REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 2 Us I-873/2023-5

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja L. P. iz O., OIB: ..., protiv tuženika Republike Hrvatske, Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38/5, OIB: 83358955356, koga zastupa službena osoba D. H. T., radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, 25. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-602-06/23-04/57, URBROJ: 355-03-01/16-23-01 od 18. travnja 2023. i mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 602- 06/22-04/564, URBROJ: 355-03-01/16-23-02 od 18. siječnja 2023. te priznavanje za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemne visokoškolske kvalifikacije Magistar/diplomirani inžinjer građevine – uža naučna oblast niskogradnja, koja kvalifikacija je dodijeljena, odnosno stečena kod Univerziteta u Travniku, Fakulteta za tehničke studije, Travnik, Bosna i Hercegovina.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-602-06/23-04/57, URBROJ: 355-03-01/16-23-01 od 18. travnja 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 602- 06/22-04/564, URBROJ: 355-03-01/16-23-02 od 18. siječnja 2023., kojim mišljenjem je utvrđeno da tužitelju, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, a u postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, Magistar/diplomirani inženjer građevine – uža naučna oblast niskogradnja, koja je stečena na instituciji Univerzitet u Travniku, Fakultet za tehničke studije, Travnik, Bosna i Hercegovina, istu nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je zahtjev podnio na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacijama (Narodne novine broj: 158/03., 198/03., 138/06. i 45/11.) koji je bio na snazi do 25. svibnja 2022., budući je predmetnu diplomu stekao 23. siječnja 2021. Ukazuje i kako je zakonska podloga za podnošenje zahtjeva bilo rješenje tuženika Klasa: UP/I-602-06/18-01/1751, Urbroj: 355-03-01/16-19-0003 od 30. siječnja 2019., a kojim rješenjem mu je ista inozemna visokoškolska kvalifikacija priznata za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Ističe kako je njegov zahtjev odbijen primjenom novog Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj: 69/22., nastavno: Zakon), a koji je stupio na snagu 25. lipnja 2022. i koji drugačijim pristupom vrednuje inozemne visokoškolske kvalifikacije. Mišljenja je kako nije bilo mjesta primjeni tog novog Zakona te da su mu primjenom istoga narušena ustavna načela, kao i jednakost u priznavanju stečenih prava koja se retroaktivno ukidaju. Stoga predlaže sudu poništavanje pobijanih rješenja i mišljenja te priznavanje za potrebe zapošljavanja predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri obrazloženju svog rješenja te dodaje kako se ne mogu prihvatiti navodi tužbe o pogrešnoj primjeni odredbi Zakona, budući je isti bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva, a sve iz razloga jer je člankom 30. istoga propisano da danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje važiti Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Ukazuje kako na predmetni postupak nema utjecaja činjenica što je tuženik izdao rješenje o priznavanju stečene kvalifikacije, jer predmet ove upravne stvari nije priznavanje stečene kvalifikacije, već vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada. Napominje kako se radi o dva različita postupka, s različitom svrhom te da je u konkretnom slučaju nesporno da je tužitelj podnio zahtjev za vrednovanje inozemne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada. Posebno naglašava kako je donošenjem Zakona postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada drugačije regulirano od postupka koji je bio uređen ranije važećim Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija te da je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na povrede Ustava Republike Hrvatske te isti ne navodi koja su to njegova konkretna prava povrijeđena u postupku. Osporava i stajalište tužitelja da je ovakvim postupanjem narušeno načelo zaštite stečenih prava jer se ne radi o subjektivnom pravu koje je tužitelj stekao u Republici Hrvatskoj pa da bi isto bilo derogirano ili ograničeno, budući je isti svoju obrazovnu kvalifikaciju stekao u drugoj državi i ista nije derogirana, već je procijenjen naziv, razina, obujam, profil i kvaliteta inozemne obrazovne kvalifikacije o čemu je donijeto mišljenje u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj. Na kraju navodi da je predmetno mišljenje utemeljeno na odredbama članka 8. i 9. Zakona pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Smisleno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021., nastavno: ZUS) odgovor na tužbu dostavljen je na očitovanje tužitelju te se isti nije očitovao na navode iz odgovora na tužbu.

5. Budući da tužitelj u tužbi osporava samo primjenu prava, a da je činjenice sud ocijenio nespornima te s obzirom da stranke ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj na temelju odredbe članka 7. stavka 1. Zakona, dana 30. prosinca 2022., podnio Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, kao nadležnom tijelu u smislu odredbe članka 6. Zakona, zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Magistar/diplomirani inženjer građevine – uža naučna oblast niskogradnja, koja je stečena na instituciji Univerzitet u Travniku, Fakultet za tehničke studije, Travnik, Bosna i Hercegovina.

9. Vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj provodi se na temelju odredbi članka 6. do 9. Zakona, a u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj te Agencija za znanost i visoko obrazovanje o istome donosi mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo.

10. U konkretnom slučaju nije sporno kako je Agencija za znanost i visoko obrazovanje na temelju odredbe članka 9. stavka 1. Zakona donijela mišljenje od 18. siječnja 2023., a u kojemu je utvrđeno da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.

11. Na navedeno mišljenje tužitelj je u smislu odredbe članka 9. stavka 4. Zakona uložio prigovor čelniku tijela, a o kojem prigovoru je smisleno članku 9. stavku 5. Zakona odlučeno citiranim rješenjem tuženika od 18. travnja 2023. i to na način da je isti odbijen kao neosnovan.

12. Člankom 8. Zakona propisano je da se u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije procjenjuje izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije uz detaljan opis stečene inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koji u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju, razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija, naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena, informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena, informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu, kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno- obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena i naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.

13. U skladu s prethodno citiranim odredbama vidljivo je kako je u postupku vrednovanja, odnosno donošenja mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji utvrđeno da je ustanova na kojoj je ostvarena visokoškolska kvalifikacija formalno dio sustava visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine, a koji pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja. Nadalje je utvrđeno kako je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA) nadležna institucija za vanjsko osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini te da ista nije uspjela dokazati usklađenost svog rada, kao ni postupaka koje provodi s europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Ovo sve je vidljivo i u izvješću Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, odnosno iz odluke Odbora Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, a gdje je navedeno kako je nakon temeljitog razmatranja i rasprave o završnom izvješću navedeni Odbor zaključio da ukupna razina usklađenosti s dogovorenim Europskim prostorom visokog obrazovanja nije dovoljna za dodjelu članstva HEA, budući postoji niz problematičnih područja. Naime, u međunarodnom izvješću Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju jasno je navedeno da u radu HEA postoje izvješća o vanjskim evaluacijama koja se međusobno razlikuju u smislu dubine analiza te unatoč utvrđenim nepravilnostima u radu visokih učilišta, HEA i dalje pozitivno vrednuje rad tih visokih učilišta. Nastavno na navedeno nije dokazana niti adekvatna primjena načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, već isti djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguravanja kvalitete pa nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sustavu vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koji su odgovarajuće složenosti i dosega za razinu kvalifikacija. Na kraju je utvrđeno kako u Bosni i Hercegovini, kao državi stjecanja visokoškolske kvalifikacije, nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv nacionalni kvalifikacijski okvir.

14. Navedene ocjene jasno su navedene u pobijanom mišljenju, odnosno rješenju te ih tužitelj navodima tužbe ničim nije doveo u dvojbu niti je predložio izvođenje bilo kakvih dokaza po toj osnovi. Pritom sud naglašava kako na predmetni postupak nema utjecaja činjenica što je tužitelju rješenjem Klasa: UP/I- 602-06/18- 01/1751, Urbroj: 355-03-01/16-19-0003 od 30. siječnja 2019., ista inozemna visokoškolska kvalifikacija priznata za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, jer se u konkretnom slučaju radi o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada. Dakle, radi se o dva različita postupka, s različitom svrhom, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik. Stoga i sud prihvaća prethodno opisano i utvrđeno činjenično stanje u svezi činjenice da se predmetna inozemna visokoškolska kvalifikacija po svojoj razini, obujmu, profilu i kvaliteti ne može usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.

15. Pri tome sud naglašava kako je u smislu odredbe članka 8. Zakona proveden pravilan i zakonit postupak vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije tužitelja te su tijekom istoga utvrđeni svi parametri koje propisuje ta odredba.

16. U pogledu navoda tužitelja kako je tuženik u svezi njegovog zahtjeva treba primijeniti odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, potrebno je naglasiti kako je tuženik pravilno primijenio odredbe Zakona, a koji je nesporno bio na snazi u trenutku podnošenja samog zahtjeva te tuženik ispravno utvrđuje kako je na konkretni slučaj primijenio odredbe koje su bile na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, ukazujući kako je člankom 30. Zakona propisan prestanak ranijeg Zakona o priznavanju inozemnih kvalifikacija, a koji je bio na snazi od 28. travnja 2011. do 25. svibnja 2022., odnosno nije bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva.

17. Isto tako, tuženik je pravilno utvrdio i da se tužitelj neosnovano poziva na povredu načela iz Ustava Republike Hrvatske, budući tužitelj ne navodi koja načela su povrijeđena niti se konkretno na njih poziva. Nadalje, u ovoj upravnoj stvari nije došlo ni do narušavanja načela zaštite stečenih prava tužitelja te je pravilno stajalište tuženika da stečena inozemna visokoškolska kvalifikacija tužitelja nije retroaktivno derogirana, već je ista ocijenjena u postupku vrednovanja iste kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj i to primjenom važećih odredbi Zakona.

18. Cjelokupni postupak proveden je na temelju odredbi članak 6. do 9. važećeg Zakona te nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

19. Slijedom navedenoga, sud je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS odlučio kao u izreci ove presude.

20. Sud u smislu odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima nije odnosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova.

U Osijeku 25. rujna 2023.

Sudac

Berislav Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1.Tužitelju

2. Tuženiku