Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 20 Gž-1185/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Š., OIB …, zastupane po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. H. d.o.o. OIB …, Z. zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku R. A., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-124/2020-33 od 25. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice B. M. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-124/2020-33 od 25. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku A. Z. d.d., Z, OIB:…, da tužiteljici B. M. iz Š., OIB:isplati iznos od 20.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 03. rujna 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 7.500,00 kn sa zateznim kamatama od 25. ve ljače 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.”
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da se pobijana presuda preinači.
2.1. U žalbi ističe da je sud svoju odluku temeljio na zaključku kako je tuženik isplatom iznosa od 20.000,00 kn u cijelosti ispunio svoju obvezu po polici osiguranja jer je kod tužiteljice, sukladno Tablicama osiguranja, nastupio invaliditet u omjeru od 5% (s osnova loma križne kosti s pomakom) za koji je tužiteljici priznata isplaćena osigurana svota. U odnosu na utuženu razliku osigurane svote za daljnjih 5 % invaliditeta zaključuje da je takav zahtjev neosnovan jer za ozljedu trtične kosti ne postoji osigurateljno pokriće i ista ne predstavlja invaliditet prema Tablicama tuženika. Tužiteljica smatra da se ovakav zaključak prvostupanjskog suda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a koje je rezultat propusta kod rukovođenja vještačenjem jer je odluka suda utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka A. M. koji je nejasan i proturječan te napravljen suprotno pravilima struke. Posljedično tome izostali su razlozi o odlučnim činjenicama čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 260. st. 1. istog Zakona jer je sud propustio pozvati vještaka na ročište da usmenim očitovanjem u skladu s načelom neposrednosti glavne rasprave obrazloži svoj nalaz i mišljenje te na taj način otkloni nejasnoće, proturječnosti I nepotpunosti koje proizlaze iz njegovog pisanog očitovanja. Upućuje se na raniju odluku drugostupanjskog suda tj. da je nezaobilazno pravilo da vještak iznosi svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi kako bi se o tom nalazu i mišljenju moglo usmeno raspravljati u skladu s načelom neposrednosti glavne rasprave. Prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda pa je na taj način počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno što je rezultat provedenog vještačenja. Kao i u inicijalnom vještačenju koje je bazirano na pretpostavkama, a polazeći od činjenice da vještak nije imao potpunu medicinsku dokumentaciju i da nije pregledao tužiteljicu, isti i u dopunskom vještačenju iznosi nejasne i nepotpune zaključke glede dijagnoze tužiteljice. Iz dopune vještačenja proizlazi da vještak tumači Tablice tuženika navodeći koje ozljede nisu pokrivene osiguranjem. Pritom navodi da ne postoji osigurateljno pokriće za prijelom 12. Rubnog kralješka, kao niti za prijelom trtične kosti, međutim, ne navodi koju od tih ozljeda je zadobila tužiteljica. Stoga da bez postavljanja jasne dijagnoze ostaje nejasno na koji način je vještak isključio mogućnost da je kod tužiteljice došlo do prijeloma slabinskog kralješka, a koja ozljeda je pokrivena osiguranjem i vrednovana u omjeru od 5% invaliditeta. Sukladno odredbi čl. 259. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud rukovodi vještačenjem pa je bio dužan,
nakon što je vještak pisano izradio svoj dopunski nalaz i mišljenje, istog pozvati na raspravu gdje će se raspraviti sva sporna pitanja, a poglavito što je zapravo u konačnici sadržaj vještakovog utvrđenja nakon pregleda tužiteljice i uvida u RTG snimke koje vještak nije imao prilikom izrade svog ranijeg nalaza i mišljenja. Nezakonita je i odluka o troškovima postupka. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), jer je propustio pozvati vještaka na ročište da usmenim očitovanjem, u skladu s načelom neposrednosti glavne rasprave, obrazloži svoj nalaz i mišljenje te na taj način otkloni nejasnoće, nepotpunosti i proturječnosti.
5.1. Odredbom čl. 260. st. 1. ZPP propisano je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja koji ne može biti duži od 60 dana.
5.2. Iz spisa predmeta proizlazi:
- da je Županijski sud u Zadru svojim rješenjem poslovni broj Gž-1327/2018-2 od 8. siječnja 2020. (l.s. 66-70) ukinuo presudu prvostupanjskog suda poslovni broj Pn- 752/2017 od 19. srpnja 2018. i predmet vratio sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, između ostalog, i zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 260. i čl. 261. ZPP, a koje su bile od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude stoga što je vještak dr. A. M. dostavio pisani nalaz i mišljenje od 22. siječnja 2018. (l.s. 39 i 40) te je tuženik u podnesku od 13. ožujka 2018. (l.s. 42) iznio prigovore u svezi ocjene vještaka o visini invaliditeta glede ozljede slabinskog kralješka jer da nije jasno kako je vještak utvrdio mogućnost da je došlo do prijeloma slabinskog kralješka kada se ista ozljeda ne spominje u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice koja je dostavljena, dok je tužiteljica na ročištu od 26. lipnja 2018. (l.s. 43 i 44) inzistirala da se provede dopuna vještačenja na okolnost ozljeda vezanih za kukove i kralježnicu, a tuženik je inzistirao i na dostavi RTG snimke, - da je nakon prethodno navedenog ukidnog rješenja prvostupanjski sud rješenjem od
18. rujna 2020. (l.s. 74) pozvao vještaka Mm, da u roku od 15 dana preuzme parnični predmet pod poslovnim brojem Pn-124/2020 te da u daljnjem roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje nakon pregleda tužiteljice i uvida u RTG snimku, sukladno raspravnom rješenju od 11. svibnja 2020.,
- da je tužiteljica uz podnesak od 29. rujna 2020. dostavila RTG snimke (l.s. 77-85),
- da je dr. A. M. dostavio dopunu nalaza i mišljenja 12. listopada 2020. u pisanom obliku (l.s. 86 i 87) i
- da je iz raspravnog zapisnika od 21. siječnja 2020. (l.s. 91 i 92) razvidno da je tužiteljica ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih dosadašnjih navoda, kao i da ista predlaže zaključiti glavnu raspravu, dok je tuženik ostao kod svih dosadašnjih navoda i prigovora te je isti također predložio zaključiti glavnu raspravu.
5.3. Dakle, iz navedenog proizlazi da nakon što je vještak medicinske struke dr. A. M. dostavio dopunu nalaza i mišljenja od 12. listopada 2020. niti jedna od stranaka u postupku nije imala prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
5.4. U situaciji kada stranke nisu imale nove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka (jer je vještak dr. A. M. u dopuni nalaza od 12. listopada 2020. odgovorio na sve primjedbe i prigovore stranaka) propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese i usmeno na raspravi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, koja bi bila ili mogla bit od utjecaja na donošenje zakonite i pravile odluke (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-54/2007 od 5. rujna 2007.).
5.5. Slijedom navedenog, suprotno navodima žaliteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 260. st. 1. ZPP jer nakon dostavljene dopune nalaza i mišljenja od 12. listopada 2020. stranke nisu imale nikakvih primjedbi ni prigovora te su na ročištu zakazanom nakon dostave navedene dopune predložile zaključenje glavne rasprave.
6. Nije u pravu tužiteljica ni kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 377. st. 2. ZPP jer imajući u vidu prethodno opisanu procesnu situaciju u konkretnom slučaju, kao i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-54/2007 od 5. rujna 2007., a sve kraj činjenice da stranke nakon dopune vještačenja od 12.listopada 2020. nisu imale nikakvih primjedbi ni prigovora, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je u danoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud postupio u skladu s uputom drugostupanjskog suda.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer izreka iste nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i proturječni što znači da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koji ukazuje žalba tužiteljice.
8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
9. Stoga žalba tužiteljice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 20.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom zbog ozljede na radu kada je tužiteljica stradala kao zaposlenica H. l. d.o.o., čiji su zaposlenici osigurani kod tuženika, slijedom čega, a s obzirom na postotak trajnog invaliditeta od najmanje 10%, tužiteljica potražuje daljnju isplatu od 20.000,00 kn.
11. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:
- da je tužiteljica 17. lipnja 2015. pala na poslu te zadobila prijelom Th 12. kralješka i trtične kosti,
- da je tada bila zaposlenica H. l. d.o.o. čiji su zaposlenici osigurani kod tuženika po polici osiguranja broj 1510-172257164 i
- da joj je tuženik na ime osigurateljnog pokrića isplatio iznos od 20.000,00 kn 4. srpnja 2016. (dopis tuženika od 29. lipnja 2016. – l.s. 12).
12. Međutim, još uvijek je prijeporno da li tužiteljica osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa jer ista u žalbi navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. A. M. ne proizlazi koje je to ozljede
tužiteljica
pretrpjela
te
da
li
su
iste
pokrivene
policom osiguranja.
13. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. A. M. od 22. siječnja 2018. (l.s. 39-40) proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila kompresivni prijelom 12. grudnog kralješka, a što je utvrdio uvidom u medicinsku dokumentaciju i sudski spis uz napomenu da se tužiteljica nije odazvala pozivu vještaka na pregled te da bez pregleda tužiteljice, kao i bez RTG snimke može zaključiti da ukoliko se nakon pregleda tužiteljice i uvida u RTG snimku utvrdi prijelom 12 grudnog kralješka tada bi se po Tablicama tuženika ocijenilo da nije ugovoreno osigurateljno pokriće i ne postoji obveza za ocjenjivanje trajnog invaliditeta za prijelom grudnog kralješka, a ukoliko se nakon pregleda tužiteljice i uvida u RTG snimku utvrdi prijelom slabinskog kralješka tada bi se po Tablicama tuženice cijenilo da joj po osnovi ozljede kralježnice tj. umanjene pokretljivosti slabinskog kralješka pripada 10% po toč. 87.a Tablice.
14. Nadalje, iz dopune nalaza i mišljenja vještaka dr. A. M. od 12. Listopada 2020. (l.s 86 i 84) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila kompresivni prijelom 12. grudnog kralješka i prijelom trtične kosti,
što
je
vještak
utvrdio
uvidom
u medicinsku dokumentaciju, kao i na temelju pregleda tužiteljice i uvida u RTG snimku nakon čega je dao mišljenje da nije ugovoreno osigurateljno pokriće i ne postoji obveza za ocjenjivanje trajnog invaliditeta za prijelom grudnog kralješka i da se za prijelom trtične kosti ne određuje invaliditet.
15. Dakle, iz navedenog proizlazi da je vještak dr. M., suprotno navodima tužiteljice, utvrdio i to na temelju medicinske
dokumentacije,
uvida
u
RTG
snimku
te
pregleda
tužiteljice da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela kompresivni prijelom 12. grudnog kralješka i prijelom trtične kosti slijedom čega nije osnovana žalbena tvrdnja da vještak iznosi nejasne i nepotpune zaključke u pogledu dijagnoze tužiteljice, kao i da isti nije naveo koje je ozljede zadobila tužiteljica u štetnom događaju.
16. Posljedično tome pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je dvojbeno da li je kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet preko nesporno isplaćenih 20.000,00 kn za 5% invaliditeta te da je tužiteljica bila dužna dokazati pravni temelj za isplatu iznosa po osnovi daljnjih 5% invaliditeta.
17. Međutim, kada se uzmu u obzir Tablice tuženika te činjenica koje su ozljede tužiteljici nastale u štetnom događaju ovaj drugostupanjski sud nalazi da je tuženik sukladno Tablici invaliditeta osnovano isplatio tužiteljici 20.000,00 kn po osnovi loma križne kosti, kao i da se povreda trtične kosti sukladno navedenim Tablicama ne određuje kao invaliditet pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici za prijelom trtične kosti ne pripada osigurnina radi čega je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 20.000,00 kn pravilno odbio kao neosnovan. 18. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je takav zaključak prvostupanjskog suda odraz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilne primjene materijalnog prava iz čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koji tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje.
19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenje – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanuprvostupanjsku odluku.
Zadar, 20. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović