Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-3/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZM i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog ZM, optuženog MM, optuženog FM i optuženog TT, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Kzd-2/2020. od 29. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog ZM te njegovih branitelja, odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića i odvjetnice Darie Krajine Štivičić, te odvjetnice Ane Buljan, braniteljice optuženog MM, odvjetnika ĆM, branitelja optuženog FM te odvjetnika Borisa Grgića, branitelja optuženog TT,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ZM, optuženog MM, optuženog FM i optuženog TT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru optuženi ZM proglašen je krivim, zbog ukupno sedam kaznenih djela i to pet kaznenih djela protiv spolne slobode te dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. i članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude; kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavak 2. u vezi s člankom 154. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2) izreke pobijane presude; teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 3) izreke pobijane presude; dva kaznena djela i to jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavak 1. KZ/11. te jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom 4) izreke pobijane presude 2; dva kaznena djela i to jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., te jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju opisanog po članku 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom 5) izreke pobijane presude; optuženi MM zbog ukupno dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom 4) izreke pobijane presude, te jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom 6) izreke pobijane presude; optuženi FM zbog dva kaznena djela i to dva teška kaznena djela protiv spolne slobode opisana po članku 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisana pod točkama 3) i 4) izreke pobijane presude; optuženi TT zbog jednog kaznenog djela protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 5) izreke pobijane presude; maloljetni VM zbog ukupno četiri kaznena djela i to dva kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama 4) i 7) izreke pobijane presude, te jednog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom 8) izreke pobijane presude te jednog kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavak 2. u vezi s člankom 154. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2) izreke pobijane presude; maloljetni KM, zbog ukupno dva kaznena djela i to kazneno djelo bludne radnje iz članka 155. stavak 2. u vezi s člankom 154. KZ/11., a kažnjivo po članku 155. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2) izreke pobijane presude te teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 7) izreke pobijane presude. Optuženom ZM je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude, na temelju članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. i članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo pod točkom 2), na temelju članka 155. stavak 2. u vezi s člankom 154. KZ/11., je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3), na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 4) teško kazneno djelo protiv spolne slobode, na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo pod točkom 4) iskorištavanja djece za pornografiju, na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod točkom 5), teško kazneno djelo protiv spolne slobode, na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11. , utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo iz točke 5) iskorištavanja djece za pornografiju i na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ZM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i to od 11. do 12. listopada 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. listopada 2019. do 11. studenog 2019. Optuženom MM je za kazneno djelo pod točkom 4) iz članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo pod točkom 6), na temelju članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa je, uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom MM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i to od 11. do 12. listopada 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. listopada 2019. do 11. studenog 2019. Optuženom FM je za kazneno djelo pod točkom 3), na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te za kazneno djelo pod točkom 4), na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine pa je, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom FM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i to od 11. do 12. listopada 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. listopada 2019. do 11. studenog 2019. Optuženi TT je za kazneno djelo pod točkom 5) izreke pobijane presude, na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom TT se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 11. do 12. listopada 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. listopada 2019. do 11. studenog 2019. Prema maloljetnom PM je za kaznena djela pod točkama 4) i 7), na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. i 5. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., te za kazneno djelo pod točkom 8), na temelju članka 154. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11. i za kazneno djelo pod točkom 2), na temelju članka 155. stavak 2. u vezi članka 154. KZ/11. sve u vezi s člankom 51. stavak 1. KZ/11. i u vezi s člankom 25., 26. i 28. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15 i 126/19. - dalje: ZSM) izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora. Maloljetniku PM može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor, ako za vrijeme od 3 (tri) godine (vrijeme provjeravanja) počini novo kazneno djelo. Prema maloljetnom KM izrečena je na temelju odredbe članka 10. stavak 2. točke 8. i 11. ZSM-a odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade te da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 100 (sto) sati u razdoblju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 10. stavak 5. ZSM-a izrečene obveze mogu trajati najdulje do 1 (jedne) godine. Na temelju članka 10. stavak 6. ZSM-a sud može izrečene obveze naknadno izmijeniti ili obustaviti. Na temelju članka 10. stavak 9. ZSM-a centar za socijalnu skrb prati ispunjenje obveza. Na temelju članka 10. stavak 10. ZSM-a maloljetnik se posebno upozorava da zbog skrivljenog neispunjenja obveza može biti upućen u disciplinski centar.

2. Na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženi MM oslobođen je optužbe da bi postupajući na način opisan pod točkom 6) izreke pobijane presude, uslijed takvog njegovog postupanja oštećena DM, rođena **.**.2003., za koju je znao da ima 15 (petnaest) godina i da kao životno neiskusna i mlada osoba prolazi kroz, za nju, posebno osjetljivo razdoblje svog života, zadobila lake tjelesne ozljede, dakle, drugog tjelesno ozlijedio, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

3. Na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi FM i maloljetni KM oslobođeni su optužbe da bi dana 8. kolovoza 2018. u kasnim večernjim satima u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući vlasništvo HM, u [adresa], nakon što je u istu kuću došlo dijete DM, rođena **.**.2003., za koju je znao da ima 15 (petnaest) godina i da kao životno neiskusna i mlada osoba prolazi kroz, za nju, posebno osjetljivo razdoblje svog života, najprije optuženi FM zajedno sa maloljetnim KM oštećenu DM dirali rukama po grudima i stražnjici, iako je ona bježala ispred njih, dajući im do znanja da to ne želi, dakle, prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi počinili bludnu radnju pa da bi time počinili kazneno djelo protiv spolne slobode – bludnu radnju opisano i kažnjivo po članku 155. stavak 2. u vezi članka 154. KZ/11.

4. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM-a troškovi provedenog postupka u odnosu na maloljetnog VM i maloljetnog KM padaju na teret državnog proračuna.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi ZM i optuženi TT su u cijelosti oslobođeni troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te troškovi padaju na teret državnog proračuna.

6. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi MM i optuženi FM su u cijelosti oslobođeni troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. u odnosu na osuđujući dio presude, dok na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret državnog proračuna.

7. Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude žalbe su podnijeli optuženi ZM, optuženi MM, optuženi FM i optuženi TT.

8. Optuženi ZM protiv navedene presude se žali po braniteljima, Ljubi Pavasoviću Viskoviću odvjetniku u Zagrebu te Dariji Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak ili "da se prvostupanjska presuda preinači u smislu navoda žalbe, odnosno da se optuženiku izrekne blaža sankcija primjenom maloljetničkog prava".

9. Optuženi MM žali se po braniteljici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se žalba prihvati i ukine pobijana presuda te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili pak da se preinači prvostupanjska odluka sukladno navodima žalbe.

10. Optuženi FM žali se po branitelju Ivanu Perici, odvjetniku u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni (pogrešno navedeno kaznenoj sankciji) te predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se "preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija primjenom maloljetničkog prava".

11. Optuženi TT žali se putem odvjetnika Borisa Grgića iz Odvjetničkog društva Korljan i partneri u Zadru i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni (pogrešno navedeno kaznenoj sankciji) s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak ili "podredno da se preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija primjenom maloljetničkog prava".

12. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

12.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

13. Sjednica vijeća u javnom dijelu je održana u prisutnosti optuženog ZM te njegovih branitelja Ljube Pavasovića Viskovića, odvjetnika u Zagrebu i Darie Krajine Štivičić, odvjetnice u Zadru, te braniteljice Ane Buljan, odvjetnice u Zadru za optuženog ŠM, branitelja Ivana Perice, odvjetnika u Zadru za optuženog FM, te branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Korljan i parteneri d.o.o. u Zadru, za optuženog TT, dok uredno pozvani optuženici MM, FM, TT i državni odvjetnik nisu pristupili, što na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

14. Optuženi ZM žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali se ne poziva na zakonsku odredbu, a u žalbi ističe da u odnosu na činjenični opis kaznenog djela pod točkom 4) izreke pobijane presude "nije jasno je li do penetracije optuženog MM došlo zbog ucjene objavom snimke seksualno eksplicitnog sadržaja ili poradi sile, jer da se navodi da se oštećenica opirala". Također se u žalbi navodi da je "nejasno je li volja oštećenice slomljena ili nije s obzirom da je navedeno da se opirala kao što je i nejasno je li njeno opiranje slomljeno nekim drugim načinom". Žalitelj navodi da je stoga ovakav opis događaja unutar izreke presude proturječan. Optuženik u žalbi navodi da je u odnosu na istu točku izreke pobijane presude navedeno kako je tijekom odnosa ZM napravio dvije snimke, ali nema opisa snimke, nema naglašavanja da se radi o snimkama eksplicitnog sadržaja i ničega što bi činjenični opis dovelo u vezu sa zakonskim opisom kaznenog djela, što da izreku čini proturječnu zakonskom opisu kaznenog djela. Nadalje se u žalbi navodi da je vrlo slično i s kaznenim djelom pod točkom 5) izreke pobijane presude, a u odnosu na točku 3) izreke pobijane presude da se inkriminira postupanje dvojice optuženika, dok se u činjeničnom opisu govori o troje počinitelja, bez da je jasno označeno tko bi bio treći, tako da je i taj dio izreke nerazumljiv. Ujedno, smatra žalitelj da je počinjena bitna povreda u odnosu na utvrđivanje zrelosti optuženika te postojanje namjere optuženika jer nisu dani razlozi o odlučnoj činjenici, a to je svijest optuženika. To stoga jer nije provedeno vještačenje optuženika u pogledu njegove zrelosti, osobnosti, ubrojivosti tempore criminis i u pravcu postojanja ikakvih seksualnih aberacija, posebno stoga jer su sva djela počinjena u skupini s grupom vršnjaka odlika mladenačke nepromišljenosti i nezrelosti, kao i da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje i utemeljene razloge o tome kako je utvrdio da bi ovaj optuženik mogao učinkovito sudjelovati u sudnici, razumjeti postupak i značenje kazne koja mu prijeti, što su sve pretpostavke za primjenu općeg kaznenog prava. Nadalje navodi žalitelj da je nejasno kako je sud žrtvu ocijenio posebno ranjivom i kako je utvrdio odlučnu činjenicu da je optuženik imao svijest o tome da je oštećenica dijete te citira odredbu članka 30. KZ/11., a posebno stoga jer je između optuženika i oštećenice dobna razlika manja od 3 godine te da tijekom postupka nije utvrđeno da bi optuženik bio svjestan da je oštećenica dijete s aspekta kaznenog zakonodavstva u prilog čega da su svi branitelji istovjetno prigovorili na odgovore koje su vještaci dali na raspravi koje prigovore prvostupanjski sud nije obrazložio. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude navodi se da nije nedvojbeno utvrđeno da bi optuženi ZM primijenio silu te da "svjedoci HM i RM nisu primijetili ništa neobično na strani oštećenice, s tim da je svjedok RM pojasnio da se nalazio u kuhinji i da je čuo da se oštećenica "škiknula" i da se smijala, a da su to mogli čuti i ostali, a nakon izlaska iz sobe da je izgledala normalno". U žalbama optuženi ZM navodi da je nelogično da oštećenica u okolnostima neposredne blizine više osoba ne zove u pomoć pa bi se u konkretnom slučaju radilo o dobrovoljnom odnosu. Također se navodi da nije pronađena komunikacija ovog optuženika prema žrtvi, a isto tako da iz obrazloženja točke 45.2. pobijane presude ne bi proizlazilo da bi autor poruke bio optuženi ZM te da prvostupanjski sud ne daje razloge na koji način bi ovaj optuženik ucjenjivao oštećenicu, a u tom pravcu se ni iz iskazivanja svjedokinje SM ne može nedvojbeno zaključiti što bi točno ovaj optuženik rekao tati oštećenice. U žalbi se navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio koliko je realno da bi oštećenica mogla povjerovati u postojanje snimke što se odnosi na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) pobijane presude navodi da je pogrešno utvrđena odlučna činjenica da bi optuženi ZM napravio dva video zapisa (te da je oštećenica prilikom podnošenja prijave dala mobitel Samsung Galaxy, a tek dva tjedna kasnije iPhone uređaj) za što sud da nije dao razloge, pa stoga da je ovakvom presudom povrijeđeno optuženikovo pravo na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima (dalje: EKLJP) jer su o odlučnim činjenicama koje je sud našao izostali razlozi, a također i stoga jer sud odlučne činjenice koje je utvrdio kontradiktorno obrazlaže.

15. Optuženi MM podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. u kojoj navodi da se pobijana presuda koja se odnosi na osuđujući dio izreke za kaznena djela pod točkama 4) i 6) ne može ispitati jer je proturječna sama sebi i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i da o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između razloga presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih isprava i zapisnika. Naime, u žalbi se navodi da je pobijana presuda proturječna u odnosu na postupanje optuženika za kazneno djelo pod točkom 4) izreke, da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi jasno na koji način bi ovaj optuženik protupravno postupao kada je imao spolni odnos sa oštećenicom 6. siječnja 2019. te je nejasno je li optuženik sa oštećenicom imao spolni odnos koji je navodno bio protiv njezine volje iz razloga što je navodno ucijenio objavom snimki inkriminirajućeg sadržaja ili iz razloga što je navodno primijenio fizičku silu prema oštećenici. Također se navodi da iz iskaza oštećenice ne proizlazi da bi ju optuženi MM ikada ucjenama prisilio na seksualni odnos pa tako ni inkriminiranog dana, te ovu odlučnu činjenicu sud nije razjasnio, te da je sud bio dužan prihvatiti iskaz oštećenice koji je u cijelosti ocijenio kao vjerodostojan i u dijelu koji se odnosi na ovaj prigovor obrane. Nadalje se navodi u žalbi optuženog MM da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na svijest o protupravnosti optuženog MM jer da je prvostupanjski sud paušalno utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom te da je trebalo utvrditi sve aspekte krivnje odnosno je li optuženik tempore criminis bio ubrojiv, je li postupao s namjerom, je li bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi te i obrazložiti je li oštećenica bila posebno ranjiva i je li optuženi MM te osobitosti bio svjestan, koje odlučne činjenice da nisu utvrđene. Nadalje se u žalbi navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na posebnu ranjivost oštećenice, što je prvostupanjski sud paušalno utvrdio pozivajući se na dob oštećenice te da je odrasla u obitelji konzervativnih svjetonazora, dok je izostao bilo kakav drugi objektivan razlog. Stoga da prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge i valjano obrazložio tu činjenicu u prilog čega se poziva i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te se to i obrazlaže. Također se navodi da je sud bio dužan utvrditi kvalifikatorne okolnosti iz članka 152. stavak 1. točka 2. KZ/11. te da je bilo nužno izvršiti procjenu ličnosti optuženika tempore criminis pa tako i drugih optuženika, sve kako bi se utvrdila njegova mogućnost shvaćanja i poimanja života uopće, a podredno tome i situacije koje su dovele do vođenja predmetnog kaznenog postupka. Stoga žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer sud nije utvrdio činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela i o kojima ovisi primjena kaznenog zakona te se poziva na odredbu članka 3. ZKP/08. Nadalje, žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučivao o visini kazne (pogrešno navedeno kaznene sankcije) jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi koji se odnose na utvrđene pojedinačne kazne i bez obzira što se sud pozvao na olakotne i otegotne okolnosti, te nije precizno navedeno koje su od tih okolnosti uzete u obzir kod utvrđivanja svake pojedine kazne, slijedom čega da je počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Nadalje nisu osnovani žalbeni navodi da je povrijeđena jednakost oružja jer optuženik nije bio u mogućnosti konzumirati konfrontacijsko pravo prilikom ispitivanja određenih svjedoka pred Županijskim državnim odvjetništvom jer su isti svjedoci ispitani na raspravi u kontradiktornom postupku. Stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., kako se ističe u žalbi, kao ni pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske, a ni članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

16. Optuženi FM žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je prvostupanjski sud samo utvrđivao jesu li optuženici znali koliko oštećenica ima godina, ali ne i je li dob oštećenice u konkretnoj dinamici inkriminiranih događaja bila uzrok njezine posebne ranjivosti pa se to i obrazlaže te da posebnu ranjivost žrtve, sud osim što nije utvrdio, nije ni obrazložio, a tu odlučnu činjenicu uvrstio je u izreku presude u odnosu na optuženog FM za kaznena djela za koja se tereti. U žalbi se osvrće i na provedeno psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje iz kojeg proizlazi da je oštećenica natprosječno inteligentna mlada djevojka koja intelektualno funkcionira na iznadprosječnoj razini, zrelija je od svoje kronološke dobi i pokazuje interese koji prelaze njezinu kronološku dob te da su vještaci u cjelokupnom vještačenju izuzev zaključnog mišljenja iznosili stavove koji potvrđuju tezu obrane da oštećenica nije bila nezrela ni posebno ranjiva zbog svoje dobi. Nadalje se u žalbi navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva jer iz činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom 3) izreke nije jasno u čemu bi se sastojala radnja počinjenja kaznenog djela od strane optuženog FM, te nije navedeno kakvo je bilo nagovaranje, a niti je navedeno tko je od trojice optuženika što govorio ili radio, već je samo generaliziran činjenični opis pa se postavlja pitanje je li takvo nagovaranje ulazi uopće u kaznenu sferu. Zbog ovakvog uopćenog opisa da je uskraćena mogućnost optuženom FM da se djelotvorno brani, a time mu je uskraćeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. EKLJP. Također se u žalbi navodi da analizom iskaza oštećenice ne proizlazi da bi joj optuženi FM prijetio da će na društvenim mrežama objaviti bilo kakvu možebitnu snimku, te da nije konkretno označena bilo koja radnja ni doprinos ovog optuženika nastanku kaznenog djela za koje se tereti. Žalitelj ističe da se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) izreke pobijane presude ne navodi konkretno kako bi to optuženik ucjenjivao oštećenicu, već da se činjenični opis generalizira, i da je nejasno je li oštećenica prinuđena na spolni odnos verbalnim prijetnjama ili su optuženici koristili fizičku silu prema oštećenici s obzirom da se ona "opirala", kao i da oštećenica u ni jednom dijelu svoga iskaza nije imenovala tko bi to bio za koga navodi da bi je skinuo, te da je iskaz oštećenice u suprotnosti sa iskazom njezine majke LM, a koji se odnosi na rasparane gaćice. Stoga žalitelj FM smatra da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. U žalbi se navodi da je pobijana presuda proturječna razlozima presude i to u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) izreke, u odnosu na svijest o protupravnosti te krivnju, jer se to navodi samo za optuženog ZM i optuženog MM, a pod točkom 32.8. obrazloženja pobijane presude ispušten je optuženi FM na kojega se odnosi dio izreke pobijane presude pod točkom 3) te u tom dijelu pobijana presuda uopće nema razloga o svijesti o protupravnosti i krivnji optuženika. Također se navodi da istovjetna proturječnost postoji u odnosu na kazneno djelo pod točkom 5) izreke pobijane presude, dok da pobijana presuda sadrži razloge o svijesti o protupravnosti i krivnji optuženog FM u odnosu na učin kaznenog djela koje mu se uopće ne stavlja na teret pod točkom 5) izreke pobijane presude. To sve žalitelj navodi da predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nadalje se u žalbi optuženika navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi koje je sud iznio potpuno nejasni jer tijekom postupka nije izvršena procjena ličnosti niti razine zrelosti i psihofizičkog statusa optuženog FM, koji je u vrijeme inkriminacije tek bio napunio 18 (osamnaest) godina. To nije izvršeno ni u odnosu na ostale optuženike i maloljetnike kao i da je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi sve elemente krivnje i to je li optuženi FM tempore criminis bio ubrojiv, je li postupao s namjerom, kojim oblikom namjere, a potom i okolnosti je li bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno, a da pritom ne postoji niti jedan eskulpirajući razlog, što da prvostupanjski sud nije utvrdio.

17. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženi TT navodi da u pobijanoj presudi izostaje osvrt na dokaze obrane ovog optuženika. Naime, žalitelj ističe da iz obrazloženja presude proizlazi da izuzev iskaza optuženog TT prvostupanjski sud svoje činjenične navode nije ničim potkrijepio te nije uzeo u obzir priložene poruke koje su pročitane u dokazne svrhe, a kojima se ukazuje i na neistinitost iskaza žrtve i nelogičnost ponašanja nakon inkriminiranog kaznenog djela, slijedom čega da je počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

18. Iako se optuženi ZM žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodi zakonsku osnovu na koju se bitna povreda odnosi, iz sadržaja žalbi proizlazi da se radi o osnovi iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer obrazlaže da je pobijana presuda u odnosu na opis događaja pod točkom 4) i 5) izreke proturječna te se u nastavku žalbe obrazlažu kvalifikatorne okolnosti kaznenih djela za koja se optuženik tereti. Međutim, to ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka već se radi o povredama kaznenog zakona o čemu će biti više riječi u nastavku presude. Nadalje, u odnosu na uporabu sile koja se obrazlaže za kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude, kao i na prigovore na provedeno vještačenje žrtve, se u konkretnom slučaju upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će također biti riječi u nastavku pri čemu valja istaknuti da se radi o kaznenim djelima koja su počinjena ''bez pristanka'' žrtve, a ne uporabom sile ili prijetnje. Isto tako, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) izreke pobijane presude, jasno su navedena sva tri počinitelja od kojih je jedan preminuo pa su paušalni navodi da nije jasno tko su počinitelji i zašto su dva optužena, a ne tri.

19. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. ni u odnosu na optuženog ŠM, a za kaznena djela pod točkom 4) i 5) izreke pobijane presude, jer ista presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje proturječnosti između razloga presude o sadržaju isprave i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava i zapisnika kako se to navodi u žalbi. Istaknuti navodi u žalbi da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno na koji način bi ovaj optuženik protupravno postupao u odnosu na točku 4) izreke pobijane presude, kao i da iz iskaza oštećenice ne proizlazi da ju je optuženi ŠM ucjenama prisilio na seksualni odnos, se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku presude. U odnosu na izostanak svijesti o protupravnosti za ovog optuženika kako se to ističe u žalbi, za istaknuti je da se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, već o osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti riječi u nastavku presude kao i u odnosu na optuženikovu ubrojivost te namjeru. Također navodi u žalbi koji se odnose na ranjivost žrtve su osporavanje pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i u odnosu na potrebu procjene ličnosti optuženika. U žalbi navodi "nenavođenje razloga koji se odnose na utvrđene pojedinačne kazne" su ustvari osporavanje odluke o kazni o čemu će biti riječi u nastavku presude. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je valjano obrazložena te nije postupljeno suprotno odredbi članka 29. Ustava Republike Hrvatske, a niti je povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao ni odredba članka 6. stavak 1. EKLJP, kao ni odredbe članka 459. stavak 1. ZKP/08. (iako se u žalbi ne navodi o kojem zakonu bi se radilo) jer prvostupanjska presuda daje detaljno obrazloženje na oko osamdeset stranica te optuženiku nije povrijeđeno ni pravo na djelotvoran pravni lijek koji da bi mu izostao ukoliko optuženik nema valjano obrazloženu sudsku odluku.

20. Suprotno žalbenim navodima u odnosu na optuženog FM, također nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. kako se upire u žalbi optuženika kada se navodi da ni ovaj optuženik nije znao koliko oštećenica ima godina te koje okolnosti se odnose na posebnu ranjivost žrtve, čime upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku presude kao i u odnosu na prigovore koji se odnose na psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje žrtve. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni u odnosu na točku 3) izreke pobijane presude kada se navodi da je taj dio izreke nerazumljiv jer nije navedeno kakvo je bilo nagovaranje niti je navedeno tko je od trojice optuženika što govorio ili radio, već da je generaliziran činjenični opis, čime upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju optuženiku nije uskraćena mogućnost da se djelotvorno brani, a niti mu je uskraćeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. EKLJP kao što se navodi u žalbi, što se odnosi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., a ne onu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nadalje, kada u žalbi analizira iskaz žrtve, za istaknuti je da se to ne odnosi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., već na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku presude. Tako i u odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) izreke kada se navodi da je činjenični opis generaliziran te da nije jasno tko bi konkretno ucjenjivao žrtvu, kao i iskaz oštećenice u odnosu na rasparane joj gaćice koji da je u koliziji s iskazom njezine majke LM. U odnosu na rasparane gaćice navodi se da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, međutim u konkretnom slučaju istaknutim žalbenim navodima upire se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Stoga, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) izreke pobijane presude. U odnosu na istaknute žalbene navode koji se tiču svijesti o protupravnosti te krivnji ovog optuženika, s obzirom da se istim žalbenim razlozima upire na povrede kaznenog zakona će biti riječi u nastavku presude. To se odnosi i za kaznenog djelo pod točkom 5) izreke pobijane presude. Suprotno žalbenim razlozima, ispravno su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama te razlozi koje je iznio sud u pobijanoj presudi nisu nejasni kako se upire u žalbi pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08.

21. Optuženi TT, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodi da u odnosu na ovog optuženika činjenični navodi iz presude nisu apsolutno ničim potkrijepljeni te da je iskaz žrtve nevjerodostojan i nelogičan, međutim za istaknuti je da se navedenim žalbenim navodima upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će biti riječi u nastavku presude.

21.1. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Optuženi ZM žali se na povredu kaznenog zakona te ističe da je prvostupanjski sud postupio protivno Standardnim minimalnim pravilima UN-a za upravljanje maloljetničkim pravosuđem (Pekinška pravila 1985.), odnosno Direktivi EU 2016/800., EU parlamenta i vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima, jer nije utvrdio stupanj krivnje optuženika, odnosno je li postupao s namjerom za počinjenje kaznenih djela za koja je osuđen. Međutim, suprotno žalbenim navodima za istaknuti je da ovaj optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio dijete, jer je imao navršenih 18 (osamnaest) godina, koji je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik, a prvostupanjski sud je pod točkama 60. - 62. obrazloženja presude naveo zbog čega nije primijenio maloljetničko pravo u odnosu na ovog optuženika. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio da počinjena djela nisu u velikoj mjeri odraz životne dobi optuženika, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost ne opravdavaju uvjerenje da bi se svrha sankcija postigla izricanjem maloljetničke sankcije, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na stupanj krivnje optuženika prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje pod točkom 41.8. pobijane presude, navodeći da su se u ponašanju optuženika ostvarili svi objektivni i subjektivni elementi kaznenih djela za koja se optuženik tereti, a pod točkom 44. obrazloženja je navedeno da je bio svjestan svih svojih radnji protupravnosti u ponašanju i stanja žrtve oštećenice, te da je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, u odnosu na sva kaznena djela za koja se tereti, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena ni povreda kaznenog zakona na koju se upire u žalbi.

22.1. U odnosu na ovog optuženika navodi se da "nije zakonita inkriminacija" koja se stavlja na teret optuženiku pod točkom 4) izreke pobijane presude, jer nije na zakoniti način utvrđena njegova namjera, međutim u odnosu na ovo kazneno djelo je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje o izravnoj namjeri optuženika ZM pod točkom 44. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

22.2. Optuženi ZM, žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, ističe da se pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u kontekstu pravilne primjene kaznenog zakona pa slijedom toga da u odnosu na ovog optuženika nije zakonita inkriminacija koja mu se stavlja na teret pod točkom 4) izreke pobijane presude jer da postoje razlozi koji isključuju krivnju. Suprotno žalbenim navodima koji se odnose na posrednu povredu kaznenog zakona u konkretnom slučaju nisu povrijeđene odredbe kaznenog zakona jer nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

23. Suprotno žalbenim navodima optuženika MM, nije počinjena ni povreda kaznenog zakona jer je ispravno prvostupanjski sud u pogledu namjere utvrdio da je kaznena djela optuženi MM počinio s izravnom namjerom što je sve ispravno obrazloženo u pobijanoj presudi, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

24. Suprotno žalbenim navodima optuženog FM, koji se odnose na povrede kaznenog zakona za kaznena djela pod točkom 3) i 4) izreke pobijane presude da prvostupanjski sud nije naveo: razloge o ubrojivosti, oblik krivnje, svijest o protupravnosti djela, postojanje okolnosti kao ispričavajući razlog, za istaknuti je da je sud i u odnosu na ovog optuženika dao detaljno obrazloženje pod točkom 44. pobijane presude navodeći sve sastavnice krivnje i svijesti o protupravnosti djela koja se odnose i na ovog optuženika, dok ubrojivost ovog optuženika kao ni ostalih optuženika nije bila dovedena u pitanje tijekom postupka. U odnosu na postojanje ispričavajućeg razloga poput zablude o pristanku na spolni odnos, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi se u konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i iskaz oštećenice, koji je prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojan, radilo o zabludi o pristanku na spolni odnos, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

25. Suprotno žalbenim navodima optuženog TT prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbe kaznenog prava kada je optuženika proglasio krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 152. stavak 1. točka 2. KZ/11. jer je obrazložio zbog čega je žrtva osim dobi i posebno ranjiva, a što sve proizlazi iz provedenog sudsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve. Slijedom navedenog, ni u konkretnom slučaju nisu počinjene povrede odredaba kaznenog zakona na koje se upire u žalbi.

26. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi ZM u žalbi analizira posebnu ranjivost žrtve, navodeći da je moguće zamisliti situaciju u kojoj oštećenica manje-više svojom voljom pristaje na spolne odnose do kojih je došlo, a kasnije kada dolazi do problema dodaje elemente kojih u samom događaju nije bilo. Također se navode i snimke koje su opisane pod točkama 3) i 4) izreke pobijane presude i koje su se dogodile iza događaja pod točkama 2. i 3. optužnice, gdje je žrtva navodno bila prisiljavana i snimkama ucjenjivana za određena spolna udovoljavanja. Analizira se iskaz oštećenice i to za kaznena djela pod točkom 3), 4) i 5) izreke pobijane presude te se navodi kako oštećenica koju je optuženi ZM prisilio na spolni odnos u najmanje dva navrata, završava ponovo s njim u autu, a to ne zna objasniti kao i da je na to nitko nije prisilio niti ucijenio. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. optužnice, koje da se događalo u autobusu, kojim je upravljao bliski rođak žrtve, navodi se da je upravo zbog tih okolnosti žrtva imala pomoć na dohvat ruke, te je neobično da se oštećenica gotovo do samog kraja druži i odlazi na večere s maloljetnim VM s kojim je normalno razgovarala kao i da je tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja imala dragovoljne spolne odnose s MM u kojeg je zaljubljena te da u obzir treba uzeti dostavljene screen shotove komunikacije između oštećenice i optuženika iz kojih da je vidljivo kako oštećenica prati i lajka objave optuženika ZM na Facebook-u i to za određene datume, komunicira sa članovima njegove obitelji, a to se proteže i na vrijeme nakon iniciranja postupka. U žalbi se poziva i na iskaz svjedoka RM za događaj pod točkom 1. optužnice koji u istrazi navodi da je oštećenica vrištala, dok na raspravi govori da je "škičala" i smijala se te da je pogrešno prvostupanjski sud naveo da se radi o odstupanjima i da je svjedok u istrazi govorio istinu i potvrdio iskaz oštećenice, jer se zapravo ne radi o nikakvom odstupanju jer je ista ili slična stvar izgovorena na drugačiji način. To se također odnosi i na stavljanje stolice na vrata u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude pa se u žalbi pita tko je stavio stolicu na vrata, oštećenica ili optuženi ZM, a da je sud iz nejasnih razloga zaključio da bi to učinio optuženi ZM, jer da to proizlazi iz obrane maloljetnog KM, ali da njegov iskaz ne rješava tu dilemu. Nadalje se navodi da sud sve dileme i nejasnoće rješava psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve koje se analizira u žalbi, kao i da nije jasno iz čega bi proizlazila posebna ranjivost žrtve te da se pod točkama 17.6. do 17.9. obrazloženja pobijane presude interpretiraju okolnosti vezane za osobnost žrtve. U žalbi navodi da je vještačenje žrtve problematično jer vještak dr.sc. Podobnik u pisanom nalazu i mišljenju zauzima poziciju pristranosti prema oštećenici, a iznimno negativan stav prema optuženicima, što da je nedopustivo, a to proizlazi iz dijela ispitivanja vještaka na raspravi gdje su se negativno izrazili prema optuženicima. Žalitelj navodi da je vještakinja dr.sc. Zorić sugerirala da je iskaz žrtve autentičan i da je iznimno kvalitetan, da su iskustva stvarno proživljena, pa se u žalbi prigovara da nije samo vještak psiholog već i vještak za istinu kao i da su vještaci logički izvrnuli i tumačili činjenice i to na štetu optuženika. U žalbi se navodi da iz činjeničnih opisa kaznenih djela nije jasno je li do spolnih odnosa došlo silom ili zbog prijetnje objavom snimke uz činjenicu da se radi o posebno ranjivoj osobi, te se postavlja pitanje odakle prvostupanjskom sudu uvjerenje da bi optuženici ranjivost žrtve prepoznali i da su je svjesni. Ujedno se u žalbi navodi da žrtva cijelo vrijeme tijekom događanja nije pokazivala ništa neobično te je uredno komunicirala sa optuženicima i putem društvenih mreža, družila se, a s nekima i izlazila te bi PTSP koji vještaci konstatiraju kod žrtve imao veze sa početkom njezinog pubertetskog razdoblja, a da nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa inkriminiranim događanjima. Nadalje se navodi da bi za kazneno djelo pod točkom 1) optuženi ZM odustao tijekom čina, a u odnosu na kazneno djelo pod točkom 5) da je neobično kada oštećenica opisuje da ne zna kako je uopće završila u vozilu sa optuženicima, te da ne zna je li ih oralno zadovoljila ili ne. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude žalitelj navodi da je oštećenica došla svojom voljom, sama, te kako se oštećenica koja je prisiljena na spolni odnos ponašala kako je to naveo optuženi ZM u svom iskazu, kada navodi da je bila sama s njim u sobi, a ispitani svjedoci navode da se oštećenica nakon izlaska iz sobe smijala te se u kući zadržala još 20 (dvadeset) minuta i tražila od optuženog ZM da je odvede kući. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke pobijane presude u žalbi se ističe da je autobus u kojem se sve događalo vozio bliski rođak oštećenice, te se navodi iskaz svjedokinje SM kao i drugih svjedoka, koji da su iskazivali kako nisu vidjeli da bi optuženi ZM oštećenicu ljubio, dirao joj grudi, zavlačio ruke prema spolovilu i slično, odnosno da nije utvrđeno da je došlo do ičega što bi bilo u zabranjenoj zoni i predstavljalo učin kaznenog djela. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) izreke pobijane presude se navodi nedolično ponašanje za oštećenicu koja nakon inkriminiranog događaja u kojem je doživjela tešku spolnu zlostavu, traži mačku ispod automobila, hihoćući se i govoreći kako će mačku ponijeti doma, te nedugo nakon događaja poziva optuženog ZM na rođendan. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) ističe se događaj u caffe baru "[obrt]", te da se oštećenica sama skinula, ljubila sa počiniteljima, nije pružala otpor, ni iskazivala negodovanje, a nakon što je rekla optuženicima da prestanu, događaj je završio te da nema nikakvog dokaza da je upravo optuženi ZM načinio snimke. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 5) izreke pobijane presude se navodi da oštećenica dogovara druženje sa optuženicima i dobrovoljno ulazi u vozilo, što je čudno s obzirom da je u tom trenutku već barem četiri puta spolno zlostavljao optuženi ZM te se problematizira i postojeća snimka, navodeći da se na istoj jedino čuje kako žrtva mirno traži da se vrata zatvore, a da postoje i dokazi o tome da se dragovoljno skinula, smijala se i predlagala ponavljanje svega, što bi bilo čudno ako je njezin otpor slomljen ucjenom te da nema nikakvog dokaza da bi optuženi ZM snimio ikakvu snimku. Upravo stoga žalbom se ističe da je u svim tim slučajevima činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

26.1. Također se navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da identitet osobe koja snima mora biti nedvojbeno utvrđen, jer osoba koja snimku koristi ili njome ucjenjuje snimanu osobu ne mora biti nužno i njezin autor kao i da u odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) nije navedeno da se radi o snimci eksplicitnog sadržaja. U prilog tome navodi se da žrtva nikada nije vidjela da ju se snima, već je navela da je kasnije čula da ju je optuženi ZM snimao. To se odnosi na kazneno djelo pod točkom 4) izreke pobijane presude kao i u odnosu na kazneno djelo pod točkom 5) izreke pobijane presude. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) navodi se da oštećenica navodi da je vidjela da je snima JM, fragment snimke je vidjela kada joj ga je poslao optuženi ZM koji je tu snimku pribavio od JM iz čega da proizlazi da optuženi ZM nije autor snimke. Slijedom toga za snimke pod točkama 4) i 5) izreke pobijane presude nije sigurno utvrđeno što se na njima točno nalazi, niti da su seksualno eksplicitnog sadržaja ni tko ih je sačinio pa stoga nije moguće osuditi optuženog ZM za ta kaznena djela.

27. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u žalbi se navodi da je s obzirom na dob optuženika u trenutku počinjenja kaznenih djela bilo potrebno provesti psihološko i eventualno psihijatrijsko vještačenje, posebno njegove percepcije ranjivosti žrtve, a to nije provedeno ni po stručnim službama, što je važno radi primjene općeg ili maloljetničkog prava te sud za to nema stručnih znanja i kompetencija. Navode se iskazi svjedoka BM, ČM, TM, SM i CM koji svi svjedoci da istovjetno iskazuju da je oštećenica inicirala druženje sa optuženicima i ravnopravno s njima dogovarala druženja i izlaske, a o tome da postoje materijalni dokazi, SMS poruke i slično, da je nejasno na temelju čega prvostupanjski sud ne razmatra je li optuženik mogao biti u zabludi, s obzirom na njegovu dob i poziciju optuženika. U žalbi se navodi da nisu vještačeni glasovi kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi radi li se o glasovima seksualno eksplicitne radnje koji pripada oštećenici te da se na fotografiji pronađenoj u mobitelu vide leđa pa da nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da bi se upravo radilo o oštećenici. Prigovara se psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju oštećenice jer da su vještaci zbog određivanja i procjene psihičkog statusa i stanja oštećenice izašli izvan naloga, te su pokazali pristranost i neobjektivnost protivno pravilima struke.

28. Optuženi MM žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da je u odnosu na točku 4) pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi oštećenica bila ucijenjena od strane ovog optuženika, a u prilog čega govori iskaz oštećenice dan pred sudom 25. listopada 2019., jer da ista nikad nije navela da bi je MM ucjenjivao, a posebno stoga jer su oštećenica i ovaj optuženik bili u ljubavnoj vezi te su redovno i dobrovoljno imali seksualne odnose pa tako i inkriminiranog dana. U žalbi se nadalje navodi da u prilog tome je i iskaz optuženog ZM, kao i da su svi optuženici identično iskazivali o događaju iz točke 4) pobijane presude i svi su redom eskulpirali optuženog MM te je stoga pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda iz točke 33.5. obrazloženja pobijane presude da bi ovaj optuženik na neki način "isporučio oštećenu drugim optuženicima". Nadalje se u žalbi navodi da iz iskaza oštećenice ne proizlazi da bi bila ucjenjivana od strane ovog optuženika, jer prilikom vršenja očevida mobitela ovog optuženika i oštećenice nije pronađen sadržaj koji bi na to upućivao, niti je pronađen u njegovom mobitelu ikakav sadržaj koji bi se odnosio na oštećenicu, a kojim bi eventualno bio u mogućnosti je ucjenjivati pa čak ni fotografije oštećenice koje nisu inkriminirajuće. Analizira se psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje (stranica 30 nalaza i mišljenja) te se navodi da ovaj optuženik nije mogao imati saznanja u postojanje bilo kakve snimke te je tijekom postupka utvrđeno kako snimka događaja iz točke 1) izreke pobijane presude niti ne postoji pa da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje da bi optuženi MM, koristeći psihičko stanje oštećenice zbog navoda da će objaviti snimak seksualnog odnosa, s istom 6. siječnja 2019. imao seksualni odnos protivno njezinoj volji te da optuženik nije primijenio fizičku silu prema oštećenici kako bi ostvario spolni odnos s njom. Takvo što da ne proizlazi ni iz iskaza oštećenice. Također se navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi optuženi MM imao svijest i s namjerom protupravno postupao na štetu oštećenice jer mu ni na koji način ni verbalno ni fizički nije pružala otpor ni dala do znanja da ne želi spolni odnos, a njezino ponašanje kao žrtve seksualnog nasilja da je izostalo i nakon inkriminacije te se to obrazlaže. Žalitelj smatra da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na kvalifikatornu okolnost i to stanje oštećenice te da je manjkav zaključak da je bila posebno ranjiva da su i vještaci u svom nalazu i mišljenju naveli da je oštećenica bila zrelija u odnosu na svoje vršnjake kao i da su primijetili "znakovitu organiziranu odlučnost te da je na sudu prilikom iskazivanja o inkriminaciji manirom sigurnog odvjetnika nametnula svoj diskurs…" pa to ne ide u prilog utvrđenju suda da bi se radilo o ranjivoj osobi već obrnuto pa je sud pogrešno utvrdio da bi optuženi MM imao svijest o tome da je oštećenica kao životno neiskusna i mlada prolazila kroz posebno osjetljivo razdoblje života te da bi bila posebno ranjiva u pravnom smislu te to i obrazlaže. Također se navodi da sud s obzirom na takve manjkave dokaze u odnosu na inkriminacije pod točkom 4. i 5. obrazloženja pobijane presude parcijalno citira iskaze ispitanih svjedoka i to u dijelu koje optuženicima ne idu u korist, međutim u preostalom dijelu da njihovi iskazi eskulpiraju optuženike pa tako i ovog te se tako citira dio iskaza svjedokinja CM, ČM i SM čime su parcijalno cijenjeni dokazi i utvrđene činjenice.

28.1. U žalbi se prigovara iskazu svjedokinje LM, majke oštećenice koji da je kontradiktoran, pogotovo u dijelu koji se odnosi na rasparane gaćice njezine kćerke koje je uočila među rubljem oštećenice pa se to dovodi u korelaciju sa iskazom oštećenice koja da je navela da su joj optuženici rasparali gaćice, bacili ih van, a kada se sve završilo da se obukla i da nije imala gaćice nego samo hlače.

29. Također se prigovara iskazima ispitanih psihijatrijsko-psihologijskih vještaka sa rasprave od 3. studenog 2021. koji da nisu otklonili prigovore obrane u cilju vjerodostojnosti nalaza i mišljenja koji su izradili pa da postoji sumnja u njihov rad kao i nepristranost.

30. Zbog svega ovoga navodi se da je sud prema optuženom MM trebao primijeniti maloljetničko pravo, posebno stoga jer je u obzir trebao uzeti i odredbu članka 109. stavak 1. ZSM-a te je prvostupanjski sud bio dužan bez dvojbe utvrditi je li postupanjem ovog optuženika takvo ponašanje bilo odraz njegove životne dobi te je u tom smislu trebao cijeniti mišljenje multidisciplinarnog tima Centra za socijalnu skrb Zadar. Navodi se i da je po vještaku odgovarajuće struke izvršena procjena ovog optuženika, posebno uzimajući u obzir njegovu medicinsku dokumentaciju dostavljenu u spis, a iz koje proizlazi da je psihički nestabilan radi predmetnih događaja zbog čega da mu je potrebna psihološka pomoć koju prima u trenutku pisanja žalbe. Navodi se da se sud neopravdano poziva na mišljenje stalne stručne suradnice Općinskog državnog odvjetništva koja nije provela obradu optuženika, a niti ga je vidjela te da je svoje mišljenje temeljila na osobnoj ocjeni težine kaznenih djela.

31. U odnosu na točku 4) izreke pobijane presude navodi se da je također pogrešno utvrđeno činjenično stanje da se inkriminacija temeljila isključivo na iskazu oštećenice kojeg je sud prihvatio kao vjerodostojnim, ali bez analize te se u tom pravcu upućuje na iskaze ispitanih svjedoka EM, UM, BM, ĆM OM i AM iz čijih iskaza da ne proizlazi da bi ovaj optuženik počinio kazneno djelo pod točkom 4) izreke pobijane presude. U prilog tome govori i iskaz svjedokinje LM koja nikad nije vidjela povrede na oštećenici. Također se u odnosu na točku 4) izreke pobijane presude navodi da snimka pronađena u mobitelu oštećenice, a na koju se prvostupanjski sud poziva, ni na koji način ne potvrđuje navode suda, jer se snimka ne odnosi na inkriminaciju iz te točke, a niti je snimljena na inkriminiranom mjestu. U žalbi se navodi da iz navedene snimke ne proizlazi da bi optuženi AM prijetio oštećenici već ukazuje na neprimjereno ponašanje mladih alkoholiziranih osoba u izlasku, te na određeno držanje oštećenice prema optuženiku, a koje ne odražava nikakav strah jer ga oštećenica naziva pogrdnim imenima i povlači ga za majicu. Žalitelj zaključuje da te prilike optuženik neprimjereno reagira, ali da ne postupa protupravno. Također se navodi da ispitane svjedokinje TM, ČM i OM nisu iskazivale da bi optuženik na igralištu prijetio oštećenici ili da bi ona u strahu od njega otišla s njim sa inkriminiranog mjesta, već su govorile o njegovom ponašanju prema oštećenici na plaži, a za koju inkriminaciju je optuženik oslobođen od optužbe. U žalbi se navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da žrtva koja osjeća strah je otišla u kuću osobe koje se boji i s njim provela noć, te istoj osobi zamjerila što sutradan nije došao po nju i odveo je na posao kao što je obećao te je sud jednu inkriminaciju potvrdio drugom, a za što ne postoji pravomoćna osuda, što nije u skladu s presumcijom optuženikove nedužnosti. Također se navodi da je sud bio dužan detaljno analizirati obranu optuženika i druge dokaze te ih dovesti u međusobnu vezu, ali nije postupio na opisani način, već je paušalno i pogrešno utvrdio da bi ovaj optuženik protupravno postupao.

32. Optuženi FM žaleći se zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela pod točkom 3) i 4) izreke pobijane presude, jer da iz provedenih dokaza tijekom postupka ne proizlazi da bi ovaj optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti. Također se navodi da u prilog ponašanja oštećenice govore iskazi svjedoka BM, GM, ČM, TM koji da su svi iskazivali da je oštećenica samostalno i samoinicijativno inicirala brojna druženja s optuženicima i ravnopravno sa njima dogovarala druženja i izlaske što proizlazi iz iskaza ovog optuženika, a posebno prilikom predočavanja određenih fotografija. Navodi se i da sud nije razmotrio mogućnost je li optuženik bio u zabludi da postoji pristanak oštećenice posebno stoga jer je tek bio napunio 18 (osamnaest) godina te je neiskusan, nezreo i sam je želio biti prihvaćen od sredine i vršnjačkog društva.

32.1. U prilog nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u žalbi se ističe da nije izvršena ocjena mogućnosti percepcije oštećenice kao posebno ranjivog djeteta, a uzimajući u obzir dob optuženika, kojega da je trebalo podvrgnuti psihološkom pa i psihijatrijskom vještačenju. U odnosu na ovog optuženika žalitelj smatra da je trebalo primijeniti odredbe ZSM-a posebno uzimajući u obzir članak 109. stavak 1. ZSM-a, kao i da je postupljeno suprotno utvrđenjima multidisciplinarnog tima Centra za socijalnu skrb Zadar, a prvostupanjski sud se pozvao na mišljenje stručne suradnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru koja je svoje mišljenje o primjeni općeg kaznenog prava temeljila na samo na prirodi i težini kaznenih djela, a što je osporavanje presude zbog odluke o kazni.

33. Optuženi TT žaleći se zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja ističe i da je izostala detaljna ocjena sadržaja iskaza oštećenice u odnosu na kazneno djelo pod točkom 5) za koje se tereti, jer su izostali detalji i spontano iskazivanje pa se obrazlaže i komentira iskaz žrtve. Navodi da osim osiromašenog i spontanog opisa događaja za djelo pod točkom 5), postoje brojne nelogičnosti i detalji protivni materijalnim dokazima pa se to obrazlaže. Citira se obrazloženje prvostupanjske presude koje se odnosi na digitalno vještačenje mobitela optuženog ZM odnosno postojanje snimke, navodeći da se u naravi radi samo o zvučnom zapisu, te da je snimka mogla nastati tako što je bilo tko od sudionika mogao slučajno aktivirati mobitel na zadnjem sjedištu, kao i da je sud propustio u cijelosti iznijeti sadržaj snimke odnosno posljednjih dvije do tri sekunde snimke gdje se čuje ženski (žrtvin) glas kao i muški glas kako se glasno smiju i hihoću što upućuje na narav onoga što se inkriminirane prigode događalo u vozilu. Ističe se kako ista snimka ne pokazuje ponašanje ovog optuženika prije događaja nego nakon događaja, a da to nije pravno relevantno za kazneno djelo za koje se tereti. S obzirom da je jedino relevantno je li privola ili protivljenje spolnom odnosu postojala prije samog spolnog odnosa. To se komentira i u odnosu na događanja pod točkom 5) izreke pobijane presude jer da žrtva nikad u odnosu na taj učin nije navela da su je optuženici tjerali da stenje, a da iz iskaza žrtve ne proizlazi da bi inkriminirane prigode za kazneno djelo pod točkom 5) izreke pobijane presude i optuženici na istu vršili pritisak objavom ikakvih snimki. Navodi se stoga da je sud bezrezervno prihvaćajući iskaz žrtve bez razrješenja odstupanja od drugih dokaza, te da je proizvoljnim tumačenjem pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na optuženika za kazneno djelo pod točkom 5) presude. Također se navodi da je sud pročitao podnesak ovog optuženika s prilozima koji se nalazi na listu 457 do 468 spisa, a u kojem su priloženi ispisi poruka koje je optuženi TT razmjenjivao s žrtvom i ŽM čime se ukazuje na nelogičnost kaznene prijave i iskaza žrtve.

34. Također u žalbi navodi da sud kvalifikatornu okolnost iz članka 152. stavak 1. točka 2. KZ/11. nalazi isključivo u činjenici da je žrtva u vrijeme inkriminacije imala 15 (petnaest) godina života, što ne može biti kriterij posebne ranjivosti već da sud za to mora dati opravdane i jasne razloge, a u tom pravcu da sud nije dao jasno i prihvatljivo obrazloženje niti su razlozi posebne "osjetljivosti" konkretizirani. Žalitelj smatra da to proizlazi iz oprečnog izjašnjenja vještaka u odnosu na oštećenicu da bi bila posebno ranjiva, ujedno su iskazivali i da emocionalno, intelektualno funkcionira iznad prosjeka za svoje godine. S obzirom da je "ispred svoje generacije" osobito u odnosu na optuženike za koje nije provedeno vještačenje, a da je poznato da u adolescentnom razdoblju muške osobe sporije i kasnije sazrijevaju.

35. S obzirom da je sud nalaz i mišljenje vještaka ocijenio da je sačinjen po pravilima struke, te da su vještaci ispitani i na raspravi u tom pravcu nisu osnovani navodi svih optuženika iznesenih u žalbama kada se dovodi u pitanje profesionalizam i rad vještaka i nije točno da je prvostupanjski sud u odnosu na te prigovore ostao bez komentara. U pravcu počinjenja kaznenih djela za koje se terete optuženici žrtva je imala 15 (petnaest) odnosno 16 (šesnaest) godina, a kao što je ispravno to prvostupanjski sud naveo pod točkom 17.9. obrazloženja pobijane presude. Nadalje prvostupanjski sud je ispravno obrazložio, a uvažavajući mišljenje vještakinje Jadranke Zorić, da žrtvu primarno čine ranjivom obiteljske prilike i konstatacije koje iz toga proizlaze te je zbog straha od osude okoline, kao i straha da roditelji ne saznaju za predmetne događaje to utjecalo na njezino psihičko stanje kao i na njeno ponašanje, posebno uzimajući u obzir njezinu dob, činjenicu da je znala da postoje snimke seksualnih odnosa nje i drugih optuženika, što je pored doživljaja osamljenosti i bespomoćnosti pridonijelo doživljaju rastućeg straha, a potom i udovoljavanju zahtjevima koji su na nju stavljeni, te se iz vještačenja zaključuje da je dob žrtve u konkretnoj dinamici događaja, u uzročnoj vezi sa njenom posebnom ranjivošću, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika.

36. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude za koje se tereti optuženi ZM činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno, za istaknuti je da je sud kao što je i obrazloženo pod točkom 24.2. pobijane presude prihvatio iskaz žrtve kao vjerodostojan, koja je vrlo detaljno, uvjerljivo i okolnosno opisala inkriminirani događaj, iskazivala o svim bitnim činjenicama koji čine obilježje kaznenog djela pod točkom 1) pobijane presude. Naime, navodima iznesenim u žalbi nije doveden u sumnju ni zaključak suda o istinitosti i prihvatljivosti njenoga iskaza, da je ista bila prisiljena na spolni odnos. Osim toga i sama žrtva navela je da se opirala, vikala na optuženog ZM koji je stavio stolicu na vrata kako ona ne bi izašla iz sobe, a što je potkrijepljeno iskazom svjedoka RM, koji je drugačije iskazivao na raspravi navodeći da je žrtva u sobi "škičala" i da se smijala, koje iskazivanje sud nije prihvatio, jer je sam svjedok potvrdio da se bolje sjeća događanja prilikom ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zadru što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 24.5. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga prvostupanjski sud je pod točkom 24.6. obrazložio zbog čega nije prihvatio iskaz svjedoka ĐM, koji da je kontradiktoran iskazu svjedoka NM, koji je naveo da je iz sobe čuo kako oštećenica viče, ali i iskazu same oštećenice, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. I žrtva se izjasnila da je naknadno saznala da vrata sobe u kojoj je bila sa optuženim ZM imaju iznad vrata ostakljeni dio i da je maloljetni KM kroz taj dio snimao nju i optuženog ZM, a što je bitno i za ostale inkriminacije za koje se terete optuženici s obzirom da je upravo žrtvi prezentirano da postoji snimka spolnog odnosa između nje i optuženog ZM u što je žrtva povjerovala, te je bila u strahu od objave navedene snimke te iz tog razloga je morala pristajati na inkriminirane zahtjeve optuženika i maloljetnog KM. Stoga, suprotno žalbenim navodima, ne proizlazi da bi žrtva pristala na spolni odnos u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude za koje se tereti optuženi ZM. Suprotno žalbenim navodima u odnosu na točku 2) izreke pobijane presude ispravno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, jer optuženog ZM za učin tih kaznenih djela izravno tereti žrtva koja je vjerodostojno opisala ponašanje optuženika u inkriminiranom razdoblju i to za vrijeme vožnje u autobusu gdje je bila ucjenjivana postojanjem snimke seksualnog odnosa između nje i optuženog ZM. Također je opisala kako joj je optuženi ZM govorio da mora sjediti na predzadnjem sjedištu zajedno s njim i češkati ga po ruci i nozi, bedrima ili gdje to zatraži, ako bi se usprotivila da je znao i udariti i prijetio joj da će snimke objaviti na internetu ili pokazati njenim roditeljima ili proširiti okolo te iako je znala izbjegavati školu i autobuse, ali nije to mogla izbjeći jer je u školu morala ići autobusom. Osim toga i maloljetni VM i KM su različito iskazivali o predmetnom događaju te su njihove obrane i u suprotnosti s iskazom žrtve kao i ispitane svjedokinje SM, a suprotni su i materijalnim dokazima koji prileže u spisu. Ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 35. obrazloženja pobijane presude naveo da su pronađene fiksirane poruke pojedinih optuženika kojima su ucjenjivali žrtvu i prijetili joj objavljivanjem inkriminirajućih slika i video zapisa, a u mobitelu žrtve su prikazana leđa optuženog ZM u autobusu na kojim leđima je njezina ruka kako ga češka, a gdje je žrtva dodala oznaku mrtvačke glave, pa ispravno prvostupanjski sud obrazlaže da to ukazuje da je bila prisiljena raditi ono što se od nje tražilo, a sve zbog objave snimke seksualnog odnosa kao pod točkom 1) obrazloženja pobijane presude. U prilog tome govore i pronađene fotografije u mobitelu žrtve koja je stavila na svoj snapchat. Nadalje, ispitana svjedokinja IM navela je da je sa oštećenicom ušla u autobus te da je na zahtjev optuženog ZM žrtva protivno svojoj volji morala sjediti s njime, da ju je dirao po nozi i ruci i da bi joj svašta govorio šaputajući joj, te da ga je DM morala češkati po ruci, leđima i nozi, a optuženi ZM je ucjenjivao da dođe sjesti kod njega jer da će sve reći njenom tati. Osim toga, žrtva o predmetnim događanjima nije govorila ništa vozačima autobusa upravo zbog osjećaja srama i krivnje, a što su ispravno zaključili i vještaci koji su je vještačili te su objasnili razloge zbog kojih se nikome nije obratila vezano za ponašanje optuženika u autobusu, a i to zbog doživljenog nerazumijevanja od strane roditelja, emocionalne distance koju ima naspram njih, zbog čega se doživljava tužnom, nesretnom, ustrašenom od ljudi, njihovih reakcija i ponašanja uz prisutan osjećaj krivnje koji datira od najranijeg djetinjstva, a što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 31. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 31.1. obrazloženja pobijane presude obrazložio zbog čega ne prihvaćaj obrane optuženog ZM kao i maloljetnog VM i KM, navodeći da se njihove obrane ukazuju nevjerodostojnima i usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti upravo zbog iskaza kako oštećenice tako i svjedokinje SM, čiji su iskazi potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika ni u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke pobijane presude.

36.1. Suprotno žalbenim navodima, navodeći ponašanje žrtve nakon inkriminiranog događaja koje da bi bilo neobično za osobu koja je prošla tešku spolnu zlostavu, a odnosi se na traženje mačke ispod auta, hihotanje te iskaz oštećenice kako će mačku ponijeti kući, za istaknuti je da se radi o nizu događaja nakon počinjenog kaznenog djela, dok je žrtva detaljno opisivala na koji način se našla u automobilu sa optuženim ZM i optuženim FM, što je sve navedeno pod točkom 32.3. obrazloženja pobijane presude. Sud je iskaz žrtve u odnosu na to kazneno djelo ocijenio vjerodostojnim, navodeći da to proizlazi iz dokaznih radnji pretrage mobilnog uređaja optuženog FM u kojem je fiksirana snimka oralnog zadovoljavanja optuženog ZM od strane žrtve na otvorenom prostoru gdje je žrtva odjevena upravo u odjeći koja je od nje oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta i koju je na sebi imala kritične prigode, a što je žrtva i navela, te je u skladu sa iskazom žrtve kada navodi da je na kraju morala oralno zadovoljiti i optuženog ZM izvan automobila. Osim toga dokaznom radnjom pretrage mobilnog telefona pokojnog JM fiksirana je komunikacija između njega i optuženog ZM u kojoj optuženi ZM traži da mu se pošalje video inkriminiranog seksualnog odnosa iz točke 3) izreke pobijane presude, što potvrđuje iskaz žrtve kada je navela da je optuženik u kasnijim događanjima između ostalog ucjenjivao i tom fotografijom, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije značajan navod istaknut u žalbi koji se odnosi na ponašanje oštećenice nakon događaja.

37. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) izreke pobijane presude, a radi se o događaju u caffe baru "[obrt]", ispravno je prvostupanjski sud naveo da se ne radi o dobrovoljnom spolnom odnosu optuženika pa tako i optuženog ZM sa žrtvom jer je žrtva temeljito i precizno navela sve okolnosti događaja i teretila je optuženog ZM, optuženog AM, optuženog FM i maloljetnog VM za kazneno djelo pod točkom 4) izreke pobijane presude opisujući na uvjerljiv način tijek događaja što je sve obrazloženo pod točkama 33.2. do 33.4. pobijane presude koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iskaz žrtve je kao što je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, potkrijepljen provedenim digitalnim vještačenjem oduzetih mobitela te su u memoriji mobitela optuženog ZM pronađena dva video zapisa sa sadržajem seksualno eksplicitnih radnji nad žrtvom DM kao i video zapis u memoriji mobitela optuženog FM koji je nastao baš dana kako se navodi pod točkom 4. obrazloženja pobijane presude. Iskaz žrtve potkrijepljen je i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od žrtve kada joj je oduzeta plastična figurica za koju je iskazala da su joj figuricu dali svi optuženici i maloljetnik VM nakon počinjenja kaznenog djela pod točkom 4) pobijane presude, sve kako bi je podsjećala na tu noć, a žrtva je također navela da joj je to bio najgori dan u životu, opisujući i kako se osjećala, što je radila nakon događaja, navedeno pod točkom 13.3. obrazloženja pobijane presude koji iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim i istinitim, a potkrijepljen je dokaznom radnjom očevida u caffe baru gdje su opisani pronađeni predmeti o kojima je iskazivala žrtva kao i iskazivanjem svjedokinje LM u odnosu na rasparane gaćice oštećenice. Suprotno žalbenim navodima optuženog ZM, žrtva je navela da je čula da je ZM to snimao, da je bio mrak i da je sve crno, međutim da su se čuli zvukovi, da su je optuženici tjerali da mora stenjati. Nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da se oštećenica sama skinula i ljubila s počiniteljima, da nije pružala otpor i iskazivala negodovanje te da je u jednom trenutku rekla optuženicima da prestanu te da se događaj završio jer je to suprotno iskazivanju oštećenice u odnosu na ovu inkriminaciju, čiji iskaz je sud ocijenio istinitim i vjerodostojnim, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

38. Suprotno žalbenim navodima optuženog ZM u odnosu na kazneno djelo pod točkom 5) izreke pobijane presude, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako se to navodi u žalbi jer je sud obrazložio razloge zbog kojih je žrtva otišla automobilom s optuženicima, posebno stoga jer je bila uplašena i traumatizirana prethodnim inkriminacijama optuženika pa tako i optuženog ZM o čemu je detaljno iskazivala što je prvostupanjski sud obrazložio pod točkom 13.4. obrazloženja pobijane presude navodeći da su nakon zaustavljanja automobila optuženici od nje tražili da ima spolni odnos čemu se protivila, nakon čega su sjeli kod nje na zadnje sjedalo, pokušali joj svom silom raširiti noge čemu se protivila te ih molila da to ne rade, ali nisu prestajali, skinuli su joj odjeću pa je nakon što su tražili da ih oralno zadovoljava, čega se nije mogla sjetiti da li je to učinila, imala je seksualni odnos s optuženim ZM, oralno zadovoljavala optuženog TT te opisala kako je poslije morala oralno zadovoljiti i optuženog ZM kao i sve okolnosti kasnijih događanja. Osim toga, suprotno žalbenim navodima prilikom digitalnog vještačenja mobilnog telefona ZM pronađen je video zapis koji odgovara mjestu ili okolnostima učina ovog kaznenog djela, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi da ove prilike optuženi ZM nije ništa snimao mobitelom kao što je ispravno prvostupanjski sud objašnjavajući snimke naveo i obrazložio sve okolnosti koje s obzirom na snimku ne dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve, a kao što je sve navedeno pod točkom 41.4. obrazloženja pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga činjenično stanje i u odnosu na ovo kazneno djelo nije pogrešno utvrđeno. Suprotno žalbenim navodima u odnosu na kaznena djela pod točkom 4) i 5) izreke pobijane presude nisu osnovani žalbeni navodi jer se oštećenica o tome izjasnila i sud je dao valjana obrazloženja u odnosu na ova kaznena djela. Posebno stoga jer je žrtva opisala kako su je optuženici tjerali da stenje, da je to morala raditi kao i sve što se od nje tražilo zbog straha od ucjena objavom snimki određenog sadržaja u kojem pravcu su iskazivali i svjedoci RM i CM, pa stoga nisu osnovani ni žalbeni navodi u tom pravcu ni u odnosu na kaznena djela pod točkom 4) i 5) pobijane presude.

39. Nisu osnovani navodi žalbe da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz razloga izostanka psihijatrijskog i psihološkog vještačenja optuženika, a s obzirom da njihova ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje, niti je to problematizirano tijekom postupka. Tijekom postupka provedena je obrada po Centru za socijalnu skrb Zadar u odnosu na optuženog ZM te proizlazi da je optuženik urednog socio- pedagoškog funkcioniranja bez elemenata koji bi inicirali na smetnje u ponašanju, međutim, s obzirom da je optuženik negirao kaznena djela i odgovornost, stručni tim je naveo da im to ne daje mogućnost procjene izricanja adekvatne sankcije s obzirom da je optuženik po prvi puta u skrbi centra te su naveli da su mišljenja da je u odnosu na ovog optuženika opravdano postupanje po ZSM-u. Međutim, članovi stručnog tima ispitani su i na raspravi te su ostali kod zajedničkog zaključka i mišljenja u odnosu na ovog optuženika, a svjedokinja ZŽ pojasnila da inače stav tima Centra za socijalnu skrb Zadar da u slučajevima kada mlađi punoljetnici i maloljetnici negiraju učin kaznenog djela, tim ne predlaže adekvatnu sankciju koja bi postigla svoju svrhu s obzirom da im je teško kao članovima tima staviti se u situaciju ili pretpostaviti da je osoba počinitelj kaznenog djela te da je praksa centra da ukoliko se ne radi o osobama koje su do sada bile disfunkcionalnog ponašanja niti u tretmanu centra, a na temelju dobi i urednog socio-pedagoškog ponašanja predlažu postupanje po odredbama ZSM- a. Međutim, suprotno zaključcima i mišljenjima tima Centra za socijalnu skrb Zadar defektolog, stručni suradnik izvanpravne struke državnog odvjetništva u odnosu na sve optuženike, mlađe punoljetnike, a imajući u vidu narav i težinu kaznenih djela koje im se stavljaju na teret, kao i upornost te okolnosti i način počinjenja kaznenih djela, osobna i obiteljska svojstva, predložio je postupanje po odredbama općeg kaznenog prava. Za istaknuti je da u postupku na okolnosti osobnih i obiteljskih prilika u odnosu na optuženog ZM ispitana njegova majka koja se izjasnila o svim okolnostima kako je to navedeno pod točkom 57.6. obrazloženja pobijane presude. Zbog svega navedenog, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 60. obrazloženja pobijane presude naveo da članovi stručnog tima Centra za socijalnu skrb Zadar nisu u odnosu na svakog optuženika obrazložili zbog čega smatraju da su ispunjene pretpostavke za primjenu maloljetničke sankcije i koja maloljetnička sankcija bi ostvarila svoju svrhu, te su samo općenito naveli u kojem slučajevima se predlaže postupanje po odredbama ZSM-a. Međutim prvostupanjski sud ispravno pod točkom 61. obrazloženja pobijane presude navodi da uzimajući u obzir vrstu, težinu i brojnost kaznenih djela počinjenih na štetu iste žrtve, koja su uglavnom u kriminalnoj zoni odraslih, uz način izvršenja i duljinu inkriminacije, te nekritičan odnos i izostanak empatije, prikazivanje žrtve kao promiskuitetne osobe, uz mišljenje defektologa te uzimajući u obzir i iskaze roditelja optuženika koji navode da su optuženici - žalitelji dobro sociopedagoški funkcionirali prije početka ovog postupka, nisu odraz nepromišljenosti i lakomislenosti, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno u tom pravcu.

39.1. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno zbog toga što nije provedeno vještačenje glasa oštećenice u odnosu na snimke za kaznena djela pod točkom 5) izreke pobijane presude, jer je nesporno da se radi o glasu oštećenice na snimkama, s obzirom na iskaz oštećenice kao i provedene druge radnje tijekom postupku i to pretrage mobilnih telefona, dokaznih radnji očevida, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kao i provedenim digitalnim vještačenjem mobilnih uređaja, te iz iskaza svjedoka MŽ koji je potvrdio da su optuženici ucjenjivali žrtvu DM video snimkama što mu je rekla i sama žrtva kao i iz iskaza svjedokinje OM. Slijedom navedenog nije se ukazalo potrebnim vještačenje glasa oštećenice tijekom postupka, jer nije ni problematiziran glas oštećenice na snimkama.

40. U odnosu na optuženog MM za kazneno djelo pod točkom 4), kada navodi da iz iskaza oštećenice ne proizlazi da bi je ucjenama prisilio na seksualni odnos, za istaknuti je da se to u činjeničnom opisu ovom optuženiku ni ne stavlja na teret. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi jer da nije utvrđivana ubrojivost optuženika s obzirom da to nije ni problematizirano tijekom postupka niti se ukazala potreba za vještačenjem optuženika, a posebno stoga da je bio svjestan da je oštećenica dijete, jer je u iskazu naveo da DM poznaje cijeli život iz viđenja pa mu je svakako poznata i dob oštećenice, osim toga i sam je naveo da je znao da ide u 2. razred srednje škole, jedno vrijeme kao da su bili u vezi, viđali su se, ali ne toliko u javnosti. Nadalje, u pogledu ranjivosti žrtve izjasnili su se vještaci sve kako je obrazloženo i za optuženog ZM u ovoj drugostupanjskoj presudi jer je iz provedenog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja oštećenice koje je prvostupanjski sud ocijenio stručnim naveo iz čega proizlazi ranjivost oštećenice, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U pogledu procjene ličnosti optuženika prvostupanjski sud se referirao na zaključak stručnog tima centra za socijalnu skrb kao i sve pod točkom 57.1. obrazloženja pobijane presude te su objasnili zbog čega nisu mogli predložiti adekvatnu sankciju, ali su bili mišljenja da je prema optuženiku opravdano postupanje sukladno ZSM-u dok je defektolog stručni suradnik izvan pravne struke Općinskog državnog odvjetništva u Zadru predložio postupanje po odredbama općeg kaznenog prava, tijekom postupka ispitani su i roditelji optuženika kao i njegov brat koji su naveli da je prije inkriminiranih događanja ovaj optuženik normalno funkcionirao te je sud pod točkom 65.1. i 62. obrazloženja pobijane presude naveo iz kojih razloga je primijenio opće kazneno pravo, a ne maloljetničko pravo, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djela pod točkom 4) izreke pobijane presude za koju se tereti ovaj optuženik kada se navodi da je sud pogrešno utvrdio da bi oštećenica bila ucijenjena od strane optuženika gdje je sama žrtva navela da je bila u strahu i uplašena da su je sva četvorica optuženika koja se terete za ovo kazneno djelo ucjenjivala objavljivanjem snimke njenog seksualnog odnosa kao pod točkom 1) izreke pobijane presude, a koji iskaz je sud ocijenio istinitim i vjerodostojnim. To se odnosi i na kazneno djelo pod točkom 6) izreke pobijane presude te je oštećenica detaljno opisala inkriminirane događaje koje se ovom optuženiku stavljaju na teret, stoga nije osnovan navod iznesen u žalbi da je sud pogrešno utvrdio kako je spolni odnos ovog optuženika i oštećenice posljedica njegove ucjene, već da je ona s optuženikom bila u ljubavnoj vezi te da se radilo o dobrovoljnim seksualnim odnosima pa tako i inkriminiranog dana jer je žrtva detaljno opisala događanja koja ne predstavljaju dobrovoljne seksualne odnose posebno stoga jer je u iskazivanju sve okolnosti počinjenja kaznenog djela te da joj je to bio najgori dan u životu i da je rekla da to više nikada neće dopustiti kao i da se osjećala užasno slabo, jadno i prestrašeno, pisala kako je morala imati spolni odnos sa optuženim MM. Iskaz žrtve što je sve sud obrazložio pod točkom 33.6. i 33.7. pobijane presude koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. To je potvrđeno i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, kao i dokaznom radnjom očevida u caffe baru te iskazom njezine majke LM, sud obrazložio zbog čega nije prihvatio obrane svih optuženika kao i maloljetnog VM da bi se radilo o dobrovoljnom spolnom odnosu sa žrtvom, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud što je sve ispravno navedeno pod točkom 33.5. obrazloženja pobijane presude. Stoga u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da je sud pogrešno utvrdio da bi optuženi MM koristeći psihičko stanje oštećenice zbog navoda da će objaviti snimak seksualnog odnosa s istom imao seksualni odnos protiv njezine volje jer je oštećenica detaljno opisala sve okolnosti predmetnog događaja, a čiji iskaz je sud uzeo kao istinit i vjerodostojan te u tom pravcu nije od značaja ni navod optuženika da nije primijenio fizičku silu prema oštećenici kako bi ostvario spolni odnos jer je i sama žrtva navela da se opirala.

40.1. Stoga nije od značaja ni navod istaknut u žalbi koji se odnosi na ponašanje oštećenice nakon samog inkriminiranog događaja jer su se o tome izjasnili vještaci koji su vještačili oštećenicu, a što je sve obrazloženo pod točkom 17.9. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije osnovan navod iznesen u žalbi da bi oštećenica bila zrelija u odnosu na svoje vršnjake, jer to nije od utjecaja na ranjivost žrtve, a kako je utvrđeno provedenim vještačenjem, jer su zrelost i ranjivost osobe dvije različite kategorije. Osim toga optuženi MM je stariji od oštećenice, bili su u komunikaciji, poznavao ju je od ranije te je znao njezinu dob. Suprotno žalbenim navodima sud u odnosu na kaznena djelo pod točkom 4) i 5) izreke pobijane presude nisu parcijalno citirani iskazi ispitanih svjedoka kako se to navodi u žalbi. Nije u pravu optuženik kada navodi da su u obzir uzeti dijelovi iskaza danih pred državnim odvjetništvom, bez nazočnosti optuženika i branitelja te da se radi o nekonfrontiranim iskazima, na koje se poziva prvostupanjski sud, s obzirom da se u konkretnoj situaciji radi o svjedocima čije ispitivanje je u skladu s odredbom članka 219. stavak 1. ZKP/08. u sklopu stranačke istrage, pa se na ispitivanje tih svjedoka primjenjuju odredbe članka 283. do 300. ZKP/08. kojima nije propisana obveza državnog odvjetnika da o ispitivanju svjedoka obavijesti optuženika i njegovog branitelja. Osim toga, svjedoci su ispitani na raspravi u kontradiktornom postupku kada su bili nazočni optuženik i branitelj koji mogu ispitivati svjedoke. Nadalje, nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na psihički status optuženika, jer se priložena dokumentacija odnosi na njegov psihički status nakon počinjenja kaznenog djela, a ne u trenutku počinjenja kaznenog djela. U odnosu na psihički status optuženih ZM, MM, FM i TT i primjenu općeg kaznenog prava, a ne maloljetničkog prava prvostupanjski sud se izjasnio i naveo razloge za to nakon što je provedeno vještačenje stručnog tima centra za socijalnu skrb te sudskog defektologa i ispitivanja roditelja optuženika te dao jasno obrazloženje pod točkom 60. i 61. obrazloženja pobijane presude. Stoga ni u tom pravcu nisu osnovani izneseni žalbeni navodi. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno ni u odnosu na točku 6) izreke pobijane presude kada se navodi da iskazi ispitanih svjedoka CM, BM, OM, MM nisu u suglasju s navodima oštećenice jer je žrtva detaljno opisala tijek događaja, a što je sve izneseno pod točkom 13.5. obrazloženja pobijane presude i točkom 43.1., a njezin iskaz u bitnim dijelovima potvrđen je upravo iskazom EM kao i iskazom TM, ČM, OM koji su potvrdili tjelesni napad optuženika na žrtvu, a s obzirom da se radi o kaznenog djelu prijetnje irelevantan je navod iznesen u žalbi u odnosu na tjelesne ozljede koje da svjedoci nisu vidjeli na žrtvi. Osim toga i sama žrtva je navela kako je optuženik naredio na sjedne na motor s njim te je bila u strahu od njegovog postupanja prema njoj te večeri, ali i od ranijeg seksualnog iskorištavanja i ucjena kojima je bila izložena, zbog čega je oštećenica prespavala kod njega jer je osjećala strah, a bila je i zaljubljena kao što je navela u optuženika pogotovo što je istoj govorio da mu je žao što je to napravio, da je kriv za sve i da ju voli te ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi njezinog postupanja nakon počinjenja kaznenog djela pod točkom 6) da je otišla s optuženikom, a niti je oštećenica navela da bi ovaj optuženik bio procesuiran za kazneno djelo pod točkom 4), već je znala za navedeni učin i govorila je da će reći njegovoj tadašnjoj curi za silovanje te su i u tom smislu promašeni žalbeni navodi da prvostupanjski sud jednu inkriminaciju potvrđuje drugom jer to tako nije ni navedeno pod točkom 43.2. obrazloženja pobijane presude. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno jer je sud detaljno analizirao obranu svih optuženika pa tako i ovog optuženika kao i druge provedene dokaze i doveo ih je u međusobnu vezu. Zato se ne radi o paušalnom i pogrešnom utvrđivanju ni u odnosu na ovog optuženika kako se to navodi u žalbi. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni navodi ovog optuženika u pravcu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

41. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi FM u žalbi navodi da nije znao koliko oštećenica ima godina, a posebno da ne postoji automatska poveznica između dobi žrtve i posebne ranjivosti, za istaknuti je da su o posebnoj ranjivosti žrtve izjasnili vještaci na temelju provedenog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja o čemu je bilo riječi ranije u ovoj presudi. Sam optuženik prilikom ispitivanja je naveo da oštećenicu poznaje od 2017. ili 2018. kada je bila u 8. razredu, a on u 2. razredu srednje škole te je objasnio kako i kada su se upoznali što je sve izneseno pod točkom 8.2. obrazloženja pobijane presude.

41.1. Međutim, dobna razlika između žrtve i optuženika ne znači da žrtva nije posebno ranjiva s obzirom da su se u tom pogledu izjasnili vještaci, a prvostupanjski sud je za to dao valjano obrazloženje. Natprosječna inteligencija osobe ne znači da nije i posebno ranjiva kao ni zrelost jer su to različite kategorije. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima se prigovara provedenom vještačenju oštećenice. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno ni u odnosu na točki 3) izreke pobijane presude, a kada se navodi da je samo uopćeno navedeno nagovaranje toga optuženika jer se oštećenica u pogledu postupanja svih optuženika jasno i decidirano izjasnila prilikom svoga iskazivanja koje je sud ocijenio istinitim i vjerodostojnim, a koje je potkrijepljeno i drugim dokazima. Osim toga optuženicima se stavlja na teret da su oštećenici zaprijetili da će na društvenim mrežama objaviti snimku njezinog prijašnjeg prisilnog seksualnog odnosa kao pod točkom 1) izreke pobijane presude, a činjenice ucjenjivanja žrtve razvidna je iz fiksiranih SMS poruka pojedinih optuženika kao i iz dokazne radnje pretrage mobilnog uređaja optuženog FM se vidi video snimka oralnog zadovoljavanja optuženog ZM od strane žrtve na otvorenom prostoru, a žrtva je odjevena upravo u onoj odjeći koja je od nje oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta te je potvrđen iskaz žrtve da je oralno morala zadovoljiti ZM izvan automobila i sam optuženi FM je naveo da mu je tu fotografiju poslao optuženi ZM, s to je potvrđeno i radnjom pretrage mobilnog telefona pokojnog JM kada je fiksirana komunikacija između njega i optuženog ZM u kojem traži od JM da mu pošalje video inkriminiranog seksualnog odnosa za kazneno djelo pod točkom 3) izreke pobijane presude, što potvrđuje i mobilna komunikacija između pokojnog JM i pokojnog Z iz koje je razvidno da ima saznanja da je JM imao seksualni odnos. Nisu osnovani prigovori optuženog FM da se ne zna doprinos ovog optuženika u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) i 4) izreke pobijane presude jer se žrtva precizno izjasnila u pravcu počinjenja kaznenih djela pa i u odnosu na ovog optuženika jer se žrtva jasno izjasnila da su je svi optuženici u odnosu na inkriminacije po navedenim točkama ucjenjivali da će objaviti video snimak seksualnog odnosa kao pod točkom 1) izreke pobijane presude pa je tako u odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) navela da joj je optuženi FM zajedno s optuženim MM skinuo odjeću i pri tom joj poderao gaćice te opisala sve detalje počinjenja ovog kaznenog djela te u tom pravcu nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je potkrijepljeno i drugim materijalnim dokazima. Činjenično stanje nije nepotpuno ni pogrešno utvrđeno ni u pogledu rasparanih gaćica oštećenice u odnosu na inkriminaciju pod točkom 4) izreke pobijane presude, jer iz njezinog iskaza, a niti iz iskazivanja optuženika ne proizlazi da ista nakon počinjenja kaznenog djela nije uzela rasparane gaćice, jer je njezin iskaz u suprotnosti s iskazom majke oštećenice LM. Činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno i u pogledu navođenja razloga o svijesti, o protupravnosti, krivnji optuženika jer je i u tom pravcu sud dao jasne razloge. Nisu osnovani ni navodi izneseni u žalbi u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu o svijest o protupravnosti i krivnji ovog optuženika jer da se to ne navodi pod točkom 32.8. obrazloženja pobijane presude s obzirom da je sud opisao i naveo imena optuženika u odnosu na točku III izreke pobijane presude pod točkom 32. obrazloženja pobijane presude te je očitom greškom u pisanju navedeno "I i II optuženici" (optuženi ZM i optuženi MM), a treba ispravno stajati: "I (ZM) i III (FM) optuženici" bili svjesni svojih radnji te da su počinili kazneno djelo s izravnom namjerom. Upravo stoga jer se optuženi MM ni brojem ni imenom ne spominje u obrazloženju u odnosu na točku 3) izreke pobijane presude pod točkama 32. do 32.8. obrazloženja prvostupanjske odluke. Ovo se sve odnosi i na obrazloženje pod točkom 41.8. obrazloženja pobijane presude jer je iz obrazloženja pod točkama 41. do 41.7. jasno o kojim optuženicima se radi u konkretnom slučaju za učin kaznenog djela pod točkom 5) izreke pobijane presude te se ne radi o optuženom FM. Nisu osnovani na žalbeni navodi koji se odnose na procjenu osobnosti optuženog FM te da bi u odnosu na to bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se u pogledu toga sud izjasnio sve pod točkom 61. obrazloženja pobijane presude, a kako je to navedeno i u odnosu na ostale optuženike pogotovo stoga jer je osim pribavljenog zaključka stručnog tima Centra za socijalnu skrb Zadar i mišljenja defektologa stručne suradnice izvan pravne struke Općinskog državnog odvjetništva u Zadru ispitan i otac optuženika koji je naveo da se optuženik prije postupka ponašao normalno i da je normalno funkcionirao. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje u odnosu na točku 3) i točku 4) izreke pobijane presude nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer se oštećenica decidirano izjasnila u pravcu počinjenja tih kaznenih djela navodeći ulogu pojedinih optuženika te je tako navela i tko je u istima sudjelovao te tako i optuženog FM, dok ispitani svjedoci na koje se optuženik poziva u žalbi nisu bili nazočni samom događaju i nemaju saznanja u pogledu kaznenih djela za koje se tereti optuženik. Posebno stoga što je iskaz žrtve potkrijepljen i drugim provedenim dokazima i to digitalnim vještačenjima oduzetih mobitela. O druženju oštećenice nakon počinjenih kaznenih djela sa optuženicima izjasnili su se vještaci u svom nalazu i mišljenju, koje je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim i napravljenim po pravilima struke, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima da bi se ponašanje žrtve u kojem ista ne pruža bilo kakav otpor ili se ne protivi željama počinitelja moglo upućivati na postojanje zablude o pristanku na spolni odnos, za istaknuti je da je oštećenica u svojem iskazivanju navela da nije pristala na navedene spolne odnose, opirala se te u tom pravcu nisu osnovani ni ovi žalbeni navodi, a pogotovo stoga jer je ista bila ucjenjivana snimkama spolnog odnosa kao pod točkom 1) te je bila u strahu što je i sama navela u svom iskazu, a koji sud je uzet kao istinit. Kako ubrojivost optuženika u niti jednom trenutku nije dovedena u pitanje, a kako je provedena obrada optuženika s obzirom na njegovu dob, u tom smislu neosnovani su navodi optuženika da je trebao biti podvrgnut psihološkom pa čak i psihijatrijskom vještačenju.

42. Nije osnovana ni žalba optuženog TT u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer da je izostala detaljna i potpuna sudska ocjena sadržaja iskaza, neprecizan i neistinit, čime se prigovara iskazu žrtve jer je sud ocijenio iskaz žrtve kao istinit i vjerodostojan s obzirom da je detaljno iskazivala o svim okolnostima kaznenih djela za koje se terete optuženici pa tako i u odnosu na točku 5) izreke pobijane presude koji iskaz je potvrđen i drugim dokazima. Osim toga o sposobnosti iskazivanja žrtve izjasnili su se vještaci što je sve sud naveo u obrazloženju presude dok navodi izneseni u žalbi koji se odnose na ponašanje žrtve nakon počinjenog kaznenog djela nisu pravno relevantni za samo počinjenje kaznenog djela i iznose se u cilju da bi se žrtva prikazala u lošem izdanju. Osim toga iskaz žrtve potvrđen je i digitalnim vještačenjem mobilnog telefona optuženog ZM te se sud izjasnio i u pogledu snimke koja ne prikazuje cjelokupan događaj niti ponašanje optuženog ZM i optuženog TT prije i nakon događaja. Žrtva je detaljno opisala kako su je optuženici tjerali da stenje, da je to morala raditi, da je morala raditi sve što se od nje tražilo, a zbog straha od ucjena objavom određenih snimki. Osim toga, činjenično stanje ni i u odnosu na ovo kazneno djelo i optuženog TT nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Suprotno žalbenim navodima optuženika osim dobi žrtve sud je ispravno utvrdio njezinu ranjivost kao što je ranije navedeno u ovoj odluci. Nadalje i u pogledu namjere optuženog TT u odnosu na počinjena kaznena djela, prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje navodeći da je kaznena djela počinio sa izravnom namjerom slijedom čega nisu osnovani ni žalbeni navodi izneseni u ovom pravcu.

43. U odnosu na žalbeni navod svih optuženika da su pogrešno primijenjene odredbe općeg kaznenog prava, ta da je prvostupanjski sud propustio postupiti protivno Standardnim minimalnim pravilima UN-a za upravljanje maloljetničkim pravosuđem te suprotno Direktivi EU 2016/800 o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima, za istaknuti je da su optuženici ZM, MM, FM i TT bili mlađi punoljetnici, pa je stoga ispravno prvostupanjski sud obrazložio zbog čega nije primijenio maloljetničko pravo nego opće kazneno pravo.

44. Suprotno žalbenim navodima optuženog ZM ispravno je prvostupanjski sud utvrdio sve pojedinačne kazne zatvora te potom izrekao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. Optuženik navodi da mu je kazna prestrogo odmjerena i da u obzir nije uzeta svrha specijalne prevencije. Međutim, prvostupanjski sud je obrazložio olakotne i otegotne okolnosti na strani ovog optuženika i to cijeneći kao otegotno: upornost optuženika u činjenju kaznenih djela, kratko vremensko razdoblje u kojem je počinio više kaznenih djela na štetu žrtve, iskazivanje visokog stupanja kriminalne volje, posljedice koje trpi oštećenica zbog kaznenih djela počinjenih na njenu štetu, negativan odnos prema žrtvi i posljedicama koje trpi, jer osim nekritičnosti prema vlastitom ponašanju, oštećenicu je nastojao prikazivati kao promiskuitetnu osobu što je sud posebno cijenio kao otegotnu okolnost. Osim toga kao otegotno mu je cijenjeno da se dogovarao s ostalim optuženicima da će s "oštećenicom snimati pornić" koji će javno objavljivati na društvenim mrežama te osim što je snimao oštećenicu i drugim osobama je pokazivao te snimke čime je dodatno iskazao bezobzirnost prema žrtvi koja živi u maloj sredini te je na taj način dodatno izložio sramoti i neugodnosti. Kao olakotna olakotnost cijenjena mu je dob jer se radi o mlađem punoljetniku, kao i dosadašnja neosuđivanost, te uredno odazivanje i korektno držanje pred sudom. Utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora navedenim u izreci pobijane odluke kao i izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 7 godina utjecat će se na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela, kao i na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja i omogućiti počiniteljevo novo uključivanje u društvo zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi počinitelja zbog odluke o kazni. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te odnos prema žrtvi, a posebno počiniteljevu ličnost i počinjenje kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

45. Suprotno žalbenim navodima optuženog MM ispravno je prvostupanjski sud u odnosu na njega utvrdio pojedinačne kazne zatvora te izrekao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci. Prvostupanjski sud ispravno je kao olakotno optuženom FŽ cijenio životnu dob, dosadašnju neosuđivanost, dok mu je kao otegotno cijenio da je kaznena djela počinio prema svojoj djevojci koja je bila zaljubljena u njega i koju je trebao zaštititi od neželjenih ponašanja, međutim koju ne samo da nije zaštitio od inkriminiranih ponašanja ostalih optuženika već je dijelio fotografije na kojima su njih dvoje u spolnom odnosu pri čemu je čak i na javnom mjestu pokazivao video snimke i fotografije čime je pokazao grubost, drskost i bezobzirnost u ponašanju te tako iskoristio povjerenje koje je žrtva imala u njega kao i u osobu u koju je bila zaljubljena i s kojom se družila. Osim toga kao otegotne okolnosti sud je uzeo u obzir posljedice koje trpi žrtva zbog kaznenih djela koja su počinjena na njenu štetu kao i negativni odnos optuženika prema žrtvi i posljedicama koje trpi jer je pokazao nekritičnost prema vlastitom ponašanju, a osim toga žrtvu je nastojao prikazati kao promiskuitetnu osobu što mu je sud posebno cijenio kao otegotnu okolnost. Stoga u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika koji se odnose na kaznu jer će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci utjecati na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela i na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, a i omogućiti njegovo novo uključivanje u društvo, imajući pri tome u vidu počiniteljevu ličnost i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti.

46. Suprotno žalbenim navodima optuženog FM zbog odluke o kazni ispravno je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne zatvora, a nakon toga izrekao i jedinstvenu kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 3 godine uz uračunavanje vremena koje je proveo u istražnom zatvoru. Prvostupanjski sud je ispravno cijenio kao olakotno na strani ovog optuženika činjenicu da je mlađi punoljetnik, kao i dosadašnju neosuđivanost, dok mu je kao otegotno cijenjena činjenica da se s ostalim optuženicima dogovarao da će s oštećenicom snimati pornić koji će javno objavljivati na društvenim mrežama, a snimka je pronađena u njegovom mobitelu čime je iskazao dodatnu bezobzirnost prema žrtvi. Osim toga kao otegotno cijenjene su mu i posljedice koje trpi žrtva zbog predmetnih kaznenih djela koje su ostavile traga na njezin sadašnji, ali i budući život kao i negativan odnos optuženika prema žrtvi i posljedicama koje trpi, jer su se kaznena djela odvijala u maloj sredini pa je nedvojbeno da u takvoj situaciji je žrtva stigmatizirana, da ne samo da je stigmatizirana žrtva nego i njezina uža obitelj. Upravo ovako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 3 godine, a uzimajući u obzir ličnost počinitelja i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, utjecat će se osim na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela kao i na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te mu omogućiti novo uključivanje u društvo.

47. Suprotno žalbenim navodima optuženog TT u odnosu na odluku o kazni koja se samo ističe, ali ne obrazlaže, ispravno je prvostupanjski sud i na strani ovog optuženika utvrdio kao olakotno njegovu životnu dob, kao i dosadašnju neosuđivanost, uredno odazivanje i korektno držanje pred sudom, da do sada nije iskazivao društveno neprihvatljivo ponašanje, da se teretio za učin jednog kaznenog djela, dok su mu kao otegotne okolnosti cijenjene posljedice koje trpi žrtva koje su ostavile traga na njezin sadašnji i budući život kao i negativan odnos optuženika prema žrtvi i posljedicama koje trpi posebno stoga jer se kazneno djelo događalo u maloj sredini gdje je stigmatizirana osim oštećenice i njezina obitelj. Upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine ostvarit će se svrha generalne i specijalne prevencije. Naime, ovakvom kaznom utjecat će se na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela te na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja i omogućiti počiniteljevo novo uključivanje u društvo te slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni navodi u odluci o kazni.

48. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđeno da je na štetu svih optuženika i maloljetnih počinitelja povrijeđena odredba članka 476. stavak 2. ZKP/08. na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 21. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić