REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 745/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vanji Milovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Velaris d.o.o., OIB 23243858146, sa sjedištem u Supetru, Put Vele Luke 10, zastupanog po punomoćniku Damiru Zagoršćaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-516/2019-2 od 30. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-917/17 od 3. svibnja 2019., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojeg je Odlukom tuženika Velaris d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, Supetar, Put Vele Luke 10, OIB: 23243858146, o redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 08. studenog 2017.g. tuženik dao tužitelju ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nezakonit i nedopušten.

II. Nalaže se tuženiku Velaris d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, [adresa], OIB: 23243858146, da u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe, vrati tužitelja ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad na radno mjesto Direktor ugostiteljstva i turizma, sukladno Ugovoru o radu od 30. ožujka 2017.g., odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Nalaže se tuženiku Velaris d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, [adresa], OIB: 23243858146, nadoknaditi tužitelju ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.“ (točka 1. izreke).

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje odnosno preinačenje nižestupanjskih presuda na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog organizacijskih razloga i vraćanje na radno mjesto direktora ugostiteljstva i turizma odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 30. ožujka 2017. na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu direktora ugostiteljstva i turizma, da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 8. studenog 2017. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu te da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio te da je tužba podnesena u roku iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR).

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je odlukom od 8. studenog 2017. tuženik ukinuo radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj jer je smatrao da je u organizaciji rada i poslovanja radno mjesto direktora ugostiteljstva i turizma nepotrebno budući da poslove unutar opisa toga radnog mjesta mogu obavljati voditelji sektora ugostiteljstva i turizma koji su i prije obavljali navedene poslove, a čime bi se optimizirala radna organizacija, smanjili troškovi poslovanja i povećao prihod, da se uvođenjem ukinutog radnog mjesta htjelo u jednoj osobi objediniti poslove koordinacije i skladnog funkcioniranja svih sektora ugostiteljstva i turizma, što se pokazalo neadekvatnim te je došlo do narušavanja ravnoteže u organizaciji rada i nije postignuta svrha niti cilj uvođenja tog radnog mjesta stoga je i ukinuto,

- da iako radno mjesto nosi naziv direktor ugostiteljstva i turizma da se ne radi o direktoru u svojstvu uprave društva već se radi o direktoru koji usklađuje i nadzire rad voditelja kod poslodavca,

- da se poslodavac savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu i namjeravanoj odluci o ukidanju toga radnog mjesta na koje je 8. studenog 2017. dana pisana suglasnost,

- da je na kraju sezone 2017. godine vlasnik tuženika odlučio hotel dati u zakup te više ne obavlja djelatnost hotelijerstva.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da je otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju dopušten i zakonit obzirom poslodavac ima autonomno pravo reorganizirati poslovanje na način koji mu najbolje odgovara, odnosno reorganizirati postojeća radna mjesta, ukidati radna mjesta, smanjivati broj izvršitelja na određenom radnom mjestu ukoliko ocijeni da njihovo postojanje nije organizacijski opravdano i za iste nema objektivne potrebe pa sukladno tome donijeti i odluke o otkazu ugovora o radu, a kod nove organizacije je slobodan u odlučivanju s kim će sklopiti ugovor o radu i pod kojim uvjetima. Dakle, poslodavac može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi da je za određenim radnikom prestala potreba, a što je i bilo u konkretnom slučaju. Pritom sud nije ovlašten ulaziti u način organizacije rada poslodavca odnosno tuženika.

11. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren. Također nije osnovan navod revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na način da je prvostupanjski sud onemogućio tužitelja u raspravljanju a da drugostupanjski sud nije uočio tu bitnu povredu, obzirom je drugostupanjski sud ispitao navedenu povredu i ocijenio da ista nije počinjena od strane prvostupanjskog suda.

11.1. Revident također ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 127. st. 4. ZPP, međutim tu povredu nije isticao u žalbi nego je u žalbi samo naveo da je odbio potpisati zapisnik (što je sud i konstatirao na kraju zapisnika) pa ju, u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, ne može po prvi put istaknuti tek u reviziji.

12. Tužitelj kroz reviziju zapravo navodi da je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, međutim takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 386. st. 1. ZPP).

13. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

14. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pritom poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 115. st. 2. ZR).

15. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

16. Prema ocjeni revizijskog suda, u konkretnom slučaju pravilno su sudovi ocijenili da je tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a to je organizacijski razlog ukidanja radnog mjesta jer je poslodavac ocijenio da radno mjesto direktora ugostiteljstva i turizma nije organizacijski opravdano, iako je kod uspostavljanja tog radnog mjesta smatrao da će pridonijeti komunikaciji između voditelja međutim taj cilj nije postignut. Autonomno je pravo poslodavca organizirati rad prema svojim potrebama i mogućnostima.

17. I po ocjeni revizijskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja poslodavac pri otkazivanju ugovora o radu nije mogao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 115. st. 2. ZR) obzirom je ukinuto radno mjesto koje ima samo jednog izvršitelja (tužitelja) pa nema radnika s kojim bi se u pogledu socijalnih kriterija tužitelj mogao uspoređivati (tako i ovaj sud u odluci broj Revr-450/2018 od 4. veljače 2020.).

18. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

19. Stoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tužitelja, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 27. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković