P-3259/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja T. S., S., OIB:…, zastupan po pun. S.

K., odvj. u S., protiv tužene Z. b. d.d., Z., OIB:…, zastupano po pun. D. M., odvj. u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2023., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tuženika P. T., odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti tužitelja, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, Ugovora o kreditu broj … od 27.4.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 17.660,23 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 17.660,23 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 202,75 CHF te jednom posljednjem od 4.925,82 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj … od 27.4.2007. godine,

zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., članak 6., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

3.Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.673,62 Eura/27.678,91 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

od

-0,00 EUR 0,01 kn 29.08.07.

-0,35 EUR 2,62 kn 04.01.08.

-1,26 EUR 9,50 kn 01.02.08.

-0,05 EUR 0,39 kn 01.03.08.

-4,85 EUR 36,56 kn 10.03.08.

-0,00 EUR 0,01 kn 01.04.08.

-2,51 EUR 18,88 kn 18.04.08.

-0,51 EUR 3,83 kn 19.06.08. -

0,00 EUR 0,01 kn 01.07.08. -

0,19 EUR 1,44 kn 21.07.08. -

0,17 EUR 1,26 kn 26.09.08. -

0,08 EUR 0,61 kn 01.10.08.

-9,64 EUR 72,60 kn 24.10.08.

-0,09 EUR 0,69 kn 01.11.08.

-4,77 EUR 35,91 kn 25.11.08.

-9,23 EUR 69,58 kn 27.12.08.

-11,91 EUR 89,76 kn 23.01.09.

-11,45 EUR 86,28 kn 24.02.09.

-15,83 EUR 119,24 kn 18.03.09.

-0,62 EUR 4,66 kn 01.04.09.

-15,78 EUR 118,88 kn 25.05.09.

-15,99 EUR 120,48 kn 24.06.09.

-0,05 EUR 0,41 kn 01.07.09.

-17,33 EUR 130,55 kn 27.08.09.

-14,15 EUR 106,65 kn 29.09.09.

-4,89 EUR 36,85 kn 01.10.09. -

5,44 EUR 40,99 kn 16.10.09.

-0,11 EUR 0,80 kn 01.11.09.

-11,50 EUR 86,66 kn 24.11.09.

-1,06 EUR 8,01 kn 01.12.09.

-11,36 EUR 85,56 kn 22.12.09.

-0,23 EUR 1,71 kn 01.01.10.

-13,96 EUR 105,18 kn 18.01.10.

-0,09 EUR 0,69 kn 01.02.10.

-15,54 EUR 117,06 kn 17.02.10.

-0,87 EUR 6,56 kn 01.03.10.

-14,28 EUR 107,56 kn 11.03.10.

-0,82 EUR 6,18 kn 01.04.10.

-12,44 EUR 93,70 kn 15.04.10.

-23,93 EUR 180,33 kn 21.05.10.

-0,17 EUR 1,29 kn 01.06.10.

-24,82 EUR 187,01 kn 26.06.10.

-28,84 EUR 217,29 kn 01.07.10.

-24,48 EUR 184,46 kn 01.08.10.

-2,42 EUR 18,26 kn 20.08.10.

-34,77 EUR 261,99 kn 01.09.10.

-30,51 EUR 229,85 kn 01.10.10.

-27,30 EUR 205,67 kn 01.11.10.

-37,06 EUR 279,20 kn 01.12.10.

-43,09 EUR 324,66 kn 01.01.11.

-38,72 EUR 291,70 kn 01.02.11.

-1,43 EUR 10,78 kn 01.03.11.

-36,07 EUR 271,80 kn 10.03.11.

-37,14 EUR 279,85 kn 15.04.11.

-0,57 EUR 4,31 kn 01.05.11.

-41,41 EUR 311,97 kn 18.05.11.

-12,61 EUR 94,99 kn 01.06.11.

-35,59 EUR 268,18 kn 13.06.11.

-5,24 EUR 39,50 kn 01.07.11.

-49,83 EUR 375,45 kn 14.07.11.

-54,44 EUR 410,20 kn 01.08.11.

-7,11 EUR 53,57 kn 17.08.11.

-48,64 EUR 366,48 kn 13.09.11.

-3,51 EUR 26,48 kn 14.09.11.

-0,23 EUR 1,77 kn 01.10.11.

-46,91 EUR 353,45 kn 15.10.11.

-1,88 EUR 14,13 kn 01.11.11.

-46,57 EUR 350,86 kn 11.11.11.

-3,11 EUR 23,46 kn 01.12.11.

-46,71 EUR 351,95 kn 17.12.11.

-0,21 EUR 1,58 kn 01.01.12.

-52,32 EUR 394,22 kn 13.01.12.

-53,91 EUR 406,16 kn 13.02.12.

-0,01 EUR 0,11 kn 01.03.12.

-52,63 EUR 396,56 kn 19.03.12.

-0,01 EUR 0,07 kn 01.04.12.

-52,49 EUR 395,49 kn 16.04.12.

-0,05 EUR 0,34 kn 01.05.12.

-53,23 EUR 401,03 kn 10.05.12.

-0,01 EUR 0,11 kn 01.06.12.

-54,59 EUR 411,29 kn 15.06.12.

-0,02 EUR 0,14 kn 01.07.12.

-52,92 EUR 398,71 kn 14.07.12.

-0,01 EUR 0,05 kn 01.08.12.

-51,91 EUR 391,11 kn 20.08.12.

-49,35 EUR 371,82 kn 19.09.12.

-52,08 EUR 392,41 kn 17.10.12.

-53,61 EUR 403,92 kn 19.11.12.

-52,93 EUR 398,78 kn 20.12.12.

-43,61 EUR 328,61 kn 21.01.13.

-7,27 EUR 54,79 kn 04.02.13.

-18,25 EUR 137,51 kn 21.02.13.

-33,80 EUR 254,64 kn 01.03.13.

-48,46 EUR 365,12 kn 20.03.13.

-2,77 EUR 20,84 kn 01.04.13.

-42,03 EUR 316,71 kn 18.04.13.

-13,10 EUR 98,73 kn 03.05.13.

-44,08 EUR 332,11 kn 24.05.13.

-3,91 EUR 29,48 kn 01.06.13.

-44,38 EUR 334,41 kn 11.06.13.

-3,97 EUR 29,91 kn 01.07.13.

-43,16 EUR 325,17 kn 02.07.13.

-4,12 EUR 31,07 kn 01.08.13.

-44,48 EUR 335,13 kn 19.08.13.

-3,99 EUR 30,10 kn 01.09.13.

-45,79 EUR 345,03 kn 18.09.13.

-3,97 EUR 29,90 kn 01.10.13.

-47,15 EUR 355,25 kn 17.10.13.

-4,19 EUR 31,59 kn 01.11.13.

-47,21 EUR 355,74 kn 19.11.13.

-4,45 EUR 33,50 kn 01.12.13.

-48,38 EUR 364,54 kn 09.12.13.

-4,53 EUR 34,11 kn 01.01.14.

-46,90 EUR 353,36 kn 20.01.14.

-4,94 EUR 37,20 kn 01.02.14.

-48,78 EUR 367,52 kn 19.02.14.

-4,76 EUR 35,89 kn 01.03.14.

-49,98 EUR 376,61 kn 18.03.14.

-4,43 EUR 33,40 kn 01.04.14.

-49,32 EUR 371,59 kn 16.04.14.

-4,12 EUR 31,01 kn 01.05.14.

-47,97 EUR 361,45 kn 19.05.14.

-4,42 EUR 33,28 kn 01.06.14.

-1.144,14 EUR 8.620,50 kn 18.06.14.

4.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.513/84 EUR/18.940,19 kn sa zateznom kamatom od 26. rujna 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj 27. 4. 2007. zaključio s tuženikom ugovor o kreditu na iznos od 17.660,23 CHF koji mu je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB. Tuženik da je u standardiziranom ugovoru ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka, te da je ugovorena visina kamatne stope od 5,20% godišnje kao promjenjiva, ovisno o jednostranoj odluci banke bez navođenja jasnih i provjerljivih parametara na temelju kojih će se mijenjati. Na taj način da su ugovorene nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, pa predmetnom tužbom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i isplatu više preplaćenog u pogledu neosnovano isplaćenih iznosa anuiteta po tom osnovu. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. podneskom od 27. 3. 2023.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koje su predmet tužbenog zahtjeva s obzirom da je kredit otplaćen 2014. godine. Tužitelj da je upoznat s valutnim rizikom što je navedeno u samom Ugovoru, gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF, a ugovorena valutna klauzula da je dopuštena i legitimna valutna odredba, koja ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kuna prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Smatra kako nije sporna niti ugovorena kamata, te da je osnovna obveza korisnika kredita prema odredbi čl. 1021. ZOO-a platiti ugovorenu kamatu. Presuda na koju se tužitelj poziva da je suprotna s uputom iz revizijske odluke tečaj CHF prema EUR/DEM, pa tako i prema HRK da je bio izuzetno stabilan niz godina, da švicarska narodna banka štiti tečaj svoje valute prema euru, te je činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka da nije imala razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Tuženik se poziva na izlaganja Vice-guvernera ŠNB od 24. veljače 2000. i 19. veljače 2004. prema kojemu bi stabilnost tečaja CHF prema euru bio primarni cilj ŠNB, kao što je cilj HNB stabilnost kune prema euru, te da ŠNB ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti. Tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita nije znao niti mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF u mjeri kojoj ŠNB neće uspjeti obraniti tečaj CHF/EUR, te je imao razloga vjerovati kako je mogućnost volativnosti tečaja švicarskog franka značajno smanjena. Ističe također kako je banka prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije, te da je i HNB štitila tečaj kune prema euru, kao i da je guverner te banke javno u medijima naveo u ožujku 2005. da ta banka ne utječe na tečaj franka te ne obvezuje banke na konverziju kredita u drugi euro ako ta banka podivlja, odnosno da je kredit u eurima općenito manje rizičan. Tuženik nadalje ističe kako standard dužne pažnje prema stavu europske unije ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio samostalno informirati o informacijama koje propisuje Vice- Guverener HNB. Ističe se kako je korisnik kredita informiran o parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu CHF te da je radi toga banka imale smjernica radi koje su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Također se ističe da je bio posljednja banka koja je u svoju banku uvela kredite u švicarskim francima, te da ih nije reklamirala ni nudila ništa više nego one u kunama i eurima, čak štoviše da je destimulirao korisnike na uzimanje kredita u CHF time što je nudio najviše kamatne stope u odnosu na konkurenciju . Tako, na strani banke nije postojalo znanje o budućem kretanju tečaja te je imala razloga vjerovati u stabilnost istog, pa se od nje ne može očekivati da klijente informira o nečemu o čemu nije imala saznanja odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Pritom se tužitelj poziva na praksu suda EU izraženu u odluci Andricijus (C186/16).

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 27. 4. 2007. s otplatnim planom, pregleda promjena kamatnih stopa tuženika od 12. 4. 2021., prometa po kreditu tuženika, priopćenja za javnost Ministarstva od 14. 1. 2014., obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope tuženika od 8. 1. 2013., obrasca odabir valute tuženika, priopćenja za javnost od HNB od 15. 3. 2015., presude Visokog prekršajnog suda RH FPŽ-139/18 od 29. 3. 2018., Općih uvjeta promjene kamatnih stopa tuženika, Odluke Ustavnog suda RH U-III-3176/2007 od 6. 5. 2010., pregleda promjena kamatnih stopa od 17. 9. 2021., presude C. od 9. 7. 2020., izjava T. B. i T. S. od 22. 4. 2022., saslušanjem tužiteljice te vještačenjem po vještaku financijske struke A. B..

4.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba te isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene valutne klauzule po Ugovoru o kreditu broj …od 27. 4. 2007.

5.Među strankama nije sporno kako su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 27. 4. 2007. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.660,23 CHF uz rok otplate od 85 mjeseci s početnom redovnom kamatnom stopom od 5,20% godišnje.

6.Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe čl. 1. i čl. 2., te čl. 6. st. 2. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, te s tim u vezi pripada li tužitelju pravo na isplatu neosnovano naplaćenih iznosa koje potražuje. Spornom tuženik drži i aktivnu legitimaciju tužitelja s obzirom da su isplatu anuiteta vršile treće osobe, a kao sporno trebalo je raspraviti i istaknuti prigovor zastare.

7.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti iz razloga koje će naprijed obrazložiti.

8.S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 27. 4. 2007.), za ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07).

Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

9.Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

10.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (Narodne novine 96/03.), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik a tamo drugotuženik u razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotuženika.

11.U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud drži kako nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jesu li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Na identičan način o tome su se očitovali pojedini drugostupanjski sudovi u brojnim odlukama, pa tako i Županijski sud u Dubrovniku u odluci Gž-765/21.

S obzirom da je u međuvremenu od strane županijskih sudova (tako ŽS Bjelovar GŽ-745/22), a pozivom na odluku Ustavnog suda RH U-III-5458/21 od 30. 6. 2022. zauzet stav o potrebi izvođenja personalnih dokaza na okolnost obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice. Iz njenog iskaza proizlazi da je predmetni kredit zaključila s ciljem kupnje automobila, te da je upravo od autokuće u kojoj je namjeravala kupiti vozilo upućena u banku tuženika gdje joj je ponuđeno sklapanje ugovora u CHF valuti kao najpovoljnijoj valuti u to vrijeme. Tužiteljica navodi kako je zbog toga, dakle zbog navoda službenice banke kako se radi o najpovoljnijem kreditu zaključila predmetni ugovor, no ističe kako joj nije objašnjeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa niti joj je rečeno da će se anuiteti povećavati gotovo dvostruko. Tužiteljica je pregovarala uvijek s istom službenicom, te je bila svega dva puta u banci radi sklapanja predmetnog ugovora i nije joj nuđena nikakva druga mogućnost kreditiranja, osim predmetnog ugovora kao najpovoljnijeg. Na nikakav rizik nije upozorena, ugovor je pročitala te s obzirom da joj je predočen kao najpovoljnija varijanta, nije imala nikakvih prigovora. Sud prihvaća njen iskaz kao životno logičan i uvjerljiv, a isti nije u suprotnosti sa svim naprijed navedenim utvrđenjima i utvrđenjima sudova na koje se sud poziva u ovoj odluci. Glede prigovora tuženika da su isplate kredita vršile treće osobe, iz priležećih izjava T. B. i T.

S. od 22. 4. 2022. proizlazi da su sve uplate vršene u ime i za račun tužiteljice, a nesporno je da su se odnosile upravo na predmetni kredit, pa sud smatra kako je i istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije u cijelosti neutemeljen.

12.Prema odredbi čl. 322. ZOO Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku je ništetnost dijela ugovornih odredaba o predmetu i cijeni i to dijela kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak.

Kako je dakle već samim pozivanjem na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jasno da su i u konkretnom slučaju odredbe predmetnog ugovora u kreditu u dijelu kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak ništetne, valjalo je raspraviti o zahtjevu tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj…, a zbog primjene valutne klauzule.

13.Prema nalazu sudskog vještaka A. B., u razdoblju od 27. 4. 2007. do 1.

6. 2014. kamatna stopa mijenjala se na način da je do 1. 10. 2007. iznosilo 6,10% a iznos mjesečnog anuiteta 211,59 CHF, od 1. 2. 2008. 6,55% a iznos mjesečnog anuiteta 215,92 CHF, te od 1. 7. 2009. 7,55 %, 224,42 CHF, dok je početno ugovoreni anuitet uz kamatnu stopu od 5,20 iznosio 202,75 CHF. Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule tužiteljica je preplatila tuženiku s osnove predmetnog ugovora više kredita u HRK u iznosu od 27.678,91 HRK bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Vještak je tabelarno prikazao mjesečnu preplatu temeljem čega je tužitelj podneskom od 27. 3. 2023. uredio tužbeni zahtjev na način da je utvrđenu razliku iskazao u eurima i kunama prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

Sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka objektivan i stručan te prihvaća utvrđenja iz istog, odnosno da je sudski vještak točno izračunala razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, a zbog primjene valutne klauzule.

14.Kako je u međuvremenu došlo do promjena unutar monetarnog sustava države uvođenjem eura kao valute, tužitelj je podneskom od 27. 3. 2023. uredio tužbeni zahtjev u toj valuti, te budući tuženik nije imao nikakvih prigovora u pogledu točnosti izvršene konverzije, to ovaj sud u cijelosti prihvaća tako postavljeni tužbeni zahtjev.

15.U odnosu na prigovor zastare tuženika sud isti ocjenjuje neosnovanim jer od donošenja presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 8. 9. 2021. nije protekao petogodišnji rok zastare za tražbine stečene bez osnove jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16.Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanja na ročištima od 26. 4. 2022., 19. 9. 2022., 27. 3. 2023. i 26. 5. 2023. po 100 bodova, za sastav podneska od 4. 4. 2022., 22. 8. 2022., 24. 3. 2023. 100 bodova, odnosno ukupno uvećano za VPS 12.000,00 kn, što je također uvećano za 25% PDV, tako da trošak zastupanja iznosi 15.000,00 kn. Pristojba tužbe iznosi 313,41 kn, pristojba presude 626,78 kn a troškovi vještačenja 3.000,00 kn, tako da ostali troškovi iznos 3.940,19 kn. Ukupni trošak tužitelja stoga iznosi 18.940,19 kn odnosno 2.513,84 EUR. U Splitu, 26. rujna 2023.

S U D A C

Vica Roščić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis