a odredbe tog Zakona koji se odnose na ugovore na odgovarajući se način primjenjuju i na druge pravne poslove.

41. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o odluci o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvješća a koje se po prirodi stvari ne može smatrati niti ugovorom, niti pravnim poslom.

42. Odredbom članka 19. stavak 8. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 71/15, 104/17 i 36/22) u predstečajnom i stečajnom postupku se ne može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka, a revizija se može izjaviti odgovarajućom primjenom pravila o reviziji u parničnom postupku.

43. Kako Stečajnim zakonom nije predviđeno upućivanje na parnicu u slučaju osporavanja istinitosti financijskog izvješća kojeg je izradio stečajni upravitelj, posljedično valja zaključiti da ga je dopušteno osporavati samo u okviru stečajnog postupka, dakle to bi značilo podnošenjem žalbe protiv rješenja kojim je potvrđen stečajni plan. Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi zaključak kako u predmetnoj pravnoj stvari ne egzistira aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

44. Što se tiče prvotužitelja za navesti je kako je potvrđenim stečajnim planom određeno kako će i u kojem opsegu biti namirena tražbina prvotužitelja u slučaju da pravomoćnom sudskom odlukom u predmetu koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-726/16 (novi broj P-70/2020, odnosno 180/2021) bude utvrđeno njezino postojanje. Tako sud osim toga što nalazi da isti nije aktivno legitimiran, nalazi kako prvotužitelj nema ni pravni interes za podnošenje ove tužbe budući u slučaju uspjeha u ovoj parnici ne bi stekao nikakvu pravnu korist.

45. Radi svega naprijed navedenog valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

46. Na posljetku se napominje kako je sud odbio kao suvišan prijedlog tužitelja radi izvođenjem dokaza saslušanjem stečajne upraviteljice tužitelja, prijedlog radi vještačenja FER, vrijednost imovine, knjigovodstvenog vještačenja, a na okolnost iz tužbe, budući izvođenje tih dokaza ne bi izmijenilo utvrđenja ovog suda u pogledu odlučnih činjenica za rješavanje ovog spora, a sve pozivom na odredbu članka 10. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a). kojim je propisano da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te spriječiti svaku zlouporabu prava u postupku.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje OT), te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora na žalbu od 20. prosinca 2018. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 501 bod, zastupanje na raspravi do 28. veljače 2020. te od 10. srpnja 2020. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 501 bod, trošak sastava podneska od 20. ožujka 2020. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 501 bod, trošak sastava obrazloženog odgovora na žalbu od 15. lipnja 2022. (TBR 10. toč. 4. OT-a) – 501 bod, trošak zastupanja na ročištu od 21. travnja 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 501 bod, odnosno ukupno 2.505 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn (TBR 50. Tarife) tuženiku je valjalo priznati 37.575,00 kn uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 9.393,75 kn, a što sveukupno iznosi 46.968,75 kn / 6.233,82 eura. Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenog za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2020., 10. srpnja 2020. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više traženu naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 18.787,50 kn / 2.493,52 EUR-a.

Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

48. Umješaču ad.1 na strani tuženika valjalo je kao trošak parničnog postupka obistiniti trošak sastava podneska od 10. siječnja 2019. (TBR. 8. toč. 1. OT-a) – 501 bod, trošak pristupa na ročište od 28. veljače 2020. i 10. srpnja 2020. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 501 bod, trošak sastava podneska od 16. ožujka 2020. (TBR 8. toč. 1. OT-a)

– 501 bod, odnosno ukupno 1.503 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn (TBR 50. Tarife) umješaču ad.1 na strani tuženika je valjalo priznati 22.545,00 kn, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 5.636,25 kn daje iznos od 28.181,25 kn/3.740,29 EUR-a. Sud umješaču ad.1 na strani tuženika nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenog za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2020. i 10. srpnja 2020. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a te nije obistinio trošak sastav podneska od 12.05.2022. budući je ocijenio da taj trošak nije potreban, odnosno sud je odbio zahtjev umješača ad.1 na strani tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.131,25 kn / 415,58 EUR-a.

Stoga je odlučeno kao u točci III izreke presude.

49. Umješaču ad.2 na strani tuženika valjalo je kao trošak parničnog postupka obistiniti trošak sastava podneska od 10. siječnja 2019. (TBR. 8. toč. 1. OT-a) – 501 bod, trošak pristupa na ročište od 28. veljače 2020. i 10. srpnja 2020. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 501 bod, trošak sastava podneska od 16. ožujka 2020. (TBR 8. toč. 1. OT-a)

– 501 bod, odnosno ukupno 1.503 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn (TBR 50. Tarife) umješaču ad.2 na strani tuženika je valjalo priznati 22.545,00 kn, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 5.636,25 kn daje iznos od 28.181,25 kn/3.740,29 EUR-a. Sud umješaču ad.2 na strani tuženika nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenog za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2020. i 10. srpnja 2020. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a te nije obistinio trošak sastav podneska od 12.05.2022. budući je ocijenio da taj trošak nije potreban, odnosno sud je odbio zahtjev umješača ad.1 na strani tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.131,25 kn / 415,58 eura.

Stoga je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

50. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove odluke iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 28. rujna 2023.

Sudac

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku prvotužitelja i drugotužitelja;

- punomoćniku tuženika;

- punomoćnicima umješača;

Broj zapisa: 9-3085d-66374

Kontrolni broj: 03f80-48323-0dc4c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.