- 1 -              Poslovni broj: Usž-1489/23-2

 

 

Poslovni broj: Usž-1489/23-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Ž., Ž., kojeg zastupa opunomoćenik H. M., odvjetnik u Ž., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Z., u predmetu radi poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1262/22 od 8. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1262/22 od 8. veljače 2023.

II.              Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, klasa: UP/II-351-02/22-14/66, urbroj: 517-14-2-1-22-2 od 15. rujna 2022.

III.              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.061,05 € u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

IV.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-351-02/22-14/66, urbroj: 517-14-2-1-22-2 od 15. rujna 2022. i rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, klasa: UP/I-351-02/21-38/95, urbroj: 563-06-3-1/412-21-1 od 27. prosinca 2021. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 13,28 € /100,00 kn u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv prvostupanjskog rješenja kojim je kao obveznik plaćanja poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. obvezan platiti iznos od 112.695,53 kune do 26. siječnja 2022. uz upozorenje prema kojem žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

3.              Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Poziva se na odredbu članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom je propisano da zakoni i drugi propisi državnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Ističe da je u konkretnom slučaju primijenjena odredba članka 101. Zakona o gospodarenju otpadom, koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021. pri čemu je navedena odredba tog Zakona na snazi od 15. rujna 2021. Smatra da mu je na ovaj način povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, jer se radi o plaćanju naknade radi smanjenja količine miješanog komunalnog otpada za 2020. godinu za koju je u skladu s važećim propisima dostavio podatke do 31. ožujka 2021. Smatra da se u predmetnom slučaju ne primjenjuje materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku donošenja rješenja, već u trenutku predaje podataka, koji se moraju predati do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu. Također se poziva na odredbu članka 190. Zakona o gospodarenju otpadom, prema kojem se postupci pokrenuti na temelju Zakona o održivom gospodarenju otpadom dovršavaju prema odredbama tog Zakona. Ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je obveza jedinica lokalne samouprave na plaćanje poticajne naknade novim propisom određena na jednak način kao i ranije važećim propisom, jer je prema odredbi članka 24. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom proizvedena količina miješanog komunalnog otpada u 2015. koja je objavljena na mrežnim stranicama Ministarstva za Grad Ž. iznosila 4.715,26 tona, a granična količina miješanog komunalnog otpada za 2018. iznosi 58% od ukupno proizvedene količine miješanog komunalnog otpada u 2015. Kako je masa sakupljenog komunalnog otpada u 2020. godini u Gradu Ž. 2.601,67 tona, smatra da u vrijeme predaje podataka nije bio u obvezi platiti naknadu prema važećim propisima. Smatra da primjena propisa od strane upravnih tijela i prvostupanjskog suda narušava osnovne pravne postulate i najviše vrednote ustavnog poretka, odnosno načelo vladavine prava i zabranu retroaktivnosti primjene zakona. Ističe da osobe na koje se zakon primjenjuje trebaju u trenutku poduzimanja određenih radnji biti upoznate s pravnim propisima i u okviru njih djelovati, odnosno moraju biti sigurni što je dopušteno, a što nedopušteno, zbog čega smatra da je donošenjem rješenja tuženika grubo povrijeđeno materijalno pravo, a odluke se temelje na arbitrarnosti i samovolji upravnih tijela koja su tužitelju nametnula obvezu koja je neosnovana i nezakonita. Također osporava stajalište prvostupanjskog suda prema kojem tužitelj neosnovano pokušava izbjeći zakonsku obvezu plaćanja naknade, jer je tužitelj naknadu koja je predmet ovog postupka u cijelosti uplatio. Predlaže da Sud žalbu usvoji, usvoji tužbeni zahtjev, te potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 622,80 € / 4.687,51 kn, uvećano za PDV 25%.

4.              Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima te ističe da je odredbom članka 188. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano da njegovim stupanjem na snagu prestaje važiti Zakon o održivom gospodarenju otpadom i odredba članka 24. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, te se poziva na odredbu članka 192. Zakona o gospodarenju otpadom prema kojoj taj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama osim članka 101. tog Zakona i Dodatka V. točke 2. tog Zakona, koji stupaju na snagu 16. rujna 2021. Navodi da podaci predani od strane jedinice lokalne samouprave do 31. ožujka tekuće godinu za prethodnu godinu nadležna tijela pregledavaju, analiziraju i verificiraju Izvješćem o prekoračenoj količini miješanog komunalnog otpada za jedinice lokalne samouprave, koje se objavljuje do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu. Stoga ističe da prvostupanjsko tijelo ne utvrđuje činjenično stanje već je dužno primijeniti konkretan konačni podatak iz Izvješća koje je utvrđeno u drugom zasebnom postupku i koje se objavljuje do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu, da bi krajem prosinca tekuće godine odnosno 2021. silom zakona, po službenoj dužnosti, rješenjem obračunao iznos poticajne naknade jedinicama lokalne samouprave sukladno odredbi članka 101. Zakona o gospodarenju otpadom i Dodatak V. tom Zakonu kao materijalno-pravnim odredbama na snazi u trenutku donošenja rješenja. Predlaže da sud žalbu odbije kao neosnovanu.

5.              Žalba je osnovana.

6.              Presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je stajalište upravnih tijela prema kojem je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela doneseno pravilnom primjenom mjerodavnog propisa. Pri tome je prvostupanjski sud imao u vidu da je to rješenje doneseno po službenoj dužnosti 21. prosinca 2021. i njime je određena poticajna naknada za 2020. godinu, a primijenjen je Zakon o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21.) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021.

7.              Prvostupanjski sud pozvao se na odredbu članka 101. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom prema kojoj je poticajna naknada mjera kojom se potiče jedinica lokalne samouprave da, u okviru svojih ovlasti, provede mjere kojima se smanjuje udio miješanog komunalnog otpada u komunalnom otpadu koji nastaje na području te jedinice lokalne samouprave, a odredbom stavka 2. određeno je da je obveznik plaćanja poticajne naknade jedinica lokalne samouprave temeljem rješenja Fonda.

8.              Prvostupanjski sud otklonio je prigovor tužitelja prema kojem se radi o retroaktivnoj primjeni propisa jer je u vrijeme donošenja rješenja javnopravnog tijela prvog stupnja Zakon o gospodarenju otpadom bio na snazi te se pozvao na odredbu članka 190. tog Zakona, kojom je propisano da će se postupci pokrenuti na temelju Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.) dovršiti po odredbama tog Zakona, a također se pozvao na odredbu članka 191. Zakona o gospodarenju otpadom koja propisuje da stupanjem na snagu tog Zakona prestaje važiti Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Prvostupanjski sud imao je u vidu da se radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti nakon stupanja na snagu Zakona o gospodarenju otpadom, zbog čega je pozivom na odredbu članka 191. Zakona o gospodarenju otpadom ocijenio da je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Prema ocjeni prvostupanjskog suda radi se o samostalnom postupku koji provodi javnopravno tijelo, a koji je neovisan od postupka koji se odnosi na obvezu dostave podataka određene Pravilnikom o registru onečišćavanja okoliša, koji je obveznik dostave podataka obvezan dostaviti do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu. Kako je predmetni postupak pokrenut službenom radnjom donošenjem rješenja kojemu nisu prethodile druge službene radnje javnopravnog tijela prvostupanjski sud je ocijenio da je prva radnja poduzeta donošenjem rješenja od 27. prosinca 2021. kada je bio na snazi Zakon o gospodarenju otpadom. Pri tome je presudom prvostupanjskog suda također navedeno da je i Zakon o održivom gospodarenju otpadom također propisivao plaćanje poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada kao mjeru kojom se potiču jedinice lokalne samouprave da u okviru svojih ovlasti provode mjere radi smanjenja količine miješanog komunalnog otpada koji nastaje na području te jedinice lokalne samouprave, a također je bila propisana i obveza jedinica lokalne samouprave na plaćanje naknade temeljem rješenja koje Fond (javnopravno tijelo prvog stupnja) donosi po službenoj dužnosti. Presudom prvostupanjskog suda nadalje je ocijenjeno da iznos poticajne naknade prema Dodatku V. Zakona o gospodarenju otpadom za 2020. godinu iznosu 150,00 kn po toni, koja cijena je važeća od 16. rujna 2021., budući da je odredba članka 101. Zakona o gospodarenju otpadom kao i Dodatak V. tog Zakona stupio na snagu 16. rujna 2021., sukladno odredbi članka 192. Zakona o gospodarenju otpadom. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda u provedenom postupku tužitelj nije financijski oštećen, jer je ranije važećim propisom poticajna naknada za 2020. iznosila 150,00 kn po toni.

9.               Nije sporno da je rješenje javnopravnog tijela prvog stupnja doneseno 27. prosinca 2021. primjenom Zakona o gospodarenju otpadom, koji je stupio na snagu 8 dana od dana objave, odnosno 31. srpnja 2021. godine s tim što je odredba članka 101. tog Zakona, kao i Dodatak V. Zakona na snazi od 16. rujna 2021. prema izričitoj odredbi članka 192. Zakona o gospodarenju otpadom. Također nije sporno da je i ranije važeći zakon, odnosno Zakon o održivom gospodarenju otpadom propisivao obvezu jedinica lokalne samouprave na poduzimanje mjera radi smanjenja količine miješanog komunalnog otpada na njihovom području, kao i obvezu jedinica lokalne samouprave na plaćanje poticajne naknade ukoliko količina miješanog komunalnog otpada na području te jedinice prelazi propisane količine. Također nije sporno da je iznos naknade po toni količine miješanog komunalnog otpada koja se plaća kao poticajna mjera određen za 2020. godinu Zakonom o gospodarenju otpadom u istom iznosu kao i ranije važećom Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj: 50/17., 84/19. i 31/21.-odluka Ustavnog suda) odnosno u iznosu od 150,00 kn po toni.

10.              U konkretnom slučaju radi se o poticajnoj naknadi za miješani komunalni otpad prikupljen tijekom 2020. godine na području tužitelja te je tužitelj podatke o prikupljenom komunalnom otpadu na svom području bio dužan dostaviti do 31. ožujka 2021. godine što je i učinio. Iz navedenog proizlazi da u vrijeme prikupljanja komunalnog otpada, kao i u vrijeme podnošenja podataka u svezi s količinom prikupljenog komunalnog otpada na snazi nije bio Zakon o gospodarenju otpadom. Taj Zakon, kao što je naprijed navedeno, stupio je na snagu krajem srpnja 2021. odnosno četiri mjeseca nakon što je tužitelj podnio podatke o prikupljenom komunalnom otpadu na svom području, a mjerodavne odredbe tog Zakona koje se odnose na plaćanje poticajne naknade odnosno članak 101. Zakona o gospodarenju otpadom i Dodatak V. Zakona stupili su na snagu 16. rujna 2021. odnosno osam i pol mjeseci od isteka perioda za koji se utvrđuje poticajna naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada. Tužitelj tijekom 2020. godine nije znao, niti je mogao znati da će se promijeniti propisane količine miješanog komunalnog otpada za koji je dužan plaćati poticajnu naknadu. Vodeći se prema propisima koji su bili na snazi tijekom 2020. godine, odnosno u vrijeme na koje se odnosi prikupljanje miješanog komunalnog otpada kao i vrijeme kada je tužitelj podatke o prikupljenom komunalnom otpadu podnio nadležnom tijelu, tužitelj je imao legitimno očekivanje da, s obzirom na količinu prikupljenog komunalnog otpada neće biti u obvezi platiti nikakvu poticajnu naknadu.

11.              Legitimno očekivanje tužitelja prema kojem nije u obvezi plaćanja poticajne naknade za količinu miješanog komunalnog otpada prikupljenog na njegovom području razumno je i proizlazi iz odredbi mjerodavnih propisa koji su bili na snazi u vrijeme prikupljanja komunalnog otpada odnosno tijekom 2020. godine. Nesporno je da mjerodavno pravo mora biti javno objavljeno, jasno i predvidivo, jer se samo tako adresati, odnosno oni na koje se mjerodavno pravo odnosi, mogu pridržavati propisanih pravila. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja, tužitelj koji se oslanja na pozitivan pravni poredak prema kojem prilikom dostave svojih podataka ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja poticajne naknade, ima legitimno očekivanje da se takva odluka i donese. Pri tome posebno treba imati u vidu da se propisi odnose na činjenice i pravne situacije koje nastaju od njihova stupanja na snagu. Stoga u situacijama promjene pravnog režima u obzir moraju biti uzete i specifičnosti pravnog položaja stranke te je nužno omogućiti donošenje meritorne odluke koju je stranka legitimno mogla očekivati.

12.              Iako je rješenje o određivanju poticajne naknade javnopravno tijelo prvog stupnja donijelo po službenoj dužnosti u zasebnom upravnom postupku, ovo rješenje vezano je za činjenice nastale tijekom 2020. godine, odnosno vezano je za količinu komunalnog otpada prikupljenog na području jedinice lokalne samouprave u koje vrijeme nisu bili na snazi kriteriji propisani odredbom Dodatka V. Zakona o gospodarenju otpadom te tužitelj nije mogao svoje postupanje uskladiti s izmjenom pravnog režima u pogledu obračuna plaćanja poticajne naknade.

13.              Iz navedenih razloga, prema ocjeni ovog Suda, presudom prvostupanjskog suda, kao i rješenjem tuženika povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, zbog čega je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke. U postupku nakon ove presude tuženik je dužan odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela, pridržavajući se pravnog shvaćanja Suda koje je izloženo u ovoj presudi.

14.              Tužitelj je uspio u ovom upravnom sporu te mu je valjalo dosuditi zatraženi trošak upravnog spora koji se odnosi na sastav tužbe, pristup ročištu pred prvostupanjskim sudom dana 1. veljače 2023. te sastav žalbe u ukupnom iznosu od 4.062,50 € kako proizlazi primjenom Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.). Budući da tuženik nije uspio u ovom upravnom sporu to je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova spora.

15.               Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke, dok se odluke pod točkama III. i IV. temelje na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

 

U Zagrebu 5. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović v.r.