Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ob-406/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja mlt. D. Č., OIB … i drugotužitelja mlt. M. Č., OIB …, obojica zastupani po majci i zz S. Č., OIB …, svi iz K., zastupani po punomoćnici T. M. Š., odvjetnici u K., protiv tuženika J. Č., OIB … iz K., zastupan po punomoćniku D. G., odvjetniku u K., radi plaćanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-185/21-10 od 21. travnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2023. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-185/21-10 od 21. travnja 2023. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku J. Č. da doprinosi za uzdržavanje 1. tužitelja mlt. D. Č. i 2. tužitelja mlt. M. Č. po 93,00 € mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 186,00 € mjesečno za obojicu, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja tužbe 08. travnja 2020. pa do dana donošenja prvostupanjske presude 21.travnja 2023., a na dospjele iznose je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena za razdoblje do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku J. Č. da doprinosi za uzdržavanje 1. tužitelja mlt. D. Č. i 2. tužitelja mlt. M. Č. po 132,00 € mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 264,00 € mjesečno za obojicu, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 21. travnja 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a na dospjele iznose je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku J. Č. da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 497,71 € u roku od 15 dana. "

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje: OBZ) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se poziva tuženik u žalbi. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud navodi da:

"Po čl. 288 st.1 OBZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

Po čl. 306 ObZ-a, uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drukčije određeno ovim zakonom. Po čl. 289 ObZ-a, roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314 ovoga Zakona.

Tražbina djeteta iz st. 1 ovoga članka prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

Po čl. 307 ObZ-a, u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.

Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Po čl. 309 ObZ-a, uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

Po čl. 310 ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

Po čl. 311 ObZ-a, ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

6. Prvostupanjski sud navodi da su 1. i 2. tužitelji djeca s povećanim potrebama pa im svakom mjesečno treba po 2.500,00 kn. Majka djece je radila skraćeno radno vrijeme upravo iz razloga jer skrbi o dvoje mlt. djece koja su s povećanim potrebama radi čega mlt. 1. i 2. tužitelji dobivaju povećani dječji doplatak svaki po 831,00 kn mjesečno te za pomoć i njegu po 600,00 kn mjesečno, no majka je dobila otkaz pa je trenutno prijavljena na zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena osoba pa prima samo novčanu naknadu u iznosu od 420 eura, a tuženik i nadalje ne doprinosi redovito za uzdržavanje mlt. tužitelja.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u utuženom periodu tuženik bio u jednom periodu na bolovanju te ostvarivao naknadu za bolovanje, da počam od 1. travnja 2022. godine se je zaposlio pa obzirom na primanja koja ostvaruje zaključuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi iznose uzdržavanja, a uzimajući u obzir iznose koje je djelomično plaćao, a kako je to određeno u pobijanoj presudi.

8. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

9. Odgovara da iz stanja spisa, i to potvrda koje je priložio tuženik na stranicama 168 i 221 spisa proizlazi da se je tuženik nalazio na bolovanju neprekinuto od 4. studenog 2019. pa do 30. rujna 2021. godine te od 8. listopada pa do 31. listopada 2021. godine, dakle, iz te potvrde proizlazi da je tuženik nakon dugotrajnog bolovanja počam od 1. studenog 2021. godine počeo raditi.

10. Polazeći od toga da je jedno dijete rođeno 2015. godine (D.) a drugo dijete 2011. godine (M.) i obzirom da se utuženi period odnosi na period od podnošenja tužbe, dakle od 8. travnja 2020. godine potrebno je ukazati na Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 39/20) iz koje proizlazi da minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj i koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete do 6 godina iznosi 1.098,00 kn a za dijete od 7-12 godina 1.291,00 kn s tim da iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2020. godinu (Narodne novine broj 39/20) za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta su istovjetni ranije navedenoj Odluci s tim da tuženiku bi trebalo ostati zajamčeni preostali dio prihoda od 800,00 kn.

11. Za 2021. godinu iz Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 30/21) minimalni novčani iznos za dijete do 6 godina je 1.149,71 kn a za dijete od 7-12 godina 1.352,60 kn uz napomenu da je mlt. D. te godine i napunio 6 godina pa stoga on od tada, kao i njegov stariji brat, prelazi u višu kategoriju za koju su minimalni novčani iznosi veći a odnose se na dijete od 7-12 godina.

12. Prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 30/21) za platni razred obveznika uzdržavanja do 2.500,00 kn mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta kao i zajamčeni preostali dio prihoda koji mora ostati tuženiku isti su kao i za 2020. godinu.

13. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2022. godinu minimalni novčani iznos za dijete od 7-12 godina je 1.425,80 kn, a isti iznos je propisan i u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 37/22) i to sve do platnog razreda od 4.500,00 kn s tim da za prihode do 2.500,00 kn zajamčeni preostali dio prihoda je 800,00 kn, za 2.501,00 do 3.500,00 kn je 1.000,00 kn a od 3.501,00 do 4.500,00 kn je 1.350,00 kn.

14. Za 2023. godinu prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 48/23) minimalni novčani iznos za dijete od 7-12 godina je 1.425,80 kn/203,15 eura a isti taj iznos je i u Odluci o tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta, s tim da počam od te Odluke se u toj Odluci se više ne navodi zajamčeni preostali dio prihoda obveznika uzdržavanja.

15. Sukladno čl. 310. OBZ roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu i koji je u ovom slučaju obzirom na poteškoće djece svakako nije mala, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu skladno čl. 307. OBZ sud će pri procjeni mogućnosti osobne koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir, između ostalog, i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade. Iz spisu priležećih iznosa naknada za dugotrajno bolovanje tuženika, a u kojem periodu je razumno za zaključiti da tuženik nije imao mogućnost stjecanja povećane zarade obzirom da je bio na bolovanju, proizlazi da je prosječna naknada za bolovanje tuženika iznosila oko 2.200,00 kn, pa uzimajući u obzir da je tuženik za svako dijete obvezan do presuđenja plaćati mjesečni iznos uzdržavanja od 93,00 eura mjesečno dakle, 700,00 kn za svako dijete, a što onda za oboje djece čini 1.400,00 kn, iz toga je jasno razvidno a sukladno gore citiranim odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, da taj iznos je manji od minimalnih novčanih iznosa potrebnih za uzdržavanje djece a da tuženiku u periodu dok se je nalazio na bolovanju ostaje zajamčeni preostali dio prihoda od 800,00 kn.

16. Kao što je to pravilno prvostupanjski sud utvrdio, tuženik počam od 1. travnja 2022. godine je zaposlen, tuženik iskazuje da radi četiri sata te da ostvaruje mjesečne prihode oko 300-400 eura uz napomenu da tužitelji potražuju tek od presuđenja za svakog od njih iznos od 139,00 eura a što predstavlja 994,55 kn, a što je bitno manje od minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta koji za dijete od 7-12 godina iznosi 203,15 eura pri čemu se prvostupanjski sud vodio odredbom čl. 314. st. 3. OBZ obzirom da je tuženik obveznik uzdržavanja dvoje djece uslijed čega je iznos uzdržavanja utvrdio u nižem iznosu od zakonskog minimuma.

17. Pritom, ovaj sud nije našao da je tuženik na razuman način opravdao, a obzirom da je zaposlen kao dostavljač hrane u firmi W. zašto radi samo četiri sata, a zbog čega, prema njegovom iskazivanju, ostvaruje 300-400 eura prihoda mjesečno jer, kao što je prethodno rečeno, u smislu odredbe čl. 307. OBZ većim radnim angažmanom može ostvariti i veću zaradu tako da podmirenjem obveze uzdržavanja ima dovoljno sredstava i za vlastitu egzistenciju (živi u obiteljskoj kući s ocem).

18. Odgovaraju navodi žalbe da tužitelji odnosno zz tužitelja prima za tužitelje doplatak za djecu radi potpore uzdržavanju i odgoju djece ali, a o čemu se je već sudska praksa izjasnila, taj doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta a zbog čega bi valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja s kojim djeca ne žive, kao što ne treba smanjiti ni iznos uzdržavanja iz razloga što je obojici tužitelja priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno rješenjima koji prileže na stranicama 89 i 91 spisa i koji se isplaćuje iz razloga jer korisnik ne može udovoljavati nekim od osnovnih životnih potreba.

19. I odluka o trošku je pravilna i zakonita i zasnovana na odredbi čl. 366. st. 1. OBZ.

20. Stoga, uzimajući u obzir životnu dob tužitelja, njihove školske i druge obveze kao i obveze koje proizlaze iz potrebe liječenja i putovanja u vezi tog liječenja kao i sve druge troškove u smislu odredbe čl. 307. OBZ, te uzimajući u obzir mogućnosti tuženika da doprinosi one iznose koji su dosuđeni tužiteljima, ovaj sud je mišljenja da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo pa je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 346. OBZ odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. rujna 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.