Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Braće Radić 2, Varaždin
Poslovni broj: 8 Kv II-293/2023-3
3 Kir-683/2023-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. S., zbog kaznenih djela iz čl. 111. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 3 Kir-683/2023-4 od 15. rujna 2023., ispravljeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: 3 Kir-683/2023-5 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog K. S. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 3. u vezi s čl. 130. st. 2. i čl. 123. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08), ispravljenim rješenjem broj 3 Kir-683/2023-5 od 18. rujna 2023., protiv okrivljenog K. S. produljen istražni zatvor, u kaznenom postupku zbog kaznenih djela iz čl. 111. toč. 4. KZ/11 i čl. 331. st. 1. KZ/11, koji po tom rješenju traje najdulje tri mjeseca, odnosno do 16. prosinca 2023.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni K. S., putem branitelja po službenoj dužnosti D. K., odvjetnika u I. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine, a podredno, da se zamijeni mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da se okrivljenik, premda uvodno ističe i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno žali samo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo žalbeno vijeće je ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Žalitelj prije svega nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koje se tereti.
Konkretno, drži da sutkinja istrage nije uzela u obzir dokaze koji su izvedeni nakon pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage pri čemu posebno upire na svoju obranu u kojoj poriče počinjenje djela, posebno u dijelu u kojoj je ukazivao na drugog počinitelja ovog kaznenog djela, te na iskaz svjedoka M. E. iz kojeg proizlazi da je I. B. bio osoba koja je žrtvu posljednja vidjela živu, s time da je njegova nedavna kriminalna prošlost poznata i javnosti.
6.1. Prije svega žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da sutkinja istrage svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinio predmetno kazneno djelo temelji isključivo na činjenici nastupa pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage.
Naime, iz toč. 4. obrazloženja pobijanog rješenja, jasno proizlazi da sutkinja istrage svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje da je žalitelj počinio predmetno kazneno djelo temelji i na dokazima iz kojih proizlazi da je isti žrtvu poznavao od ranije, da je imao saznanja da žrtva posjeduje lako unovčivu pokretnu imovinu, da je u V. boravio neposredno prije, tijekom i poslije inkriminiranog razdoblja, da je posjedovao automatsko oružje kojim je ubijena žrtva, da je nakon inkriminiranog događaja koristio žrtvino vozilo, a za koju marku vozila je internetski pretraživao mogućnost prodaje.
Nadalje, imajući na umu sve prethodno navedene činjenice – indicije, te dodatno i rezultate provedenog DNK vještačenja tragova na oružju s kojim je žrtva ubijena, a koji govore da biološki tragovi pronađeni na oružju potječu od okrivljenika, tada dokazi na koje u žalbi upire okrivljenik nipošto ne dovode u razumnu sumnju utvrđenje sutkinje istrage da iz do sada prikupljenih dokaza i podataka proizlazi visok stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku.
7. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela za koja se tereti (istražno – zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da njegova dosadašnja kriminalna prošlost ne bi trebala biti dovoljna za izvođenje zaključka o postojanju takve opasnosti, posebice kada se ima u vidu da do sada nije bio osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja, već za imovinske delikte.
7.1. Suprotno žalitelju, sutkinja istrage s pravom smatra da u ovom slučaju postoje brojne okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak o postojanju iznimno visokog stupnja realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Tako sutkinja istrage prije svega pravilno uočava da je žalitelj do sada bio višestruko osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, njih ukupno 16, te da je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 te kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11, dakle, kažnjivih ponašanja s elementima nasilja, a što sve i po stavu ovog žalbenog vijeća na jasan i bjelodan način govori o tome da i raniji život okrivljenika nije bio usklađen s pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, te da do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.
Vezano za žalbene navode kojima okrivljenik upire da se njegova dosadašnja osuđivanost odnosila pretežito na imovinske delikte, valja primijetiti da žalitelj očito ispušta iz vida da se u i ovom postupku tereti za kazneno djelo počinjeno iz motiva koristoljublja, a što upućuje na progresiju u njegovom kriminalnom postupanju, budući da se u ovom postupku, na razini osnovane sumnje, tereti da je iz motiva koristoljublja počinio kazneno djelo teškog ubojstva za koje se može izreći kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.
Sve prethodno navedene okolnosti s obzirom na svoju brojnost i prirodu, i po stavu ovog žalbenog vijeća, imaju značaj osobitih okolnosti koje upućuju na doista visok stupanj opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo.
8. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 4. ZKP/08.
Naime okrivljeniku se stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 111. toč. 4. KZ/11 za koje je zapriječen dugotrajni zatvor, okolnosti koje prate počinjenje djela su, na razini osnovane sumnje, i po stavu ovog žalbenog vijeće doista teške – ubojstvo žrtve u njezinom domu, u prostoru u kojem se svaka osoba treba osjećati sigurnom, nakon čega sakriva tijelo žrtve, poduzima radnje radi stjecanja imovinske koristi, pri čemu obmanjuje javnost gdje se nalazi žrtva i da ima ovlast od žrtve za poduzimanje radnji u odnosu na njezinu imovinu, koju i koristi. Osim toga životne okolnosti i stil ponašanja okrivljenika predstavljaju dodatne okolnosti od značenja za odluku o istražnom zatvoru po ovoj osnovi. Konačno, ovo je kazneno djelo pobudilo veliki interes u javnosti, pitanje nestanka žrtve popraćeno je javno i medijski, a nakon pronalaska žrtvina tijela, uslijedila je intenzivna potraga za mogućim počiniteljem, s također znatnim interesom javnosti.
Slijedom navedenoga, a suprotno žalitelju, u ovom slučaju postoji i nužnost određivanja istražnog zatvora radi neometanog odvijanja ovog kaznenog postupka. Iz tih razloga ispunjene su pretpostavke za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika i po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 4. ZKP/08.
9. Naposljetku, polazeći od brojnosti i značaj prethodno navedenih okolnosti, sutkinja istrage je, a suprotno žalitelju, izvela pravilan zaključak da se u ovom slučaju ostvarenje svrha radi kojih je protiv njega određen, odnosno produljen istražni zatvor razumno nipošto ne može očekivati primjenom drugi blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza čije izricanje okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 27. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic, v.r.
