REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2194/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ODRŽIVI RAZVOJ d.o.o. Varaždin, Cehovska ulica 44/M, OIB: 86546896316, sada na adresi Svilarska 2, Varaždin, koga zastupaju Vlado Sevšek i Maja Tkalčec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, radi isplate iznosa od 545.311,93 kn spp, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-185/2016-3 od 13. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3545/13 od 13. studenog 2014., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e :

1. Odbija se revizija tužitelja u odnosu u odnosu na toč. I. izreke (odluka o glavnoj stvari) presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-185/2016 od 13. veljače 2019.

2. Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na toč. II. izreke (odluka o troškovima postupka) presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-185/2016 od 13. veljače 2019.

2. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 185/2016 od 13. veljače 2019., preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3545/13 od 13. studenog 2014., na način da je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 545.311,93 kn zajedno sa zateznim kamatama koji na pojedine iznose dospijevaju prema specifikaciji iz izreke presude suda prvog stupnja (točka I. izreke) pa do isplate te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 31.687,50 kn (točka II. izreke).

2. Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome revizijskom sudu da usvoji ovu reviziju i pobijanu presudu preinači na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu suda prvog stupnja uz obvezivanje naknadu tuženika na naknadu prouzročenih troškova.

3. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja.

3.1. U odgovoru na reviziju navodi kako revizija tužitelja nije osnovana, a pobijana presuda suda drugog stupnja pravilna je i zakonita. Pritom tuženik osporava sve istaknute revizijske razloge i navode te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odbije reviziju tužitelja kao neosnovanu te potvrdi pobijanu presudu, kao i da obveže tužitelja na naknadu troškova revizijskog postupka tuženiku.

4. Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. U odnosu na dio revizije protiv odluke o glavnoj stvari:

5.1. Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. U obrazloženju istaknutog revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka tužitelj upire na postojanje apsolutno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred drugostupanjskog suda jer sud nije, po njegovom mišljenju dostatno obrazložio zbog čega smatra da je među strankama (konkludentno) sklopljen ugovor o isporuci električne energije, ali da među strankama nije bilo sporazuma o cijeni te energije. Ovi revizijski razlozi iscrpljuju se u ponavljanju navoda iznesenih u ranijim fazama postupka i svode se na konstrukciju da su stranke konkludentno sklopile ugovor o isporuci električne energije, s bitnim elementima i uvjetima ugovora koji su identični onima koji su između tuženika i Pamučne industrije d.d. bili definirani Ugovorom 4/172327/00 od 19. svibnja 2000.

6.1. Obrazloženje takvog sadržaja ne može opravdati istaknuti revizijski prigovor bitnih povreda odredaba postupka, jer u svojoj biti predstavlja protivljenje tužitelja utvrđenom činjeničnom stanju. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).

6.2. Obrazloženje presude suda drugog stupnja nema nedostatke na koje tužitelj u reviziji upire. Naime, prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, u odluci povodom pravnog lijeka (žalbe) sud je dužan ocijeniti sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a suprotno tvrdnjama tužitelja, obrazloženje pobijane presude sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti zbog čega su žalbeni prigovori tuženika bili osnovani, kao i na kojim činjeničnim utvrđenjima i materijalnopravnim shvaćanjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

6.3. Imajući u vidu navedeno te s obzirom na to da u razlozima pobijane presude ovaj sud ne nalazi bilo kakvih kontradiktornosti, niti suprotnosti dokazima i ispravama u spisu, to u pobijanoj presudi nije ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

6.4. U okviru prigovora bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP) tužitelj posebno upire na nedostatke u obrazloženju presude suda drugog stupnja u odnosu na primjenu pravila o teretu dokazivanja činjenica iz kojih proizlazi zaključak o utvrđivanju razumne cijene. Tužitelj tvrdi da je pogrešan zaključak suda da tuženik nije predlagao dokaze na okolnost utvrđivanja razumne cijene za isporučivanu električnu energiju jer da je u podnesku od 2. srpnja 2014. naveo „(...) koja bi bila prosječna cijena električne energije HEP-a tijekom 2010.“

6.5. Dakle, kako ni sam tužitelj ne tvrdi da je predlagao dokaze na okolnost utvrđivanja razumne cijene za isporučenu energiju (i koji bi to dokazi bili), već samo tvrdi da je ( i to „opreza radi“) naveo koju cijenu smatra razumnom, to je po ocjeni ovoga suda promašen prigovor bitne povrede postupka u primjeni pravila o teretu dokazivanja.

7. U pobijanoj presudi nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 545.311,93 kn zajedno sa zateznim kamatama, koji predstavlja razliku u cijeni koju je tužitelj tuženiku obračunao za isporučenu energiju prema Ugovorom 4/172327/00 od 19. svibnja 2000. (kojeg je imala s tuženikom treća osoba - Pamučna industrija d.d. Duga Resa čiju imovinu u cijelosti tužitelj kupio na javnoj dražbi - između ostalog i malu Hidroelektranu na Mrežnici) i cijene koju mu je tuženik nesporno priznao i platio

9. Prema ocjeni ovoga suda, pobijana odluka suda drugog stupnja utemeljena je na pravilnom zaključku, u bitnom, kako je Ugovor 4/17-2327/00 bio je sklopljen između ovdje tuženika i treće osobe te nije mogao ostvarivati nikakav pravni učinak u poslovnom odnosu parničnih stranaka. Cijena definirana tim ugovorom mogla se primjenjivati samo u poslovnom odnosu između tuženika i Pamučne industrije d.d., pa s obzirom na to da u konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa ugovora u smislu odredbe čl. 127. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) ne postoji nikakva osnova temeljem koje bi se cijena ugovorena ugovorom sklopljenim između tuženika i Pamučne industrije d.d. automatizmom primijenila na novonastali pravni odnos tužitelja i tuženika.

10. S obzirom na to da se revizijski prigovori svode na tvrdnje koje su iznošene tijekom postupka i o kojima se pravilno izjasnio sud u pobijanoj odluci, to u svemu ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju te presude, pa se tužitelja (umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti) upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

10.1. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

10.2. U tom slučaju se, prema odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP, na internetskim stranicama ovog suda objavljuje i presuda suda drugog stupnja. Stoga će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda RH uz ovu presudu objaviti i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-185/2016 od 13. veljače 2019.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja (u odnosu na odluku o glavnoj stvari) kao neosnovanu kako je to u toč. 1. izreke ove odluke, temeljem odredbe čl. 393. u svezi čl. 396.a ZPP.

12. U odnosu na dio revizije protiv odluke o troškovima postupka:

12.1. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

12.2. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

12.3. Uz sve navedeno, još se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

12.4. Slijedom svega izloženog, reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima parnice valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (toč. 2. izreke).

13. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju odlučeno je (toč. 3. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na reviziju nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 27. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa