REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2663/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica P. D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-825/2022-2 od 8. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-544/2018 od 30. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-825/2022-2 od 8. veljače 2023. u kojem postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Prekida li se, primjenom čl. 241. ZOO-a, podnošenjem tužbe zastara naknade neimovinske štete utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi i u odnosu na, tijekom postupka, povećani dio tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo, pozivom na čl. 190. st. 2. ZPP-a, nakon provođenja vještačenja i/ili shvaćanja Vrhovnog suda kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji?
2. U situaciji kada preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete, već je tužitelj povećao postojeći tužbeni zahtjev na osnovu okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (primjenom čl. 190. st. 2. u svezi sa čl. 191. ZPP-a) ima li preinaka tužbe značaj isticanja novog/drugog tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev ili je u odnosu na prekid zastare preinačeni dio tužbenog zahtjeva obuhvaćen danom podnošenja same tužbe primjenom odredbe čl. 241. ZOO-a?
3. Ima li tužba, preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete, karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastarijevanja tražbine tužitelja s te, neizmijenjene, osnove?
4. Je li pravo tužitelja na pristup sudu bilo nepropisno (nerazmjerno) ograničeno odlukom suda da meritorno ne odlučuju o osnovanosti njegovog zahtjeva za naknadu neimovinske štete koji je povećan na osnovu okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, koje za tužitelja nisu bile predvidive (pravnog shvaćanja VSRH kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i/ili provođenja medicinskog vještačenja), a jer je, po shvaćanju suda, u odnosu na preinačeni dio zahtjeva nastupila zastara?
5. S obzirom na prihvaćenu objektivnu koncepciju neimovinske štete iz čl. 19. ZOO-a prema kojoj svaka povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (čl. 1100. st. 1. ZOO/05), a kriteriji iz. čl. 1100. st. 2. ZOO-a predstavljaju manifestacije povrede zaštićenog dobra koje treba sagledati i vrednovati u cjelini kao dio jedne ukupne štete, slijedom čega se pravična novčana naknada dosuđuje u jedinstvenom iznosu, u slučaju preinake tužbenog zahtjeva, primjenjuju li se odredbe o zastari iz čl. 230. ZOO-a na povećani/preinačeni dio zahtjeva naknade neimovinske štete koja se dosuđuje u jedinstvenom iznosu, iako takav (preinačeni) dio zahtjeva nije samostalan zahtjev već dio jedne ukupne štete koji nije samostalno utuživ?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se pozvala na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-231/2004 i Rev-x 1196/2011, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u tim odlukama, kao i da o pitanju zastare u situaciji preinake tužbe u pogledu zahtjeva neimovinske štete postoji različita praksa viših sudova (Županijski sud u Varaždinu broj Gž-1443/2020, Županijski sud u Sisku broj Gž-617/2020 i dr.).
3. Tužiteljica u prijedlogu tvrdi da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i članka 6. stavak 1. te članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), jednakost pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavak 2. Ustava, nepovredivost osobnosti zajamčeno člankom 22. stavak 1. Ustava i jamstvo vlasništva zajamčeno člankom 48. stavak 1. Ustava i člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, u konkretnom slučaju je pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem ovog suda prihvaćenim u odlukama ovoga suda broj Rev 225/2022 od 3. studenoga 2022., broj Rev 50/2022 od 24. siječnja 2023. u kojima je izraženo pravno shvaćanje „(…) svako povećanje zahtjeva za isplatu pa i onoga koje se sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s iste osnove predstavlja preinaku tužbe, a navedeno znači da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe“.
7. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
10. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 27. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
