REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-1096/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Z. L. iz R., F., zastupan po opunomoćeniku A. B., odvjetniku u V., P., protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije, Pomoćnice ravnatelja za pravne i materijalno-financijske poslove i ljudske potencijale, Zagreb, Savska cesta 39/1, radi zahtjeva za deklasifikacijom i dostavom dokumenata, 25. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije, Pomoćnice ravnatelja za pravne i materijalnofinancijske poslove i ljudske potencijale, KLASA: UP/I-34-02/22-01/2, URBROJ: 539017011/1768-23-93 od 27. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Sigurnosno-obavještajne agencije, Pomoćnice ravnatelja za pravne i materijalno-financijske poslove i ljudske potencijale, KLASA: UP/I-34-02/22-01/2, URBROJ: 539-017011/1768-23-93 od 27. travnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za deklasifikacijom i dostavom dokumenata.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 27. travnja 2023., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 19. svibnja 2023. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da osporavano rješenje tuženika ima toliko nedostataka, da se uopće ne može ispitati. U svezi s tim naveo je, da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za deklasifikaciju 18. travnja 2023., kojom je tražio provedbu postupka deklasifikacije pismena sačinjenih u 2003., KLASA: 51000-UP030, URBROJ: 539-20-08000-03/3489 od 20. svibnja 2003., KLASA: 51000-UP0301, URBROJ: 539-20-08000-03/3618 od 22. svibnja 2003. i KLASA: 51060-UP0101, URBROJ: 539-20-05000-03/30496 od 28. srpnja 2003., čime je tražio pokretanje mehanizma izvan upravnog postupka, jer se postupak deklasifikacije provodi u neupravnom postupku sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj 79/07 i 86/12, u nastavku teksta: ZTP) i Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 79/06 i 105/06). Nastavno, istaknuo je, da se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja poziva na istovjetan zahtjev kojeg je tužitelj podnio 22. prosinca 2020., međutim tužitelj navodi da se navedeni zahtjev i zahtjev od 18. travnja 2023. ni na koji način ne mogu uspoređivati, jer provedba postupka po zahtjevu od 18. travnja 2023. se provodi u neupravnom postupku po odredbama gore navedenih zakona. Također, navodi da je tužitelj preciznim sadržajem zahtjeva od 18. travnja 2023. tražio samo deklasifikaciju, a tuženik da je proveo postupak po odredbama materijalnog propisa koji se ne primjenjuju u konkretnom slučaju, jer nije riječ u upravnoj stvari te da podnesenim zahtjevom nije tražio i dostavu tih podataka, već samo pokretanje provedbe postupka deklasifikacije kojim se utvrđuje prestanak postojanja okolnosti zbog kojih su navedena pismena klasificirana. Naposljetku, tužitelj je naveo, vezano za provedbu postupka periodične procjene, da se u obrazloženju osporavanog rješenja ne navodi na temelju kojih relevantnih podzakonskih propisa je procjena učinjena te je li provedeni propisani postupak javnopravnog tijela prema Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ZTP-a. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 27. travnja 2023., uz nadoknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 29. svibnja 2023., ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja, uz pojašnjenje da je tužitelj 18. travnja 2023. podnio tuženiku zahtjev za deklasifikacijom pismena, gore navedenih klasa i urbroj-a od 20. svibnja 2003., 22. svibnja 2003. i 28. srpnja 2003., da je u postupku periodične procijene provedene 19. travnja 2023. temeljem ZTP-a te odredaba relevantnih podzakonskih propisa procijenjeno, kako je potrebno da navedena pismena i dalje budu klasificirana odgovarajućim stupnjem tajnosti, a kako tužitelj nije predočio certifikat niti udovoljava uvjetima iz članka 20. ZTP-a, tuženik da je osporavanim rješenjem od 27. travnja 2023. odbio zahtjev tužitelja za deklasifikacijom i dostavom dokumenata. Istaknuo je, da je identičan zahtjev tužitelj podnio 22. prosinca 2020. i da je postupajući po tom postupku periodična procjena provedena 7. siječnja 2021., nakon čega je doneseno rješenje 13. siječnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za deklasifikacijom i dostavom pisanih očitovanja pismena od 20. svibnja 2003., 22. svibnja 2003. i 28. srpnja 2003., a osporavajući koje rješenje je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem 2 UsI-134/21-18. i koji je okončan donošenjem presude 29. travnja 2021., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika od 13. siječnja 2021., kao i zahtjev stranaka za nadoknadu troškova upravnog spora, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-2486/21-2 od 16. rujna 2021. da je odbijena žalba tužitelja te je potvrđena navedena presuda ovog Suda od 29. travnja 2021. Naposljetku, tuženik je naveo, da je točno da je tužitelj zahtjevom od 18. travnja 2023. tražio samo deklasifikaciju, ali ne i dostavu navedenih pismena čiju deklasifikaciju traži, međutim da je osporavanim rješenjem tuženika odlučeno i o deklasifikaciji i o dostavi, opreza radi, a sukladno dotadašnjim učestalim gotovo identičnim zahtjevima tužitelja koji su bili poglavito usmjereni na dostavu raznovrsne dokumentacije, a uz to zahtjev za deklasifikacijom, a ne i dostavom iste na uvid ne bi imao nikakvog smisla, zbog čega je tuženik zaključio da je zahtjev usmjeren i na dostavu navedene dokumentacije tužitelju. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 21. rujna 2023. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno i opunomoćenika tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 18. travnja 2023. podnio tuženiku zahtjev za deklasifikacijom pismena sačinjenih u 2003. od 20. svibnja 2003., 22. svibnja 2003. i 28. srpnja 2003., da je postupajući po zahtjevu tužitelja provedena 19. travnja 2023., temeljem ZTP-a i odredaba podzakonskih propisa periodična procjena i procijenjeno je, da navedena pismena i dalje budu klasificirana odgovarajućim stupnjem tajnosti, nakon čega je tuženik osporavanim rješenjem od 27. travnja 2023. odbio zahtjev tužitelja za deklasifikacijom i dostavom dokumenata, uz pojašnjenje da tužitelj nije predočio certifikat niti udovoljava uvjetima iz članka 20. ZTP-a, a u postupku periodične procjene provedene 19. travnja 2023. procijenjeno je, da navedena pismena i dalje budu klasificirana odgovarajućim stupnjem tajnosti. Opreza radi, tuženik je naveo da je zahtjevom tužitelja od 18. travnja 2023. zatražena samo deklasifikacija, a ne i dostava pismena, ali zahtjev tužitelja za deklasifikacijom, a ne i dostavom ne bi imao nikakvog smisla pa iz navedenog razloga tuženik je zaključio da je zahtjev usmjeren i na dostavu, zbog čega je u izreci osporavanog rješenja tuženika odbijen zahtjev tužitelja za deklasifikacijom i dostavom dokumenata. Također, tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja referirao i na identičan zahtjev tužitelja podnesen tuženiku 22. prosinca 2020. o kojem je odlučeno rješenjem tuženika od 13. siječnja 2021. na način da je odbijen zahtjev tužitelja za deklasifikacijom tih istih pismena, a osporavajući koje rješenje je tužitelj bio pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem 2 Us I-134/2021 i u istom je donesena presuda 29. travnja 2021. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika od 13. siječnja 2021., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2486/21-2 od 16. rujna 2021.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Naime, odredbom članka 14. stavka 1. ZTP-a propisano je, da je za vrijeme važenja stupnja tajnosti podataka vlasnik podataka obvezan trajno procjenjivati stupanj tajnosti klasificiranog podatka i izraditi periodičnu procjenu na temelju koje se može primiti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikacija podatka.

8. Odredbom članka 18. stavka 1. ZTP-a propisano je, da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koji imaju izdano uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri.

9. Naime, formulacija izreke osporavanog rješenja tuženika sadrži dvije negativne odluke i to prva koja se odnosi na tužiteljev zahtjev za deklasifikaciju konkretnih pismena, a drugi na njihovu dostavu tužitelju, dok je deklasifikacija pismena nužna pretpostavka za njihovu dostavu tužitelju.

10. Osnovano tužitelj u tužbi navodi da ovaj Sud nije ovlašten odrediti deklasifikaciju klasificiranih podataka, već je to isključivo u nadležnosti vlasnika podataka, u konkretnom slučaju tuženika, sukladno članku 14. stavku 1. ZTP-a, ali ocjena o zakonitosti osporavanog rješenja tuženika je ograničena na utvrđivanje činjenice je li doista i dalje riječ o klasificiranim podacima te je li tuženik utemeljeno odbio zahtjev tužitelja za pristup tim podacima putem njihove dostave tuženiku. Naime, u ovom upravnom sporu nije sporno da su podaci sadržani u spomenutim pismenima klasificirani u skladu s najnovijom procjenom stupnja tajnosti i procjenom postojanja mogućnosti za deklasificiranjem podataka sukladno članku 14. ZTP-a, provedenog 19. travnja 2023. i zbog toga je tužitelju osnovano uskraćena dostava zatraženih podataka, jer tužitelj ne ulazi u krug osoba koje imaju pristup klasificiranim podacima sukladno članku 18., 20., 22. i 24. ZTP-a pa je slijedom navedenog razvidno da su ključni razlozi za odbijanje tužiteljeva zahtjeva izneseni u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, tužitelju u predmetnom postupku nije bilo nužno dostaviti dodatne informacije poput informacija o primijenjenom podzakonskom propisu, stupnju tajnosti podataka, ranijim periodičnim procjenama, komunikaciji tuženika s Uredom vijeća za nacionalnu sigurnost niti je u tom pogledu tuženik bio dužan dodatno otklanjati sumnje koje tuženik gaji. Nadzor, nad između ostalog, postupcima klasifikaciji i deklasifikaciji podataka uređen je odredbama članka 30. ZTP-a i tuženik je o zahtjevu tužitelja za deklasifikacijom odnosnih podataka bio dužan odlučiti, što je i učinio, jer se radi o jednom od zahtjeva koje tužitelj izrijekom postavio, a ne zato jer je riječ o materiji o kojoj se ne odlučuje u upravnom postupku, odnosno primjenom Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21: u nastavku teksta: ZUP). Također, se i u ovom predmetu ukazuje tužitelju da se dio aktivnosti i radnji u nadležnosti javnopravnih tijela ne odvijaju u kontekstu upravnog postupka, odnosno postupanja uređenih ZUPom te da pogrešno tužitelj smatra da svaki oblik komunikacije podnositelja podneska s javnopravnim tijelom je nužno obuhvaćen nekim oblikom formalno procesne zaštite na području upravnog postupovnog prava. U većini postupaka koje pokreće tužitelj, očekuje i odgovore na pitanja koja mu javnopravna tijela u postupcima dotičnih vrsta nisu dužna pružiti, a to što pravni poredak nije prilagođen tužiteljevim očekivanjima ne znači da tužitelju pripadaju prava koja pravnim poretkom nisu priznata.

11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak tuženika da je tužitelju osnovano uskraćena dostava zatraženih podataka, jer tužitelj ne ulazi u krug osoba koje imaju pristup klasificiranim podacima, a sama činjenica da je tuženik odlučio o zahtjevu tužitelja donošenjem upravnog akta, koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu, tužitelju nije nanesena šteta te takvim postupanjem tuženika nisu povrijeđena nikakva prava tužitelja.

12. Naposljetku, ukazuje se tužitelju da neosnovano smatra da mu je povrijeđeno pravo iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, u nastavku teksta Ustav), a sve polazeći od činjenice da podaci u spisu ne pružaju osnovu za zaključak o povredi u postupanju prema tužitelju po bilo kojoj osnovi.

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 25. rujna 2023.

S u t k i n j a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.