Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Saska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-321/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2022., broj Kov-15/2022-11., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog F. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2022., broj Kov- 15/2022-11.odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane da se iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvoji zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve J. J. sa dokaznog ročišta (list 133-134 spisa).
2. Protiv tog rješenja podnio je žalbu okrivljeni F. M. po branitelju, odvjetniku N. F., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede materijalnog prava", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati ovu žalbu i preinači pobijano rješenje te iz spisa izdvoji Zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve J. J. s dokaznog ročišta (list 133-134 spisa)".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Obrazlažući razloge kojima se vodio prilikom svoje odluke prvostupanjski sud je naveo da je nalog suca istrage bio utemeljen na odgovarajućim odredbama ZKP/08., jer u konkretnom slučaju žrtva, zbog bliskosti s osobom okrivljenika, ima status tzv. privilegiranog svjedoka, pa je opravdana bojazan da ista u nastavnom dijelu postupka ne bi istinito iskazivala, čime je odluka suca istrage da provede dokazno ročište na zakonu utemeljena, te sukladno članku 10. ZKP/08. ne postoji razlog za izdvajanje zapisnika o ispitivanju žrtve.
6. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer su razlozi u pobijanom rješenju nejasni. Naime, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene, dostatne i neproturječne razloge zbog kojih smatra da se ne radi o nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 10. ZKP/08., kao i razloge zbog kojih smatra da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za provođenje dokaznog ročišta sukladno članku 236. stavka 1. točke 2. ZKP/08., a također i sve zakonske pretpostavke predviđene odredbom članka 292. točkom 4. ZKP/08. o načinu ispitivanja žrtve (točka 7. pobijanog rješenja), a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog, a protivno žalbenim navodima, pobijano rješenje je moguće ispitati.
6.1. Jednako tako, pogrešno žalitelj ističe da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama jer u pobijanom rješenju nije obrazloženo zbog čega nije prihvaćen prijedlog obrane da se, prije donošenja odluke o prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza, sasluša žrtva J. J. na okolnost postojanja bojazni da ne bi iskazivala na raspravi, kao i na okolnost da nije zahtijevala ispitivanje putem videolinka jer je člankom 351. stavkom 2. ZKP/08. propisano je da optužno vijeće, kada posumnja u zakonitost pojedinog dokaza, a ukoliko bez izvođenja dodatnih dokaza o tome ne može donijeti odluku, ima mogućnost odgoditi ročište i odmah zakazati novo na kojem će izvesti dokaze važne za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza. Dakle, očigledno je da u konkretnom slučaju optužno vijeće nije imalo razloga sumnjati u zakonitost iskaza žrtve (a pogotovo ne iz razloga koji su istaknuti u prijedloga za izdvajanje) te je iskoristilo svoju zakonsku mogućnost da o prijedlogu odluči odmah, bez prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza.
7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio izdvojiti zapisnik o ispitivanju žrtve kao nezakonit dokaz jer se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom dokazu koji je pribavljen protivno članku 10. ZKP/08.
7.1. Naime, prvostupanjski sud opravdano odluku temelji na činjenici da žrtva spada u krug tzv. privilegiranih svjedoka koji raspolažu sa pravom nesvjedočenja predviđenog odredbom članka 285. ZKP/08., te navedeno ispravno povezuje s mogućnošću da ista u nastavku postupka ne bi istinito ili uopće svjedočila protiv okrivljenika s obzirom na njihov blizak odnos, a slijedom čega i osnovano zaključuje da su navedene okolnosti predstavljale valjane razloge za provođenje dokaznog ročišta. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da okolnost da žrtva na dokaznom ročištu nije bila ispitana putem videolinka (a uostalom nije niti trebala biti obzirom da to ona sama u postupku nije niti zahtijevala) nije od utjecaja na zakonitost provedenog postupka njezinog ispitivanja, unatoč činjenici što je sudac istrage pogrešno u svom nalogu odredio da će se njezino ispitivanje obaviti upravo na taj način.
8. S obzirom na navedeno, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
