Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-461/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja G.

V. d.o.o. V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. V. odvjetnik iz V., protiv tuženika Udruge P. V., V., OIB ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-56/2022-9 od 26. siječnja 2023., 26. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-56/2022-9 od 26. siječnja 2023., na način da se prihvaća tužbeni zahtjev, te se sudi:

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.

V. iz V., poslovni broj Ovrv-1081/22 od 7. travnja 2022. kojim se nalaže tuženiku Udruzi P. V., V., OIB ... da plati tužitelju G. V. d.o.o., V., OIB: ... ukupni iznos od 245,17 eura / 1.847,21 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 22,68 eura /170,90 kn od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 24,00 eura / 180,81 kn od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 24,09 eura / 181,54 kn od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 24,21 eura /182,42 kn od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 24,34 eura /183,41 kn od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 24,41 eura /183,89 kn od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 24,54 eura /184,90 kn od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 24,62 eura/ 185,49 kn od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 25,69 eura /193,55 kn od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 25,39 eura /191,30 kn od 16. ožujka 2021. do isplate, i to sve po stopi zatezne kamate određenoj prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 159,68 eura / 1.203,12 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, dok se za više traženi trošak postupka u iznosu od 22,40 eura / 168,75 kuna tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 55,57 eura / 418,69 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja te je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V., poslovni broj Ovrv-1081/22 od 7. travnja 2022. kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 245,17 eura / 1.847,21 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da mu nadoknadi nastale troškove ovrhe u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi, sve u roku od 15 dana. (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 13,27 eura / 99,98 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači, shodno žalbenim navodima.

2.1. U svom odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima kao neosnovanim.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao distributera toplinske energije na području V. za isplatu iznosa od 245,17 eura / 1.847,21 kuna s pripadajućim kamatama, a na ime nepodmirenih računa za isporučenu toplinsku energiju, odnosno obračunatu snagu.

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao ni da su bile počinjene i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika naknadu za obračunatu snagu (uz PDV) od veljače 2021. do prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 245,17 eura / 1.847,21 kuna prema priloženom računu a da tuženik ne koristi toplinsku energiju tužitelja jer prema podacima iz računa stoji da isporučena toplinska energija iznosi 0,000 kuna.

5.1. Na temelju ovako provedenoga dokaznog postupka prvostupanjski je sud smatrao da tuženik više nije u mogućnosti niti kupiti toplinsku energiju od tužitelja pa stoga nema status krajnjeg kupca u smislu članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije i članka 3. stavka 2. točke 14. Zakona o tržištu toplinske energije, a kako tužitelj ne isporučuje plin tuženiku to da nije ni u obvezi plaćati trošak toplinske snage, jer je taj trošak izravno vezan za opskrbu toplinskom energijom, a što je po ocjeni tog suda u skladu s načelom jednake vrijednosti davanja iz članka 7. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), pa je ukinuo platni nalog i odbio tuženi zahtjev.

6. Osnovano tužitelj u svojoj žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je smatrao da je izdvajanjem iz sustava raskinut ugovorni odnos stranaka.

7. Odredbom članka 45. stavka 1. Zakona o tržištu toplinske energije (»Narodne novine«, broj 80/13., 14/14., 102/14., 95/15., 76/18., 86/19., dalje: ZTTE) propisano je da se na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta: 1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine, 2. nakon pribavljene suglasnosti iz točke 1. ovog stavka, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu, 3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru, 4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu (….). Stavkom 2. je propisano da je isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom, dok je stavkom 3. propisano da krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

7.1. Ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika i taj se ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine u smislu članka 11. stavak 5. ZTTE-a pa izdvajanjem samostalne stambene cjeline tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ne prestaje obvezivati tuženika, te se on i dalje smatra krajnjim kupcem u odnosu na tužitelja.

7.2. Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (»Narodne novine«, broj 94/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, a ako ona ne postoji, priključna snaga se utvrđuje na način propisan člankom 2. stavak 2. točka 3. Pravilnika. Zbog toga je sukladno članku 45. stavak 3. ZTTE-a tuženik kao krajnji kupac iz stavka 1. navedenog članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, imajući u vidu da je krajnji kupac iz stavka 1. onaj koji se na zajedničkom mjerilu toplinske energije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava.

7.3. Po ocjeni ovog suda, tuženik i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage i naknade vezane uz troškove grijanja unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade (tako i po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022.). I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C- 708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

8. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na glavnicu od 245,17 eura / 1.847,21 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od njegovog dospijeća do isplate kako je to specificirano u izreci ove odluke.

9. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, to je ovaj sud sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a donio odluku i o cjelokupnim troškovima postupka.

9.1. Na temelju članka 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (»Narodne novine«, broj 9/21.) tužitelj ima pravo na plaćenu javnobilježničku nagradu od 500,00 kuna. U parničnom postupku tužitelju se priznaje trošak zastupanja na ročištu 21. prosinca 2022. u iznosu od 468,75 kuna te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 234,37 kuna. Ukupni trošak postupka od podnošenja prijedloga za ovrhu pa do donošenja prvostupanjske presude, a koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 1.203,12 kuna. Tužitelju se ne priznaje trošak sastava podneska od 1. lipnja 2022. jer takav podnesak nije bio nužan za ovaj postupak te trošak sudske pristojbe na presudu jer iz stanja spisa nije razvidno da je tužitelj podmirio trošak sudske pristojbe.

10. Stoga, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, trebalo je žalbu uvažiti kao osnovanu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

11. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je dosuđen i trošak za sastav žalbe u visini nagrade prema Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) u iznosu od 55,57 eura / 418,69 kuna, kako je to tužitelj i zatražio, dok mu ovaj sud nije priznao te trošak sudske pristojbe žalbe na presudu jer iz stanja spisa nije razvidno da je tužitelj podmirio i taj trošak sudske pristojbe.

Split, 26. rujna 2023.

Sutkinja:

Sonja Meštrović, v. r.