REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž SODO 4/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u drugostupanjskom državnoodvjetničkom stegovnom vijeću, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u stegovnom predmetu protiv D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, zbog stegovnog djela iz članka 85. stavka 2. točke 7. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću („Narodne novine“, broj 67/18., 126/19. i 80/22.; dalje: ZoDOV), odlučujući o žalbi D. J. podnesenoj protiv rješenja Državnoodvjetničkog vijeća (dalje: DOV) od 13. lipnja 2023. broj DOVO-6/2021., u sjednici održanoj 21. rujna 2023.
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Rješenjem DOV-a, pod točkom I. izreke, na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.), odobren je zahtjev D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, za naknadu troška iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08., odnosno nagrade njegove braniteljice, odvjetnice V. A., te je određena nagrada od 13.015,98 eura (98.062,39 kuna) uvećana za PDV od 25%, što iznosi 3.253,99 eura (24.515,56 kuna), odnosno ukupno 16.269,97 eura (122.577,95 kuna), na teret sredstava proračuna.
1.1. Pod točkom II. izreke, odbijen je dio zahtjeva u preostalom traženom ukupnom iznosu (iznos s PDV-om) od 30.308,45 eura (228.343,86 kuna).
I Kž SODO 4/2023-3
1.2. Pod točkom III. izreke, naloženo je računovodstvu DOV-a isplatiti trošak iz točke I. izreke pobijanog rješenja u roku 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja na račun odvjetnice V. A. naveden u pobijanom rješenju.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio D. J., zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske po braniteljici, odvjetnici V. A. (dalje: žalitelj) zbog „pogrešne primjene prava i bitne povrede odredaba kaznenog postupka“, s prijedlogom „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ovu žalbu ocijeni osnovanom, te odluku u osporenom dijelu ukine i vrati DOV-u na ponovno odlučivanje“.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijajući odluku o visini nagrade braniteljice, žalitelj smatra da je u rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s člankom 96. stavkom 1. ZoDOV-a, jer da „… zaključci DOV-a, …, proturječe dokumentima sadržanim u spisu, uključujući ranije odluke DOV-a o stegovnoj odgovornosti J. i izdvojena mišljenja dvije članice DOV-a u bivšem sazivu…“. Međutim, na takav način žalitelj iskazuje svoje neslaganje s odbijanjem dijela zahtjeva za isplatu nagrade, što je činjenično pitanje, a ne naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
4.1. U povodu podnesene žalbe, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08. vezi s člankom 96. stavkom 1. ZoDOV-a pobijano rješenje je ispitano po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ga je donijelo ovlašteno tijelo (vodeći računa da je rješenjem odlučeno i o osnovu i o visini troška) te da prilikom njegovog donošenja nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5. Pogrešno žalitelj smatra da mu je nagradu za obranu trebalo utvrditi primjenom Tbr. 4. stavka 1. alineje 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/2022.; dalje: Tarifa), odnosno u visini 200 bodova za prvi sat svakog dana rasprave te odgovarajući postotak te nagrade za pravne lijekove (Tbr. 5. Tarife).
5.1. Pravilno je DOV kod odluke o visini bodova primijenio Tbr. 4. stavka 1. alineje 1. Tarife, no, iz pogrešnih razloga. Naime, kod odlučivanja o visini bodova, DOV, jednako kao i žalitelj, pogrešno polazi od članka 96. stavka 1. ZoDOV-a. Tim je člankom određeno po kojim će se procesnim pravilima provoditi stegovni postupak, dok je za određivanje prema kojoj će se visini bodova određivati trošak postupka odlučna kazna koja je propisana za određeno djelo za koje je vođen postupak, u konkretnoj situaciji stegovno djelo. Na to pravilno upire i žalitelj u žalbi, međutim, pogrešno smatra da je za visinu kazne odlučan članak 96. stavak 1. ZoDOV-a. Člankom 86. ZoDOV-a propisano je da se za počinjena stegovna djela mogu izreći ukor, novčana kazna i razrješenje od dužnosti. Budući da su bodovi za novčanu kaznu predviđeni u Tbr. 4. stavku 1. alineji 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, to je pravilno DOV za svaki prvi sat rasprave, odnosno odgovarajući postotak te nagrade za pravne lijekove u skladu s Tbr. 5. Tarife, odredio u visini od 100 bodova.
I Kž SODO 4/2023-3
6. Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je DOV odbio i zatraženo povećanje svake tarifne stavke za 100% u skladu s Tbr. 37. stavkom 1. Tarife. Navedenom je odredbom propisano da se za posebno stručno i specijalističko znanje, koje zahtijeva obrađeni predmet, osobitu težinu predmeta ili posebnu odgovornost za obavljeni rad, tarifne stavke mogu se povisiti za 100%. Posebna stručnost i specijalističko znanje priznaje se osobito prilikom složenih sporova ili postupaka ili posebnih vrsta ugovora, kada se radi o potrebi poznavanja ili proučavanja stranog prava, ili pravne literature, proučavanja ili obrađivanja stručnih pitanja iz područja tehnike, kemije, tehnologije, prirodnih i fizičkih znanosti, medicine, društvenih znanosti, i upotrebe stranog jezika i slično.
6.1. Naime, u konkretnoj se situaciji radilo o postupku o stegovnoj odgovornosti državnog odvjetnika koji je, doduše, trajao duže vrijeme, ali zbog toga se ne može smatrati da se je radilo o složenom postupku za kojeg je potrebno posebno stručno i specijalističko znanje opisano u Tbr. 37. stavku 1. Tarife. Ovo neovisno o tome što se je radilo o prvom postupku koji se je vodio zbog članstva zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske u udruzi slobodnih zidara. Osim toga, kako se to pravilno utvrđuje i u pobijanom rješenju, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te presude Europskog suda za ljudska prava dio su domaćeg pravnog poretka te proučavanje te prakse, pa čak i ako je na engleskom jeziku, svakako ne opravdava povećanje tarifnih stavki za 100%. Pritom svakako treba napomenuti da se radi o mogućnosti povećanja tarifnih stavki, a ne o obveznom povećanju. Ocjena ja DOV-a, kao i ovog suda, da nisu ispunjene pretpostavke za navedeno povećanje.
7. Slijedom svega navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Melita Božičević-Grbić, v.r
