Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-312/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Tonija Šantića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz Z., OIB …, kojeg zastupa I. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. Lj. iz Z., OIB …, kojeg zastupa M. U., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2023. godine broj Pn-4278/12- 98, u sjednici održanoj dana 26. rujna 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2023. godine broj Pn-4278/12-98.

II Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže da tužitelju, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 3.981,68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od 15.listopada 2012. godine do isplate, te da tužitelju, na ime naknade imovinske štete - izgubljene zarade u razdoblju od mjeseca studenoga 2009. godine do mjeseca studenoga 2014. godine, isplati ukupni iznos od 22.380,29 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose naknade teče od njihova dospijeća do konačne isplate (točka I izreke) Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.717,83 EUR (58.150,00 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od dana donošenja presude do konačne isplate (točka II izreke).

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj, po punomoćniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista prihvati i prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. ispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tužitelja, u granicama propisanim odredbama članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 52/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da presuda nije donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama i ocjeni žalitelja, pobijanom presudom, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

6.1. Naime, predmet spora ove parnice je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete uzrokovane po tuženiku izvršenjem kaznenog djela iz članka 114. Kaznenog zakona, zbog kojeg je pravomoćnom presudom proglašen krivim.

6.2. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom, na temelju činjenica koje u postupku nisu bile sporne:

- da je tužitelj 2008. godine bio zaposlenik i sindikalni povjerenik društva E. d.d.,

- da je tuženik u to vrijeme bio zamjenik člana uprave navedenog društva,

- da je dana 25.04.2008. godine poslodavac tužitelja donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koju je potpisao tuženik u svojstvu zamjenika člana uprave E. d.d., kojom je tužitelju prestao radni odnos,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29.03.2011. godine broj Ko-1463/10 tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 114. KZ, počinjenog time što je, protivno odredbi članka 190. Zakona o radu, bez dobivene suglasnosti Sindikata trgovine Republike Hrvatske tužitelju otkazao ugovor o radu donošenjem odluke o izvanrednom otkazu od 26.4.2008. godine, pa time tužitelju uskratio pravo na rad i pravo na posebnu zaštitu određenih skupina radnika,

- da je tužitelj pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv tuženika E. d.d. pokrenuo parnicu pod poslovnim brojem Pr-3027/08, radi utvrđenja nedopuštenosti navedenog otkaza, koja parnica je pravomoćno okončana povlačenjem tužbe,

- da je u parnici vođenoj pred tim sudom pod poslovnim brojem Pr-2679/09 donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika E. d.d. traži isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od 26.04.2008. godine do 29. listopada 2009. godine te

- da je tužitelju, počevši od 30. listopada 2009. godine, priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, zaključio, u bitnom, da zbog toga što tužitelj u parnici nije osporio valjanost Odluke o izvanrednom otkazu od 25. travnja 2008. godine, kojom mu je radni odnos prestao, ne postoji uzročna veza između radnji tuženika zbog kojih je isti proglašen krivim, i štete koju u ovoj parnici tužitelj potražuje: neimovinske štete pretrpljene zbog otkaza ugovora o radu, i imovinske štete koju predstavlja razlika između visine prijevremene mirovine koju tužitelj ostvaruje i iznosa plaće koju bi do odlaska u starosnu mirovinu ostvarivao da do otkaza radnog odnosa nije došlo. Pri tome je zauzeo stajalište da predmet kaznenog postupka nije bilo utvrđenje nedopuštenosti navedene odluke o otkazu ugovora o radu, koju je tužitelj mogao pobijati, što nije učinio. Zbog toga je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

7. Tužitelj u žalbi analizira pojedine rečenice iz utvrđenja pobijane presude i izvodi zaključke suprotne zaključcima prvostupanjskog suda, ali istaknutim prigovorima ničim ne dovodi u pitanje pravilnost naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka pobijane presude, koje ovaj sud ocjenjuje pravilnima.

7.1. Suviše istih, odgovarajući žalitelju, valja navesti da uzročnost, kao pretpostavka odgovornosti za štetu, jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan, dakle, onaj koji redovno dovodi do određene štete, i za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, a pri ocijeni uzroka nastale štete isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete. Stoga uzrok štete koju tužitelj u ovoj parnici potražuje može biti samo nezakonita odluka o otkazu radnog odnosa. A budući da tužitelj u propisanom postupku nije osporio pravnu valjanost Odluke o izvanrednom otkazu od 25.04.2008. godine, ista je proizvela pravni učinak (radni odnos tužitelja je prestao) koji se smatra se valjanim.

7.1. Ostali razlozi pobijane presude, stoga i žalbeni prigovori na iste, nisu od odlučnog značaja, pa nema potrebe posebno se osvrtati na iste.

8. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi, tako i po visini opravdanih troškova dosuđenih tuženiku.

9. Budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

10. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za dosudu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Šibeniku, 26. rujna 2023. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić v.r.