Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 P-643/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice J. D., OIB: . . . , iz O., zastupane po punomoćnicima M. B. i M. B., odvjetnicima u Đ., protiv.tužene R. A. d.d., OIB: . . . , Z., zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice u zamjeni V. E. Đ., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu T. B., odvjetnika u O., i.punomoćnika tužene, po objavi 26. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj . . . sklopljen 3. studenog 2005. između parničnih stranaka, a koja odredba glasi: „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB: . . . , Z., isplatiti tužiteljici J. D., OIB: ..., iz O., iznos od 1.306,78 EUR (slovima: tisuću tristo šest eura sedamdeset osam centi) / 9.845,96 kuna[1] (slovima: devet tisuća osamsto četrdeset pet kuna devedeset šest lipa) s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, i to na: - iznos od 2,12 eura / 15,96 kn počev od 1. studenoga 2008. pa do isplate,

- iznos od 4,34 eura / 32,66 kn počev od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 5,94 eura / 44,72 kn počev od 1. veljače 2009. pa do isplate,

- iznos od 6,66 eura / 50,20 kn počev od 1. ožujka 2009. pa do isplate,

- iznos od 4,75 eura / 35,79 kn počev od 1. travnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 5,13 eura / 38,66 kn počev od 1. svibnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 2,05 eura / 15,44 kn počev od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 0,37 eura / 2,81 kn počev od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

- iznos od 1,57 eura / 11,84 kn počev od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- iznos od 1,47 eura / 11,10 kn počev od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- iznos od 0,26 eura / 1,95 kn počev od 1. studenoga 2009. pa do isplate,

- iznos od 2,54 eura / 19,11 kn počev od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- iznos od 4,37 eura / 32,90 kn počev od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 6,96 eura / 52,46 kn počev od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- iznos od 6,37 eura / 47,96 kn počev od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- iznos od 9,90 eura / 74,55 kn počev od 1. travnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 9,22 eura / 69,48 kn počev od 1. svibnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 10,54 eura / 79,37 kn počev od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 21,82 eura / 164,40 kn počev od 1. srpnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 19,49 eura / 146,86 kn počev od 1. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 24,87 eura / 187,38 kn počev od 1. rujna 2010. pa do isplate,

- iznos od 26,88 eura / 202,51 kn počev od 1. listopada 2010. pa do isplate,

- iznos od 21,60 eura / 162,75 kn počev od 1. studenoga 2010. pa do isplate,

- iznos od 26,39 eura / 198,84 kn počev od 1. prosinca 2010. pa do isplate,

- iznos od 33,79 eura / 254,61 kn počev od 1. siječnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 38,30 eura / 288,56 kn počev od 1. veljače 2011. pa do isplate,

- iznos od 30,91 eura / 232,88 kn počev od 1. ožujka 2011. pa do isplate,

- iznos od 33,95 eura / 255,77 kn počev od 1. travnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 31,21 eura / 235,12 kn počev od 1. svibnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 35,30 eura / 265,94 kn počev od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 46,89 eura / 353,29 kn počev od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 45,27 eura / 341,11 kn počev od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- iznos od 67,10 eura / 505,59 kn počev od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- iznos od 45,75 eura / 344,73 kn počev od 1. rujna 2011. pa do isplate,

- iznos od 43,51 eura / 327,81 kn počev od 1. listopada 2011. pa do isplate,

- iznos od 43,34 eura / 326,55 kn počev od 1. studenoga 2011. pa do isplate,

- iznos od 43,84 eura / 330,33 kn počev od 1. prosinca 2011. pa do isplate,

- iznos od 47,86 eura / 360,63 kn počev od 1. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 50,95 eura / 383,91 kn počev od 1. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 50,36 eura / 379,46 kn počev od 1. ožujka 2012. pa do isplate,

- iznos od 50,38 eura / 379,60 kn počev od 1. travnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 51,35 eura / 386,92 kn počev od 1. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 50,45 eura / 380,13 kn počev od 1. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 49,37 eura / 371,98 kn počev od 1. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 49,01 eura / 369,29 kn počev od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,03 eura / 346,81 kn počev od 1. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,81 eura / 352,72 kn počev od 1. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 49,44 eura / 372,52 kn počev od 1. prosinca 2012. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB: . . . , Z., naknaditi tužiteljici J. D., OIB: . . . , iz O., troškove postupka u iznosu 1.754,01 EUR (slovima: tisuću sedamsto pedeset četiri eura jedan cent) / 13.215,63 (slovima: trinaest tisuća dvjesto petnaest kuna šezdeset tri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

I. Tužiteljica u tužbi od 31. kolovoza 2022. navodi da je 3. studenog 2005. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu broj . . . na iznos od 17.017,64 CHF sa svrhom kupovine osobnog automobila s rokom otplate na 7 godina (84 mjeseci), a koji kredit je u cijelosti otplaćen 2012. godine. Člankom 7. Ugovora je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Tužena je na taj način u članku 7. Ugovora inkorporirala valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu, vezala za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužiteljica oštećena za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužiteljici i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao. Ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak bile su nerazumljive tužiteljici, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tužena kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužiteljicu o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Naime, prema članku 96. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. O pojedinoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što je ovdje upravo slučaj. Nadalje, Ustavni sud RH u odluci br. U- III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. jasno navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, isto kao i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, podliježe testu poštenosti te da nema razloga različito se pristupiti u tumačenju istog pravnog standarda, budući da su banke, uključujući i tuženu, trebale potrošače informirati i upoznati s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule. U takvom smjeru je išla i daljnja sudska praksa o čemu govori presuda Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2221/18-11 kojom se odbijaju revizije tuženih banaka i potvrđuje presuda Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesena u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda br. U-III- 2521/2015, kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Z. br. P- 1401/12 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, a žalbe tuženika (banaka) na okolnost ništetnosti valutne klauzule odbijene su kao neosnovane. Sve ove odluke donesene su u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pokrenutom sukladno članku 502.a Zakona o parničnom postupku, te se pravne i fizičke osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu direktno pozivati na utvrđenja iz tih odluka radi ostvarivanja vlastitih prava, a sud je u individualnim parnicama vezan za ta utvrđenja, sve sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica smatra kako je odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF ništetna, te da je tužena dužna vratiti tužiteljici sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primila, a sve to sukladno odredbama članka 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove. Slijedom navedenog tužiteljica podnosi ovu tužbu i predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj . . . sklopljen 3. studenog 2005. između parničnih stranaka, a koja odredba glasi: „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 10.100,00 kn na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku 15 dana."

1.1. Podneskom od 2. lipnja 2023. tužiteljica je uredila točku II. tužbenog zahtjeva na način da na ime pozitivne tečajne razlike počevši od listopada 2008. godine pa do zaključno studenoga 2012. godine potražuje ukupan iznos od 1.306,78 EUR / 9.845,96 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose kako to proizlazi iz točke II. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena priznaje da je s tužiteljicom 3. studenoga 2005. zaključila Ugovor o kreditu broj . . . (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je stavila tužiteljici na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 17.017,64 s redovnom kamatom od 5,50% godišnje, promjenjivom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospijeću koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15,00% godišnje, također promjenjiva. Ugovor je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Tužiteljica je slobodnom voljom sklopila Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te su joj prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te se tužiteljica svojim potpisom usuglasila sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tužena postupala isključivo u skladu sa zakonom pa tužiteljica neosnovano ističe da je tužena ugovaranjem valutne klauzule CHF bila nepoštena. Tužena je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestila tužiteljicu pri sklapanju Ugovora te je tužiteljica u zahtjevu za kredit samostalno odabrala valutnu klauzulu CHF. Pružanje mogućnosti tužiteljici kao korisniku kredita da vlastoručno odabere valutnu klauzulu kredita predstavlja pojedinačno pregovaranje te je tužiteljica obaviještena o kretanju valuta na tržištu. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tužena mogla procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute, a suprotno tvrdnjama tužiteljice, ugovaranjem valutne klauzule, tužiteljica je preuzela valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Tužena nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti (članak 81. Zakona o zaštiti potrošača – „Narodne novine“ broj 96/03.): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom je tužiteljica, nakon što je upozorena o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrala valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristala na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tužena postupila u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Iz članka 9. Ugovora vidljivo je da je tužiteljica upoznata s uvjetima kredita te je potpisom potvrdila da joj je uručena otplatna tablica i otplatni plan. Iz otplatnog plana je vidljivo da je tužiteljica mogla dobiti sve informacije o kretanju tečaja korištenjem usluge tužene RBA DIREKT, koju uslugu nije nikada iskoristila, a iz otplatne tablice je vidljivo da se radi o informativnom, a ne konačnom izračunu. Tužena ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužiteljica je tužbu podnijela 31. kolovoza 2022. Nadalje, ističe da se tužiteljica ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužiteljica ne može smatrati da je osnov njezine tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužiteljica nije bila stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Tužena spori i visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kreditu od 3. studenoga 2005. (stranica 5-9 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (stranica 10-15 spisa), račun broj 01-081/05 od 22. studenog 2005. (stranica 16 spisa), otplatnu tablicu (stranica 17-19 spisa), otplatni plan (stranica 20-24 spisa), zahtjev za kredit (stranica 41 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 58 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka T. V. od 13. svibnja 2023. (stranica 62-71 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nisu saslušani svjedoci, djelatnici tužene M. K., J. C. i K. M., budući je tužena tijekom postupka odustala od izvođenja tih dokaznih prijedloga.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka (članak 7.) kao i zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po Ugovoru o kreditu broj . . . od 3. studenoga 2005. sklopljenom s tuženom.

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su 3. studenoga 2005. tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj . . . kojim je tužena stavila tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.017,64 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupnju novih vozila,

- da je ugovoren rok otplate kredita 84 mjeseca time da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,

- da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. ožujka 2006.,

- da je tužiteljica predmetni kredit otplatila u cijelosti,

- da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu.

6. Nadalje je nesporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno i ista glasi: da je ovdje tužena u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka odnosno ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Prije svega, neosnovan je prigovor tužene da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

8.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07)

– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.3. Također je i odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud R. H. u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 d 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

8.5. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Z. iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 1. i 7. tog ugovora ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

9. Prema stajalištu Ustavnog suda R . H. iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tužena ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

9.1. Tužena je u odgovoru na tužbu tvrdila da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestila tužiteljicu prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je tužiteljica podnoseći Zahtjev za kredit samostalno odabrala valutnu klauzulu CHF, pa takav odabir predstavlja pojedinačno pregovaranje.

9.2. Na okolnosti pojedinačnog pregovaranja saslušana je tužiteljica koje je iskazala da je radi kupovine automobila morala podići kredit, da je otišla u Raiffeisenbank gdje su joj ponudili kredit u švicarskim francima i ona je taj ponuđeni kredit uzela. Komunicirala je s jednim gospodinom, ali se ne sjeća da bi joj rekao da može doći do povećanja tečaja švicarskog franka, time da niti sama nije razmišljala o tečaju jer se u to nije razumjela. Ugovor o kreditu pročitala je prije potpisivanja i sve joj je djelovalo u redu. Bila je svjesna da je ugovor sklopljen s valutnom klauzulom vezano za CHF. Znala je da postoji mogućnost promjene tečaja, kao i da svaki posao sa bankom nosi neki određeni rizik. Imala je osjećaj sigurnosti jer se radilo o švicarskom franku koji je bio siguran kao i Švicarska. Nije tražila drugu opciju kreditiranja, niti joj je od strane banke ponuđena druga valuta kreditiranja osim kredita u CHF.

9.3. Prema stavu ovoga suda sam izbor valute u kojoj je tužiteljica željela podići kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje, a tužena, na kojoj leži teret dokaza o obaviještenosti tužiteljice odnosno da je prilikom pregovaranja s tužiteljicom o sklapanju Ugovora o kreditu tužiteljicu informirala o rizicima tečaja švicarskog franka, tu okolnost nije ničim dokazala. Naime, iako je u odgovoru na tužbu upravo na utvrđenje te okolnosti predložila saslušanje svjedoka, djelatnika tužene M. K., J. C. i K. M., ona je od njihovog saslušanja tijekom postupka odustala. Saslušana tužiteljica se pak ne sjeća je li ju osoba s kojom je komunicirala u banci u vezi sklapanja Ugovora o kreditu upoznala s mogućim povećanjem tečaja CHF.

10. Nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju VSRH sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

10.1. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći 13. lipnja 2018., a nastupa 13. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. kolovoza 2022., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO-a za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule. Obzirom na iznijeto nije osnovan prigovor zastare tužene.

11. Na okolnost utvrđenja visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku T. V. iz O., a zadatak vještaka je bio utvrditi razliku između iznosa koji je tužiteljica tuženoj uplatila obzirom na promjenjivi tečaj Švicarskog franka i iznosa koji bi tužiteljica tuženoj uplatila u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (prema prvom otplatnom planu), izraženo u kunama, eurima, po mjesecima i ukupno. Također je vještaku naloženo da u nalazu i mišljenju u obzir uzme i anuitete plaćene po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita i kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene.

11.1. Iz nalaza vještaka od 15. svibnja 2023. proizlazi:

- da je tužiteljica tuženoj na ime više plaćene tečajne razlike – pozitivne tečajne razlike ukupno preplatila iznos od 1.306,78 EUR / 9.845,96 kn,

- da je tuženoj na ime manje plaćene tečajne razlike – negativne tečajne razlike manje plaćen ukupan iznos od 273,76 EUR / 2.062,67 kn,

- da razlika između pozitivne tečajne razlike i negativne tečajne razlike iznosi 1.033,02 EUR / 7.783,29 kn.

11.2. Tužiteljica je u podnesku od 2. lipnja 2023. uredila točku II. tužbenog zahtjeva na način da na ime pozitivne tečajne razlike počevši od listopada 2008. godine pa do zaključno studenoga 2012. godine potražuje ukupan iznos od 1.306,78 EUR / 9.845,96 kn.

11.3. Tužena je u podnesku od 31. svibnja 2023. iznijela da nema prigovora na matematički izračun preplate po kreditu.

11.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, a prigovor tužene da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovoren fiksni tečaj, svodi se na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Naime, vještak je nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud.

11.5. Nadalje, u podnesku od 31. svibnja 2023. tužena je iznijela da opreza radi, ukoliko sud smatra da tužiteljica ima pravo na povrat iznosa s osnove tečajne razlike, tada treba uzeti u obzir sve razlike između anuiteta od početka otplate do kraja kredita, i pozitivne i negativne tečajne razlike.

11.5.1.

U odnosu na zahtjev tužene da je sud dužan uzeti u obzir više i manje plaćene iznose zbog promjene tečaja, ovaj sud napominje da bi u konkretnom slučaju bilo neosnovano utvrđene iznose preplate umanjivati za tzv. negativnu razliku koja je proizašla zbog promjene kamatne stope i tečajne razlike CHF, a koja nije bila jasno predočena tužiteljici od strane tužene pa stoga tužena ne može imati koristi od svog nezakonitog postupanja. Naime, upravo je tužena kao kreditor povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Manje plaćeni anuiteti posljedica su tečajne razlike CHF iz odredbe koja je ništetna i koja nije bila jasno predočena, pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a manje plaćeni iznosi nisu ni predmet tužbenog zahtjeva jer tužiteljica plaćanjem anuiteta nije ništa primila, pa stoga ne postoji niti obveza uračunavanja manje plaćenih iznosa.

11.5.2.

Valja napomenuti i da se negativne tečajne razlike ne trebaju automatizmom uzimati u obzir, već tužena, da bi eventualno ostvarila svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja. Naime, radi se o tražbini tužene i ona bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova tužiteljičine tražbine je stjecanje bez osnove od strane tužene, a tuženičina tražbina proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu.

12. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužena je nepoštena od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu.

13. Tužiteljica potražuje i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana isplate svake mjesečne rate pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. studenoga 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.).

14. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tužiteljici priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja i to: sastav tužbe u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje u tekstu: Tarifa), sastav obrazloženog podneska od 13. prosinca 2022. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife) zastupanje na ročištu 15. ožujka 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 31. ožujka 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), sastav podneska od 2. lipnja 2023. u iznosu 1.125,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 11. rujna 2023. u iznosu 1.125,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu 26. rujna 2023. u iznosu 562,50 kn (Tbr. 9. točka 3. Tarife) ukupno 8.812,50 kn što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 11.015,63 kn. Tužiteljici je dosuđen i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 200,00 kn te trošak predujma za vještačenje u iznosu 2.000,00 kn. Dakle, tužiteljici je dosuđen ukupan trošak u iznosu 13.215,63 kn na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 26. rujna 2023., kao dana presuđenja, pa do isplate.

15. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U O. 26. rujna 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. M. B. i M. B., odvjetnici u Đ.

2. Odvjetničko društvo M. & L. d.o.o. u Z.