Poslovni broj: Usž-387/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat- Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tatjane Ilić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi određivanja starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-645/22-4 od 22. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-645/22-4 od 22. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140- 02/20-03/03127580715, urbroj: 341-99-06/2-20-009667 od 14. siječnja 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj 4492 od 28. rujna 2020., kojim je tužitelju, rođenom 15. srpnja 1934., počevši od 1. prosinca 2003. određena starosna mirovina na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja prema odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u svoti od 3.810,26 kn mjesečno.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Smatra da je nepravilna primjena Ugovora između Republike Hrvatske i Republike BiH o socijalnom osiguranju jer je staž u vremenu od 4. studenog 1953. do 30. listopada 1957. s više prekida ostvaren na teritoriju BiH, kada sadašnja RH i BiH nisu bile države ni federacije, već posebne jedinice s teritorijima bez državnosti. Navodi da je uočen pogrešan obračun mirovine za 1994. i 1995. godinu koji je trajao sve do presude Visokog upravnog suda broj Us- 5497/2009-4 od 20. rujna 2012., a da HZMO mijenja svoje pravomoćno rješenje doneseno po presudi na štetu osiguranika. Smatra da je trebalo primijeniti članak 42. stavak 1. Ugovora, koji između ostalog propisuje da će u slučaju da osoba ima državljanstvo obiju država ugovornica, što je u njegovom slučaju, navedena razdoblja na svoj teret uračunati ona država ugovornica u kojoj ima prebivalište na dan ostvarivanja prava na mirovinu. Predlaže da se usvoji žalba, poništi prvostupanjska presuda.
4. Tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21.- dalje ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari doneseno u postupku vođenom po službenoj dužnosti na temelju članka 43. Ugovora o socijalnom osiguranju s Bosnom i Hercegovinom (Narodne novine-Međunarodni ugovori 3/01.-dalje Ugovor), radi određivanja svote starosne mirovine tužitelju na temelju staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj.
8. Sukladno članku 43. stavku 1. Ugovora mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do stupanja na snagu ovog Ugovora, uračunavanjem razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice, po službenoj će se dužnosti ponovno odrediti, prema odredbama ovog Ugovora. Pravomoćnost prije donesenog rješenja nije prepreka za ponovno određivanje mirovine. U tim slučajevima, kao dan podnošenja zahtjeva, prema pravnim propisima druge države ugovornice uzima se dan kada je nadležni nositelj te druge države ugovornice zaprimio obavijest od nadležnog nositelja prve države ugovornice o pokretanju postupka za ponovno određivanje mirovine.
9. U obrazloženju presude sud je iznio sve relevantne činjenice koje proizlaze iz podatka priloženih spisu, te se pozvao na mjerodavne odredbe Ugovora i dao valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je uvidom u spis utvrdio da je tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu prema rješenju Područne službe u S., broj 4492 od 8. prosinca 2008., uračunavanjem i razdoblja osiguranja ostvarenih u Bosni i Hercegovini, a da je nositelj mirovinskog i invalidskog osiguranja u Bosni i Hercegovini rješenjem od 22. ožujka 2007. priznao na svoj teret razdoblja osiguranja od 4. studenog 1953.- 30. listopada 1957., s prekidima u ukupnom trajanju od 2 godine, 5 mjeseci i 21 dan u svoti od 11,01 KM, što preračunato iznosi 44,24 kn mjesečno.
10. Nadalje, sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo izračun starosne mirovine na teret hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja izvršilo na temelju mirovinskog staža ostvarenog u RH od 38 godina, 1 mjesec i 9 dana primjenom odgovarajućih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom da je tako određen iznos mirovine zbrojen s mirovinom iz BIH na dan određivanja mirovine 1. prosinca 2003. manji od ranije priznate i usklađene hrvatske mirovine, a da tužitelj ima prebivalište u RH, o isplati je riješeno u skladu s člankom 45. točkom a) Ugovora o socijalnom osiguranju s Bosnom i Hercegovinom.
11. Imajući u vidu da je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi po službenoj dužnosti ponovno odrediti svotu starosne mirovine sukladno članku 43. Ugovora, da je obračun izvršen na temelju pravilno utvrđenog staža navršenog u Republici Hrvatskoj, da su pri izračunu korišteni svi elementi za izračun mirovine primjenom odgovarajućih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju i što je valjano obrazloženo, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da rješenjem tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje nije došlo do povrede zakona tužitelju na štetu.
12. Staž od 4. studenog 1953.- 30. listopada 1957. ostvaren je na teritoriju sadašnje BiH (ranije Socijalističke Republike BiH u sklopu SFRJ, odnosno ranijeg naziva Narodna Republika BiH u sklopu FNRJ), koji je nadležni nositelj bosansko hercegovačkog osiguranja priznao na svoj teret pa su neosnovani prigovori da nije trebalo primijeniti članak 43. Ugovora.
13. Suprotno žalbenim navodima, pri određivanju mirovine nije izmijenjen izračun vrijednosnih bodova za 1994. i 1995. godinu, kako je obračunat u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj Us-5497/2009-4 od 20. rujna 2012., pa je pravilno prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor s obzirom da nije našao nezakonitosti u postupanju tijela. Pogrešno se tužitelj u žalbi poziva na primjenu članka 42. Ugovora jer je istim propisano uračunavanje razdoblja osiguranja navršenog u drugim državama, koja je bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija preuzela međunarodnim ugovorima s tim državama, o čemu se u ovom slučaju ne radi.
14. S obzirom da navodima žalbe nije doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.
