Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 P-459/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: . . . , iz C., zastupanog po punomoćnici G. Š., odvjetnici u Ž., protiv tužene R. A. d.d., OIB: . . . , Z., zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tužene u zamjeni H. Č., odvjetnice u V., po objavi 26. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj: . . . ovjeren od javnog bilježnika Z. P. M. u O., 3. kolovoza 2007. pod brojem OV- 16.584/07 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametra za promjenu iste, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja M. M., OIB: . . . , C., kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 24.461,34 CHF, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene R. A. d.d., OIB: ..., Z., te stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj:

. . .ovjeren od javnog bilježnika Z. P. M. u O., 3. kolovoza 2007. pod brojem OV- 16.584/07 u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora CHF, tijekom trajanja otplate po predmetom Ugovoru koji je zaključen između tužitelja M. M., OIB: . . . , C., kao korisnika kredita i tužene R. A. d.d., OIB: . . . , Z., te stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB: . . . , Z., isplatiti tužitelju M. M., OIB: ..., iz C.,

temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, novčani iznos od 4.317,84 EUR (slovima: četiri tisuće tristo sedamnaest eura osamdeset četiri centa) / 32.532,77 kn[1] (slovima: trideset dvije tisuće petsto trideset dvije kune sedamdeset sedam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 4,51 eur / 33,95 kn počev od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 19,76 eur /148,85 kn počev od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 14,80 eur /111,50 kn počev od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 15,52 eur /116,95 kn počev od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,55 eur / 87,04 kn počev od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,68 eur / 65,41 kn počev od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,70 eur / 73,12 kn počev od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 eur / 86,92 kn počev od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 11,61 eur / 87,45 kn počev od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 10,18 eur / 76,67 kn počev od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 13,48 eur /101,58 kn počev od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 16,18 eur / 112,93 kn počev od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 19,94 eur / 150,25 kn počev od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,36 eur / 145,89 kn počev od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 24,40 eur / 183,85 kn počev od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 23,73 eur / 178,80 kn počev od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,75 eur / 194,05 kn počev od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 41,43 eur / 312,12 kn počev od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 38,52 eur / 290,20 kn počev od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,50 eur /365,45 kn počev od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 45,42 eur / 342,24 kn počev od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 40,29 eur /303,58 kn počev od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 52,00 eur /391,83 kn počev od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 66,86 eur / 503,77 kn počev od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 56,85 eur / 428,37 kn počev od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 60,79 eur / 457,99 kn počev od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 56,49 eur / 425,59 kn počev od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 57,63 eur /434,20 kn počev od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 77,58 eur / 584,53 kn počev od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 79,84 eur / 601,56 kn počev od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 97,67 eur / 735,90 kn počev od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 89,52 eur /674,45 kn počev od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 80,54 eur / 606,83 kn počev od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 82,62 eur /622,48 kn počev od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 82,08 eur /618,40 kn počev od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 86,75 eur / 653,60 kn počev od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 90,85 eur / 684,52 kn počev od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 91,57 eur / 689,93 kn počev od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 89,05 eur / 670,97 kn počev od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 91,08 eur / 686,25 kn počev od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 92,53 eur / 697,20 kn počev od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 90,62 eur / 682,81 kn počev od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 91,38 eur / 688,52 kn počev od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 90,00 eur /678,11 kn počev od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 2.088,68 eur / 15.737,15 kn počev od 13. rujna 2012. do isplate,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB: . . . . , Z., naknaditi tužitelju M. M., OIB: . . . , iz C., troškove postupka u iznosu 1.128,57 EUR (slovima: tisuću sto dvadeset osam eura pedeset osam centi) / 8.503,25 kn (slovima: osam tisuća petsto tri kune dvadeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi::

"Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB: . . . , Z., isplatiti tužitelju M. M., OIB: ..., iz C., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, novčani iznos od 862,22 EUR /6.496,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- na iznos od 11,88 eur / 89,54 kn počev od 30. studeni 2007. do isplate,

- na iznos od 11,74 eur / 88,43 kn počev od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 11,86 eur / 89,36 kn počev od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 11,89 eur / 89,55 kn počev od 28. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 11,99 eur / 90,33 kn počev od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 11,60 eur / 87,41 kn počev od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 14,77 eur / 111,26 kn počev od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 14,83 eur / 111,73 kn počev od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 14,44 eur / 108,80 kn počev od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 14,33 eur / 107,97 kn počev od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 14,36 eur / 108,20 kn počev od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 15,39 eur / 115,97 kn počev od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 14,48 eur / 109,12 kn počev od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 15,32 eur / 115,41 kn počev od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 15,32 eur / 115,43 počev od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,24 eur / 114,81 počev od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 20,47 eur / 154,22 kn počev od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur / 153,05 kn počev od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 19,74 eur / 148,70 kn počev od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 19,26 eur / 145,13 kn počev od 30. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 19,13 eur / 144,12 kn počev od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 19,06 eur / 143,61 kn počev od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 18,84 eur / 141,92 kn počev od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 18,48 eur / 139,27 kn kn počev od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 18,52 eur / 139,57 kn počev od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 18,51 eur / 139,43 kn počev od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 18,56 eur / 139,87 kn počev od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 18,27 eur / 137,64 kn počev od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 18,41 eur / 138,70 kn počev od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 18,10 eur /136,35 kn počev od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 17,99 eur / 135,53 kn počev od 31. svibnja 2010. kn do isplate,

- na iznos od 18,89 eur / 142,36 kn počev 31. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 18,39 eur / 138,57 kn počev od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 18,83 eur / 141,87 kn počev od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 18,31 eur / 137,93 kn počev od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 17,64 eur / 132,95 kn počev od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 18,16 eur / 136,80 kn počev od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 18,85 eur / 142,02 kn počev od 31. prosinca 2010. do isplate,,

- na iznos od 17,85 eur / 134,46 kn počev od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 17,78 eur / 133,94 kn počev od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 17,17 eur / 129,,33 kn počev od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 16,90 eur / 127,37 kn počev od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 17,80 eur / 134,11 kn počev od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 17,57 eur / 132,38 kn počev od 30. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 15,86 eur / 119,50 kn počev od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 15,11 eur / 113,81 kn počev od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 14,32 eur / 107,93 kn počev od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 7,84 eur / 59,07 kn počev od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 7,64 eur / 57,55 kn počev od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 7,57 eur / 57,02 kn počev od 31. prosinca 2011. do isplate,,

- na iznos od 7,48 eur / 56,33 počev od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 7,30 eur / 54,97 počev od 29. veljače 2012 do isplate,

- na iznos od 7,04 eur / 53,02 kn počev od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 6,88 eur / 51,86 kn počev od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,71 eur / 50,57 kn počev od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,47 eur / 48,71 kn počev od 30. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 6,27 eur / 47,28 kn počev od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,04 eur / 45,50 kn počev od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 2,49 eur / 18,76 kn počev od 13. rujna 2012. do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. ožujka 2021. navodi da je kao korisnik kredita zaključio 3. kolovoza 2007. sa tuženom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj: . . . ovjeren od javnog bilježnika Z. P. M. u O., 3. kolovoza 2007. pod brojem OV-16.584/07 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim tužena daje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.461,34 CHF, prema srednjem tečaju za devize tužene važećem na dan korištenja kredita, uz uvjete i na način kako je to Ugovorom određeno. Predmetnim Ugovorom (članak 2.) ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koji se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Prilikom sklapanja Ugovora, tužitelju nije uručena nikakva dokumentacija, niti mu je objašnjen mehanizam promijene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita tužena je značajno povećavala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene–povećanja kamatne stope. Tužitelju je slana samo jednostrana obavijest tužene da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu iznosi nova - veća visina anuiteta otplate kredita. Tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u ugovoru o kreditu neodređena odnosno neodrediva te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos stranaka. Tužitelj ističe da su navedene ugovorne odredbe protivne članku 388. ZOO-a i njima je uspostavljena neravnoteža među ugovornim strankama, pa je odredba nepoštena u smislu članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 79/09., 78/12., 56/13.), i time ništetna –– u smislu članka 102. Zakona o zaštiti potrošača. Obzirom su odredbe o promjenjivosti kamatne stope ništetne, odnosno bez pravnog učinka, a tužitelj je isplaćivao tuženoj rate kredita prema kamatnim stopama koje su veće od prvobitno ugovorene, to je tužena u obvezi vratiti tužitelju sve iznose koje je platio temeljem ništetnih odredbi. Visoki trgovački sud RH u Zagrebu donio je presudu broj: Pž-7129/13 13. lipnja 2014. u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, a koju presudu je potvrdio Vrhovni sud RH svojom presudom Revt.- 249/14-2 od 9. travnja 2015. te Ustavni sud RH svojom Odlukom: U-III-2521/15 od 13. prosinca 2016., a istim presudama pravomoćno se presuđuje:. „Potvrđuje se Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke… izrijeke, kojim se utvrđuje da su u razdoblju od 10. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrijede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna…“. Točkom IV predmetne presude utvrđuje se i slijedeće…“ potvrđuje Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke… izrijeke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima … nalaže prekinuti sa korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamata stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće. Temeljem članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača te članka 502. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna Presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje I. stupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Tužitelj ističe da je "valutna klauzula" sadržana u članku 7. Ugovora, protivna članku 22. ZOO zbog toga što je ugovoreno da se obveze iz Ugovora ispunjavaju u protuvrijednosti valute CHF prema tečaju čiji visinu određuje sama tužena. Obzirom su odredbe o "valutnoj klauzuli" ništetne, tada tužena duguje tužitelju primljeni iznos kredita u kunama, a tužena je dužna vratiti tužitelju svaki više plaćeni iznos. Presudom VTS RH br. 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim NIŠTETNE I NEPOŠTENE ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 81., 82., i 90 a od 7. kolovoza 2007. do prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 139/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima :

- U točki 8. Izreke

- U dijelu točke 9. Izreke koja glasi: „Nalaže se svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem““i

- Točki 10. Izreke

Istom presudom VTS RH br. 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena i presuđena ništetnost promjenjive kamatne stope iz razloga što tužene poslovne banke prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditima kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tužene o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time tužene poslovne banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82., 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka 1.-8. Izreke) Istom pravomoćnom presudom naloženo je da poslovne banke prekinu s nepoštenim postupanjem. Stoga tužitelj potražuje od tužene povrat svih pretplaćenih iznosa koje je pretplatio temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa predlaže sudu da donese slijedeću presudu:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj: . . . ovjeren od javnog bilježnika Z. P. M. u O. 3. kolovoza 2007. pod brojem OV-16.584/07 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja M. M., OIB: . . . , C. kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 24.461,34 CHF, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene R. A. d.d. OIB: ..., Z., te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj: . . . ovjeren od javnog bilježnika Z. P. M. u O. 3. kolovoza 2007. pod brojem OV-16.584/07, u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora CHF, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru koji je zaključen između tužitelja M. M., OIB: . . . , C., kao korisnika kredita i tužene R. A. d.d. OIB: ..., Z., te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplati novčani iznos od 7.112,14 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati novčani iznos od 31.616,09 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

V. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž- 6632/2017, od 14. lipnja 2018., u cijelosti promašeno, naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“. Predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev. Tužena ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tužene, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu. Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Z. P. M., pod brojem OV-16584/07, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98.) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tužena ističe i da je ista sa svoje strane poduzela sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženoj u danom trenutku bilo poznato. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. Ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka je sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Tužena temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05.) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate 16. ožujka 2021., riječ je o zahtjevu za povrat navodno stečenog bez osnove, a na koji zahtjev se primjenjuje zastarni rok od 5 godina. Člankom 215. ZOO-a je izrijekom propisano kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Nadalje, člankom 241. ZOO-a je isto tako izrijekom propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužena opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tužene. Predlaže sudu odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženoj troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kreditu od 3. kolovoza 2007. (stranica 10-14 spisa), otplatni plan (stranica 15-22 spisa), pregled promjena kamatne stope (stranica 23 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (stranica 24-27 spisa), zahtjev za kredit (stranica 39 spisa), zadužnicu (stranica 40-41 spisa), suglasnost (stranica 42-43 spisa), ponudu broj 133.07 (stranica 44 spisa), dopis Porezne uprave (stranica 122 spisa), iskaz tužitelja (stranica 125-126 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka D. H. od 8. svibnja 2023. (stranica 131-141 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka I. O. i javnog bilježnika Z. P. M. u O., budući je tužena po punomoćniku na ročištu 7. ožujka 2023. odustala od izvođenja tih dokaznih prijedloga.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (članak 2.), valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka (članak 7.) kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po Ugovoru o kreditu broj 528-50-4300787 od 3. kolovoza 2007. sklopljenom s tuženom.

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su 3. kolovoza 2007. tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj . . . kojim je tužena stavila tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 24.461,34 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupnju rabljenih automobila,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,95% godišnje te da je kamatna stopa promjenjiva skladno odluci banke (članak 2.),

- da je ugovoren rok otplate kredita 84 mjeseca time da će se kredit u iznosu 24.461,34 CHF i kamata otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora (članak 7.),

- da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, time da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. prosinca 2007.,

- da je tužitelj cjelokupni kredit otplatio,

- da je tužena za trajanja otplate kredita povećavala kamatnu stopu,

- da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu.

6. Nadalje je nesporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno i ista glasi: da je ovdje tužena u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka odnosno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno pravo na povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te je s tim u vezi sporna i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po osnovi ništetne ugovorene odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, potraživao isplatu iznosa od ukupno 862,22 EUR / 6.496,42 kn, time da je po toj osnovi prvotno potraživao ukupan iznos od 7.112,14 kn, dok je po osnovi povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potraživao iznos od 4.317,84 EUR / 32.532,77 kn, time da je po toj osnovi prvotno potraživao ukupan iznos od 31.616,09 kn. Na taj način je, gledajući ukupno utuženi iznos, u skladu sa odredbom članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) tužitelj izvršio preinaku tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva i kojoj preinaci se tužena usprotivila međutim, navedenu preinaku je ovaj sud, u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. ZPP, dopustio smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.

9. Prije svega, neosnovan je prigovor tužene da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

9.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07)

– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Također je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 1. I 7. tog ugovora ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

9.6. Pri tom valja napomenuti da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, iz Ugovora o kreditu, Zahtjeva za kredit, iskaza tužitelja proizlazi da kredit nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnost, već je kredit podignut kao kredit za kupnju vozila. Jednako tako iz dopisa Porezne uprave Osijek od 29. ožujka 2023. proizlazi da tužitelj nije imao registriran obrt, društvo niti je imao udjela u drugim društvima niti je koristio bilo kakva prava glede poreznih propisa za automobil koji je kupio na kredit.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tužena ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Tužena je u odgovoru na tužbu tvrdila da je o rizicima promjenjive kamatne stope i rizicima valutne klauzule informirala tužitelja prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je tužitelj potpisujući Ugovor o kreditu prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu i valutu klauzulu.

10.2. Na okolnosti pojedinačnog pregovaranja saslušan je tužitelj koji je iskazao da je izabrao vozilo u auto kući D. d.o.o., da nije imao gotovine za kupnju vozila, da su mu u auto kući rekli da oni surađuju sa R. d.d. i da donese potvrdu da je kreditno sposoban u svrhu ostvarenja kredita. Rekli su mu u auto kući da na određeni dan dođe kod njih, i kad je došao oni su već imali spreman ugovor o kreditu. Pročitao je ugovor i razumio je njegov sadržaj, odnosno jedino što je njemu

bilo bitno jest da zna kolika mu je rata i da li tu ratu može otplaćivati. Nije očekivao da će doći do promjene kamatne stope, odnosno tečaja švicarskog franka na način kako se to dogodilo. Prilikom potpisivanja ugovora o kreditu nije imao nikakav kontakt sa djelatnicima banke, nije uopće niti vidio gdje se banka nalazi, sve je išlo preko djelatnika auto kuće. Djelatnik auto kuće i tužitelj su otišli kod javnog bilježnika koji im je pročitao dijelove ugovora i nakon toga je potpisao ugovor o kreditu. Takav način kupovine je ustvari bio uobičajen, u razgovoru sa svojim prijateljima i kolegama je doznao da su i oni na taj način kupovali vozila. U trenutku potpisivanja ugovora o kreditu bio je zadovoljan sa uvjetima iz kredita, jer se radilo o kreditu i rati kredita koju je mogao otplaćivati. Nije nikakav ekonomski stručnjak niti je mogao razumjeti na koji način dolazi do promjena kamate i tečaja a kako je to bilo navedeno u ugovoru o kreditu. Po struci je bravar, radio je u građevinskoj firmi, a nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu otišao je u mirovinu. Nije razumio svrhu valutne klauzule, ali je potpisao ugovor jer je želio kupiti vozilo.

10.3. Prema stavu ovoga suda, tužena, na kojoj leži teret dokaza o obaviještenosti tužitelja odnosno da je prilikom pregovaranja s tužiteljem o sklapanju Ugovora o kreditu tužitelja informirala o rizicima promjenjive kamatne stope i tečaja švicarskog franka, tu okolnost nije ničim dokazala. Naime, iako je u odgovoru na tužbu upravo na utvrđenje te okolnosti predložila saslušanje svjedoka, djelatnika tužene I. O. i javnog bilježnika Z. P. M. iz O., ona je od njihovog saslušanja tijekom postupka odustala. Saslušan tužitelj je pak iskazao da mu nije ništa pojašnjeno u svezi mogućih promjena kamatne stope i tečaja CHF, štoviše da nije niti pregovarao s djelatnikom banke, a sam nije bio kvalificiran, da bi mogao razumjeti na koji način dolazi do promjena kamate i tečaja, a kako je to bilo navedeno u ugovoru o kreditu.

11. Na okolnost utvrđenja visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku D. H. iz O., a zadatak vještaka je bio utvrditi razliku između iznosa koji je tužitelj tuženoj uplatio na ime promjenjive ugovorene kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj tuženoj uplatio na ime ugovorene kamatne stope da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, tj. 5,95% godišnje, izraženo u eurima / kunama, po mjesecima i ukupno. Nadalje zadatak vještaka je bio utvrditi razliku između iznosa koji je tužitelj tuženoj uplatio obzirom na promjenjivi tečaj Švicarskog franka i iznosa koji bi tužitelj tuženoj uplatio u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (prema prvom otplatnom planu), izraženo u eurima / kunama, po mjesecima i ukupno. Također je vještaku naloženo da u nalazu i mišljenju u obzir uzme i anuitete plaćene po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita i kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene.

11.1. Iz nalaza vještaka od 8. svibnja 2023. proizlazi:

- da pretplata po osnovi povećanja kamatne stope iznosi 6.496,42 kn / 862,22 EUR,

- da negativnih kamata nije bilo u predmetnom kreditu, jer je cijelo vrijeme otplate kredita kamatna stopa rasla i bila je veća u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,95%,

- da pretplata po osnovi povećanja tečaja iznosi 32.893,28 kn / 4.365,69 EUR,

- da negativna tečajna razlika iznosi - 360,51 kn / - 47,85 EUR,

- da razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 32.532,77 kn / 4.317,84 EUR.

11.2. Tužitelj je u podnesku od 31. svibnja 2023. uredio tužbeni zahtjeva na način da po osnovi ništetne ugovorene odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, potražuje isplatu iznosa od ukupno 862,22 EUR / 6.496,42 kn, kao i da je prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uzeo u obzir i obračunatu negativnu tečajnu razliku, te po toj osnovi potražuje iznos od 32.532,77 kn / 4.317,84 EUR.

11.3. Tužena je na ročištu 11. rujna 2023. iznijela da se ne protivi matematičkom izračunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka, već da su prigovori isključivo pravne prirode.

11.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, a prigovor tužene da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, svodi se na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Naime, vještak je nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud.

12. Prigovor zastare istaknut po tuženoj je djelomično osnovan. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju VSRH sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

12.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. a ističe 13. lipnja 2019. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. ožujka 2021. ista je podnesena nakon proteka zastarnog roka od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12.2. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 13. lipnja 2018. a ističe 13. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 16. ožujka 2021., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule.

12.3. Obzirom na iznijeto ovaj sud nalazi da je zahtjev tužitelja kojim potražuje povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zastari, pa ga je s tim dijelom zahtjeva valjalo odbiti.

13. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužena je nepoštena od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu.

14. Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. studenoga 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.).

15. Obzirom na iznijeto ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (članak 2.), valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka (članak 7.) kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 32.532,77 kn / 4.317,84 EUR.

16. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio sa 83,35%, a tužena sa 16,65%. Kad se od postotka u kojem je uspio tužitelj oduzme postotak u kojem je uspjela tužena dobijemo 66,70%. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, sastav tužbe u iznosu 1.500,00 kn (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), sastav podneska od 20. svibnja 2021. u iznosu 1.500,00 kn (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife), zastupanje na ročištu 7. ožujka 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 20. travnja 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), sastav podneska od 31. svibnja 2023. u iznosu 1.500,00 kn (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife), zastupanje na ročištu 11. rujna 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu 26. rujna 2023. u iznosu 750,00 kn (Tbr. 9. točka 3. Tarife), što sve iznosi 9.750,00 kn, od čega 66,70%, koji postotak je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, iznosi 6.503,25 kn. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 2.000,00 kn. Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka u iznosu 8.503,25 kn na koji mu je iznos dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 26. rujna 2023. kao dana donošenja presude pa do isplate.

16.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. lipnja 2023., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

17. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U O. 26. rujna 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. G. Š., odvjetnica u Ž.

2. Odvjetničko društvo K. & P. d.o.o. u Z.