Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-55/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. K., Š. u. .., OIB …, koju zastupa punomoćnik I. C. protiv tužene S. S., OIB … iz K., E. K. .., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, posl.br. Povrv- 82/2021-11 od 21. listopada 2022., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, posl.br. Povrv-82/2021-11 od 21. listopada 2022. u pobijanom dijelu – točkama II. i III. izreke tako da glasi:

„II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. broj Ovrv-649/20 od 26. studenog 2020. kojim je tuženoj S. S. naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.812,68 eura/28.726,62 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.“

II. Nalaže se tuženoj nakaditi tužiteljici parnične troškove u svoti od 112,72 eura/849,27 kune

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. broj Ovrv-649/20. od 26. studenog 2020. kojim je naloženo tuženoj S. S. da tužitelju M. d.o.o. K. isplati iznos od 1.950,59 kuna/258,89 eura1 uz zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 182,89 kune od 28. prosinca 2019.,

- na iznos od 267,48 kuna od 28. siječnja 2020.,

- na iznos od 284,39 kuna od 26. veljače 2020.,

- na iznos od 199,80 kuna od 25. ožujka 2020.,

- na iznos od 199,80 kuna od 27. travnja 2020.,

- na iznos od 199,80 kuna od 30. svibnja 2020.,

- na iznos od 216,72 kuna od 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 199,80 kune od 27. srpnja 2020.,

- na iznos od 199,80 kuna od 26. rujna 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenje u ovrsi javnog bilježnika M. M. broj Ovrv-649/20. od 26. studenog 2020. kojim je tuženoj S. S. naloženo da tužitelju M. d.o.o. K. isplati iznos od 28.726,62 kune/3.812,68 eura2 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. prosinca 2019. do isplate i tužbeni zahtjev odbija radi zastare.

III Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Ovu presudu, u dijelu pod točkama II. i III., pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točke 2.i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti na snazi održati platni nalog i dosuditi mu parnične troškove, uključujući troškove žalbe .

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za plaćanjem isporučene vode, a parnica je započela nakon što je ukinuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

6. Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio, a djelomično odbio tuženičin prigovor zastare obrazlažući da (cit.) "…zastarni rok za najstariju tražbinu tužitelja, a za koju je priložen račun ispostavljen za mjesečnu potrošnju vode, istječe 28.12.2020. i zastara nastupa 30.12.2020. Prijedlog za ovrhu primljen je kod javnog bilježnika 25.11.2020., a što znači prije isteka zastarnog roka….", zbog čega je održao na snazi rješenje o ovrsi za svote po računima dospjelim 27. prosinca 2019. pa nadalje, dok je za svotu koja se odnosi na pobijani dio prvostupanjske presude naveo (cit.) "Pored navedenog iznosa tužitelj je postavio zahtjev da tužena isplati iznos od 28.726,62 kune po računa od 18.11.2019. koji dospijeva 3.12.2019. Uvidom u karticu kupca (list 41-44 spisa) utvrđeno je da tužena kroz duže vremensko razdoblje odnosno od 2005. nije plaćala uslugu tužitelja tako da je njen ukupni dug do ispostavljanja računa u studenom 2019. došao do utuženog iznosa. Iz iste kartice nije moguće utvrditi kada je nastala mjesečna obveza tužene za plaćanje usluge tužitelja i kako je ta usluga obračunata. Člankom 30. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe na području Grada Kutina, Općina Popovača i Velika Ludina propisano je da se obračun potrošene vode vrši temeljem očitanja vodomjera, utvrđivanjem razlike između trenutnog stanja na brojilu vodomjera i stanja prethodnog očitanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da se očitavanje vodomjera vrši u pravilu jednom mjesečno. Člankom 31. stavak 2. propisao je da po očitanju vodomjera potrošaču se ispostavlja račun za utrošenu vodu. Dakle, obveza tužitelja je da potrošaču ispostavlja račun za pruženu uslugu jednom mjesečno slijedom čega i rok zastare teče od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Kako je očito da je dug tužene od 28.726,62 kune nastao tijekom nekoliko godina (nije moguće utvrditi kada je dospio posljednji mjesečni iznos koji bi se uračunao u ukupan dug, a budući da je ukupno dugovanje utvrđeno nakon očitanja vodomjera 3.11.2019.) sud smatra da je, s obzirom na jednogodišnji rok zastare, za navedeni iznos nastupila zastara radi čega je tužbeni zahtjev odbijen. Iz fotografija sa strane 46-50 spisa proizlazi da je tužena vjerojatno onemogućavala tužitelja da izvrši svoju obvezu i očita vodomjer postupajući tako protivno članku 32. navedene Odluke. Međutim, tužitelj je imao mogućnost postupiti po članku 43. iste odluke i članku 41. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19) i obustaviti isporuku vode tuženoj puno prije nastanka dugovanja u tako velikom iznosu."

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

8. Ovaj sud međutim nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu odluku, obrazlažući u stvari da nije bilo moguće, u ukupnoj svoti od 28.726,62 kune izračunati što jest, a što nije zastarjelo, te polazeći od toga da je obveza tužitelja bila na temelju obračunate mjesečne potrošnje ispostavljati jednom mjesečno račun.

8.1. Sporni račun ispostavljen je 18.11.2019., s datumom dospijeća 3.12.2019., a prijedlog za ovrhu podnesen je 25.11.2020., dakle unutar roka od godine dana od dana kada je dospio račun za isporučenu uslugu, pa se nije mogao prihvatiti tuženičin prigovor zastare samo zbog toga što je očito da je riječ o obračunatom utrošku vode za duže, a ne jednomjesečno vremensko razdoblje, pri čemu prvostupanjski sud utvrđuje da je upravo tuženica svojim postupanjem vjerojatno onemogućavala tužitelja da očita vodomjer (takve tužiteljeve tvrdnje tuženica nije osporavala), što je on trebao činiti "u pravilu" jednom mjesečno, kako glasi Odluka na koju se prvostupanjski sud pozvao.

8.2. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a prema članku 10. stavak 3. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, dok je člankom 4. ZOO-a propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Onemogućavanje tužitelja u očitavanju vodomjera nije ponašanje u skladu s navedenim zakonskim odredbama, pa prihvaćanje prigovora zastare temeljeno na tome da je vodomjer očitan nakon dužeg vremenskog razdoblja a ne redovno, mjesečno, zbog čega se ne može utvrditi točna mjesečna količina pružene usluge u tom dužem razdoblju, kako to čini prvostupanjski sud, predstavljalo bi i nagrađivanje takvog protupravnog postupanja.

8.3. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da tuženičin prigovor zastare nije osnovan radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

9. O troškovima postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP- a, Tužitelju je priznat trošak postupka pred javnim bilježnikom od ukupno 749,27 kuna, te zatraženi trošak pristojbe od 100,00 kuna, dakle ukupno 849,27 kuna odnosno 112,72 eura.

Dubrovnik, 27. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi v.r.