1

Poslovni broj: Gž R-228/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-228/2023-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja A. V., OIB: ..., iz R., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika B. g. d.o.o., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B., B. & p. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-3871/2021 od 16. lipnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-3871/2021 od 16. lipnja 2023. preinačuje tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje sa da nije dopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 22. srpnja 2021. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 10. veljače 2020. godine nije prestao.

II Nalaže se tuženiku B. G. d.o.o., Z., OIB ..., da vrati tužitelja A. V. iz R., OIB ..., na posao izvršnog direktora sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 10. veljače 2020. godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 497,71 eur (četristodevedesetsedameuraisedamdesetjedancent)/3.750,00 kn1, u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 497,50 eura (slovima: četiristo devedeset sedam eura i pedeset centi) u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Utvrđuje sa da nije dopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 22. srpnja 2021. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 10. veljače 2020. godine nije prestao.

II Nalaže se tuženiku B. G. d.o.o., Z., OIB ..., da vrati tužitelja A. V. iz R., OIB ..., na posao izvršnog direktora sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 10. veljače 2020. godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 497,71 eur (četristodevedesetsedameuraisedamdesetjedancent)/3.750,00 kn1, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 3. srpnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka ili da istu ukine u točki I. izreke, a preinači u točki II. izreke na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili ju u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 22. srpnja 2021. i da radni odnos temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. veljače 2020. nije prestao te posljedično da ga se vrati na posao izvršnog direktora. Tužbu temelji na tvrdnji kako Odluka o otkazu ugovora o radu nije dostatno obrazložena pa nisu jasni razlozi zbog kojih je donijeta kao i da je tuženik postupio protivno članak 115. stavak 5. i 6. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR).

 

5.1. Tuženik je stavio prigovor stvarne nenadležnosti suda, prigovor nedostatka pravnog interesa, nedostataka u punomoći za zastupanje tužitelja, izrazio sumnju u valjanost rokova propisanih za podnošenje tužbe te je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

5.2. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužba podnesena u rokovima iz ZR-a jer je tužitelj protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. srpnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava preporučenom pošiljkom 29. srpnja 2021., koji je tuženik zaprimio 6. kolovoza 2021. i na koji se nije očitovao pa je tužitelj tužbu radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa predao sudu 3. rujna 2021.

 

5.3. U odnosu na prigovor stvarne nenadležnosti mišljenje je prvostupanjskog suda da predmet spora nije spor iz članka 34.b stavak 1. točka 3. ZPP-a jer da se ne radi o sporu između članova trgovačkog društva međusobno, između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva, kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihovog položaja u društvu, o sporu između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo, već da se radi o sporu između radnika i društva, odnosno da se ne radi o menadžerskom ugovoru koji je otkazan tužitelju, već o ugovoru o radu jer da konkretni Ugovor o radu sadrži više radno-pravnih elemenata nego elemenata menadžerskog ugovora.

 

5.4. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku nesporno je utvrđeno po prvostupanjskom sudu:

- da je tuženik kao poslodavac s tužiteljem kao zaposlenikom 10. veljače 2020. zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme u kojem Ugovoru je u članku 3. navedeno da se zaposlenik zapošljava na poslovima pod nazivom Izvršni direktor, a da pored navedenih poslova po članku 3. ovog Ugovora zaposlenik će obavljati i druge poslove prema nalogu poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrstom posla za koji je zasnovan radni odnos,

- da je 22. srpnja 2021. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da iz obrazloženja te Odluke proizlazi da je tužitelj opozvan s mjesta direktora čime mu je prestalo pravo zastupanja i vođenja poslova društva, pa radi organizacijski uvjetovanih razloga društvo donosi Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da iz obrazloženja spomenute Odluke proizlazi da je skupština društva 25. lipnja 2021. donijela Odluku o opozivu Odluke o imenovanju direktora prema kojoj je tužitelj opozvan s funkcije direktora društva,

- da tužitelj nije osporavao Odluku o opozivu Odluke o imenovanju direktora.

 

5.5. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tužitelj pored poslova izvršnog direktora obavljao i još neke druge poslove, a što bi bilo sukladno članku 3. stavak 2. Ugovora o radu, kao što je dočekivanje gostiju, vođenje web stranice, angažiranje osoba za čišćenje apartmana i sl., a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje I. D..

 

5.6. Prvostupanjski sud ocjenjuje kako Odluka o opozivu Odluke o imenovanju tužitelja kao direktora društva nije dovoljan razlog za otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. veljače 2020. jer da navedeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme nije, kako to tvrdi tuženik, u pretežnom dijelu menadžerski ugovor, već da ima više radno-pravnih elemenata nego elemenata menadžerskog ugovora. Navodi kako svi elementi Ugovora o radu, osim članka 3. stavak 1., su standardni elementi gotovo svakog ugovora o radu i kako se u tom Ugovoru na više mjesta poziva na Zakon o radu. Jedna od tipičnih odredbi menadžerskog ugovora je ona o materijalnim primanjima menadžera za posao koji nerijetko uključuje i posebne nagrade, sudjelovanje u dobiti društva i sl., a kojih odredbi nema u konkretnom Ugovoru, već je člankom 12. uređeno pravo tužitelja na mjesečnu plaću. Kako je tužitelj Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme preuzeo obvezu obavljanja i ostalih poslova, osim poslova izvršnog direktora, to da činjenica da je tužitelj opozvan s mjesta direktora nije dovoljna za otkaz ugovora o radu. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da je Odluka o otkazu ugovora o radu donijeta 22. srpnja 2021., dok je Odluka o opozivu s mjesta direktora donijeta 25. lipnja 2021. pa se ukazuje neživotnim da je razlog za otkaz ugovora taj što je tužitelj opozvan s mjesta direktora. Vremenski odmak između jedne i druge odluke da se ne može opravdati tvrdnjom zakonske zastupnice tuženika da Odluka o otkazu ugovora o radu nije donijeta ranije zbog toga što je trebala biti izvršena primopredaja poslova i što su očekivali da će s tužiteljem sporazumno dogovoriti prestanak radnog odnosa, a da je tužitelj kasnije otišao na bolovanje pa mu i zbog toga nisu otkazivali ugovor. Primopredaja da se mogla izvršiti bez obzira na radno-pravni status tužitelja, a pored toga da ne postoji zabrana otkazivanja ugovora o radu radniku koji je na bolovanju osim ako se ne radi o slučaju propisanom člankom 38. ZR-a.

 

5.7. Prvostupanjski sud ocjenjuje da se na tužitelja ne može primijeniti članak 4. stavak 3. i 4. ZR-a prema kojemu fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno, ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca, te da se na osobu iz stavka 3. ovog članka ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Ovo stoga što je prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj kod tuženika imao zasnovan radni odnos, osim za poslove izvršnog direktora i za ostale odgovarajuće poslove u skladu s naravi i vrsti posla za koje je zasnovan radni odnos, bez obzira što je odredba Ugovora o radu kojom su definirani ostali poslovi u određenoj mjeri nedorečena, što da ne može ići na štetu tužitelja.

 

5.8. U odnosu na ukazivanje tužitelja da je nakon njegovog opoziva druga osoba nastavila raditi poslove koje je on do tada radio, odnosno da je to obavljala N. M. pa da nisu postojali razlozi za otkaz Ugovora o radu, prvostupanjski sud navodi da o tome nije posebno raspravljao jer da isto nije bitno za utvrđenje dopuštenosti otkaza Ugovora o radu, s obzirom da je kao razlog otkazivanja Ugovora o radu navedeno donošenje Odluke o opozivu Odluke o imenovanju tužitelja za direktora, te su u parnici u kojoj se raspravlja o dopuštenosti Odluke o otkazu relevantni samo razlozi navedeni u obrazloženju odluke o otkazu.

 

5.9. U odnosu na zahtjev tužitelja da ga se vrati na radno mjesto izvršnog direktora, prvostupanjski sud navodi kako taj dio tužbenog zahtjeva prihvaća iz razloga što se on vezuje na tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a da će tuženik nakon što postupi po toj odluci u okviru zakonom propisanih ovlaštenja moći urediti tužiteljev status u društvu odnosno odrediti mu vrstu i opseg poslova sukladno članku 3. Ugovora o radu.

 

5.10. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

 

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da nisu dani razlozi u odnosu na činjenicu da je sam tužitelj pripremao Ugovor o radu s obzirom da je vlasnik tuženika strana osoba koja ne govori hrvatski jezik, zbog čega je pogrešan zaključak da je Ugovor pripremio i sastavio sam tuženik.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, nije učinjena navedena bitna povreda zbog razloga kako to navodi tuženik jer se pitanje sastavljanja ugovora, odnosno je li ugovor sastavljen od strane tuženika ili tužitelja nije pojavilo kao sporno tijekom postupka pa prvostupanjski sud u tom pogledu nije provodio nikakve dokaze niti utvrđivao bilo kakove činjenice, već je zaključio da je poslodavac, a što je i uobičajena praksa, sastavio sadržaj ugovora o radu.

 

6.2. Tuženik ovu bitnu povredu povezuje i s time što da je Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika ništetan, a to iz razloga što da je tužitelj sastavio Ugovor, da ga je on potpisao u svoje ime, ali da ga je potpisao i u ime poslodavca, s obzirom da tadašnji zakonski zastupnik A. T. nije bio u Republici Hrvatskoj, odnosno da je usporedbom tih potpisa vidljivo da se radi o istom skriptoru.

 

6.3. U odnosu na ovu žalbenu tvrdnju treba reći da se ona prvi put iznosi u žalbi, da prvostupanjski sud nije imao očitih razloga posumnjati da bi konkretan Ugovor bio ništetan, pa stoga niti obvezu provoditi bilo kakve izvide ili utvrđenja u tom pogledu, a sukladno članku 352. stavak 1. ZPP-a kako ti navodi nisu izneseni tijekom postupka, ne mogu se više iznositi u žalbi. Pored toga, oni se temelje na tvrdnji kako je potpis tužitelja i tuženika identičan, a što bez provođenja odgovarajućeg dokaza vještačenjem nije moguće utvrditi.

 

6.4. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tuženik vidi i u tome što presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, a o pojedinim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku. Ovo stoga što da se iz presude ne može utvrditi koje personalne dokaze je prvostupanjski sud izveo, odnosno što su točno rekli saslušani svjedoci i stranke o odlučnim činjenicama. Pored toga, da je nejasno i nerazumljivo kako bi tuženik mogao vratiti tužitelja na radno mjesto izvršnog direktora.

 

6.5. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, pobrojao je sve dokaze koje je proveo u postupku, uključujući i saslušanje svjedoka, a u svom obrazloženju pozvao se na one dokaze koje je smatrao relevantnim za donošenje odluke. Iako izričito nije naveo zbog čega iskaze pojedinih svjedoka ili njihovih dijelova ne smatra bitnim za donošenje odluke, to ne čini odluku nejasnom te je istu moguće ispitati.

 

7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno prije svega na pogrešnu primjenu materijalnog prava, tuženik ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o menadžerskom ugovoru, kako nije bitna Odluka o opozivu Odluke o imenovanju tužitelja direktorom, odnosno kako to može biti jedini razlog za otkaz ugovora o radu, te inzistira na tvrdnji kako se radi o menadžerskom ugovoru i kako se na taj ugovor ne mogu primijeniti odredbe Zakona o radu koje se odnose na otkaz ugovora o radu, te ističe kako nema drugih poslova izvan poslova izvršnog direktora, a na koje bi tužitelj mogao biti raspoređen i kako je vraćanje tužitelja na mjesto izvršnog direktora nemoguća činidba.

 

7.1. Prema odredbi članka 422. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj  111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23. i 130/23.; dalje: ZTD) uprava društva sastoji se od jednog ili više direktora, a prema stavku 2. istog članka uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost. Prema odredbi članka 424. stavak 1. ZTD-a članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave. To nema utjecaja na pravo članova uprave iz ugovora koji su oni sklopili s društvom.

 

7.2. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika utvrđeno je da je osnivač i član društva A. T., dakle, radi se o društvu s jednim članom društva, da je tužitelj bio upisan kao prokurist, a nakon toga kao direktor koji društvo zastupa samostalno i pojedinačno i to od 19. veljače 2020., a koje ovlaštenje mu je prestalo 25. lipnja 2021. te je tada upisana kao direktorica E. C.. Iz Odluke o opozivu i imenovanju člana uprave/direktora trgovačkog društva B. g. d.o.o. od 25. lipnja 2021. proizlazi kako je skupština društva, koju čini jedini član društva A. T., zastupan po punomoćnici E. C. opozvao A. V. s mjesta direktora koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno, s danom 25. lipnja 2021.

 

7.3. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen je upravo za poslove pod nazivom izvršni direktor, te je kao takav i upisan u sudski registar kao osoba koja društvo zastupa samostalno i pojedinačno. Direktor je član uprave  i kao takav vodi poslove društva, kako to proizlazi iz članka 422. stavak 1. i 2. ZTD-a, a nesporno je da pored tužitelja nitko drugi nije obavljao poslove direktora za vrijeme dok je on obavljao te poslove. Dakle, on je jedini bio član uprave.

 

7.4. Za opoziv odluke o imenovanju člana uprave, nije potrebno navoditi razlog, dakle radi se o situaciji da članovi društva, odnosno skupština ili nadzorni odbor smatraju kako određena osoba više ne može obavljati poslove direktora, odnosno voditi poslove društva i za opoziv odluke o imenovanju direktora nije potrebno posebno obrazloženje.

 

7.5. Konkretan ugovor o radu je zaključen upravo za obavljanje poslova izvršnog direktora, pa se po ocjeni ovog suda  radi o menadžerskom ugovoru bez obzira što taj ugovor sadrži i odredbe o plaći, godišnjem odmoru i drugim pravima koja proizlaze iz ZR-a i sastavni su dio ugovora o radu.

 

7.6. Drugi poslovi koje je tužitelj trebao obavljati za tuženika, a sukladno članku 3. stavak 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme definirani su kao poslovi koji su u skladu s naravi i vrsti poslova za koje je zasnovan radni odnos, dakle, u skladu s naravi i vrsti poslova izvršnog direktora, a vođenje web stranice ili eventualno dočekivanje gostiju, ukoliko to nije izričito navedeno u nekim aktima kao posao kojeg obavlja direktor (o čemu nema dokaza), ne mogu se smatrati drugim poslovima za koje je pored poslova izvršnog direktora tužitelj s tuženikom zaključio radni odnos. Drugačija bi situacija bila da je tužitelj zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za neke druge poslove i za poslove izvršnog direktora, kada bi Odluka o opozivu Odluke o imenovanju tužitelja kao direktora mogla biti podloga samo za prestanak obavljanja poslova direktora, ali ne i ostalih poslova koje bi ta osoba obavljala u okviru svoje struke ili u okviru radnog mjesta za koje bi izvorno bio zaključen ugovor o radu.

 

8. Po ocjeni ovog suda, na odnos između tužitelja i tuženika potrebno je primijeniti članak 4. stavak 3. i 4. ZR-a, odnosno odredbu koja definira pojam radnika i poslodavca i u kojoj je izričito navedeno da fizička osoba koja prema propisu o trgovačkim društvima kao član uprave ili izvršni direktor posebno i samostalno ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca, ali da se na tu osobu ne primjenjuju odredbe zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanka ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

 

8.1. Iz korespondencije koju je vodio tužitelj s E. C., a koja je istovremeno kada je donijeta Odluka o opozivu Odluke o imenovanju tužitelja direktorom od strane jedinog člana društva imenovana direktoricom, te iz njezinog iskaza i iskaza tužitelja proizlazi da je u međuvremenu od donošenja Odluke o opozivu Odluke o imenovanju tužitelja direktorom pa do donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme vođena korespondencija i pokušaji dogovora o rješenju određenih spornih pitanja između tužitelja i društva, odnosno traženo je od tužitelja da izvrši primopredaju laptopa, mobitela, službenog vozila te preda odgovarajuću dokumentaciju, a iz maila koji je tužitelj uputio 19. srpnja 2021. (list 85) proizlazi da poštuje odluku što ona (E. C.) ne želi da on bude dio tima u budućnosti i da predlaže sastanak kako bi razgovarali o dostavi svih dokumenata i imovine B. g. d.o.o. koja se od njega tražila, raskidu njegovog Ugovora o radu, određivanjem otkaznog roka i otpremnine, definiranju iznosa nagrade u skladu s „ugovorom o nagradi“ potpisanom 9. veljače 2021., potpisivanjem ugovora o povjerljivosti koji je predložen i razmatranju i rješavanju drugih otvorenih pitanja. Iz navedenog proizlazi da je, iako nije bio priložen u spisu, tužitelj s tuženikom imao zaključen i ugovor o nagradi pa i to ukazuje da se radi prije svega o menadžerskom odnosu između tužitelja i tuženika, a ne o klasičnom radnom odnosu.

 

8.2. Kako se po ocjeni ovog suda radi o menadžerskom ugovoru, bez obzira što isti sadrži odredbe koje u pravilu sadrže ugovori o radi, pa tako i odredbu o plaći i o drugim pravima tužitelja koji proizlaze iz radno-pravnog odnosa, jer je zaključen isključivo radi obavljanja poslova direktora društva. Kako je direktor po samo zakonu član uprave i kako direktora imenuje i opoziva skupština, odnosno nadzorni odbor društva, a za što ne treba poseban opravdan razlog, i kako iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme ne proizlazi da bi pored poslova izvršnog direktora tužitelj bio zaposlen i na obavljanju nekih drugih poslova, a koji ne bi bili vezani uz posao izvršnog direktora, to je po ocjeni ovog suda Odluka o opozivu Odluke o imenovanju tužitelja direktorom, a koja nije pobijana od strane tužitelja, dovoljan razlog za otkaz Ugovora o radu.

 

9. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

10. Kako je pobijana odluka preinačena, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučeno o troškovima cjelokupnog postupka.

 

10.1. Tuženiku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a i primjenom Tbr. 7.2. Tarife pripada parnični trošak u visini nagrade za rad njegovog punomoćnika u iznosu od 398,00 eura i iznos DPV-a od 99,50 eura ili ukupno 497,50 eura, a koji trošak je tužitelj dužan platiti tuženiku. Trošak žalbe tuženik nije tražio.

 

11. Pobijana odluka preinačena je primjenom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a.

 

Koprivnica, 6. veljače 2024.