REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 993/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Gregov, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:46830600751, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-811/19-2 od 21. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br. Pr-110/18- 14 od 30. srpnja 2019., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je sadržaj odredaba čl. 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu, objavljenog u Biltenu broj 370 Vjesnik HEP i članka 117.a Pravilnika o radu HEP-ODS, diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63 godine i 6 mjeseci, slijedom čega propuštanje tuženika da u odnosu na tužitelja pristupi otkazivanju Ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora o radu, uz utvrđivanje odgovarajuće otpremnine, predstavlja povredu tužiteljeva prava na jednako postupanje te kojim se obvezuje tuženik naknaditi tužitelju imovinsku štetu uzrokovanu povredom prava na jednako postupanje i to isplatom novčanog iznosa od 291.026,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškove parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kuna (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u Odjelu za razvoj i pristup mreži na radnom mjestu tehničar 5,
- da je tuženik 2017. započeo proces rekonstruiranja koji je najavljen 2014.,
- da je 28. rujna 2016. donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu za HEP ODS d.o.o. koji u čl. 20. regulira pravo na otpremninu,
- da je 29. lipnja 2016. sklopljen KU HEP koji je objavljen u biltenu broj 370. i koji je stupio na snagu 1. srpnja 2016.,
- da je tužitelj rođen **.**.1954. i da je otišao u mirovinu na temelju starosne mirovine kada je napunio 65 godina,
- da je odredbom čl. 20. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 22. studenoga 2016. dodan novi članak 117.a) Pravilnika o radu tuženika koji je istog sadržaja kao i čl. 122. KU,
- da je čl. 122. KU ugovoreno da radniku starijem od 63 godine i 6 mjeseci poslodavac ne može otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga,
- da se podzakonski akti primjenjuju na sva trgovačka društva iz HEP grupe između kojih se nalazi i tuženik,
- da je tužitelju ponuđen sporazum o prestanku ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora za radno mjesto koordinator u organizacijskoj jedinici HEP ODS d.o.o. Elektra Sisak, Odjel za odnose s korisnicima s koeficijentom od 2,6, obzirom da je njegovo radno mjesto ukinuto.
8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelj, u primjeni odredbe čl. 122. KU HEP i čl. 117.a Pravilnika o radu tuženika, nije bio diskriminiran u smislu dovođenja u nepovoljniji položaj na osnovi dobi. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je zabrana otkaza radnicima starije životne dobi zaštita starije kategorije radnika, da reguliranje prava na otpremninu, donošenje pravilnika i sklapanje kolektivnih ugovora spadaju u poduzetničke slobode, kao i da sama činjenica da određena dobna granica nakon koje se više ne može dobiti otkaz ne predstavlja diskriminaciju.
9. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
10. Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama ZPP, ocjenom svakog dokaza i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. u vezi čl. 7. ZPP, te se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 221.a ZPP.
11. Naime, sudovi ocjenjuju koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8., čl. 7. i čl. 221.a ZPP.
12. Nadalje, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužitelja. Bio je to dužan samo u odnosu na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.
13. Stoga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP koju tužitelj ističe u reviziji.
14. Revident nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
15. Sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD) diskriminacija je u svim pravnim oblicima zabranjena.
16. Prema odredbi st. 2. toč. 8. tog članka na osnovi dobi, ako je takvo postupanje objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, uključujući legitimne ciljeve socijalne politike, socijalne i zdravstvene zaštite, politike zapošljavanja, promicanja ciljeva tržišta rada i stručnog osposobljavanja, te ako su sredstva za njegovo postizanje primjerena i nužna. Primjerice diskriminacijom se ne smatra: određivanje najniže ili najviše dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih za radni odnos, određivanje prikladne i primjerene najviše dobi kao razloga za prestanak radnog odnosa, a koje je sukladno uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu, propisivanjem dobi ili razumnog razdoblja zaposlenja kao uvjeta za stjecanje ili ostvarivanje prava na mirovinu, ili drugog prava iz sustava socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nesposobnosti i određivanje dobi kao uvjeta za pristup obrazovanju ili određenim dobrima ili uslugama, pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz prve rečenice ove točke.
17. Naime, kako to pravilno ocjenjuju nižestupanjski sudovi sporne odredbe KU HEP te Pravilnika o radu tuženika imale su za cilj i svrhu pružiti potpunu sigurnost radnicima određene životne dobi (starijih od 63 godine i 6 mjeseci) u smislu da im poslodavac ne može otkazati ugovor o radu, čak i kada za to na strani poslodavca postoje opravdani razlozi zbog kojih bi inače bilo dopušteno otkazivanje ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Pritom, izvjesno je da je pri donošenju spornih odredbi KU i Pravilnika o radu, poslodavac imao u vidu nespornu činjenicu da radniku koji je navršio 63 godine i 6 mjeseci života, a do navršetka 65 godina života (kao jedne od pretpostavki za ostvarenje starosne mirovine) mu nedostaje 1 godina i 6 mjeseci, je daleko teže ostvariti pretpostavke za sklapanje ugovora o radu kod novog poslodavca, obzirom na potencijalne protukandidate mlađe životne dobi. Dakle, sporne odredbe kako KU HEP tako i Pravilnika o radu tuženika, niti su imale za cilj, a niti su u njihovoj primjeni bile diskriminirajuće za tužitelja po osnovi dobi, jer su naprotiv one bile izraz objektivnog i razumnog postupanja tuženika, koje su opravdane legitimnim ciljem socijalne politike, te su one kao sredstvo postizanja tog cilja bile primjerene.
18. Dovoditi u sumnju legitimnost opisanog cilja ovih odredbi, a kojima je tužitelj bio zaštićen od otkazivanja ugovora o radu do umirovljenja, time da bi bez njihovog postojanja tužitelju moguće bio dat poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i time mu bilo omogućeno ostvarivanje otpremnine, je deplasirano. Doista je teško prihvatiti tezu tužitelja da odredbe KU HEP i Pravilnika o radu tuženika koje tuženiku kao poslodavcu ne dopuštaju da radniku određene životne dobi (starijem od 63 godine i 6 mjeseci) dade poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu su realno nepovoljnije od odredbi koje ne bi priječile poslodavca da radniku određene životne dobi (stariji od 63 godine i 6 mjeseci) dade poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
19. Naime, upravo mogućnost otkazivanja ugovora o radu, a zbog poslovno uvjetovanih razloga (uz izvanredni otkaz ugovora o radu radniku) je okolnost koja za radnika znači nesigurnost i neizvjesnost za njegov radnopravni položaj, a time i njegovu egzistenciju, pa odredbe KU HEP odnosno Pravilnika o radu tuženika ograničenjem mogućnosti korištenja takvog instrumenta od strane poslodavca prema radniku, doista nije moguće ocijeniti diskriminirajućim.
20. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena iz pobijane presude da je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa u visini moguće otpremnine.
21. Obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
Zagreb, 27. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
