REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-560/22-6
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D.-I. d.o.o., S., O.:…, kao upravitelj zgrade K. R. A., S., zastupan po
zakonskom zastupniku direktoru, a on po pomoćniku I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika B. M., O.:…, S., Š. P. I.
P. I.., koji je zastupan po punomoćnici M. M., odvjetnici u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 25. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. posl. br. O.-2936/17 od 10. srpnja 2017. u dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 1.350,30 eur / 10.173,83 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.10.15.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.11.15.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.12.15.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.01.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.02.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.03.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.04.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.05.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.06.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.07.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.08.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.09.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.10.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.11.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.12.16.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.01.17.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.02.17.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.03.17.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.04.17.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.05.17.
- na iznos od 5,66 / 42,63 kn od 21.06.17.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.10.15.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.11.15.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.12.15.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.01.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.02.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.03.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.04.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.05.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.06.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.07.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.08.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.09.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.10.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.11.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.12.16.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.01.17.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.02.17.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.03.17.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.04.17.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.05.17.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.06.17.
- na iznos od 46,93 / 353,64 kn od 21.07.17.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.10.15.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.11.15.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.12.15.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.01.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.02.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.03.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.04.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.05.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.06.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.07.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.08.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.09.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.10.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.11.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.12.16.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.01.17.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.02.17.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.03.17.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.04.17.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.05.17.
- na iznos od 6,28 / 47,33 kn od 21.06.17.
- na iznos od 16,29 / 122,69 kn od 21.07.16.
- na iznos od 16,29 / 122,69 kn od 21.08.16.
- na iznos od 16,29 / 122,69 kn od 21.09.16.
- na iznos od 16,29 / 122,69 kn od 21.10.16.
- na iznos od 16,29 / 122,69 kn od 21.11.16.
- na iznos od 16,29 / 122,69 kn od 21.12.16.
- na iznos od 16,29 / 122,69 kn od 21.03.17. pa do isplate tih iznosa od 21. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poenaprije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. posl. br. O.-2936/17 od 10. srpnja 2017. u dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 950,63 eur / 7.162,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Prigovor radi prebijanja odbija se kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik, u roku 8 dana, naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.584,38 eur / 11.937,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. posl. br. O.-2936/17 od 10. srpnja 2017. na temelju priložene vjerodostojne isprave obvezan je tuženik na isplatu iznosa od 1.683,47 eur / 12.684,15 kn sa zateznim kamatama i određena prinudna naplata tih tražbina. Međutim, nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženika, to rješenje je primjenom odredbe 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje OZ), stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Također je istakao da se predmetna pričuva odnosi na tzv. „dopunske prostore“ koji da ne predstavljaju posebne dijelove zgrade te prigovor prijeboja sa do tada plaćenom pričuvom za tzv. „dopunske prostore“, a koju da nije bio dužan plaćati.
3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga konto kartica suvlasnika, međuvlasničkog ugovora od 19. veljače 2016., glasačkih listića, aneksa međuvlasničkog ugovora od 25. studenog 2004. s potpisima suvlasnika, Z. 17230 k.o. S., presude ovog suda P.-1453/17 od 30. studenog 2017., O. suda u S. P. -542/19-4 od 22. svibnja 2019., ugovora o darovanju od
11. veljače 2011., ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 6. travnja 2018., ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018., međuvlasničkog ugovora od 29. lipnja 2018., s potpisima suvlasnika, ugovora o upravljanju stambenom poslovnom zgradom „K. R. D.“ u S. dopisa od 16.
rujna 2014., dopisa od 3. veljače 2017.s nacrtom međuvlasničkog ugovora i popisom suvlasnika, uplatnica, e-mail poruka.
4. Podneskom od 11. veljače 2021. tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu.
5. Tijekom trajanja postupka promijenio se upravitelj predmetne zgrade K. R. A., S. tako da je upravitelj prestao biti T. d.o.o. S.
zbog čega je postupak nastavljen u odnosu na novog upravitelja D. inženjering d.o.o., S..
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 2., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19) i čl. 107. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 80/22, 114/22) prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.
9. Pregledom spisa razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o obvezi plaćanja pričuve.
10. Odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), dalje: ZV, propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Stavkom 3. istog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.
Stavkom 4. istog članka propisano je da odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.
11. Odredbom čl. 378. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.
12. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.
Stavkom 2. istog članka propisano je da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.
13. Odredbom čl. 85. st. 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.
Stavkom 4. istog članka propisano je da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).
14. Dakle, iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da je suvlasnik nekretnine dužan plaćati zajedničku pričuvu. Međutim, s obzirom na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije najprije je potrebno raspraviti osnovanost / neosnovanost istaknutog prigovora.
15. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije za navesti je da je navedeni prigovor neosnovan u cijelosti.
Naime, upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe sukladno odredbi čl. 378. st. 5. i čl. 379. st. 1. ZV-a. Prema odluci Ustavnog suda U-III- 1656/2004 od 10. listopada 2006. i pravnom shvaćanju Županijskog suda u Splitu od 13. veljače 2007. upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade.
Ovdje je samo za istaknuti da odredba čl. 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine 99/99, 29/02, 49/02), dalje UZUSRH, propisuje da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužni su ih poštivati svaka fizička i pravna osoba. To znači da odluke Ustavnog suda obvezuju in abstracto. Dakle, odluke Ustavnog suda obvezatne su ne samo u konkretnom slučaju u kojem su donesene, već u svim takvim slučajevima.
Razlog zašto Ustavni sud RH smatra da je upravitelj zgrade ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade je činjenica da na aktivnoj stani (strani tužitelja) nema nužnog suparničanstva (čl. 46. ZV-a). Stoga je dovoljno da predmetnu tužbu podnese samo jedan od suvlasnika ili sam upravitelj.
16. Čitanjem ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 6. travnja 2018., ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018., sud je utvrdio da je upravitelj zgrade R. A. tužitelj (D. inženjering d.o.o., S.), dok je upravitelj
zgrade R. D. T. d.o.o.. Nadalje oba ugovora su potpisali
predstavnici stanara obiju zgrada.
Nadalje, međuvlasničkim ugovorom od 29. lipnja 2018. kojem priliježu potpisi suvlasnika predstavnikom stanara imenovan je I. Č., koji je potpisao navedeni ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018., kojim je tužitelj određen za upravitelja predmetne zgrade.
17. Stoga dakle, tužitelj (D. inženjering d.o.o., S.) ima aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe kojom se traži plaćanje pričuve.
18. Nadalje, je potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost tužbenog zahtjeva za plaćanje pričuve.
19. Čitanjem i pregledom spisa sud je utvrdio:
- da se tužbeni zahtjev odnosi na zahtjev za plaćanjem pričuve za posebne dijelove zgrade R. kaskade A. i za tzv. „dopunske prostore“,
- da su tzv. „dopunski prostori“, prostori koji su izgrađeni van gabarita građevinske dozvole zbog čega nisu legalizirani i upisani u zemljišnu knjigu,
- da se tzv. „dopunski prostori“, nalaze na drugoj čestici u odnosu na česticu zgrade,
- da je čestica zgrade čest. zem. 44/2 k.o. S., dok da se dopunski prostori nalaze na čest. zem. 44/7 k.o. S.,
- da tuženik u pogledu tzv. „dopunskih prostora“, vodi vlasnički spor zbog čega ne želi plaćati pričuvu za te prostore, što u konačnici znači da se ni ne smatra vlasnikom tih prostora, naime, vlasništvo obvezuje, bez obzira je li zemljišnoknjižno stanje sređeno ili ne, plaćanje pričuve je jedna od načina vršenja vlasničkih ovlaštenja,
- da se u ugovoru o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018. navodi da je stambena zgrada R. kaskade A. položena na čest. zem. 44/2
k.o. S., što znači da suvlasnici ne smatraju da zgradi pripadaju tzv. „dopunski prostori“,
- da se tzv. „dopunski prostori“, ne navode ni u međuvlasničkom ugovoru od 29. lipnja 2018. (str. 105.-107. spisa), što također znači da suvlasnici ne smatraju da zgradi pripadaju tzv. „dopunski prostori“,
- da tužitelj ne osporava međuvlasnički ugovor od 29. lipnja 2018. (str. 105. - 107. spisa) ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018.,
- da je upravitelj zgrade tužitelj (D. inženjering d.o.o., S.) na upit suda jasno naveo da nema ovlast naplaćivati pričuvu u odnosu na bilo koje nekretnine koje nisu obuhvaćane čest. zem. 44/2 k.o. S. (str. 165. spisa),
- da je u Z. 17230 k.o. S. tuženik uknjižen kao vlasnik posebnih dijelova nekretnine označene kao čest. zem. 44/2 K.O. S.:
- 166/9551 dijela, etažno vlasništvo E-96, koji je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake „A. 10“, površine 166,03 m2, na južnom dijelu četvrtog kata, orijentacije jug, upisan u vlastovnici uloška pod rednim brojem 1/106, za 1/1 dijela,
- 57/9551 dijela, etažno vlasništvo E-97, koji je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake ,,A. 11“, površine 57,60 m2, na istočnom dijelu četvrtog kata objekta ,,A“, za 1/1 dijela,
- 25/9551 dijela, etažno vlasništvo E-44, koji je povezan s cjelinom garaže oznake „G.“ površine 24.50 m2 na prizemlju objekta ,,A“, za 1/1 dijela,
- 27/9551 dijela, etažno vlasništvo E-45, koji je povezan s cjelinom garaže oznake „G.“, površine 27,20 m2, za 1/1 dijela,
- da u spisu ne priliježe dokaz o vlasništvu tzv. "dopunskih prostora",
- da je priloženi ugovor o darovanju od 11. veljače 2011. dokaz da tuženik ima titulus (pravni osnov), ne i modus (način uknjižbe), a tek kumulativnim ispunjenjem te dvije pretpostavke stječe se pravo vlasništva (čl. 120. ZV-a).
20. Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj, usprkos postavljenom tužbenom zahtjevu, ustvari ne traži naplatu pričuve za tzv. "dopunske prostore", već samo za posebne dijelove čest. zem. 44/2 k.o. S. pogledu kojih je tužitelj uknjižen kao vlasnik (str. 165. spisa). Naime, na upit suda tužitelj je naveo da ima ovlast naplate pričuve samo za čest. zem. 44/2 k.o. S., jer to tako proizlazi iz ugovora o upravljanju zgradom (str. 165 spisa).
Nadalje, iz ZU 17230 k.o. S. proizlazi da je tuženik uknjiženi vlasnik dva naprijed navedena turistička apartmana i dva garažna mjesta. U pogledu tzv. "dopunskih prostora" u spisu ne priliježe niti jedan dokaz da bi bili položeni na čest. zem. 44/2 na kojoj se nalazi predmetna zgrada.
Kod takvog stanja stvari, tuženik je dužan platiti pričuvu samo za posebne dijelove zgrade na čest. zem. 44/2 k.o. S., a za koje tužitelj potražuje dospjelu, a neplaćenu pričuvu (str. 165. spisa).
21. Nadalje je utvrđeno da se u Izvatku iz poslovnih knjiga – konto kartica suvlasnika (str. 5.-10. spisa) i podnesku od 11. veljače 2021. navodi:
A) - pod karticom broj … navodi etažno vlasništvo E-96, koji je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake „A. 10“, površine 166,03 m2,
- pod karticom … navodi etažno vlasništvo E-97, koji je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake ,,A 11“, površine 57,60 m2,
- pod karticom … etažno vlasništvo E-44, koji je povezan s cjelinom garaže oznake „G40“ površine 24.50 m2,
- pod karticom … etažno vlasništvo E-45, koji je povezan s cjelinom garaže oznake „G41“, površine 27,20 m2,
- dakle, pod karticama vlasnika …. navode se
posebni dijelovi predmetne zgrade koji se nalaze na čest. zem. 44/2 k.o. S. i u pogledu kojih se tuženik navodi kao vlasnik u Z. 17230 k.o. S.,
B) – pod karticom … navodi se dopunski prostor podrum površine 20,30 m2, koji pripada prvom apartmanu,
- pod karticom … navodi se drugi dopunski prostor koji pripada drugom apartmanu.
22. Analizom navedenih kartica vlasnika, sud je utvrdio:
- da se dugovanje od 68,23 kn (kartica … ) odnosi na tzv. "dopunski prostor",
- da se dugovanje od 2.441,49 kn (kartica …) odnosi na tzv. "dopunski prostor",
- da se dugovanje od 858,83 kn (kartica …) odnosi na pričuvu za navedeni apartman E-97,
- da se dugovanje od 7.426,44 kn (kartica …) odnosi na pričuvu za navedeni apartman E-96,
- da se dugovanje od 993,93 kn (kartica …) odnosi na pričuvu za navedeni apartman E-45,
- da se dugovanje od 895,23 kn (kartica …) odnosi na pričuvu za navedeni apartman E-44.
23. Dakle, iz izvedenog nedvojbeno proizlazi da se predmetno potraživanje ne odnosi samo na pričuvu za tzv. "dopunske prostore" već i na posebne dijelove zgrade položena na čest. zem. 44/2 k.o. S..
Stoga je dakle, sukladno svemu naprijed navedenom, tužbeni zahtjev osnovan u pogledu zahtjeva za isplatom iznosa pričuve za posebne prostore zgrade koja je položena na čest. zem. 44/2 k.o. S., i to:
- 858,83 kn (kartica …) pričuva za navedeni apartman E-97,
- 7.426,44 kn (kartica …) pričuva za navedeni apartman E-96,
- 993,93 kn (kartica …) pričuva za navedeni apartman E-45,
- 895,23 kn (kartica …) pričuva za navedeni apartman E-44,
dok je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu u kojem se traži plaćanje pričuve za tzv. „dopunske prostore“, i to:
- 68,23 kn (kartica ….) tzv. "dopunski prostor",
- 2.441,49 kn (kartica …) tzv. "dopunski prostor".
Naime, kako je naprijed navedeno prema ugovoru o upravljanju upravitelj upravlja zgradom položenom na čest. zem. 44/2 k.o. S.. Stoga upravitelj potražuje pričuvu samo za prostore na čest. zem. 44/2 k.o. S. (str. 165. spisa). Ovdje je za ponoviti kako tuženik ne osporava valjanost međuvlasničkog ugovora od 29. lipnja 2018. i ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 10. srpnja 2018. Navedenim ugovorima za upravitelja zgrade postavljen je tužitelj (D. inženjering d.o.o., S.). Stoga upravitelj ima prvo i ovlast potraživati plaćanje svih dospjelih iznosa pričuve, i onih iznosa koji su dospjeli za vrijeme uprave novog upravitelji i onih iznosa koji su dospjeli prije stupanja na dužnost novog upravitelja.
Iz Z. 17230 k.o. S. ne proizlazi da bi tzv. „dopunskih prostori“ bili položeni na čest. zem. 44/2 , niti u spisu priliježe ikakav drugi dokaz o vlasništvu i položaju tzv. „dopunskih prostora“. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.
24. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga – konto kartica suvlasnika razvidno je da su iznosi pričuve za posebne dijelove čest. zem. 44/2 k.o. S. dospjeli na način kako je to specificirano u izreci presude. Nadalje, u spisu ne priliježe niti jedan dokaz da je tuženik podmirio te iznose. Štoviše, iz navoda tuženika nedvojbeno proizlazi da on nije platio predmetne iznose pričuve.
Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao izreci rješenja, a temeljem čl. 451 st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a i čl. 85. st. 1. ZV-a.
25. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.
26. U pogledu prigovora radi prebijanja istaknutog od strane tužene za navesti je slijedeće.
Za opstojnost prigovora radi prebijanja potrebno je da se određeno navede što se stavlja u prijeboj utuženog potraživanja i da na nesumnjiv način bude u tom pogledu istaknut zahtjev - prigovor radi prebijanja, jer bez tako opredijeljene procesne radnje nema niti prigovora – Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 3027/1990-2 od 23, svibnja 1991. (tekst cjelokupne odluke dostupan na službenoj internet stranici Vrhovnog suda (https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr).
Razlog zašto određeno treba navesti koji se iznos stavlja u prijeboj činjenica je da se procesna kompenzacija vrši tako što sud treba u izreci utvrditi postojanje tražbine tužitelja, postojanje tražbine tuženika i potom izvršiti prijeboj. Ako tuženik nije određeno naveo tražbinu koju stavlja u prijeboj onda sud ne može u izreci presude utvrditi postojanje ili nepostojanje te tražbine, a time ne može ni vršiti prijeboj (čl. 338. st. 2. ZPP-a).
U konkretnom slučaju tuženik tijekom cijelog postupka nije naveo određeni iznos za koji traži da sud izvrši prijeboj u slučaju da prigovor radi prebijanja utvrdi osnovanim. Tuženik je isticao prigovor radi prebijanja u pogledu plaćenih računa za pričuvu za tzv. „dopunske prostore“ ali nije naveo koji je to iznos te da li ističe prigovor radi prebijanja samo u pogledu glavnice, ili i zateznih kamata na te uplate. Stoga je takav neodređen prigovor radi prebijanja nedopušten pa ga je trebalo odbaciti. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke rješenja.
27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.).
Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav prijedloga za ovrhu, sada tužbe, iznos od 1.250,00 kn, za zastupanje na 5 ročišta (11.02.21., 15.11.21., 13.09.21., 26.09.22., 23.11.22.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.500,00 kn, što ukupno iznosi 8.750,00 kn. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 2.187,50 kn, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 500,00 kn, trošak pristojbe presude u iznosu od 500,00 kn, što sveukupno iznosi 11.937,50 kn ili 1.584,38 eur.
Tužitelju je priznato 60 % troška, dakle, 7.162,50 kn ili 950,63 eur (tužitelj je uspio sa 80%, a tuženik sa 20%; 80-20=60 - čl. 154. st. 2. ZPP-a).
Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki III. izreke presude.
Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate., a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. ZOO. Sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak. Odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava. Nadalje, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi čl. 58. st. 2. OZ-a), prerastao u parnični postupak. U pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr.7. točka 8. Tarife). Jednak pravni stav zauzima i Ž. sud u S. u presudi Gž-2250/15
od 12. listopada 2015.
Nadalje, zatezna kamata na priznati trošak postupka može teći samo od donošenja ove odluke. Zatezna kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak izdavanja platnog naloga ne završava. Naime, postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek donošenjem ove odluke. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke rješenja.
U Splitu 25. rujna 2023.
SUTKINJA
Mr. sc. Zrinka Tironi
v. r.
DNA: tužitelju po pun.
tuženom po pun.
u spis
