Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 79 Gž-1669/2020-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i II. tuženika Generali Versicherung AG, Landskrongasse 1-3, 1011 Wien, Austrija, OIB: 63923759505 (ranije Interunfall-Versicherungs AG) kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri u Zagrebu, radi naknade štete,odlučujući o žalbi tužitelja, žalbi I. tuženika i žalbi II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 540/2019-210 od 20.prosinca 2019., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-217 od 31.siječnja 2020. i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-222 od 26. siječnja 2021.u sjednici vijeća održanoj dana 26.rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja TM, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-210 od 20.prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-217 od 31.siječnja 2020. i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-222 od 26.siječnja 2021. pod toč.II. izreke presude.

II. Odbija se žalba I. tuženika Croatia osiguranje d.d. i II. tuženika Generali Versicherung AG, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-210 od 20.prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-217 od 31.siječnja 2020. i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-222 od 26.siječnja 2021. pod toč.I., toč.III. i toč.IV. izreke presude.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-210 od 20.prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-217 od 31.siječnja 2020. i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-222 od 26.siječnja 2021. pod toč.IV. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom na naknadu troškova postupka i sudi:

Nalaže se I. tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i II. tuženiku Generali Versicherung AG, Landskrongasse 1-3, 1011 Wien, Austrija, OIB: 63923759505 (ranije Interunfall-Versicherungs AG) naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 3.227,16 Eur/ 24.315,08 kn sa zateznom kamatom koja teće od 26.rujna 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem od 31.siječnja 2020. i rješenjem od 26.siječnja 2021. naloženo je I. tuženiku i II. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju s naslova rente za tuđu pomoć i njegu na ime dospjelih, a neplaćenih mjesečnih iznosa za razdoblje od 4. ožujka 1993. do 1. listopada 2019. iznos u visini od 21.812,88 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose pobliže navedene pod toč.I. izreke teku od dospijeća pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč.I. izreke presude). Nadalje, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim zahtjeva isplatu rente preko jednog sata za vremensko razdoblje od 2. srpnja 2000. do 1. listopada 2019. u iznosu od 37.701,69 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose pobliže navedene pod toč.II. izreke teku od dospijeća pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, kao i za iznos preko 94,08 kn tj. za iznos od 188,15 kn počevši od 1. listopada 2019. pa nadalje (toč.II. izreke presude). Naloženo je I. tuženiku i II. tuženiku solidarno plaćati tužitelju mjesečnu rente za tuđu pomoć počevši od 1. listopada 2019. pa ubuduće iznos 94,08 kn mjesečno, s time da dospjele a neplaćene obroke rente isplate odjednom zajedno s pripadajućom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, najkasnije do svakog 10-og u mjesecu na ruke tužitelja (toč.III. izreke presude). Konačno, naloženo je I. tuženiku i II. tuženiku solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 48.062,29 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20.prosinca 2019. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (čl.IV. izreke presude).

2. Rješenjem od 31. siječnja 2022. ispravljena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-210 od 20.prosinca 2019. na način da u izreci presude pod točkom I. peti redak odozgo iza riječi "u visini od" umjesto "21.906,96 kn" treba stajati "22.140,48 kn", te u točki II. izreke presude treći redak odozgo umjesto brojke "37.889,84 kn" treba stajati "37.656,32 kn", te u izreci presude pod točkom I. stranica 7. presude, briše se 50. redak odozgo koji glasi " - na iznos od 94,08 kn počam od 01. studenog 2019. godine pa do isplate", te u obrazloženju presude na stranici 24. treći ulomak odozgo, peti redak odozgo umjesto brojke "21.906,96 kn" treba stajati "22.140,48 kn", sukladno odredbi čl. 342. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22: dalje: ZPP).

3. Postupajući po žalbi tuženika protiv navedenog rješenje o ispravku, sud prvog stupnja rješenjem od 26.siječnja 2021. ponovo je ispravio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-540/2019-210 od 20.prosinca 2019. na način da u izreci presude pod točkom I. peti redak odozgo iza riječi "u visini od" umjesto "22.140,48 kn" treba stajati "21.812,88 kn", te u točki II. izreke presude treći redak odozgo umjesto brojke "37.656,32 kn" treba stajati "37.701,69 kn", te u obrazloženju presude na stranici 24. treći ulomak odozgo, peti redak odozgo umjesto brojke "22.140,48 kn" treba stajati "21.812,88 kn", čime je žalba tuženika protiv rješenja o ispravku konzumirana i o istoj nije bilo potrebno odlučivati.

4. Protiv presude pod toč.II. izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. ZPP. Predlaže u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti, uz naknadu troškova parničnog i troškova žalbenog postupka.

5. Protiv presude pod toč.I., toč. III. i toč.IV. izreke žali se I. tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353 st.1. toč.3. ZPP. Predlaže u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Protiv presude pod toč.I., toč. III. i toč.IV. izreke žali se II. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1. ZPP. Predlaže u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok su žalbe I. i II. tuženika neosnovane.

8. Tijekom postupka, presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-420/2019-2 od 7. veljače 2019. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5920/16-183 od 12.travnja 2018. u dijelu pod st. I. izreke, kojom je tužitelju zbog daljnjeg smanjenja životne aktivnosti dosuđen iznos od 45.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu koji se tiče povećane potrebe za tuđom pomoći i njegom i rentom presuda ukinuta.

9. Predmetom ovog spora jest naknada štete zbog tužitelju potrebne tuđe pomoći nakon nepredviđenog pogoršanja zdravstvenog stanja odnosno nakon što se je u mirnom postupku 6. listopada 1992., nagodio s II. tuženikom u vezi odštete zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 25. kolovoza 1991., i zbog kojeg pogoršanja je tužitelju potrebna tuđa pomoć u opsegu od tri sata tjedno a ne više dva sata tjedno, kao do tada.

10. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj stradao 25. kolovoza 1991., u prometnoj nezgodi na auto-cesti A4,

- da su oba tuženika pasivno legitimirana i odgovorna za štetu nastalu tužitelju prilikom predmetnog štetnog događaja,

- da su tužitelj i II. tuženik 6. listopada 1992., u predmetu odštete u vezi predmetnog štetnog događaja sklopili Sporazum (u ovjerenom prijevodu po ovlaštenom sudskom tumaču na listu 157 i 158 spisa) kojim se je II. tuženik obvezao isplatiti tužitelju sveukupno 140.000,00 ATS po osnovi naknade štete iz predmetnog štetnog događaja a tužitelj se je obvezao da će u slučaju isplate navedenog iznosa, tužitelj i njegovo pravni slijednici prema drugo tuženiku i prema svim trećim fizičkim ili pravnim osobama u cijelosti i konačno biti namireni za sve zahtjeve, bilo koje vrste i naziva, na koje tužitelj odnosno njegovi pravni slijednici imaju pravo ili na koje tužitelj odnosno njegovi pravni slijednici bi imali pravo ubuduće, iz "gore navedenog povoda", pa da su isplatom navedenog iznosa prema tome namirene i nepoznate nepredvidive štete, kao i odvjetnički troškovi nastali iz predmetnog slučaja,

- da je II. tuženik isplatio tužitelju iznos 140.000,00 ATS,

- da je prema mišljenju vještaka dr. Vladislava Baron, osnovom kojeg su se tužitelj i II. tuženik sporazumjeli o naknadi štete u visini od 140.000 ATS, tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio potres mozga, uganuće vratne kralježnice i kontuziju lijevog koljena uz izljev zbog čega je tužiteljeva životna aktivnost u vrijeme sklapanja nagodbe bila smanjena za 35% a tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu od 2 sata tjedno,

- da je prema nalazu i mišljenju, dopuni i usmenim očitovanjima vještaka dr. Slavka Trontla i dr. ZM, ispred Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka kod tužitelja u odnosu na stanje prema dr. JM, na dan 4. ožujka 1993., došlo do nepredviđenog pogoršanja zdravstvenog stanja zbog postkomocijskog sindroma i posttraumatske neuroze koje pogoršanje je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem tužitelja u prometnoj nezgodi, zbog čega je životna aktivnost tužitelja smanjena za daljnjih 15% tako da sveukupno smanjenje iznosi 50% te da je povećana potreba tužitelja za tuđom pomoći za daljnjih jedan sat tjedno (sa dva na tri sata tjedno), te da je do povećanja za trajnom tuđom pomoći na tri sata tjedno došlo 04. ožujka 1993. kada su utvrđene i objektivizirane odlučne činjenice u vidu traumatskog oštećenja dva živca lijeve noge

-dakle, da je tužitelju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja od 04. ožujka 1993. potrebna tuđa pomoć u opsegu od tri (3) sata tjedno tj. 13. sati mjesečno. - da je izvedenim knjigovodstvenim vještačenjem utvrđena neto cijena sata prema prosječnoj neto plaći NKV radnika u razdoblju od ožujka 1993., do travnja 2017., sve prema tabelarnom prikazu na listu 456-461 spisa,

-da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 17. rujna 2019. godine (list 671- 674 spisa) proizlazi da je u nalazu i mišljenju vještaka od 30 lipnja 2018. iskazana visina naknade štete na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. rujna 1991. do 6. listopada 1992. (datum sklapanja nagodbe u iznosu od ukupno 5.105,49 ATS, prema obimu potrebe koje je iskazao vještak, da usporedbom tog iznosa s iznosom ispaćenu u predmetnoj nagodbi (17.000,00 ATS) proizlazi kako se na razdoblje nakon sklapanja Nagodbe od 07. listopada 1992. godine odnosi iznos od 11.894,51 ATS i kojim iznosom je podmirena je naknada tuđe pomoći tužitelju za razdoblje od 07. listopada 1992. do 02. srpnja 2000., da kapitalizirani iznos naknade po osnovi tuđe pomoći u obimu od dva (2) sata tjedno (uz primjenu diskontne stope od 5% ), za razdoblje od datuma sklapanja Nagodbe pa do predvidivog kraja života tužitelja, iskazano u odgovarajućoj protuvrijednosti valute ATS iznosi ukupno 7,475,25 ATS, u kojem slučaju je isplatom iznosa od 17.000,00 ATS isplaćen cjelokupan dospjeli i budući kapitalizirani iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći koje je tužitelj bio i još uvijek je potrebit

-da iz usmenog očitovanja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi kako primjena diskontne stope u bilo kakovim ekonomskim i financijskim izračunima, pa tako i konkretno i u aktuarskim izračunima kapitaliziranih iznosa pojedinih mjesečnih davanja, reprezentira ekonomski koncept vremenske vrijednosti novca koji se odražava kroz kamatnu stopu kada se neki iznos iz sadašnjosti reprezentirati u budućnosti odnosno obrnuto kroz diskontnu stopu kada se neki iznosi iz budućnosti žele svesti na današnji dan odnosno na datum izračuna

-da u tom smislu, diskontna stopa između ostalog ovisi i o razdoblju na koje će se ista primjenjivati što u konkretnom slučaju kod akutarskih izračuna kapitalizacije znači da je povezana s očekivanim vremenskim tijekom rente koja može biti ograničenog trajanja, a može biti i doživotna o kakvoj je u konkretnom slučaju riječ

- da u tom smislu vještak u aktuarskim izračuna prilikom odabira diskontne stope polazi od duljine razdoblja u kojem će biti pretpostavljeno isplaćivana neka renta, a što je povezano s očekivanim životnim vijekom, da je u vrijeme početka kapitalizacije tužitelj imao navršenih 47 godina odnosno 48 godina, pa je vještak kao primjerenu diskontnu stopu odabrao stopu od 3 % jer se veća diskontna stopa po njemu može primjenjivati za osobe mlađe životne dobi sa dakle duljim očekivanim životnim vijekom i posljedično duljim očekivanim vijekom primanja neke rente

- da je u posljednjem pisanom očitovanju koje je izradio u ovom predmetu primijenio stopu od 5 %, kako je bilo naloženo od strane suda, time da je primijenio stopu od 3 % u svim ranijim nalazima i mišljenjima.

11. Polazeći od iznesenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelju potrebna daljnja tuđa pomoć za teže fizičke poslove (dizanje, prenošenje tereta i slično) uvećano za jedan (1) sat tjedno trajno, jer tužitelj ne može obavljati iste a povećanje potrebe za trajnom tuđom pomoći nastupilo je u tužitelja dana 04. ožujka 1993. jer tužitelj ne može obavljati teže tjelesne poslove zbog oštećenja funkcije lijeve noge kao posljedice oštećenja dva živca, tužitelj teže hoda, ima bolove u lijevom kuku, slabija mogućnost podizanja lijevog stopala, nestabilnost i nesigurnost u hodanju, da visina rente po osnovi tuđe pomoći tužitelju u obimu kako su to utvrdili vještaci dr. Slavko Trontl i dr. ZM za razdoblje od nastanka predmetnog štetnog događaja pa do predvidivog kraja života tužitelja iskazana prema cijenama u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja i to u odgovarajućoj protuvrijednosti valute ATS iznosi ukupno 51.410,82 ATS, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da isplatom iznosa od 17.000,00 ATS nije isplaćen cjelokupni dospjeli i budući kapitalizirani iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći koje je tužitelj bio i još uvijek je potrebit.

12. Stoga sud prvog stupnja nalazi djelomično osnovanim zahtjev tužitelja za razdoblje od 04. ožujka 1993. pa do 02. srpnja 2000. jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića utvrđeno kako je preostalim iznosom iz Nagodbe od 07. listopada 1992. u visini od 11.894,51 ATS podmirena naknada tuđe pomoći tužitelju za razdoblje od 07. listopada 1992. do 02. srpnja 2000. imajući u vidu dva sata tjedno tuđe pomoći, pa tužitelju pripada s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć u utuženom vremenskom razdoblju iznos samo za jedan sat tjedno do 02. srpnja 2000.

13. Time je tužitelju dosuđen iznos rente s naslova tuđe pomoći u visini od 22.140,48 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća rente pa nadalje, a od 01. listopada 2019. pa nadalje novčana renta u iznosu od 94,08 kn mjesečno sa zateznom kamatom sukladno čl.277.st.1. Zakona o obveznim odnosima -„Narodne novine broj 53/91,73/91,3/94,7/96,112/99 i 88/01-dalje ZOO) u svezi čl.186., čl. 195. st. 2. ZOO i odlučeno kao pod toč.I. i II. izreke.

14. Nasuprot tome, polazeći od utvrđenja da je tužitelju isplaćena šteta u mirnom postupku ukupno od 07. listopada 1992. pa do 02. srpnja 2000. (računajući tuđu pomoć na bazi dva sata tjedno), da je vještak Zrinko Ručević u dopunskom nalazu i mišljenju od 17. rujna 2019. utvrdio da preostalim iznosom iz Nagodbe od 07. listopada 1992. godine u visini od 11.894,51 ATS podmirena je naknada tuđe pomoći tužitelju za razdoblje od 07. listopada 1992. do 02. srpnja 2000., te kako tužitelj zahtijeva isplatu rente od 02. srpnja 2000. u visinu rente na bazi tri sata tjedno a ne jednog sata koliko mu je potrebno zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, sud prvog stupnja preostali dio zahtjeva u iznosu od 37.656,32 kn odbija i odlučuje kao pod toč. II. izreke presude.

15. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

16. Prema odredbi tada važećeg čl. 195. st. 1. i 2. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu dužan je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

17. Neosnovano I. i II. tuženici u žalbi ponavljaju da se tužitelj Nagodbom odrekao svih daljnjih potraživanja jer je utvrđeno da je nakon sklapanja Nagodbe kod tužitelja došlo do nepredviđenog pogoršanje zdravstvenog stanja koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i zbog kojeg pogoršanja je došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti za 15%, a potreba tužitelja za tuđom pomoći povećana je s dva na tri sata tjedno, pa se radi o nepredviđenoj šteti koja tužitelju u vrijeme nagodbe nije niti nastala pa se tužitelj te štete, Nagodbom nije mogao niti odreći.

18. Dakle, tužitelj se mogao nagoditi s II. tuženikom u pogledu štete koja je postojala i bila tužitelju poznata. Naime, nagodbom o naknadi štete koju oštećenik trpi zbog tjelesne povrede obuhvaćena je odšteta samo za one štetne posljedice koje su za stranku bile predvidive u vrijeme sklapanja nagodbe. Međutim, kako je utvrđeno da je kod tužitelja došlo do nepredviđenog pogoršanja to tužitelj može tražiti naknadu štete koju zbog toga trpi bez obzira na to što se nagodbom odrekao prava da traži daljnju štetu u svezi s tim štetnim događajem (tako i obrazloženje rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-x 789/13-2 od 21. listopada 2015.).

19. Slijedom iznesenog, suprotni žalbeni navodi I. i II. tuženika ne mogu se prihvatiti.

20. U odnosu na prigovore II. tuženika koji se tiču primjene diskontne stope po kojoj je vještak radio izračun kapitaliziranih iznosa doživotnih naknada tuđe pomoći i njege od 3%, valja reći slijedeće:

21. Iz dopunskog očitovanja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da nema propisane stope diskonta već se prema procjeni i iskustva onoga tko kapitalizaciju obavlja mogu primjenjivati stope u rasponu od ispod 1 % pa do najviše 5 % diskonta, pri čemu uobičajeno koristi stope u izračunu u rasponu od 3 % do 5 %,da primjena veće stope znači veći diskont i u konačnici iskazani manji iznos. Odabir stope diskonta u pravilu je uskoj vezi s duljinom razdoblja za koje se obavlja kapitalizacija pa tako što je dulje razdoblje primjerenije je primijeniti veću stopu diskonta, a to stoga što ta stopa diskonta u sebi zapravo predstavlja stopu pada vrijednosti novaca tijekom proteka vremena pa je notorno što je dulje vrijeme kapitalizacije to će očekivano novčano primanje u daljnjoj budućnosti manje vrijediti na dan s kojim se obavlja kapitalizacija. U tom smislu imajući u vidu kako je tužitelj u vrijeme početka izračuna kapitalizacije u posljednjem dodatnom pisanom očitovanju imao navršenih 48 godina života, po mišljenju vještaka uzimajući samo taj element izračuna primijenjena bi bila diskontna stopa od 4 % godišnje, a vještak je primijenio stopu od 3 % godišnje iz razloga što se izračun radi u stranoj valuti ATS (danas EUR), jer je notorno da pad vrijednosti tih valuta nije jednak odnosno značajno je manji od pada domicilne valute i korištenjem i tog podataka vještak se odlučio za diskontnu stopu od 3 % i kod tih izračuna ostao. U pogledu izvora podataka za koeficijente primijenjene u izračunu vještak je naveo da je primijenio one tabele koje su se odnosile na predmetno razdoblje a njemu su bile poznate u vrijeme izrade nalaza i mišljenja.

22. Stoga je protivno tvrdnjama II. tuženika takav nalaz i mišljenje, cijeneći i dodatna usmena očitovanja i pojašnjavanja vještaka na primjedbe II. tuženika i zahtjev suda, i prema mišljenju ovoga suda stručan i objektivan, sukladan pravilima struke i sadržaju priložene dokumentacije tako da nema dvojbi u odnosu na rezultate tog vještačenja.

23. Pravilno je stoga sud prvog stupnja prihvatio utvrđenja iz nalaza i mišljenja, kao i dopunskih očitovanja vještaka Zrinka Ručevića, a koja se tiču primjene diskontne stope od 3%, a za što je sud prvog stupnja dao jasne i obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa suprotna obrazlaganja i mišljenje II. tuženika da je valjalo primijeniti diskontnu stopu od 5% prilikom izračuna kapitaliziranog iznosa prema Tablicama aktuarske matematike („Narodne novine“ broj 20/93), a u kojem slučaju je isplatom iznosa od 17.000,00 ATS temeljem nagodbe isplaćen i kapitalizirani iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći koje je tužitelju bio, i još uvijek je potrebit, nije moguće prihvatiti.

24. Polazeći od utvrđenja da je preostalim iznosom iz Nagodbe od 07. listopada 1992. u visini od 11.894,51 ATS podmirena naknada tuđe pomoći tužitelju za razdoblje od 07. listopada 1992. do 02. srpnja 2000. (računajući tuđu pomoć na bazi dva sata tjedno), dakle da tužitelju pripada s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć u utuženom vremenskom razdoblju iznos samo za jedan sat tjedno do 02. srpnja 2000., da tužitelj zahtijeva isplatu rente od 02. srpnja 2000. u visinu rente na bazi tri sata tjedno a ne jednog sata koliko mu je potrebno zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, sud prvog stupnja djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno je primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

25. Neosnovana je i tvrdnja II. tuženika da je tužitelj bio dužan smanjiti štetu te odgovarajuću naknadu za tuđu pomoć i njegu ostvariti putem Centra za socijalnu skrb, a kako to nije učinio da je njegov zahtjev u cijelosti neosnovan. 26. Prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" 12/91), Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 94/01), a i prema odredbama ranijeg važećeg Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 1/97 - pročišćeni tekst) nije bilo predviđeno pravo osoba kojima treba tuđa pomoć i njega naknada na tu pomoć i njegu. Doplatak za tuđu pomoć i njegu predviđen je Zakonom o socijalnoj skrbi ("Narodne novine "broj 73/97, 27/01,59/01, 82/01 i 103/03), no prema odredbama tog zakona, kao i kasnijim odredbama zakona koji su uređivali materiju socijalne skrbi, bilo je propisano da se doplatak za tuđu pomoć i njegu može odobriti nekoj osobi ako pomoć ne može ostvariti na drugoj osnovi. II. tuženik samo općenito tvrdi da bi tužitelj imao pravo na određenu naknadu. U ovoj pravnoj stvari tužitelj doplatak (naknadu) za tuđu pomoć i njegu može ostvariti na drugoj osnovi, konkretno baš od I. i II. tuženika, kao osiguravatelja.

27.Slijedom iznesenog, neosnovana je tvrdnja II. tuženika da se tužitelj trebao obratiti nadležnom Centru za socijalnu skrb (koju činjenicu je kao odlučnu trebao utvrđivati sud prvog stupnja) radi ostvarivanja prava na naknadu i na taj način smanjiti iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu, te da o takvoj njegovoj dispoziciji ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu tuđe pomoći u ovoj pravnoj stvari (tako VSRH u odluci broj Rev-833/05 od 23. ožujka 2006., Rev-4577/2019 od 1. rujna 2020. i Rev-125/2021 od 15. ožujka 2022.).

28. Zbog svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP odlučeno je kao pod toč.I. i II. izreke ove presude.

29. Međutim, odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.

30. Tužitelju je valjalo priznati troškove postupka primjenom Tbr. 48. st.1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14,117/14 i 107/15 ) koja odredba propisuje da se primjenjuje Tarifa koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade i obračunava vrijednost boda prema vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ujedno, stavkom 3. Tbr. 48. je propisano kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

31. Tako tužitelju, primjenom Tbr. 8. toč. 1. pripada nagrada po punoj tarifi najviše za četiri obrazložena podneska kojima se odgovara na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, a u ovom predmetu postoje takova četiri podneska, dok je za ostale podneske valjalo priznati samo 25 % prema Tbr. 8. toč. 3.

32. Osnovano navode I. i II. tuženici da nije bilo osnove priznati tužitelju trošak zastupanja na ročištu održanom dana 4. prosinca 2014. jer je raspravnim rješenjem određeno da trošak tog ročišta pada na teret tužitelja, kao ni ročišta od 17.veljače 2009. jer je navedeno ročište odgođeno upravo po prijedlogu tužitelja. Jednako tako, nije bilo osnove priznati tužitelju troškove zastupanja na ročištima održanim dana 28. veljače 2014. (očitom pogreškom u pisanju navedeno je da se radi o ročištu držanom dana 25. veljače 2014.), 1. lipnja 2016., 9.lipnja 2017 i 17 . veljače 2009. primjenom Tbr.9.toč.1. već primjenom Tbr.9.toč.5. jer se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari već su ista odgođena radi uplate predujma. Jednako tako, na ročištima održanim dana 30.listopada 1995., 17. travnja 1996. i 28. svibnja 2013. nije se raspravljalo o glavnoj stvari već o procesnim pitanjima, pa je o troškovima tih ročišta valjalo odlučiti primjenom Tbr.9.toč.2. Nadalje, iz sadržaja spisa prolazi da dana 20.listopada 2009. ročište u predmetnoj pravnoj stvari nije održano, a ako su I. i II. tuženici imali u vidu ročište održano dana 20. listopada 2010. valja reći da je osnovano priznat tužitelju trošak zastupanja u punom iznosu, primjenom Tbr.9.toč.1. jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari i zaključena je glavna rasprava.

33. Konačno, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelji na ime troškova vještačenja, kao i dopunskih očitovanja valjalo priznati iznos od 14.968,31 kn, koji iznos I. i II. tuženici u žalbi ne čine spornim.

34. Slijedom svega iznesenog, osnovom vrijednosti predmeta spora od 121.730,60 kn (čl. 35. u vezi sa čl. 36. i 37. st. 1. ZPP - neimovinska štete, tuđa pomoć i njega i renta s osnove tuđe pomoći i njege) u odnosu na koju je tužitelj u konačnici uspio s osnovom 100%, a s visinom 59,5% ( iznos od 45.000,00 kn, iznos od 21.812,88 kn i renta 5.664,80 kn, dakle ukupno 72.457,68 kn), tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 79,75%, a I i II. tuženici u omjeru od 20,25 %. Navedeno znači da su sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP I. i II. tuženici dužni naknaditi tužitelju 59% pripadajućih troškova na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku.

35. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe-2.500,00 kn (Tbr.7.toč.1.), sastav četiri obrazložena podneska - 2.500,00 kn svaki (Tbr.8.toč.1.), sastav ostalih 29 podneska - 500,00 kn svaki (Tbr.8.toč.3.), zastupanje na ročištima (23. svibnja 1994., 12. listopada 1994., 20. ožujka 1995., 10.srpnja 1995., 4. ožujka 1996., 29.ožujka 1996., dana 20.rujna 2005., 7.studenog 2005., 17.srpnja 2006., 17.prosinca 2009., 20. listopada 2010.,25. listopada 2016.,13. srpnja 2017., 11. lipnja 2018., 28. rujna 2018. - 2.500,00 kn svako (Tbr.9.toč.1), zastupanja na ročištima 30.listopada 1995.,17. travnja 1996. i 28.svibnja 2013.-1.250,00 kn svako (Tbr.9.toč.2.), zastupanje na ročištima 25. veljače 2014, 1. lipnja 2016., 9. lipnja 2017. - 500,00 kn svako (Tbr.9.toč.5.), sastav žalbe - 3.125,00 kn (Tbr.10.toč.1. ). Nadalje tužitelju je valjalo priznati trošak za sastav podnesaka 12. ožujka 2019. i 16. listopada 2019.- 500,00 kn svaki (Tbr.8.toč.3.), te zastupanja na ročištu 11. lipnja 2019. i 21. studenog 2019.. -1.000,00 kn svako (Tbr.9.toč.1.).

36. Slijedom iznesenog tužitelju je valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 75.375,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 94.218,75 kn, a razmjerno uspjehu tužitelja u sporu (59%) iznosi 55.589,06 kn. Tužitelju su nadalje priznati troškovi vještačenja u iznosu od 14.968,31 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.820,00 kn.

37. Stoga trošak tužitelja ukupno iznosi 72.377,37 kn, radi čega je tužitelju, primjenom odredbe čl. 373.toč.3. ZPP valjalo dosuditi daljnji trošak u iznosu od 3.227,16 Eur/24.315,08 kn, i odlučiti kao pod toč.III. izreke ove odluke.

38. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. čl.151.st.3. ZPP i to po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22-dalje:ZOO) te Uredbi o izmjeni ZOO („Narodne novine“ broj 156/22).

39. Tužitelj je uspio sa žalbom samo u odnosu na troškove postupka pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl.154.st.1. u svezi čl. 35.st.2. ZPP).

40. II. tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl.154.st.1. ZPP).

U Zagrebu 26. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović