Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-976/2022-2
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Mirna Veža, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika N. L. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 107 Povrv-2888/2021-15 od 21. travnja 2022., dana 22. rujna 2023.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 107 Povrv-2888/2021-15 od 21. travnja 2022 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o trošku sastava žalbe tužitelja ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-275/21 od 19. veljače 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 223,53 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 74,51 kuna od 16. kolovoza 2020. pa do isplate, na iznos od 74,51 kuna od 16. rujna 2020. pa do isplate te na iznos od 74,51 kuna od 16. listopada 2020. pa do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 156,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate i time je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I. izreke), nadalje, naloženo je se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn u roku 15 dana ( toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. III. izreke).
2.Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. dalje: ZPP) uz prijedlog ovom sudu da ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim sudačkim vijećem uz obvezu naknade troška sastava žalbe.
3 Tuženik nije odgovorio na žalbu .
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati uslugu odvoza smeća u iznosu od 223,43 kune s pripadajućim kamatama, za razdoblje od srpnja do rujna 2020. sa zateznim kamatama .
6. Kako se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, to se radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP.
7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja (koje ovaj sud ne smije preispitivati) zaključio da je teret dokaza na tužitelju, a da isti nije dokazao da je usluga odvoza smeća doista izvršena pa tako niti predočio dokaz iz evidencije o preuzetoj količini otpada od tuženika, kao korisnika usluge u obračunatom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno odredbi članka 33. stavak 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13. i 73/17. dalje ZOGO). Naime, temeljem odredbe članka 30. stavak 1. istog Zakona, da je tužitelj dužan obračunavati javne usluge primjenom načela „onečišćivač plaća“ razmjerno količini predanog otpada, o čemu da je dužan voditi evidenciju, a što da nije učinio.
9. Žalbenim navodima tužitelj pobija predmetnu presudu, pozivajući se na sve žalbene razloge uključivši i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a koje ovaj sud ne može ispitivati, obzirom na naprijed navedena zakonska utvrđenja za predmete male vrijednosti predmeta spora. No, žalitelj ispravno navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda nema jasnih niti valjanih razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, ali i da je, posljedično, pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava budući da je zakonska obveza vlasnika nekretnine plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada.
10. Obveza na plaćanje odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor, proizlazi iz članka 30. stavak 5. te članka 33. stavak 1. i stavak 2. ZOGO. Odredbama citiranog zakona davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriteriji količine otpada masa predanog ili volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika
11. Pravilnikom o općim uvjetima isporuke (članak 3. i 4), propisana je obveza korisnika usluge da pruži točne podatke za obračun računa za korištenje usluge, dok je broj i vrsta spremnika propisana sukladno uvjetima i mogućnostima odvoza (članka 6.). Uredbom o gospodarenju komunalnog otpada određena je struktura cijene javne usluge, a konkretno tužitelj je legitimiran i pozivom na Odluku o dodijeli obavljanja javne usluge od 31. siječnja 2018. te u ovom predmetu potražuje obveznu minimalnu cijenu javne usluge .
12. Odlukom o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Sveti Filip i Jakov od 31. siječnja 2018. te Općim uvjetima ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja mješovitog komunalnog otpada, razrađeni su međusobni odnosi pružatelja usluga i korisnika pa i situacija povremenog korištenja nekretnine od strane vlasnika.
13. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je zaključak posl.br. Su-IV-204/17-5 od 4. prosinca 2017. prema kojemu se u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečiščivać plaća“ – proizvođač otpada, odnosno posjednik snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečiščivaći.
14. Stoga, u skladu sa naprijed iznesenim stavom VSRH, na tuženoj je teret dokaza tvrdnje kako javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristila, ne na tužitelju, kako to pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.
15. Kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama bitnim za donošenje pravilne i zakonite odluke, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a.
16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ocijeniti zahtjev tužitelja pravilnom primjenom materijalnog prava te potom donijeti odgovarajuću odluku koja će se temeljiti na dokazima, odnosno rezultatu dokaznog postupka, pri tome je za ukazati prvostupanjskom sudu kako za cijenu minimalne usluge odgovara vlasnik nekretnine neovisno o tom koristi li istu ili ne, o čemu se izjasnio i VSRH u odluci posl.br. Rev-101/23 od 14. veljače 2023.
17. Slijedom iznesenog, žalbu tužitelja valjalo je prihvatiti te odlučiti sukladno izreci pozivom na odredbu članka 369. stavka 1. ZPP-a.
18. Budući da je odluka o glavnoj stvari ukinuta, sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a, o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, odlučiti će se u konačnoj odluci.
U Splitu, 22. rujna 2023.
Sudac:
Miho Mratović, v. r.
