- 1 -              Poslovni broj: Usž-3041/23-2

  

Poslovni broj: Usž-3041/23-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničar, u upravnom sporu tužitelja D. B., kojeg zastupa opunomoćenica N. M. J., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-439/23-8 od 21. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.   

 

  p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-439/23-8 od 21. rujna 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tužitelja, klasa: UP/II-410-20/22-01/72, urbroj: 513-04-23-3 od 22. veljače 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave R., klasa: UP/I-410-20/2021-001/03630, urbroj: 513-007-08-01-2021-003 od 21. prosinca 2021., kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS).

              Tužitelj u žalbi ističe kako je sud svoju odluku utemeljio prije svega na potpuno krivo utvrđenim činjenicama pa je shodno tome donio i pogrešnu odluku. Također smatra da je došlo i do bitne povrede odredaba upravnog spora jer prvostupanjski sud uopće nije obrazlagao zbog čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja, što predstavlja povredu iz članka 60. stavak 4. ZUS-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Ističe da je u upravnoj stvari utvrđeno kako su pobijana rješenja donesena zakonito, odnosno kao predmet isprave o stjecanju na temelju koje je razrezan porez na promet nekretnina u ovom postupku utvrđen je ugovor o ustupu iznosa u visini od 371.972,80 kn, a koji iznos je od strane I. N. uplaćen N.I.S.A. P. d.o.o. na ime izgradnje na vlastitoj nekretnini. Ovakvim postupanjem, odnosno činjenicom da je razrezan porez na promet nekretnina na ugovor o ustupu koji se odnosio na ustup potraživanja iz ugovora o izgradnji u suštini je porez na promet nekretnina na izgradnju nekretnine na vlastitom zemljištu, a što je protuzakonito. Tražbina koja je ustupljena potječe iz ugovora o građenju za gradnju na zemljištu koje je bilo predmet oporezivanja posebnim rješenjem, a temeljem ugovora o kupoprodaji, i nije nastala niti je stečena nikakva nekretnina koja bi se mogla oporezovati budući da ista na zemljištu ne postoji niti je izgrađena. Dakle, u trenutku donošenja pobijanih rješenja nije nastala nikakva nova nekretnina, a koja bi bila predmetom poreza na promet nekretnina. Potpuno je pogrešna primjena Zakona o porezu na promet nekretnina na temelju ugovora o građenju ponovno oporezovati zemljište na kojem se nekretnina tek ima izgraditi i koja nije izgrađena, a da bi se na njoj moglo steći vlasništvo. Sud potpuno pogrešno primjenjuje članak 9. Zakona o porezu na promet nekretnina i pogrešno smatra da ustupljena prava i obveze iz ugovora kojim su ustupljena prava i obveza iz ugovora o građenju je cijena koja se platila za navedena zemljišta. Slijedom iznijetog tužitelj smatra osporenu presudu nezakonitom te predlaže naslovnom Sudu njegovu žalbu uvažiti i donijeti presudu kojom će preinačiti prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova podnošenja žalbe.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

6.              Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan.

7.              Iz spisa predmeta je vidljivo da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza poreza na promet nekretnina i to temeljem Ugovora o ustupu od 19. travnja 2021., sklopljenog između I. N. iz R., kao ustupitelja potraživanja i tužitelja kao primatelja potraživanja, te tvrtke N.I.S.A. P. d.o.o. kao zainteresirane osobe. Među strankama je bilo sporno da li ovaj Ugovor predstavlja naknadu za zemljište koje je tužitelj stekao kupoprodajnim ugovorom od 19. travnja 2021., jer je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da je to naknada koja je sveukupno data za stečenu nekretninu.

8.              Odredbom članka 9. stavak 3. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.) propisano je da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo.

9.              Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je ocijenio da se temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnina i ugovora o ustupu radi o tome da se i na ugovor o ustupu plaća porez na promet nekretnina jer je za stečenu nekretninu dat ukupan iznos koji je porezno tijelo utvrdilo u prvostupanjskom postupku i na temelju toga pravilno tužitelju utvrdilo visinu porezne obveze.

10.              Stoga je prigovore da je na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kao neosnovane valjalo odbiti.

11.              Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

12.              Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a s obzirom na činjenicu da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.

 

U Zagrebu 5. veljače 2024.

 

       Predsjednica vijeća

                                                                                             Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.