Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-210/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623, Split, Obala kneza Branimira 15, protiv prvotuženika GRAD SOLIN, OIB 40642464411, Solin, Stjepana Radića 42, kojeg zastupa Tomislav Sesartić, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8 i drugotuženika CESTAR d.o.o., OIB 27471262195, Split, Matice hrvatske 1, kojeg zastupa Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, Starčevićeva 24D, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Irene Martinis, punomoćnika prvotuženika Tomislava Sesartića i punomoćnika drugotuženika Tihomira Luetića, 28. rujna 2023.

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženicima solidarno u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. rujna 2019. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 25. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se tužiteljev zahtjev u dijelu kojem je tražio da mu tuženici plate zatezne kamate na iznos od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 24. rujna 2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. svibnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2019. do isplate.

2. Izjavio je da je osiguranik tužitelja Miro Milaković 16. siječnja 2006. sudjelovao u prometnoj nesreći u Solinu, na kolniku ulice Don Frane Bulića 185, da je te prigode ozlijeđen, radi čega da je nastao gubitak radne sposobnosti, pa da je rješenjem broj 193481 od 4. lipnja 2007. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 21. siječnja 2007.

3. Izjavio je da je do prometne nesreće došlo zbog propusta tuženika u održavanju kolnika jer da je u to vrijeme bio prekriven ledom, neposut i klizav, zbog čega je došlo do klizanja i prevrtanja vozila. O postojanju odgovornosti tuženika da je već pravomoćno odlučeno u parnici koju je osiguranik tužitelja Miro Milaković vodio protiv tuženika pred Općinskim sudom u Splitu (poslovni broj spisa I P – 1283/06). Izjavio je da je u tom postupku utvrđeno da su tuženici suodgovorni za nastanak štete u omjeru od 70 %.

4. Tužitelj je istaknuo tužbeni zahtjev navodeći da isplatom invalidske mirovine trpi štetu koja u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 31. ožujka 2019. iznosi 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn odnosno 70% od isplaćene mirovine u iznosu od 11.855,81 / 89.327,66 kn.

5. Predložio je tužitelj da sud izvede dokaze čitanjem rješenja broj 193481 od 4. lipnja 2007., nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka od 21. veljače 2007., mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju broj 229 od 6. ožujka 2007., čitanjem isprava sadržanih u spisu Općinskog suda u Splitu broj I P – 1283/06, zapisnika o očevidu broj 511-12-36-KU-6/2006 od 10. veljače 2006., obračuna isplata na teret tužitelja od 9. travnja 2019.

6. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu i to stoga što smatra da ne postoji njegova odgovornost za nastanak prometne nesreće, pa niti kao suodgovornost u omjeru od 70%. Izjavio je da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastalu prometnu nesreću jer da vožnju nije prilagodio uvjetima na cesti. Izjavio je da je osiguranik vozio maksimalnom dopuštenom brzinom da do udara u zid ne bi došlo, a time ni do nastanka invalidnosti kod osiguranika. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prometne struke Ive Filipovića, izrađenog za potrebe postupka koji se vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu pod brojem K-DO-428/06 da je utvrđeno da je osiguranik tužitelja pred poduzimanjem radnje vozio brzinom od 100 km/h iako je ograničenje brzine na dionici ceste 50 km/h, a da bi se vozilo zaustavilo i izbjeglo sudar da se kretalo brzinom od 77 km/h. Predložio je da sud izvede dokaz čitanjem isprava sadržanih u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod brojem K-DO- 428/06.

7. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu. Izjavio je da opća nesposobnost za rad osiguranika tužitelja nije nastala kao posljedica propusta drugotuženika u održavanju kolnika već da je nastala isključivo radnjom samog osiguranika tužitelja, a što da potvrđuju činjenice utvrđene u postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod brojem I P – 1283/06 i to činjenice da je osiguranik tužitelja na mjestu gdje je brzina ograničena na 50 km/h vozio brzinom od 100 km/h, da bi se zaustavio da je vozio brzinom od 77 km/h ili da je vozio brzinom od 65,8 km/h, a što su izračunali vještaci Filipović i Ugrina, odnosno da do nesreće ne bi niti došlo da je vozio dozvoljenom brzinom od 50 km/h.

8. Prvotuženik i drugotuženik su predložili da sud izvede i dokaz prometno- tehničkim vještačenjem radi utvrđenja okolnosti prometne nesreće u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja.

9. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, sud je izveo dokaze čitanjem isprava rješenja broj 193481 od 4. lipnja 2007., nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka od 21. veljače 2007., mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju broj 229 od 6. ožujka 2007., čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-920/2017, čitanjem presude Županijskog sua u Zagrebu poslovnog broja Gž-4896/2016-2, zapisnika o očevidu broj 511-12-36-KU-6/2006 od 10. veljače 2006., obračuna isplata na teret tužitelja od 9. travnja 2019. te vještačenjem koje je obavio vještak prometno- tehničke struke.

10. Sud nije izveo dokaz čitanjem isprava sadržanih u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod brojem K-DO-428/06 jer nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza čitanjem tih isprava, s obzirom da je sud bitne činjenice za rješenje stranačkoga spora utvrdio iz izvedenih dokaza.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadnom štete u iznosu od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 31. ožujka 2019. svome osiguraniku Miru Milakoviću, koji je stradao u prometnoj nesreći 16. siječnja 2006.

12. Prethodno je između osiguranika tužitelja Mira Milakovića i tuženika vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu radi naknade štete nastale kao posljedica sudjelovanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. siječnja 2016.

13. Taj postupak vodio se pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1283/06 i P-920/17. U tom postupku utvrđene su okolnosti nastanka prometne nesreće, odnosno slijedeće činjenice:

- da se 16. siječnja 2006. oko 02,20 sati u Solinu, na kolniku Ul. Don Frane Bulića kod kbr. 185 dogodila prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja koji je tom prilikom upravljao vozilom marke Daewo Lanos reg. ozn. br. ST-683-MR;

- da se prometna nesreća dogodila u naselju, na lokalnoj cesti u nadležnosti Grada Solina, da je brzina kretanja na tom dijelu ceste ograničena na 50 km/h, a kolnik da je bio mokar, zaleđen, neposut i klizav (zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinske od 10. veljače 2006.)

- da je na udaljenosti od 35,20 metara od PTM u smjeru zapada na samom sjevernom rubu kolnika ceste Ul. Don Frane Bulića utvrđen početak zaleđenog i ledom prekrivenog neposutog dijela kolnika čiji je završetak od PTM u smjeru zapada udaljen za 78,40 metara, a završetak mu je bio na samom južnom rubu kolnika Ul. Don Frane Bulića, odnosno da je kolnik prekriven cijelom površinom

- da je dio ulice Don Frane Bulića u dužini od 3,00 km sukladno Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 143/2002.), razvrstan kao lokalna cesta br. 67065 koja se proteže od ŽC 6137 (Stara kaštelanska cesta) do Solina (ŽC 6253 Stara cesta Solin-Klis)

- da je prvotuženik kao naručitelj s drugotuženikom kao izvođačem sklopio Ugovor o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina 20. siječnja 2005. za poslove održavanja navedenih cesta za razdoblje od tri godine

- da se Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina srugotuženik obvezao obavljati radove na održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina u skladu s Programom radova ili pak pojedinačnim nalozima od strane naručitelja

- da je Ugovorom o održavanju nekategoriziranih cesta na području Grada Solina ugovoreno da je izvođač radova dužan nadoknaditi eventualnu štetu koji trpe korisnici nekategoriziranih cesta Grada Solina koje održava ukoliko bi šteta istima nastala kao posljedica nestručno izvedenog rada s njegove strane

- da je Grad Solin 20. siječnja 2006. donio Program održavanja komunalne infrastrukture za svoje područje za 2006., koji obuhvaća i Ul. Don Frane Bulića kao nekategoriziranu cestu

- da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-428/06 od 19. studenoga 2007. odbačena kaznena prijava postaje prometne policije br. 511-12-36- KU-6/2006 od 10. veljače 2006. podnesena protiv Cestara d.o.o. i odgovorne osobe te tvrtke zbog kaznenog dijela izazivanja prometne nesreće na štetu tužitelja Mira Milakovića uz obrazloženje da uzrok prometne nesreće nije zaleđen kolnik, već neprilagođena brzina vozača, koja je bila dvostruko veća od ograničene, a prema izračunu vještaka vozilo bi se zaustavilo i izbjeglo sudar da se kretalo brzinom od 77 km/h

- da je u kaznenom postupku (istražne radnje) Županijskog suda u Splitu pod br. I KIR-1044/07 izveden dokaz prometno–tehničkim vještačenjem na okolnost uzroka i načina nastanka predmetne nezgode te da je vještak prometne struke ing. Ivo Filipović dao nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tužitelj na udaljenosti od ledene plohe imao brzinu kretanja od 100 km/h, da je prije traga kočenja vozilo prešlo 10 m ledene plohe, pa da je zbog niskog koeficijenta trenja došlo do proklizavanja vozila, a potom kočenja. Granična brzina izbjegavanja udara iznosila bi maksimalnih 77 km/h, no budući je vozilo pred kočenje imalo brzinu od 100 km/h nije moglo izbjeći sudar. Vještak također navodi da je ledena ploha na kolniku površine cca 246 m[2] nesporno odvela vozilo na udar, ali s druge strane, brzina kretanja vozila od 100 km/h da je stvorila dugi put kočenja s efektima udara koji se zbio pri brzini od 72 km/h.

14. Zaključiti je da se prometna nesreća dogodila na cesti položenoj u Gradu Solinu, na nerazvrstanoj cesti kojom upravlja jedinica lokalne samouprave, a koja je povjerila održavanje cesta na svom području drugotuženiku.

15. Propisano je člankom 4. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/2004., 82/2006.,138/2006., 146/2008., 152/2008., 38/2009. i 124/2009., dalje:ZJC) da su javne ceste ceste koje se ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značaju razvrstavaju u jedne od četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Prema članku 19. ZJC-a dio javne ceste koji prolazi kroz naselje održava se kao sastavni dio te javne ceste osim: sustava za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske mreže, javne rasvjete, zelene površine, pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa, biciklističke i pješačke staze, tramvajske, odnosno željezničke pruge, čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se slivnici uz javnu cestu u naselju koji nisu vezani na mjesnu kanalizacijsku mrežu, te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste održavaju kao sastavni dio te javne ceste.

16. Propisano je člankom 3. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/1995., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 26/2003., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 193/2009., 49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012., 94/2013., 153/2013., 147/2014. i 36/2015., dalje:ZKG) da je komunalna djelatnost između ostalog i odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odlaganje komunalnog otpada, održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta. Pod odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda razumijeva se odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odvodnja atmosferskih voda te crpljenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i crnih jama (stavak 3.). Pod održavanjem čistoće razumijeva se čišćenje javnih površina te sakupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđenima prema posebnim propisima (stavak 5.), dok se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Propisano člankom 4. ZKG-a da komunalne djelatnosti u skladu s odredbama ovog Zakona mogu obavljati pravne i fizičke osobe na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

17. Nerazvrstane ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedince lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo ako zakonom nije propisano drukčije.

18. Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 143/2002.) dio gradske Ulice don Frane Bulića u Solinu u dužini od 3 km razvrstano je kao lokalna cesta br. 67065, i ista se proteže od ŽC 6137 (Stara kaštelanska cesta) do Solina (ŽC 6253 Stara cesta Solin–Klis) te predstavlja nerazvrstanu cestu kojom upravlja jedinica lokalne samouprave, tj. prvotuženik GRAD SOLIN odnosno trgovačko društvo kojem je povjereno održavanje cesta, dakle drugotuženik CESTAR d.o.o. 19. Dakle, za održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina odgovorne su jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, pa su dužni osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinice lokalne samouprave se ne oslobađaju obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađaju se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovu radu. S obzirom na to tuženici su odgovorni za štetu koja nastane korištenjem nerazvrstane ceste.

20. Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li uzrok nastanka prometne nesreće stanje kolnika ili pak radnja osiguranika tužitelja.

21. U postupku koji se vodio između osiguranika tužitelja i tuženika pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1283/06 i P-920/17 tuženicima je naloženo naknaditi osiguraniku tužitelja štetu u omjeru prema njihovoj krivnji. Utvrđeno je da je led na kolniku ceste nastao zbog slijevanja vode na kolnik i zaleđivanja, a zbog nepostojanja sustava odvodnje ispod i sa strane kolnika, pa da se sva voda s makadamskog sjevernog prilaza slijevala i zadržavala na kolniku. No, utvrđeno je i to da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štete u omjeru od 30 % jer se kretao neprilagođenom brzinom.

22. Tuženici su tvrdili da je za nastanak prometne nesreće i kasnije štete isključivo odgovoran osiguranik tužitelja, pa su predložili izvesti dokaz vještačenjem. Sud je izveo dokaz vještačenjem koji je obavio stalni sudski vještak za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije Neven Kralj. Iz mišljenja sudskog vještaka zaključiti je da se osiguranik tužitelja predmetne prigode kretao neprilagođenom brzinom kolnikom koji je bio iznimno nepovoljan za vožnju. Međutim, iz tog mišljenja proizlazi i zaključak da do prometne nesreće ne bi došlo da kojim slučajem stanje kolnika nije bilo kakvo je bilo. Naime, sudski vještak je iznio mišljenje da bi, da se vozilo kretalo brzinom ograničenja od 50 km/h, najveći dio svoje brzine intenzivnim kočenjem poništilo neposredno prije dolaska na zaleđenu površinu, pa da bi najvjerojatnije završilo na zemljanom proširenju, odnosno da se bi se zaustavilo prije naleta na betonski ogradni zid izvan sjevernog kolnika, da se kretalo brzinom do 50 km/h uz poduzimanje intenzivnog kočenja. Dakle, očito je iz ovog mišljenja da se u okolnostima urednog stanja kolnika i uz kretanje brzinom kojom se kretao osiguranik tužitelja, prometna nesreća ne bi dogodila. Utoliko je, jednako kao i u prethodno vođenom postupku ovaj sud zaključio da su tuženici odgovorni za štetu nastalu kao posljedica prometne nesreće u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja, kao i da je oštećenik, osiguranik tužitelja doprinio nastanku štete u omjeru od 30 %.

23. Propisano je člankom 161. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018. i 62/2018., dalje: ZMO) da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

24. Propisano je člankom 161. stavkom 2. ZMO-a da naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZMO-a obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

25. Nije bilo spora između stranaka o tome da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljeđivanjem u prometnoj nesreći nastaloj zbog propusta tuženika u obavljanju poslova održavanja kolnika nerazvrstane ceste.

26. Činjenicu umirovljenja osiguranika tužitelja uostalom potvrđuje rješenje tužitelja Klasa: UP/I 141-02/07-01/03480230525, URBROJ:341-18-05/3-06-058957 od 4. svibnja 2007.

27. Propisano je člankom 162. stavkom 1. ZMO- da zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

28. Dakle, sukladno članku 162. stavku 1. ZMO-a tuženik je dužan platiti tužitelju štetu koja mu je nastala isplatom razmjernog dijela mirovine osiguraniku - kojemu je invalidnost uzrokovana propustom tuženika.

29. Tužitelj je dostavio ispravu u kojoj je utvrđen iznos mirovine isplaćen osiguraniku tužitelja kroz razdoblje obuhvaćeno tužbom, dakle iznos od 11.855,81 EUR / 89.327,66 kn (potvrdu o isplati invalidske mirovine osiguraniku Miru Milakoviću od 9. travnja 2019.).

30. Tuženici se o sadržaju ove isprave u kojoj je jasno navedeno koji iznos invalidske mirovine je u razdoblju obuhvaćenom tužbom tužitelj isplatio osiguraniku nisu uopće izjasnili, niti su osporavali vjerodostojnost ove isprave te pravilnost obračuna isplaćene mirovine. Stoga je sud iz sadržaja ove isprave utvrdio da je tužitelj osiguraniku isplatio 11.855,81 EUR / 89.327,66 kn. S obzirom na utvrđenje o doprinosu oštećenika šteti u omjeru od 30%, pa dakle i odgovornosti tuženika u omjeru od 70 %, nastala je obveza tuženika naknaditi tužitelju 70 % isplaćenog iznosa invalidske mirovine osiguraniku, odnosno 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn.

31. Tužiteljev zahtjev da mu tuženici naknade 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn je stoga, a nakon utvrđenja o postojanju odgovornosti tuženika za ozljeđivanje osiguranika tužitelja, koje je potom za posljedicu imalo umirovljenje osiguranika tužitelja, temeljem članka 161. i 162. ZMO-a sud prihvatio kao osnovan.

32. Propisano je člankom 165. stavkom 3. ZMO-a da zavod ima pravo na zateznu kamatu na svotu potraživanja naknade štete, u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

33. Tužitelj je tražio da mu tuženici plate zatezne kamate na iznos od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn od 1. lipnja 2019. do isplate. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz da se prije ove parnice obratio tuženicima kao odgovornim osobama da mu naknade štetu.

34. Tuženici su poziv na davanje odgovora na tužbu primili 6. i 9. rujna 2019. stoga zatezne kamate duguju od 25. rujna 2019. kao prvog idućega dana nakon isteka roka od petnaest dana nakon kojega su obojica tuženika primili poziv za davanje odgovora na tužbu, u kojoj je sadržan tužbeni zahtjev kojim se traži naknada štete. Utoliko je zahtjev za plaćanje zateznih kamata trebalo odbiti u onom dijelu u kojem je traženo da se zatezne kamate na iznos od 8.299,07 EUR / 62.529,36 kn plate u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 24. rujna 2019.

35. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, međutim nije tražio naknadu troškova parničnog postupka.

U Splitu 28. rujna 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

- Odvjetnik Tomislav Sesartić

- Odvjetnik Tihomir Luetić

- U spis

Broj zapisa: 9-3085d-65c83

Kontrolni broj: 05aa4-91ea3-d3ee2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.