REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-3682/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE GRADNJA d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 26, OIB 24590198805, kojeg zastupa punomoćnik Ivan-Zvonimir Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o. Zagreb, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1489/2019-38 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1489/2019-38 od 5. svibnja 2022. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1489/2019-38 od 5. svibnja 2022. naloženo je tuženiku da u roku petnaest dana plati tužitelju iznos od 192.751,48 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2019. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), a odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 25.385,86 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2019. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 25.300,00 kuna u roku petnaest dana (točka III. izreke).

2. Protiv te odluke tuženik je pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 627. Zakona o obveznim odnosima i u prilog tome poziva se na stariju sudsku praksu, budući da nema novije, pa s obzirom na to da se u budućnosti može očekivati veći broj sporova o primijeni te odredbe, ukazuje da presuda ima širi značaj od ove parnice. U vezi s tim postavlja pitanje uzima li se u obzir kod utvrđivanja povećanja cijene cijeli ugovor ili svaka privremena situacija zasebno, a potom daje prikaz dva hipotetska slučaja, prvi u kojem je do povećanja cijena došlo samo kod konačnog obračuna, a u prethodnim privremenim situacijama je došlo do smanjenja cijena, a drugi u kojem se uzima u obzir povećanje i smanjene svake privremene situacije odnosno cijeli ugovor, pa s obzirom na rezultate tih slučajeva zaključuje da pravilna primjena članka 627. Zakona o obveznim odnosima traži da se prilikom obračuna razlike u cijeni utvrdi je li došlo do povećanja ugovorene cijene, a ne pojedine privremene situacije. Dalje u žalbi navodi kako je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku jer je onemogućen u raspravljanju time što je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog da se odgodi ročište na kojem je vještak usmeno iznosio svoje nalaz i mišljenje, da bi se tuženik mogao očitovati o tome bitnom dokazu, posebno zato što se vještak nije prethodno pisano očitovao na primjedbe tuženika. Uz to ukazuje na neke sporne izjave vještaka o literaturi koju je koristio i potrebi analize ugovora koje je koristio za usporedbu kod utvrđivanja klizne skale, za koje žalitelj tvrdi da se ne mogu ispitati ni provjeriti. Smatra da se prema sudskoj praksi koju je dostavio uz žalbu, prilikom obračuna razlike u cijenu uzima u obzir povećanje ukupne ugovorene cijene, a ne pojedine privremene situacije, tako da se svako povećanje i smanjenje cijene materijala i radova (po svakoj privremenoj situaciji) uzima u obzir i stavlja u odnos prema ugovorenim cijenama te razmatra njeno povećanje ili smanjenje preko 10%. Suprotno tome tvrdi kako je vještak u ovom predmetu primijenio način izračuna promjene cijene po odredbama zakona kojima se definira klizna skala, te uzeo u obzir samo one situacije kod kojih su se razlike povećale odnosno smanjile preko 10%, te smatra kako na taj način vještak ne utvrđuje povećanje ukupno ugovorene cijene i ne daje izračun za koliko se ugovorena cijena promijenila odnosno je li se uopće ukupno ugovorena cijena zbog promjene cijene elemenata na temelju kojih je određena promijenila za više od 10%, kako to određuje odredba članka 627. Zakona o obveznim odnosima, da bi onda na temelju tako dobivenog izračuna odredio koliko pripada izvođaču. Kako pobijana presuda nema razloga o takvoj primjeni relevantne zakonske odredbe smatra da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijanu presudu i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom i pravilno je primijenjena odredba članka 627. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj tvrdi kako žalitelj zapravo samo ponavlja svoje prigovore i primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, koje je već iznosio tijekom prvostupanjskog postupka i na koje su vještaci već dali odgovore. U odnosu na presude koje je tuženik dostavio uz žalbu, tvrdi da se uopće ne mogu primijeniti na ovaj konkretan spor i osporava zaključke koje tuženik izvodi iz njihovog obrazloženja. Konačno, tužitelj tvrdi kako zadatak drugostupanjskog suda nije davanje odgovora na tuženikova hipotetska pitanja koja su navodno važna za neke buduće sporove. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je plaćanje iznosa od 218.137,34 kuna na ime povećanja cijene elemenata na temelju kojih je određena cijena za radove iz ugovora o izvođenju radova na obnovi državne ceste DC 206 na dionici Hum na Sutli, koji su stranke, tužitelj kao izvođač, a tuženik kao naručitelj radova, sklopile 28. lipnja 2016. na temelju ponude tužitelja od 20. studenog 2015. i kojim su ugovorene nepromjenjive jedinične cijene radove za vrijeme trajanja ugovora i svih njegovih dodataka.

7. Iz obrazloženja presude proizlazi kako među strankama nije bilo prijeporno da je tužitelj izvršio sve radove u ugovorenim rokovima, ali je bilo prijeporno je li tužitelj prilikom izračuna povećanja ugovorene cijene radova za iznos koji prelazi deset postotaka ugovorene cijene upotrijebio točnu formulu i postoji li povećanje ugovorene cijene radova više od deset postotaka. Nakon ocjene izvedenih dokaza, uvidom u isprave koje su stranke priložile, saslušanjem svjedoka i vještačenjem po vještacima građevinske i financijske struke, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije primijenio pravilnu formulu za izračun povećanja cijene radove na obnovi državne ceste (primijenio je formulu za radove na izgradnji cesta), ali da je došlo do povećanja cijene radova zbog povećanja cijene elemenata više od deset postotaka. Na temelju takve činjenične osnove i pozivom na odredbu članka 627. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO) prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo zahtijevati plaćanje razlike koja prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 192.751,48 kuna. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu toga iznosa, a u preostalom dijelu, za koji je tužitelj bio povukao tužbu, a tuženik se tome protivio, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

8. Neosnovano žalitelj tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Naime, iz podataka u spisu razvidno je kako je tuženik prije ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava, imao mogućnost očitovati se na nalaz i mišljenje vještaka, da je to najprije učinio podneskom od 11. studenoga 2021., da su se vještaci pisano očitovali na njegove primjedbe podneskom od 19. siječnja 2022., na koje je tuženik opet imao prigovore i primjedbe koje je naveo u podnesku od 3. veljače 2022. koje su onda raspravljene na ročištu održanom 5. svibnja 2022. Na tome ročištu tuženik je tražio odgodu i dodjeljivanje roka za dodatna očitovanja, čemu sud nije udovoljio smatrajući da su raspravljene sve sporne činjenice. Tuženik u žalbi ne navodi koje je to druge činjenice važne za odluku u ovoj pravnoj stvari trebalo dodatno raspraviti i kako bi one mogle utjecati na tu odluku. Štoviše, iz zapisnika s tog ročišta jasno je kako je vještak dao do znanja da temeljni prigovor tuženika, na kojem inzistira u žalbi, predstavlja pravno pitanje pravilne primjene članka 627. ZOO-a.

9. Riječ je o tome je li pravilnom primjenom te zakonske odredbe trebalo uzeti u obzir vrijednost ukupno izvedenih radova i u odnosu na tu vrijednost računati je li došlo do povećanja cijena elemenata ne temelju kojih je cijena određena prilikom sklapanja ugovora kao nepromijenjena ili povećanje cijena računati prema svakoj izdanoj privremenoj situaciji i okončanoj situaciji.

10. Neosnovane su tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 627. ZOO-a, prihvaćanjem mišljenja vještaka o tome da je došlo do povećanja cijena elemenata iznad deset postotaka samo u odnosu na radove obračunate privremenim situacijama 04/2018 i 05/2018, te okončanoj situaciji 10/2018. Iz prikaza obračuna povećanja cijena elemenata, sadržanog u nalazu vještaka, proizlazi kako je i za radove obračunate ostalim privremenim situacijama također došlo do povećanja cijena elemenata, ali ta povećanja nisu bila iznad deset postotaka.

11. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se vrijednost privremenih mjesečnih situacija odnosi na radove izvedene u određenom razdoblju i da je zato pravilno obračunati razliku u cijeni iznad deset postotaka upravo na dan obračuna tih radova i to samo za one situacije za koje je utvrđeno da postoji povećanje cijena elemenata za više od deset postotaka. Ovome treba dodati da odredba članka 627. ZOO-a ne govori o povećanju ukupne ugovorene cijene svih radova, nego govori o pravu izvođaču radova da, unatoč ugovorenoj nepromjenjivoj cijeni, traži razliku u cijeni koja prelazi deset postotaka, zato što su se nakon sklapanja ugovora povećale cijene elemenata na temelju kojih je ona određena.

12. Kako su se u ovom konkretnom slučaju radovi odvijali od 2016. do 2018. godine i plaćeni su na temelju izdanih privremenih situacija i okončane situacije, a cijena formirana na temelju cijena elemenata u vrijeme davanja ponude u 2015., tužitelj kao izvođač ima pravo na razliku u cijeni samo za one radove za koje je utvrđeno povećanje cijene elemenata preko deset postotaka od ugovorene cijene. Prvostupanjska presuda je zasnovana na takvom obračunu sadržanom u nalazu i mišljenju vještaka koji je pravilno prihvaćen kao valjan dokaz unatoč tuženikovim primjedbama.

13. U protivnom, kada bi tuženik bio dosljedan u svojim stajalištima o potrebi da se za obračun uzme u obzir povećanje ukupne cijene radova, trebalo bi povećanje cijena elementa za sve privremene situacije (dakle ukupnu cijenu radova) utvrđivati u odnosu na cijene elemenata na dan konačnog obračuna prema onim cijenama koje su bile u vrijeme davanja ponude, a to bi onda dalo posve drukčije rezultate. Ovome treba dodati da tuženik pogrešno smatra da koeficijent promjene cijene manji od 1, u izračunu vještaka, znači smanjenje cijene elemenata. Taj podatak znači da je povećanje bilo manje od deset postotaka. Na takvom pogrešnom pristupu, tuženik je zasnovao sve svoje izračune, uključujući i one hipotetske koje iznosi u žalbi (koji nisu, niti mogu biti relevantni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane presude) i na temelju kojih dobiva potpuno pogrešne podatke o tome da je zapravo došlo do smanjena ukupne cijene radove. Koeficijentom promjene cijene elemenata ne utvrđuje se vrijednost izvedenih radova, nego ako je koeficijent veći od 1,1 izvođač ima pravo na razliku cijene iznad toga, koja se dobije množenjem dijela koeficijenta iznad 1.1 s obračunatom vrijednosti radova, kako je to vidljivo iz obračuna vještaka.

14. Prvostupanjski sud je dao razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za primjenu članka 627. ZOO-a, pa donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nije učinjena ni neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Na pravilno utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 627. ZOO odlučujući o glavnom dugu, kao i odredbe članka 29. ZOO-a odlučujući o zateznim kamatama, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Odluka o troškovima postupka, koju tuženik pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari, pravilna je po osnovanosti (članka 154. stavka 1. ZPP-a) i visini (članak 155. ZPP-a).

17. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 26. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3085d-3529b

Kontrolni broj: 018c6-09740-03b2f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.