Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 55 Gž R-2807/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Ines Smoljan kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupana po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola od 1. srpnja 2022., poslovni broj Pr-249/2019-34, u sjednici vijeća 26. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 1. srpnja 2022., poslovni broj Pr-249/2019-34 u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto 8.023,61 kuna/1.064,92 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:

- na 1.058,79 kuna od 16.09.2014.,

- na 35,15 kuna od 16.10.2014.,

- na 470,75 kuna od 16.11.2014.,

- na 139,94 kuna od 16.12.2014.,

- na 132,16 kuna od 16.02.2015.,

- na 154,68 kuna od 16.03.2015.,

- na 140,61 kuna od 16.04.2015.,

- na 676,70 kuna od 16.05.2015.,

- na 1.463,27 kuna od 16.06.2015.,

- na 1.230,38 kuna od 16.07.2015.,

- na 91,63 kuna od 16.08.2015.,

- na 157,68 kuna od 16.09.2015.,

- na 278,91 kuna od 16.11.2015.,

- na 32,18 kune od 16.02.2016,

- na 71,02 kune od 16.03.2016.

- na 39,18 kune od 16.04.2016,

- na 130,75 kune od 16.05.2016.

- na 40,96 kune od 16.06.2016.

- na 81,92 kuna od 16.07.2016.,

- na 177, 60 kuna od 16.08.2016.,

- na 39,35 kune od 16.09.2016.

- na 28,43 kuna od 16.02.2017.,

- na 46,16 kuna od 16.03.2017.,

- na 10,03 kuna od 16.04.2017.,

- na 43,06 kuna od 16.07.2017.,

- na 226,85 kuna od 16.08.2017.,

- na 10,28 kuna od 16.09.2017.,

- na 87,69 kuna od 16.12.2017.,

- na 45,93 kuna od 16.01.2018.,

- na 5,80 kuna od 16.03.2018.,

- na 41,94 kuna od 16.06.2018.,

- na 82,35 kuna od 16.07.2018.,

- na 48,44 kuna od 16.10.2018.,

- na 34,60 kuna od 16.01.2019.,

- na 103,85 kuna od 16.02.2019.,

- na 49,89 kuna od 16.03.2019.,

- na 95,04 kuna od 16.04.2019.,

- na 51,57 kuna od 16.05.2019.,

- na 37,42 kuna od 16.07.2019.,

- na 184,70 kuna od 16.09.2019.,

- na 60,43 kuna od 16.10.2019.,

- na 15,11 kuna od 16.12.2019.,

- na 70,43 kuna od 16.01.2020.,

pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak od 3.500,00 kn/464,53 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se pobijana presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu bruto 14.342,01 kuna/1.903,51 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na 1.059,39 kuna od 16.02.2016.,

- na 81,40 kuna od 16.04.2016.,

- na 271,62 kuna od 16.05.2016.,

- na 505,61 kuna od 16.06.2016.,

- na 505,61 kuna od 16.07.2016.,

- na 244,36 kuna od 16.08.2016.,

- na 485,56 kuna od 16.09.2016.,

- na 82,91 kuna od 16.11.2016.,

- na 507, 83kuna od 16.12.2016.,

- na 253,92 kuna od 16.01.2017.,

- na 658,77kuna od 16.02.2017.,

- na 498,56 kuna od 16.05.2017.,

- na 281,66 kuna od 16.07.2017.,

- na 111,46 kuna od 16.08.2017.,

- na 507,58 kuna od 16.09.2017.,

- na 567,05 kuna od 16.01.2018.,

- na 258,87 kuna od 16.02.2018.,

- na 110,12 kuna od 16.03.2018.,

- na 1.035,48 kuna od 16.06.2018.,

- na 197,23 kuna od 16.07.2018.,

- na 259,99 kuna od 16.09.2018.,

- na 339,77 kuna od 16.12.2018.,

- na 569,51 kuna od 16.01.2019.,

- na 118,60 kuna od 16.02.2019.,

- na 14,38 kuna od 16.05.2019.,

- na 334,74 kuna od 16.06.2019.,

- na 1.231,85 kuna od 16.07.2019.,

- na 1.338,35 kuna od 16.09.2019.,

- na 37,18 kuna od 16.10.2019.,

- na 285,06 kuna od 16.11.2019.,

- na 624,41 kuna od 16.12.2019.,

- na 962,98 kuna od 16.01.2020.,

pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu i odbija se zahtjev tužiteljice u tom dijelu.

III. Preinačava odluka o trošku sadržana u pobijanoj presudi pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 6.500,00 kn/862,70 eura zajedno sa zakonskom zateznim kamatom i odbija se zahtjev tužiteljice u tome dijelu kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljici tuženiku nadoknaditi trošak žalbenog postupka od 127,40 eura/959,89 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 22.365,62 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u toč. I. izreke i naknaditi joj troškove parničnog postupka od 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama. Pod toč.II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke, a toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

2. Protiv navedene presude u toč. I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od kolovoza 2014. do prosinca 2019.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva te se može ispitati, a presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. U žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i broj prekovremenih sati.

7. Odredbom čl. 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

8. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno čl. 51. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje: KU/13) odnosno sukladno čl. 49. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, dalje KU/18).

9. Ujedno je odredbom čl. 47. st. 1 KU/13 odnosno čl. 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

10. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe čl. 59. KU/13 odnosno čl. 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

11. Žalbeni navod vezan u retroaktivnu primjenu Dodatka III KU na koju se tuženik poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu sa stavom iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

12. Nadalje,bespredmetna je žalbena tvrdnja tužene da nije bilo mjesta za postupanje u skladu s čl. 186.b ZPP kada tužitelj nije prije pokretanja postupka zatražio od tuženika dostavu bilo kakve dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva.

13. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je propustio primijeniti na odgovarajući način tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153., koji različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.).

14. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 te su najprije donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji uzdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

15. Nakon toga je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

17. Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

18. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

19. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), proizlazi da je o dijelu tražbine tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od listopada 2013. do prosinca 2015. pravilno odlučeno primjenom Zaključka 148., te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika u tom pobijanom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

20. No, djelomično je osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje nakon prosinca 2015. pa nadalje, jer se od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana.

21. Tijekom postupka tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka od 3. svibnja 2021. te je vještak je 13. travnja 2022. dostavio dopunu nalaza i mišljenja u kojem je izračunao razlike plaće primjenom Zaključaka 148. za razdoblje do prosinca 2015., a Zaključkom 153 za razdoblje nakon prosinca 2015., a sve prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 281/2021 od 27. travnja 2021.

22. Dopunu nalaza i mišljena vještaka od 13. travnja 2022. prvostupanjski sud nije prihvatio s obrazloženjem da je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji ne rade u turnusima (djelatnici odjela računovodstva) utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati u pojedinom mjesecu tuženik računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br.148. Te da se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153.

22.1. Međutim, iz navedenog prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Nadalje, zaključuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da: („Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti, slijedom čega prvostupanjski sud nije prihvatio dopunu vještačenja.

23. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan upravo iz razloga što je tužiteljici dosuđeni iznos temeljen u cijelosti na osnovnom izračunu u nalazu i mišljenu koji nije uzeo u obzir Zaključak broj 153. koji definira mjesečni fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

24. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužiteljice za 9.810,19 kuna temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

25. Nadalje, s obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

25.1. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 8.023,61 kn u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 22.365,62 kn, odnosno u omjeru od 35%, tužiteljica je u sporu uspjela sa 67,5% (100%+35%=135%, 135%÷2=67,5%), dok je tuženik u sporu uspio s 32,5%. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 35%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a te joj pripada parnični trošak od 3.500,00 kn (10.000 knx35%).

25.2. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka od 6.500,00 kn/862,70 eura ( čl. 373. t. 3. ZPP), a potvrditi odluku o troškovima postupka u dijelu od 3.500,00 kn (čl. 368. st. 1. ZPP).

26. Tuženiku je, s obzirom na omjer uspjeha u sporu od 64% (14.342,01 kn/22.365,62 kn), valjalo na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT-a, dosuditi troškove žalbe od 1.000,00 kuna/132,72 euro (1.562,50 kn*64%), te u istom omjeru trošak sudske pristojbe na žalbu od 255,95 kune/33,97 eura, odnosno ukupno 1.255,95 kuna/ 166,69 eura (članak 166. stavak 2. ZPP).

U Zagrebu 26. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Jakovčević