Poslovni broj: Usž-175/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice J. V. iz R., i T. R. iz R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi povrata poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-886/2022-4 od 14. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljica J. V. iz R. i T. R. iz R. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-886/2022-4 od 14. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-886/2022-4 od 14. studenoga 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/181, urbroj: 513-04-22-2 od 26. travnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave M. L., klasa: UP/I-416-02/22-04/5, urbroj: 513-07-08-06/17-2 od 24. siječnja 2022.
2. Protiv navedene presude tužiteljice su podnijele žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navode da je prvostupanjski sud prihvatio pravno stvorenu fikciju, da one zahtjevom od 14. siječnja 2022. traže povrat plaćenog poreza na promet nekretnina u iznosu od 23.607,36 kn bez ispunjenih uvjeta za eventualno ponavljanje postupka po eventualno riješenom prethodnom pitanju. Takav njihov zahtjev od 14. siječnja 2022. ne postoji, a pravno postoji jedino neriješen zahtjev prvotužiteljice kojega je podnijela u svoje ime i za svoj račun 17. prosinca 2021. zaprimljen 20. prosinca 2021. u Ministarstvu financija – Kabinetu ministra. Ističe da niti jedno nadležno tijelo do danas nije riješilo prethodno pitanje u svom postupku odnosno da li postoji ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos, odnosno istinitost ili neistinitost neke isprave, ako je ugovorna stranka kupac/korisnik kredita, raskinula sukladno ustavnom pravu iz Zakona o obveznim odnosima, neformalnim i formalnim putem povezane ugovore prije konzumacije i realizacije, a koji su raskinuti po sili zakona zbog neispunjenja u fiksno ugovorenom roku. Napominju da se svi materijalni dokazi kojima se utvrđuje činjenično stanje raskida povezanih ugovora po sili zakona zbog neispunjenja nalaze u privitku svih podnesaka koji se nalaze u spisu, te svoje navode u žalbi detaljno obrazlažu. Smatraju da tuženik protuzakonitim postupanjem održava i danas na snazi kupoprodajni ugovor koji je raskinut po zakonu i po sili zakona zbog neispunjenja i nitko nema pravo prisiljavati i zastrašivati drugotužiteljicu da se mora upisati u zemljišno-knjižni uložak za kuću od čije kupoprodaje je odustala, zbog kaznenog djela prijevare. Tužiteljice predlažu ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni nedostatke postupka i presudom riješi stvar.
3. Žalba tužiteljica dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljica, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da su tužiteljice dana 14. siječnja 2022. podnijele zahtjev kojim su zatražile povrat poreza na promet nekretnina koji je plaćen po rješenju klasa: UP/I-410-20/05-01/653, urbroj: 513-07-08-05/08-12 od 7. svibnja 2008., kojim rješenjem je drugotužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 23.607,36 kn po osnovi stjecanja nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 29. kolovoza 2005. između drugotužiteljice, kao kupca te J. i Đ. M., kao prodavatelja.
7. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je porezna obveza drugotužiteljice plaćena na temelju valjane pravne osnove te da u konkretnom slučaju nije bilo osnove da se zahtjev za povrat poreza plaćenog po rješenju od 7. svibnja 2008. usvoji jer u trenutku podnošenja toga zahtjeva navedeno rješenje kojim je drugotužiteljici utvrđena porezna obveza je i dalje egzistiralo i činilo valjanu pravnu osnovu za plaćanje poreza na promet nekretnina, jer drugotužiteljica prethodno nije provela postupak obnove poreznog postupka u kojem bi zatražila poništenje rješenja o utvrđivanju predmetnog poreza.
8. Ovaj Sud nalazi da se prvostupanjski sud u tom smislu osnovano poziva na odredbe članka 21. stavka 1. i 22. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 69/97., 26/00., 127/00. i 153/02.) te odredbe članka 21. stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) kao i odredbe članka 28. stavka 1. i 29. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.) te je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i tijela prvog stupnja kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za povrat plaćenog poreza na promet nekretnina.
9. Osim navedenog, treba istaknuti da prvostupanjski sud upućuje i na relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku te osnovano smatra da u konkretnom slučaju rješenje o utvrđivanju porezne obveze i dalje egzistira u pravnom prometu pa stoga ne postoji mogućnost povrata uplaćenog poreza u okviru upravnog postupka.
10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
11. Žalbeni navodi tužiteljica ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a posebno se napominje da je riječ o prigovorima koje su tužiteljice isticale i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se u cijelosti slaže i ovaj Sud.
12. Kako tužiteljice razlozima navedenima u žalbi nisu dovele u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.
