REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 657/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zdravka Bubala iz Splita, Starčevićeva 24 A, OIB 05846306062, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krka, odvjetniku u Splitu, protiv I. tuženika Stipe (Steve) Bubala iz Šibenika, Brodarica, Obala Roka Milutina 62, OIB 12457231439 i II. tužene Louise Ester Bubalo iz Šibenika, Brodarica, Obala Roka Milutina 62, OIB 55857047640, zastupanih po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3070/2022-2 od 2. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku poslovni broj P-46/2019 od 20. svibnja 2022., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

" l. Dužan je tuženik Stipe (Steve) Bubalo, OIB: 12457231439, u roku od 8 dana, a po pravomoćnosti ove presude isplatiti Zdravku Bubalo, OIB: 05846306062 iznos od 6.963.113,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od 29.08.2014.god., pa nadalje do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II. Dužan je tuženik Louise Ester Bubalo, OIB: 55857047640, u roku od 8 dana, a po pravomoćnosti ove presude isplatiti Zdravku Bubalo, OIB: 05846306062 iznos od 6.963.113,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od 29.08.2014.god., pa nadalje do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

Ill. Dužni su tuženici u roku od 8 dana i po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.512.500,00 i to tuženiku ad 1 Stipe (Steve ) Bubalo iznos od 756.250,00 kuna, i tuženoj ad 2 Louise Ester Bubalo iznos od 756.250,00 kuna, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-46/2019 od 20. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 125.000,00 kn.“.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd 4681/2022-2 od 5. travnja 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 323. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) u okolnostima kada su oba suugovaratelja savjesna ili nesavjesna nešto već ispunili u provedbi ništetnog pravnog posla.

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda podnio reviziju protiv drugostupanjske presude i to u dijelu pod stavkom I. izreke.

3.1. Tuženici u odgovoru na reviziju tužitelja osporavaju osnovanost te revizije. Zahtijevaju naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci prvostupanjske presude. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka tvrdi da su mu tuženici obvezni isplatiti zahtijevane iznose s osnova naknade štete koju trpi u vidu izmicanja koristi koju bi ostvario da su mu I. i II. tuženici prodali svaki po 25 % poslovnih udjela u trgovačkom društvu Vrana d.o.o., a na što su bili obvezni temeljem Ugovora o zajedničkom poslovnom poduhvatu od 15. siječnja 2004.

7. Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer su ocijenili da je navedeni Ugovor o zajedničkom poslovnom poduhvatu ništetan (radi nedostatka forme) te jer su utvrdili da tuženici nisu krivi za sklapanje tog ništetnog Ugovora, a da je tužitelj znao ili je morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (jer je upravo on vodio poslovanje navedenog trgovačkog društva).

8. Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pravilno.

9. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

9.1. Prema stavku 2. istog zakonskog članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

10. Obzirom na predmet spora (tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja) u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 323. st. 1. ZOO. Ovo stoga što tužitelj tužbom niti ne zahtijeva vraćanje primljenog temeljem ništetnog ugovora odnosno ne zahtijeva naknadu za ono što je ispunio temeljem ništetnog ugovora. Tužitelj, kako je to već navedeno, tužbom zahtijeva naknadu štete koju trpi u vidu izmakle koristi koju bi ostvario da su mu I. i II. tuženici prodali svaki po 25 % poslovnih udjela u trgovačkom društvu Vrana d.o.o., a na što su bili obvezni temeljem Ugovora o zajedničkom poslovnom poduhvatu od 15. siječnja 2004. Predmetni tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj tvrdnji da trpi štetu u odnosu na svakog od tuženika u iznosu od po 6.936.113,00 kn, a koji iznos predstavlja razliku vrijednosti temeljnog kapitala od 12.013.350,00 kn (kojeg je tužitelj trebao steći od svakog od tuženika) i iznosa od po 5.050.137,19 kn koji je tužitelj trebao platiti svakom od tuženika. U takvoj situaciji predmet spora valja razmotriti isključivo u svjetlu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO, jer se činjenični osnov tužbe temelji isključivo na činjeničnoj tvrdnji koja se odnosi na naknadu štete (opseg štete). Činjenični osnov tužbe (tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi i do zaključenja prethodnog postupka) ne daju mogućnost za ocjenjivanje osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, jer bi sud u tom slučaju morao raspraviti i utvrditi činjenični osnov koji tužitelj nije iznio, a što bi značilo odlučivanje izvan granica tužbenog zahtjeva (izvan granica predmeta spora) (čl. 2. st. 1. ZPP). Naime, očito je da je u konkretnom slučaju, u činjeničnom smislu, potpuna razlika između opsega štete (koju tužitelj tvrdi da trpi na prije opisani način) i onog što su tuženici eventualno primili temeljem predmetnog ništetnog Ugovora, odnosno onog što je tužitelj eventualno ispunio temeljem tog ništetnog Ugovora.

11. Stoga, dakle, sporni odnos stranaka valjalo je razmotriti samo u svjetlu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO, a što su nižestupanjski sudovi pravilno i učinili.

12. Obveza jednog suugovaratelja da naknadi štetu drugom suugovaratelju, koju štetu trpi uslijed sklapanja ništetnog ugovora, nastaje tek u situaciji ako je ovaj prvi suugovaratelj kriv za sklapanje ništetnog ugovora (ako je bio nesavjestan), a drugi suugovaratelj nije znao niti je prema okolnostima slučaja morao znati za uzrok ništetnosti (ako je bio savjestan). Ukoliko su oba suugovaratelja bila savjesna ili ukoliko su oba suugovaratelja bili nesavjesni, ne nastaje obveza na naknadu štete radi sklapanja ništetnog ugovora.

13. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je pri sklapanju predmetnog Ugovora tužitelj bio nesavjestan (znao je ili je morao znati za postojanje uzroka ništetnosti), onda se njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete ukazuje neosnovanim već iz samog tog razloga tj. i bez obzira na savjesnost odnosno nesavjesnost (krivnju) I. i II. tuženika.

14. Dakle, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo iz čl. 323. st. 2. ZOO kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Revizijski navodi tužitelja o stjecanju dobiti od strane I. i II. tuženika i o konverziji predmetnog Ugovora (prema čl. 325. ZOO) nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što ti navodi izlaze izvan okvira pravnog pitanja radi kojeg je tužitelju dopušteno podnošenje revizije (čl. 391. st. 3. ZPP), kao i izvan činjeničnog osnova predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja.

16. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (st. I. izreke ove presude).

17. Zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke o reviziji tužitelja (st. II. izreke ove presude).

Zagreb, 27. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-3085d-6bd16

Kontrolni broj: 0ee66-2766d-17b0c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.